REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-287/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja NT, broj kanadske putovnice [broj putovnice] i NTF, broj kanadske putovnice [broj putovnice], oboje iz [adresa], B3, 17F, 1 Lyttelton Road 00000 Mid levels, oboje zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Airlines d.d. Buzin, Bani 75b, OIB 24640993045, kojeg zastupa punomoćnica ZT, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 10. lipnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d. Buzin, Bani 75b, OIB 24640993045 da tužitelju NT, broj kanadske putovnice [broj putovnice], iz Hong Konga, B3, 17F, 1 Lyttelton Road 00000 Mid levels plati iznos od 1.142,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d. Buzin, Bani 75b, OIB 24640993045 da tužiteljici NTF, broj kanadske putovnice [broj putovnice], iz Hong Konga, B3, 17F, 1 Lyttelton Road 00000 Mid levels plati iznos od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d. Buzin, Bani 75b, OIB 24640993045 sa tužiteljima NT, broj kanadske putovnice [broj putovnice] i NTF, broj kanadske putovnice [broj putovnice], oboje iz [adresa], B3, 17F, 1 Lyttelton Road 00000 Mid levels, namiri parnični trošak u iznosu od 1.319,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 18. ožujka 2025. podnijeli tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u kojoj navode da su 18. srpnja 2023. imali zakazan let oznake OU4432 pod brojem rezervacije 5OVZEV kojim je upravljao tuženik sa zakazanim polaskom iz Zračne luke Dubrovnik u 17:55 i zakazanim dolaskom u Zračnu luku München u 19:30. Na temelju iste rezervacije tužitelji su istog dana imali zakazan povezani let oznake LH2310 s planiranim polaskom iz Zračne luke München u 20:10 i planiranim dolaskom u Zračnu luku Amsterdam u 21:40. Prema navodima tužbe let je kasnio u polasku iz Dubrovnika zbog čega su tužitelji u Zračnu luku München stigli tek u 19:50 tako da nije poštovan minimalni vremenski interval (minimum connection time) između dva povezana leta, kojeg određuje zračna luka i koji je potreban za transfer putnika i njihove prtljage s jednog povezanog leta na drugi, što je u konkretnom slučaju bilo 40 minuta, pa su zbog tog kašnjenja tužitelji propustili povezani let za Amsterdam. Njima je ponuđen alternativni let istog dana, ali ne do konačnog odredišta Amsterdama, nego isključivo na relaciji Zračna luka München – Zračna luka Düsseldorf letom oznake LH2034 sa zakazanim polaskom iz Zračne luke München u 20:50 i zakazanim dolaskom u Zračnu luku Düsseldorf u 22:40. Tužitelji su po dolasku u Düsseldorf bili prisiljeni organizirati transfer do konačnog odredišta Amsterdam o vlastitom trošku kojeg je snosio tužitelj AT u iznosu od 892,63 eura, a u Zračnu luku Amsterdam su stigli 19. srpnja 2023. oko 1:30. Tužitelj i su od tuženika zatražili isplatu odštete 8. ožujka 2025. što je tuženik 12. ožujka 2025. odbio navodeći da je kašnjenje predmetnog leta uzrokovano izvanrednim okolnostima pa nije moguće odobriti odštetu tužiteljima. Tužitelji pojašnjavaju da se ovaj poremećaj leta, uzimajući u obzir originalni itinerar od Dubrovnika preko Münchena do Amsterdama i alternativni itinerar od Dubrovnika preko Münchena do Düsseldorfa može smatrati kao otkazan jer tužitelji u organizaciji tuženika nikad nisu stigli na konačno odredište ili, ako se uzme u obzir vlastiti aranžman tužitelja od Düsseldorfa do Amsterdama, tada proizlazi da su podnositelji zahtjeva na konačno odredište stigli s oko 4 sata zakašnjenja u odnosu na planirani dolazak pa se može smatrati i kao dugo kašnjenje. Tužitelji navode da kašnjenje predmetnog leta nije bilo uzrokovano izvanrednim okolnostima jer su svi drugi letovi u istom razdoblju, dva sata prije i dva sata kasnije, u obje