REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2978/2020-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I.tužitelja UJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), II.tužiteljice OJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], III.tužiteljice TJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), IV.tužitelja NJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), V.tužiteljice VJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i VI.tužitelja mldb. ČJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojega zastupa zz majka TJ, svi na adresi [adresa], a sve tužitelje CJ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, (OIB:22694857747), kojeg zastupa Denis Lauc, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju UJ 35.038,82 eura i 525,60 eura, sve sa zateznom kamatom od 23.12.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja UJ za isplatu iznosa od 8.759,71 eura i 131,40 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 23.12.2019 do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici OJ 35.038,82 eura i 525,60 eura, sve sa zateznom kamatom od 23.12.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice OJ za isplatu iznosa od 8.759,71 eura i 131,40 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 23.12.2019 do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju IJ 35.038,82 eura i 525,60 eura, sve sa zateznom kamatom od 7.9.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja NJ za isplatu iznosa od 8.759,71 eura i 131,40 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 7.9.2019 do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici MJ 35.038,82 eura i 525,60 eura, sve sa zateznom kamatom od 7.9.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice VJ za isplatu iznosa od 8.759,71 eura i 131,40

eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 7.9.2019 do isplate.

IX. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju mldb. KJ 35.038,82 eura i 525,60 eura, sve sa zateznom kamatom od 7.9.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

X. Odbija se zahtjev tužitelja mldb. ČJ za isplatu iznosa od 8.759,71 eura i 131,40 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 7.9.2019 do isplate.

XI. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak od 62.817,09 eura sa zateznom kamatom od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 12.11.2020. podnijeli protiv tuženika dvije tužbe radi naknade štete zbog smrti bliske osobe – oca, supruga i sina EJ, koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 26.9.2019. krivnjom JJ, vozača vozila [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. Na prijedlog tuženika, sud je imajući u vidu dokazne prijedloge i sporne činjenice koje su u oba postupka identične, primjenom čl. 313. ZPP-a spojio ove parnice. Tužitelji traže naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli smrću bliske im osobe te imovinsku štetu - naknadu troškova crne odjeće, vijenaca, cvijeća, svijeća, karmina, oglašavanja i ostavinskog postupka, sve kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava nastanak štetnog događaja, ali osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i visinu zahtjeva. Na ročištu 25.2.2026. čini nespornom visinu imovinske štete svih tužitelja koji se odnosi na nabavku žalobne odjeće, svijeća i vijenaca od po 657,00 eura, a tužiteljici TJ priznaje i visinu troškova karmina, oglašavanja i ostavinskog postupka od 1.732,00 eura. Predlaže zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao spis Županijskog suda u Velikoj Gorici K-7/2020, zapisnik o očevidu, rodni listovi za tužitelja, smrtni list EJ, odštetne zahtjeve od 23.12.2019. i 4.9.2020., podatak HUO o osiguratelju vozila [registarska oznaka] i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao svjedoka JJ, proveo prometno i kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje po vještacima dr. Igoru Jakopliću i dr. ĆJ, toksikološko vještačenje po vještaku mr. pharm ĐJ i brižljivo ocjenjujući rezultate dokaznog postupka po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je pasivna legitimacija, odgovornost i visina neimovinske štete.

5. U prometnoj nesreći koja se dogodila 26.9.2019. prednik tužitelja EJ, upravljao je vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a ZJ vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Iz baze podataka HUO proizlazi da je na dan nesreće vozilo kojim je upravljao ZJ bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti 08103889337 pa je tuženikov (neobrazložen) prigovor promašene pasivne legitimacije sud utvrdio neosnovanim.

6. Kako bi se raspravilo pitanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, sud je pročitao spis Županijskog suda u Velikoj Gorici K-7/2020, saslušao sudionika nesreće GJ i proveo prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću.