zračne luke izvršeni na vrijeme ili uz minimalno zakašnjenje i jer su vremenski uvjeti u obje zračne luke bile povoljni za letenje. Tužitelji ističu da prema čl. 7 Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (dalje: Uredba 261/2004) imaju pravo na odštetu svaki u iznosu od 250,00 eura za sve letove dužine 1500 km ili kraće, koliko ona iznosi u ovom slučaju jer je udaljenost leta od Zračne luke Dubrovnik do Zračne luke Amsterdam otprilike 1483 km, a kako je tuženik tužiteljima ponudio let u zamjensku zračnu luku umjesto u onu za koju je let bio rezerviran, tuženik je prema čl. 8 st. 3 Uredbe 261/2004 dužan snositi i troškove transfera putnika od te zamjenske zračne luke. Tužitelj AT stoga svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu odštete u iznosu od 250,00 eura i naknadu troškova transfera u iznosu od 892,63 eura, ukupno 1.142,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. do isplate, a tužiteljica ZTF potražuje isplatu odštete u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. Tužitelji potražuju i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. U ovoj pravnoj stvari postupak je u skladu s rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. nastavljen na Općinskom sudu u Sesvetama.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu jer prema čl. 87 Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09, 94/13 – dalje: ZOSOZP) putnici svoja prava u slučaju dužeg kašnjenja leta ostvaruju podnošenjem reklamacije prijevozniku u pisanom obliku, zatim Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo (dalje: HACZ) i tek nakon provođenja tog postupka moguće je pokrenuti postupak pred sudom. Osporava pasivnu legitimaciju jer su tužitelji ugovor o prijevozu zaključili s avioprijevoznikom Lufthansa, a ne sa tuženikom koji je bio operativni prijevoznik na jednom dijelu putovanja tužitelja tj. na letu od Dubrovnika do Münchena. Osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Potvrđuje navode tužbe o zakazanim letovima tužitelja 18. srpnja 2023., planiranim polascima i dolascima i da je let OU4432 kasnio u polasku iz Dubrovnika i da su tužitelji sletjeli u Zračnu luku München u 19:50 te da su imali zakazan povezani let LH2310 iz Münchena za Amsterdam. Pojašnjava da je taj let kasnio zbog izvanrednih okolnosti odnosno zbog naslijeđenih kašnjenja uzrokovanim restrikcijama kontrole zračne plovidbe na koje tuženik nije mogao utjecati tako da je do kašnjenja došlo bez krivnje tuženika. Tuženik pojašnjava da je isti zrakoplov na letu OU4466 dvije rotacije ranije kasnio 27 minuta u polijetanju zbog IATA koda 82 koji se odnosi na osoblje/opremu na ruti, smanjeni kapacitet uzrokovan štrajkom ili nedostatkom osoblja, kvara opreme, vojne vježbe ili izvanredne potražnje zbog kapaciteta u susjednom području. Nakon tog leta obavljen je let OU4467 koji je u polijetanju kasnio 31 minutu zbog koda 93 koji se odnosi na zrakoplovnu rotaciju, kasni dolazak zrakoplova s prethodnog leta ili sektora, koda 61 koji se odnosi na plan leta, kasni završetak ili izmjenu dokumentacije leta i zbog koda 89 koji se odnosi na ograničenja na polaznoj zračnoj luci s ili bez ATFM ograničenja, uključujući službe zračnog prometa, pokretanje i potiskivanje, zatvaranje zračne luke i/ili piste zbog prepreka ili vremenskih uvjeta, štrajka, nedostatka osoblja, političkih nemira, smanjenja buke, noćnih posebnih letova. Predmetni let OU4432 je stoga kasnio u polijetanju 31 minutu zbog naslijeđenog kašnjenja pod IATA kodom 93 – rotacija zrakoplova, kasni dolazak zrakoplova s drugog leta ili ranijeg sektora. Dodaje da je taj let u dolasku kasnio samo 20 minuta i da Uredba 261/2004 ne predviđa naknadu za kašnjenje kraće od 2 sata. Navodi i da zračni prijevoznici nisu obvezni platiti odštetu kad putnici imaju dvije zasebne karte za dva uzastopna leta i kašnjenje prvog leta dovede do toga da se oni ne mogu na vrijeme prijaviti za sljedeći let. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između kašnjenja i štete. Tuženik potvrđuje i da je „minimum connection time“ za Zračnu luku München 40 minuta i da je toliko vremena bilo između očekivanog vremena slijetanja zrakoplova iz Dubrovnika i polaska drugog zrakoplova za Amsterdam i ističe da su tužitelji trebali bolje planirati svoj put jer putovanje ne ovisi samo o prijevozniku, nego i o drugim vanjskim okolnostima na koje prijevoznik ne može utjecati. Tuženik tvrdi da nije pasivno legitimiran i zbog toga što je na drugom letu od Münchena do Amsterdama prijevoznik tužitelja bila Lufthansa. Ističe da nije točan navod tužitelja da im je ponuđen alternativni let, ali ne do konačnog odredišta jer im je ponuđen let idućeg jutra do konačnog odredišta tj. do Amsterdama. Navodi da zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu iz čl. 7 Uredbe 261/2004 ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći ni ako su poduzete sve razumne mjere. Dodaje da se od prijevoznika ne može tražiti nepodnošljiva žrtva u pogledu njegovih kapaciteta i da je tuženik mali nacionalni prijevoznik koji je u vrijeme predmetnog leta imao flotu od samo 13 zrakoplova i lošu financijsku situaciju zbog čega ne može biti fleksibilan u svakom pojedinom slučaju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4. U podnesku od 10. prosinca 2025. tužitelji navode da prema čl. 87 ZOSOZP -a putnici imaju pravo obratiti se HACZ-u, a ne i obvezu pa se tužba ne može odbaciti zbog neobraćanja toj agenciji. Ističu da tuženik navodi gotovo 25 mogućih uzroka kašnjenja, a ne navodi što je bio konkretni uzrok kašnjenja predmetnog leta ni prethodnih rotacija. Dodaju da je u relevantnom razdoblju većina letova polijetala ili slijetala na vrijeme ili s tek minimalnim odstupanjem pa smatraju da nije bilo objektivnih ni sustavnih prepreka za uredno izvođenje predmetnog leta ni za obavljanje prethodnih rotacija. Tužitelji navode da prijevoznik mora dokazati postojanje izvanredne okolnosti i da se taj događaj nije mogao izbjeći ni ublažiti poduzimanjem razumnih mjera što tuženik nije dokazao, a u predmetu C-411/23 Sud Europske Unije je pojasnio da razumne mjere treba tumačiti široko i sveobuhvatno tako da uključuju i preventivno djelovanje. Navode da je neosnovan navod tuženika da je predmetni let kasnio samo 20 minuta jer je upravo to kašnjenje uzrokovalo propuštanje veze iz Münchena do Amsterdama i kašnjenje na konačno odredište dulje od tri sata, odnosno uzrokovalo je to da tužitelji u organizaciji tuženika nikad nisu stigli do krajnjeg odredišta jer su preusmjereni u Zračnu luku Düsseldorf. Tužitelji ističu da tuženik nije dokazao da je tužiteljima bio ponuđen izravni alternativni let do Amsterdama idućeg jutra i da su proturječni navodi tuženika da su tužitelji putovali na dvije odvojene karte jer tada ne bi ni imali pravo na preusmjeravanje i dodaju da su neprihvatljivi navodi da su tužitelji sam i krivi što nisu rezervirali raniji let jer time onemogućava potrošačima da se oslone na raspored veze i minimalno vrijeme veze koje tuženik kao prijevoznik sam organizira i nudi na tržištu dok vlastite operativne rizike time prebacuje na putnike. Ističu da se odgovornost za učestale poremećaje tuženikovih letova temelji na tuženikovoj poslovnoj odluci da oba leta ili više njih obavlja istim zrakoplovom bez osiguravanja rezervnih opcija i takva se poslovna praksa smatra nepoštenom u smislu čl. 34 Zakona o zaštiti potrošača. Protive se prijedlogu da se kao svjedok sasluša RT jer je predložen na okolnosti koje se utvrđuju vještačenjem.