7. Uvidom u spis Županijskog suda u Velikoj Gorici K-7/20 sud je utvrdio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika, ZJ proglašen krivim zbog toga što je 26.9.2019. upravljao osobnim automobilom Alfa Romeo reg. [registarska oznaka] sjevernim kolnikom autoceste A3 protivno čl. 51. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 68/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19) imajući u krvi najmanje 0,99 g/kg apsolutnog alkohola, uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile smanjene, pristajući da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu, dolaskom na 22 km + 850 m dionice prometni čvor Buzin, prometni čvor Lučko kretao se brzinom od 134 km/h koja nije bila prilagođena noćnim uvjetima, vidljivosti i gustoći prometa, uslijed koje brzine i stanja u kojem se nalazio nije pravodobno uočio vozilo marke Land Rover reg. [registarska oznaka], kojim je upravljao EJ, krećući se sporije istim prometnim trakom iste prometnice ispred njega, niti poduzeo kočenje kako bi izbjegao nalet na isto, već je prednjim desnim dijelom vozila kojim je upravljao naletio na stražnji lijevi dio vozila EJ. Uslijed naleta vozila osiguranika tuženika i odbacivanja vozila prednika tužitelja, nalijetanja na zaštitnu ogradu, prevrtanja, prednik tužitelja ispao je iz vozila i od zadobivenih ozljeda na mjestu događaja preminuo.

8. Sudionik nesreće, vozač vozila osiguranog kod tuženika ZJ u svom je iskazu naveo da je radio kao automehaničar i trebao isprobati vozilo koje je bilo u povratku, a prije toga bio „na cugi" s prijateljima, da se uputio obilaznicom prema Samoboru i naletio na auto ispred sebe, da nije imao pisano odobrenje vlasnika automobila za tu vožnju, da ju je vjerojatno imao vlasnik servisa, da nije kontaktirao vlasnika automobila prije vožnje jer se to i inače ne radi, da se brzine kretanja vozila kojim je upravljao niti brzine vozila prednika tužitelja ne sjeća, ali se sjeća brzina koje su utvrđene vještačenjem u kaznenom postupku, da se vozilo prednika tužitelja ispred njega kretalo u desnoj traci, ali da se prije toga kretalo zaustavnom trakom, da mu je teško procijeniti koliko se prije mjesta sudara to vozilo uključilo iz zaustavne u desni prometni trak, a procjenjuje da je to bilo 100 do 200 metara, da se ne sjeća je li kočio ili samo pokušavao skrenuti ulijevo, da se u tom trenutku lijevim prometnim trakom kretalo treće vozilo, koje je bilo otprilike negdje malo iza njegovoga, a drugih se vozila ispred i iza sebe ne sjeća.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, koji je po ocjeni suda izrađen s pravilima struke, temeljito, argumentirano i objektivno, a na ročištu 1.10.2024. i usmeno obrazloženo, sud je utvrdio:

- da je prilikom nesreće došlo do stražnjeg sudara, kada je osobno vozilo osiguranika tuženika udarilo prednjim desnim dijelom vozila u stražnji lijevi dio terenskog osobnog vozila prednika tužitelja, dok su se oba vozila kretala po desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika autoceste A3 između čvorova od Buzina - Lučko od istoka prema zapadu

- da je ograničenje brzine na toj dionici bilo 130 km/h

- da je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 129 km/h, a sudarna brzina vozila prednika tužitelja oko 86 km/h

- da tehničkim načinima nije moguće utvrditi brzine kretanja vozila neposredno prije nesreće

- da je mjesto sudara bilo na desnom prometnom traku, tako da je za vozilo osiguranika tuženika u sudarnom položaju bilo odmaknuto od razdjelne crte za 0,3 m, a vozilo kojim je upravljao prednik tužitelja desnim gabaritom je bilo odmaknuto za 0,8 m od desne rubne crte, odnosno trake za zaustavljanje vozila u nuždi

- da je uzrok nesreće udar straga vozila osiguranika tuženika u vozila prednika tužitelja

- da je na mjestu nesreće kolnik bio horizontalan i pravocrtan, oba vozila ispravna, preglednost dobra,

- da je vidljivost u noćnim uvjetima prema stražnjem dijelu osvijetljenog vozila bila ostvariva u duljini preko 100 m, pa se tehničkim načinima ne može utvrditi zašto je vozilo osiguranika tuženika udarilo u stražnji dio vozila prednika tužitelja

- da je mogućnost uočavanja nailaska osobnog vozila osiguranika tuženika bila ostvariva na najmanje 300 m

- ako se prihvati iskaz ZJ da mu se vozilo prednika tužitelja neposredno prije sudara uključilo u promet s trake za zaustavljanje vozila u nuždi na njegovu desnu prometnu traku, takva je radnja mogla trajati oko 1,95 sekundi, u kojem bi vremenu vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima uspio smanjiti svoju brzinu kretanja na sudarnih 129 km/h, za slučaj da se prije nesreće kretao brzinom od 156 km/h