5. U podnesku od 29. siječnja 2026. tuženik dodaje da je raniji let OU4466 na relaciji Dubrovnik – Zürich kasnio u dolasku zbog nedostatka osoblja kontrole zračne plovidbe na ruti (IATA kod 82) i da je taj let imao dva slot-a, a to je dobivena dozvola za kretanje u točno određenom vremenu koje ne određuje sam prijevoznik već mu ga dodjeljuje koordinator pojedine zračne luke, prijevoznik na njega nema utjecaja i dužan ga je poštovati. Dodaje da je planirano vrijeme polijetanja bilo u 14:05 UTC (usklađeno centralno vrijeme), a dozvoljeno vrijeme polijetanja u 15:39 UTC zbog regulacije uzrokovane vremenskim prilikama na točki DORAP (IATA kod 81), ali je kontrola zračne plovidbe izdala novi slot zbog prestanka IATA koda 81 i zrakoplov je poletio za Dubrovnik u 14:25 UTC, a taj kod 81 nije unesen u AIS jer je otpao određivanjem novog slota i u AIS je uneseno kašnjenje uzrokovano IATA kodom 89.
6. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: izvještaje o vremenu (str. 12 - 15, 174-185), raspored letova (str. 16-19, 163-173, 309-312), e-kartu (str. 20-22, 148-157), ukrcajnu propusnicu (str. 23, 158-161), preslike putovnica (str. 24, 25, 138-147), račun (str. 26, 186-190), dopis tuženika (str. 119), odštetni zahtjev (str. 120, 121), izvatke iz AIS (str. 258, 259, 460-464), IATA kodove kašnjenja (str. 260, 261, 466-470), konsolidirane i odvojene izvještaje o poslovanju tuženika (str. 262 - 306), mišljenje o tumačenju ZOSOZP (str. 337).
7. Sud nije saslušao kao svjedoka zaposlenika tuženika RT koji je predložen na okolnost pojašnjenja stručne terminologije i utjecaja ATFM ograničenja na mogućnost obavljanja leta u konkretnom slučaju jer bi on u svojem iskazu trebao sudu razjasniti činjenice za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a prema čl. 250 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) za utvrđivanje ili razjašnjenje takvih činjenica sud provodi vještačenje, koje tuženik uopće ne predlaže, a ne saslušava svjedoke.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelji 18. srpnja 2023. imali zakazan let oznake OU4432 pod brojem rezervacije 5OVZEV kojim je upravljao tuženik sa zakazanim polaskom iz Zračne luke Dubrovnik u 17:55 i zakazanim dolaskom u Zračnu luku München u 19:30 i da su na temelju iste rezervacije istog dana imali zakazan povezani let oznake LH2310 s planiranim polaskom iz Zračne luke München u 20:10 i planiranim dolaskom u Zračnu luku Amsterdam u 21:40. Nije sporno ni da je predmetni let OU4432 kasnio u polasku iz Dubrovnika zbog čega su tužitelji u Zračnu luku München stigli tek u 19:50. Nije sporno ni da minimalni vremenski interval (minimum connection time) između dva povezana leta za Zračnu luku München iznosi 40 minuta. Sporna je pasivna legitimacija, jesu li uzrok kašnjenja bile izvanredne okolnosti, postoji li uzročna veza između kašnjenja i nastanka štete i visina tužbenog zahtjeva.
10. Putnik u slučaju otkaza ili dužeg kašnjenja leta prema čl. 87 ZOSOZP-a ima pravo podnijeti reklamaciju prijevozniku pa potom HACZ-u, a nakon toga nezadovoljna stana ima pravo pokrenuti postupak pred nadležnim sudom. Navedena odredba ne propisuje obvezu putnika da prije podnošenja tužbe provede postupak kod HACZ-a i to nije procesna pretpostavka za vođenje ovog spora pa nije osnovana tvrdnja tuženika da se ova tužba mora odbaciti jer tužitelji nisu postupili prema čl. 87 ZOSOZP-a.
11. Prema čl. 2 Uredbe 261/2004 stvarni zračni prijevoznik je zračni prijevoznik koji izvodi ili namjerava izvesti let ugovoren s putnicima ili u ime neke druge osobe, pravne ili fizičke, koja ima ugovor s tim putnikom. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer prema točki 2.2.3. Smjernica za tumačenje Uredbe 261/2004 za obveze iz te Uredbe uvijek odgovara stvarni zračni prijevoznik, što je u ovom slučaju tuženik Croatia airlines d.d., a ne zračni prijevoznik koji je prodao predmetnu kartu, a to je Lufthansa. Taj je prigovor neosnovan i u odnosu na tvrdnju tuženika da je na drugom letu od Münchena do Amsterdama prijevoznik tužitelja bila Lufthansa jer tužitelji potražuju naknadu zbog kašnjenja leta od Dubrovnika do Münchena na kojem je operativni prijevoznik bio tuženik. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da su tužitelji imali rezervaciju za povezani let iz Münchena do Amsterdama pa nije uzimao u obzir suprotne navode tuženika o tome da su tužitelji putovali na dvije odvojene karte.
12. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi i da je tužiteljima zbog kašnjenja bio ponuđen let idućeg dana do konačnog odredišta Amsterdama idućeg jutra i da je to vidljivo iz rezervacije. Međutim, tuženik tu tvrdnju nije dokazao jer se navođenje dva reda teksta u odgovoru na tužbu (str. 255) koji bi trebali predstavljati rezervaciju ne može smatrati vjerodostojnim dokazom. Također nisu uzeti u obzir kodovi i slotovi koje je tuženik naveo u podnesku 29. siječnja 2026. jer se radi o sadržaju koji je samo umetnut u tekst tog podneska i nije moguće provjeriti njegovu vjerodostojnost.
13. U međunarodnom zračnom prijevozu putnika na području Europske unije prava putnika su uređena Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealska konvencija) potpisanom u Montrealu 28. svibnja 1999. i prema čl. 19 te konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere. Iz navedenog proizlazi da se prijevoznik oslobađa odgovornosti ako dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju nije mogao spriječiti ni otkloniti.
14. Prema točki 14. preambule Uredbe 261/2004 u skladu s Montrealskom konvencijom obveze stvarnih zračnih prijevoznika bi trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kad je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ni poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve se okolnosti mogu posebno pojaviti u slučajevima političkih nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika. Prema točki 15 preambule Uredbe 261/2004 smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenih zrakoplovom određenog dana dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom iako je dotični zračni prijevoznik poduzeo sve odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.
15. Uredba 261/2004 propisuje da putnik u zračnom prijevozu ima pravo na naknadu štete kad mu je uskraćen ukrcaj protiv njegove volje (čl. 4 st. 3) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5 st. 1.c), ali prema čl. 5 st. 3 Uredbe 261/2004 stvarni zračni prijevoznik ni tada nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7 Uredbe 261/2004 ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete. Kod kašnjenja leta, i to za dva ili više sata za letove od 1500 km ili kraće, za tri ili više sati za sve letove unuta r EU duže od 1500 km i za sve ostale letove između 1500 km i 3500 km te za četiri ili više sati u slučaju svih ostalih letova, prema čl. 6 Uredbe 261/2004 zračni prijevoznik je dužan putnicima pružiti pomoć u obliku besplatnih obroka i osvježavajućih napitaka, smještaja u hotelu u određenim slučajevima, prijevoz između zračne luke do mjesta smještaja i besplatne telefonske pozive, ali nije propisano pravo na naknadu štete.