- da bi u tom slučaju osiguranik tuženika opasnost percipirao na udaljenosti od 80,6 m ispred mjesta sudara,

- na udaljenosti od 80,6 m osiguranik tuženika uspio bi sudar izbjeći prilagođavanjem svoje brzine kretanja na brzinu vozila ispred sebe od 86 km/h da se prije nesreće kretao brzinom od najviše 127 km/h,

- da se prije nesreće vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 129 km/h samo ako vozač uopće nije reagirao na opasnost

- da je kretanje vozila prednika tužitelja moglo biti prepoznato kao opasno najranije u trenutku kada je počelo s vidljivim bočnim izmicanjem ulijevo iz prethodne pravocrtne putanje kretanja.

10. Nakon ovog dokaza tuženik je predložio provođenje novog vještačenja s obzirom na to da su vještaci u kaznenom postupku izračunali brzine kretanja vozila sudionika različito od dipl. ing. Jakoplića. Predložio je i da se na isto ročište pozovu vještaci dipl. ing. Jakoplić i dipl. ing. Todorović (koji je vještačio u kaznenom postupku). Uvidom u spis vođen u kaznenom postupku sud je utvrdio da su vještaci u tom postupku izračunali da se u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 134 km/h, a vozilo prednika tužitelja brzinom od 79 km/h, da bi osiguranik tuženika nesreću izbjegao pri brzini ne većoj od 132 km/h, da bi pravovremenim kočenjem brzinu vozila u prestizanju uspio smanjiti do brzine od 79 km/h (kojim se kretalo vozilo prednika tužitelja) kada se nalazio na razmaku od 5 m iza vozila prednika tužitelja, a nesreću bi izbjegao pri brzini ograničenja od 130 km/h. Intenzivnim kočenjem pri brzini od 132 km/h uspio bi izbjeći sudar. Osiguraniku tuženika je, u trenutku kada je vozilo prednika tužitelja započelo (pretpostavljeni) prelazak sa zaustavnog na vozni trak, postojala mogućnost usporavanja vozila na brzinu vozila prednika tužitelja ili prelazak na lijevi prometni trak radi pretjecanja.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje jer je ocijenio da razlike u izračunatim brzinama kretanja vozila vještaka koji je vještačio u ovom postupku i onih koji su vještačili u kaznenom postupku predstavljaju odstupanja koja ne bi utjecala na odluku o odgovornosti za nastalu nesreću: osiguranik tuženika očigledno je vozilom upravljao brzinom koja nije bila prilagođena na način da vozilo može pravodobno zaustaviti pred zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, dakle protivno odredbi iz čl. 51. st. 1. ZOSPC. Ovo proizlazi iz vještačenja provedenog u ovom postupku, a utvrđeno je, uostalom, u kaznenom postupku.

12. U konkretnom slučaju, prepreka koju je osiguranik tuženika mogao i morao predvidjeti bila je kretanje vozila prednika tužitelja ispred sebe, i to neovisno o tome je li se ono dulje vrijeme kretalo istim prometnim trakom kojim se on kretao, ili prethodno zaustavnim trakom (u kojem je slučaju mogao predvidjeti i mogućnost nastavka kretanja prelaskom u vozni trak). Vještačenjem u ovome postupku utvrđeno je da je vozilo prednika tužitelja mogao uočiti na udaljenosti od 100 m, a iz rezultata vještačenja i iskaza svjedoka ZJ i da se vozilo prednika tužitelja prije nesreće već nalazilo u istom prometnom traku kao i vozilo kojim je upravljao ZJ. U kaznenom postupku utvrđeno je da je pravovremenom reakcijom pri brzini kretanja od 130 km/h, odnosno intenzivnim kočenjem pri brzini kretanja od 132 km/h mogao i izbjeći sudar. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Jakoplića utvrđeno je da bi, ako je na udaljenosti od 80,6 m ispred mjesta sudara percipirao opasnost u vidu uključivanja vozila prednika tužitelja sa zaustavnog u desni vozni trak, mogao sudar izbjeći prilagođavanje svoje brzine na brzinu vozila ispred sebe da se prije nesreće kretao najviše 127 km/h. Tužitleji su se usprotivili prijedlogu da se u ovom postupku kao dokaz koristi nalaz i mišljenje vještaka za promet iz kaznenog postupka, ovaj je sud odredio provođenje vještačenja po vještaku dipl. ing. Jakopliću, taj je dokaz ocijenio objektivnim, jasnim, vještak je argumentirano otklonio, po ocjeni suda, sve primjedbe stranaka i odgovorio na sva pitanja, između njegovog i nalaza i mišljenja dipl. ing. Todorovića nema odstupanja koja bi dovela do drugačijeg zaključka pa je odbijen i prijedlog tuženika da sud na usmeno obrazlaganje radi usuglašavanja mišljenja pozove vještake Jakoplića i Todorovića. Prijedlog da se provede očevid na licu mjesta odbijen je jer prema mišljenju dipl. ing. Jakoplića za to nije bilo potrebe.

13. Sudarna brzina prednika tužitelja, s druge je strane, prije nesreće bila oko 86 km/h (u kaznenom je postupku izračunato da je bila oko 79 km/h). ZOSPC ne propisuje minimalnu brzinu kretanja vozila, a iz dokaza u spisu ne proizlazi da je postupao protivno odredbi čl. 51. ZOSPC (da brzinu vožnje nije prilagodio osobinama i stanju ceste, da se kretao tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu). Vještačenjem nije bilo moguće tehničkim putem utvrditi kretanje vozila neposredno prije nesreće, a do nesreće je došlo na desnom voznom traku po kojem se, i po iskazu svjedoka ZJ, vozilo prednika tužitelja kretalo ispred njega. Svjedok je naveo da se ovo vozilo prethodno, neposredno prije nesreće uključilo na taj trak iz zaustavnoga, no ova okolnost po ocjeni je suda neodlučna: do nesreće nije došlo zbog toga što se vozilo prednika tužitelja prometnicom kretalo 79 km/h ili 86 km/h, već zbog toga što je vozilom osiguranika tužitelja, pod utjecajem alkohola upravljao ZJ brzinom i na način zbog kojega se nije mogao pravovremeno zaustaviti, odnosno izbjeći nesreću. Ovo zbog toga što bi i u tom slučaju vozač prosječnih psihofizičkih sposobnosti svoju brzinu uspio smanjiti na sudarnih 129 km/h da se prije nesreće kretao brzinom od 156 km/h, da bi u tom slučaju opasnost percipirao na udaljenosti 80,6 m ispred mjesta sudara, a na toj bi udaljenosti sudar izbjegao prilagođavanjem svoje brzine kretanja na brzinu od 86 km/h da se kretao brzinom od najviše 127 km/h.

14. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Jakoplića sud je utvrdio da tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi zašto je vozilo osiguranika tuženika (koje je mogao uočiti i pravovremenom reakcijom nesreću izbjeći) udarilo u stražnji dio vozila kojim je upravljao prednik tužitelja. Po ocjeni suda, dio razloga leži i u činjenici što je vozilom upravljao protivno čl. 199. st. 2. ZOSPC.

15. Po čl. 199. st. 2. ZOSPC vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, B+E, F, G i M ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola iznad 0,50 g/kg ili odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Osiguranik tuženika upravljao je kritičnoga dana vozilom imajući u krvi najmanje 0,99 g/kg apsolutnog alkohola .

16. Kako bi se utvrdilo je li utvrđena koncentracija alkohola utjecala na njegovu sposobnost upravljanja motornim vozilom sud je proveo toksikološko vještačenje po vještaku mr. pharm. ĐJ.

17. Iz rezultata ovog dokaza sud je utvrdio da se pri koncentraciji od 0,99 g/kg etilnog alkohola, koliko je osiguranik tuženika imao u vrijeme nesreće, osobe nalaze u pripitom stanju i relativno su nesposobne za sigurno upravljanje motornim vozilom. Iz detaljnog obrazloženja nalaza i mišljenja sud je utvrdio i sljedeće:

- da se pri koncentraciji od 1,00 g/kg etilnog alkohola u krvi znatno smanjuje oštrina dubinskog vida i dolazi do slabijeg uočavanja udaljenosti između dva predmeta

- da trijezan vozač prima do 18 individualnih optičkih podražaja u svakoj sekundi od kojih stvara cjelovitu sliku a onaj s oko 1,0 g/kg etilnog alkohola krvi prima 4-5 optičkih individualnih podražaja,

- da u noćnim uvjetima vožnje već pri koncentraciji od 0,5 do 1,0 g/kg etilnog alkohola u krvi dolazi do stvaranja iluzija (vidni put se sužava, slabije se uočavaju predmeti, pogotovo predmeti u pokretu, neprecizno se percipira udaljenost od predmeta, primjećuju se čudni obrisi kojima se ne može odrediti točan oblik, namjera, je li nešto iznenada iskrsnulo na putu i sl.)