16. Sud Europske Unije je međutim u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 (N i dr.) protumačio Uredbu 261/2004 na način da bi pravo na naknadu štete trebalo pružiti putnicima i u slučaju kašnjenja leta, i da ih se tada smatra kao putnike kojima je otkazan let, ali samo ako se radilo o kašnjenju od tri sata ili dulje odnosno u slučaju kad na svoje konačno odredište stignu tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao.
17. Uredba 261/2004 se izravno primjenjuje i po svojoj pravnoj snazi je iznad nacionalnog zakonodavstva koje s njom mora biti usklađeno. Sud nije dužan primijeniti odredbu zakona koji bi bio suprotan odredbi Uredbe 261/2004, a presude Suda EU djeluju erga omnes pa su pravno obvezujuće za nacionalne sudove koji su dužni u postupcima koji se pred njima vode primijeniti pravno shvaćanje iz tih presuda.
18. Prema podacima iz e-Karte (str. 148-157) karta za let od Dubrovnika do Amsterdama za 18. srpnja 2023. kupljena je od Lufthanse za tužitelje NT i NTF. To je putovanje obuhvaćalo dva leta i to let od Dubrovnika s polaskom u 17:55 do Münchena s dolaskom u 19:30 i na tom letu je stvarni prijevoznik Croatia Airlines te let od Münchena s polaskom u 20:10 do Amsterdama s dolaskom u 21:40, a na tom letu je stvarni prijevoznik Lufthansa Cityline. U konkretnom slučaju radi se o izravno povezanom letu koji se sastoji od dva leta koji su realizirani na temelju jedinstvene rezervacije. Kako su tužitelji propustili drugi ugovoreni let od Münchena do Amsterdama jer je predmetni let iz Dubrovnika kasnio 20 minuta pa nije poštovan minimalni vremenski interval od 40 minuta između dva povezana leta, prema navodima tužbe koje potvrđuje ukrcajna propusnica (str. 158-161) tužitelji su tada alternativnim letom koji je iz Münchena imao zakazan polazak u 20:50 stigli u Düsseldorf, a ne u Amsterdam. Prema točki 3.2.4. Smjernica za tumačenje Uredbe 261/2004 preusmjereni let kojim putnik konačno stigne u zračnu luku koja u skladu s prvotnim planom putovanja tog putnika nije navedena kao konačno odredište mora se obrađivati na isti način kao i otkazivanje leta. Tuženik nije dokazao da je tužiteljima predložio preusmjeravanje prvom mogućom prilikom u zračnu luku prvotnog konačnog odredišta pa da bi se u tom slučaju moglo smatrati da taj let kasni.
19. Tuženik tvrdi da je do kašnjenja leta na relaciji Dubrovnik-München došlo zbog izvanrednih okolnosti odnosno zbog naslijeđenih kašnjenja uzrokovanim restrikcijama kontrole zračne plovidbe na koje tuženik nije mogao utjecati tako da je do kašnjenja došlo bez krivnje tuženika. Kao dokaz ove tvrdnje tuženik je dostavio izvadak iz sustava tuženika (AIS) za zrakoplov kojim je obavljen predmetni let za 18. srpnja 2023. (str. 258, 259, 460-464), kao i za prethodna dva leta istim zrakoplovom tog dana, u kojem su navedeni kodovi kašnjenja. To što se tuženik samo pozvao na IATA kod 93 tj. rotacija zrakoplova, kasni dolazak zrakoplova s drugog leta ili prethodnog sektora prema ocjeni ovog suda nije dovoljno da bi se tuženik doista i oslobodio od odgovornosti od naknade štete zbog kašnjenja leta OU4432 jer je tuženik bio dužan dokazati da je do kašnjenja predmetnog leta došlo zbog izvanrednih okolnosti i da je on poduzeo sve razumne mjere kako bi se izbjeglo to kašnjenje. Tuženik je tako trebao dokazati da je upotrijebio njemu dostupna materijalna i financijska sredstava te svoje osoblje kako bi se izbjeglo da dođe do duljeg kašnjenja leta ili do otkazivanja, što tuženik nije učinio dokazima koje je predložio. Kao što je već navedeno, tuženik nije dokazao ni da je tužiteljima ponudio alternativni let do njihovog konačnog odredišta, već iz dokaza koje su dostavile stranke proizlazi da im je ponuđen let od Münchena do Zračne luke Düsseldorf , od koje su tužitelji sami organizirali prijevoz do Amsterdama.