- kod oko 1,0 g/kg etilnog alkohola u krvi kvaliteta i kvantiteta zvuka opada za 40 %

- produžava se reakcijsko vrijeme, koje se sastoji od reakcije opažanja opasnosti, shvaćanja podataka i izvršenja određenih radnji

- osim produženja reakcijskog vremena dolazi do neispravnih reakcija i pogrešaka, pa se može dogoditi da vozač reagira i brže, ali neispravno

- u pripitom se stanju kod većine ljudi pojavljuje nekritičnost uz precjenjivanje vlastitih sposobnosti

- samopouzdanje raste, a samokontrola slabi, pa se upravo u pripitom stanju događa najviše prometnih nesreća.

18. Uzevši u obzir sve navedeno, za ovaj sud nema sumnje u to da je i utvrđena alkoholiziranost osiguranika tuženika bitno utjecala na razvoj događaja i nastanak predmetne prometne nesreće i da je neodlučno što je on, prema koncentraciji alkohola, bio relativno, a ne i apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom. Nalaz i mišljenje mr. pharm. ĐJ sud je u cijelosti prihvatio kao objektivan, jasan i argumentiran dokaz, pri čemu se naglašava da je nalaz temeljito obrazložen na ročištu na kojem je vještakinja dogovorila na sva pitanja i primjedbe tuženika.

19. Iz svih analiziranih dokaza sud je utvrdio da je uzrok nesreće činjenica da je osiguranik tuženika vozilom upravljao neprilagođenom brzinom i - s obzirom na sadržaj presude donesene u kaznenom spisu ne prvi puta - pod utjecajem alkohola u krvi iznad 0,50 g/kg, a ne činjenica što se prednik tužitelja (moguće) neoprezno uključivao u promet sa zaustavne trake, odnosno upravljao svojim vozilom ispred njega brzinom od 79 km/h ili 86 km/h, kao što tvrdi tuženik.

20. Kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem je utvrđeno da je vozilo osiguranika tuženika udarilo prednjim desnim dijelom svoga vozila u stražnji lijevi dio vozila prednika tužitelja, nakon čega je došlo do slijetanja vozila prednika tužitelja izvan desnog ruba kolnika i udara u desnu odbojnu ogradu, nakon čega se vozilo prevrnulo na lijevi bok, pri čemu je prednik tužitelja ispao iz vozila. U toj je dinamici njegovo tijelo bilo izloženo višestrukim naglim pomacima u sve tri osi u prostoru tijekom nalijetanja vozila na prepreke, prevrtanja i klizanja kolnikom, a ispadanje iz vozila sa sigurnošću govori da u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Da jest, ne bi došlo do njegovog ispadanja iz kabine vozila, a bio bi ograničen i doseg prisilnih polijetanja tijela unutar kabine vozila, pa bi ukupni opseg ozljeda u tom slučaju svakako bio manji. Ne može se argumentirano tvrditi koje bi točno ozljede tada bile izbjegnute, no sa sigurnošću se može tvrditi da ozljeda glavonosnog zgloba i produljene moždine, koja je praktički dovela do trenutnog smrtnog ishoda, ne bi nastala.

21. Nevezivanjem sigurnosnim pojasom prednik tužitelja postupio je protivno čl. 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Takvim je postupanjem prednik tužitelja doprinio nastaloj šteti, s obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da bi, u slučaju vezivanja bila izbjegnuta ozljeda glavonosnog zgloba i produljene moždine koja je praktički dovela do trenutnog smrtnog ishoda., što znači da bi postojale šanse za preživljavanje. Neosnovan je, međutim prigovor tuženika koji tvrdi da je zbog takvog postupanja prednik tužitelja isključivo odgovoran a štetu jer, neovisno o vezivanju prednika tužitelja sigurnosnim pojasom, nikakva šteta ne bi nastala da nije bilo protupravnog postupanja osiguranika tuženika, koji je zbog toga pravomoćno proglašen krivim u kaznenom postupku.

22. Zbog navedenoga je sud, primjenom čl. 1092. st. 1. ZOO ocijenio da je prednik tužitelja nevezivanjem sigurnosnim pojasom doprinio šteti u omjeru od 20%.