20. Budući da su tužitelji na svoje konačno odredište Amsterdam umjesto 18. srpnja 2023. u 21:40 stigli iz Düsseldorfa iz kojeg su prema računu (str. 26, 186-190) krenuli tek u 23:00 tog dana u vlastitom aranžmanu prema točki 3.2.4. Smjernica za tumačenje Uredbe 261/2004 smatra se da se radi o otkazanom letu. Tuženik je stoga svakom od tužitelja zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o zračnom prijevozu uslijed otkazivanja leta dužan platiti naknadu štete u iznosu od 250,00 eura prema čl. 5 st. 1 i čl. 7 st. 1.a Uredbe 261/2004 jer se radilo o letu do 1500 km ili kraće, a obzirom na to da je udaljenost od Dubrovnika do Amsterdama oko 1483 km. Prema čl. 9 st. 3 Uredbe 261/2004 tuženik je dužan snositi i troškove transfera tužitelja od zamjenske zračne luke u Düsseldorfu, do koje je tužiteljima ponudio alternativni let, do Amsterdama koji je bio njihovo konačno odredište. Iz računa od 19. srpnja 2023. proizlazi da je tužitelj AT platio 892,63 eura za prijevoz od Međunarodne zračne luke Düsseldorf do Amsterdama pa mu je tuženik dužan podmiriti taj trošak.
21. Tuženiku je stoga naloženo da tužitelju NT isplati iznos od ukupno 1.143,63 eura i da tužiteljici NTF isplati iznos od 250,00 eura, oba iznosa sa zakonskim zateznim kamatama od 19. srpnja 2023., kao dana nakon dana kad je obavljen predmetni let u skladu s čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) jer je tada nastala obveza tuženika da naknadi štetu tužiteljima.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 18. veljače 2026. i dopunjenom na zapisniku od 12. svibnja 2026. Taj trošak obuhvaća sudsku pristojbu na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eura te sudske pristojbe na presudu koje su za oba tužitelja u skladu s čl. 7 st. 2 ZSP-a priznata u iznosu koji predstavlja 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26) jer se ova presuda punomoćnici tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa su oni dužni platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plate u roku od 3 dana od dostave ove presude, a za tužitelja NT to je 40,00 eura dok je za tužiteljicu NTF to 15,00 eura. Trošak zastupanja obuhvaća nagradu za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. prosinca 2025. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2025. 100,00 eura prema Tbr. 9/2 OT i za zastupanje na dva ročišta 18. veljače 2025. i 12. svibnja 2026. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT što je ukupno 900,00 eura, a uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe prema Tbr. 40 OT iznosi 990,00 eura i tome treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 247,50 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.319,05 eura pa je tuženiku naloženo da im namiri taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.
23. Tužiteljima nije priznat trošak prijevoda u iznosu od 100,00 eura jer u spisu nema dokaza o tom trošku, a nagrada za sastav podneska od 27. svibnja 2025. nije priznata jer su tužitelji dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik bili dužni dostaviti već uz tužbu pa sastavljanje ovog podneska nije bilo potrebno.
U Sesvetama 10. lipnja 2026.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnica Nada Milić
2. Croatia Airlines d.d.