23. Tužitelji – supruga, djeca i roditelji pok. EJ - imaju stoga pravo na pravičnu novčanu naknadu po čl. 1101. st. 1. ZOO. Riječ je o najtežem obliku povrede prava osobnosti, odnosno najtežem obliku duševne boli i sud je, odlučujući o visini naknade ocijenio opravdanim zahtjev svih tužitelja za isplatom neimovinske štete od po 44.528,50 eura. S obzirom na utvrđen doprinos prednika tužitelja nastaloj šteti od 20%, tužiteljima je dosuđen razmjerni iznos od 43.798,53 eura, odnosno po 35.038,82 eura. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 1103. ZOO i čl. 12. ZOOP od 7.9.2020. do isplate. Preostali zatraženi iznos neimovinske štete svih tužitelja od po 8.759,71 eura odbijen je kao neosnovan

24. Svim je tužiteljima sud dosudio po čl. 1093. st. 1. ZOO dosudio naknadu štete za nabavku žalobne odjeće, svijeća i vijenaca u nespornom iznosu od po 657,00 eura, koji umanjen za doprinos od 20% iznosi 525,60 eura. Tužiteljici TJ za troškove sahrane, karmina, oglašavanja i ostavinskog postupka dosuđen je i iznos od nespornih 1.732,00 eura umanjen za 20%, odnosno 1.385,60 eura, sa zateznom kamatom po čl. 1086. ZOO od 30.7.2019. Preostali dio zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 346,40 eura odbijen je.

25. Sud je odbio tuženikov prijedlog da od Centra za socijalnu skrb pribavlja podatke i dokumentaciju vezano za obiteljske odnose između tužitelja i EJ prije štetnog događaja jer za utvrđivanje obiteljskih odnosa između oca i djece i supružnika u konkretnoj situaciji nije našao razloga. U vrijeme podnošenja tužbe sva su djeca pok. EJ, AJ, VJ i ČJ, bila maloljetna, a postupak je pokrenula u njihovo ime njihova majka kao njihova zakonska zastupnica, u njihovom interesu i nema riječi o raspolaganjima za koja bi trebalo odobrenje CSS. Uostalom, tijekom postupka tužitelji AJ i RJ postali su punoljetni i sami opunomoćili odvjetnika za nastavak ove parnice.

26. Sud je odbio i prijedlog da se sasluša DJ, vlasnik vozila kojim je upravljao ZJ, kako bi se utvrdilo je li ZJ imao dozvolu upravljanja tim vozilom. Ovo zbog toga što je na dan nesreće vozilo kojim je upravljao ZJ bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti 08103889337, a neposredno prije nesreće nalazilo se na popravku u automehaničarskoj radioni u kojoj je radio ZJ, koji je automobil izvezao kako bi ga isprobao. Popravak vozila po svojoj prirodi nužno uključuje i probnu vožnju i sud smatra da na okolnost dozvole za probnu vožnju nije bilo potrebno izvoditi dokaze. Svakako nije za očekivati da bi vlasnik vozila djelatniku automehaničarske radnje dozvolio obijesnu vožnju pod utjecajem alkohola, no to ne utječe na tuženikovu obvezu prema tužiteljima.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tužiteljima su priznati troškovi sastava odštetnog zahtjeva i tužbe od po 1.342,00 eura, tužbe i odštetnog zahtjeva od po 2.776,00 eura (tbr 7/1), podnesaka od 14.1.2022., 3.3.2022., 24.9.2024., 22.11.2024., po 4.114,00 eura (tbr 8/1), za podneske od 27.3.2023., 20.10.2023., 16.1.2026., 13.2.2026. po 100,00 eura (tbr 8/4), za zastupanje na ročištima 19.10.2022., 18.1.2022., 13.9.2023. 1.10.2024., 11.3.2025., 20.1.2026., 25.2.2026. po 4.114,00 eura (tbr 9/1), za ročišta 28.3.2023. iznos od 100,00 eura (tbr 9/5), ukupno 53.890,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 13.472,50 eura iznosi 67.362,50 eura.

28. Tužitelji su u pogledu osnove zahtjeva uspjeli sa 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 80%, dok je uspjeh tuženika 20%, što znači da je uspjeh tužitelja u sporu 90%. Zbog toga

1 0

im je od priznatog parničnog troška dosuđen iznos razmjeran uspjehu, odnosno 60.626,25 eura, uvećan za trošak vještačenja od 863,62 eura, zatraženu pristojbu na tužbu od 1.327,22, konačno 62.817,09 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151.st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.