REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-739/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o., protiv tuženika Promet Sinj d.o.o., Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB: 88867996815, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Promet Sinj d.o.o., Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB: 88867996815, isplatiti tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova razlike plaća bruto iznos od 4.400,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 169,75 EUR od 15. kolovoza 2017.g. do isplate,

- na iznos od 130,48 EUR od 15. travnja 2018.g. do isplate,

- na iznos od 48,12 EUR od 15. svibnja 2018.g. do isplate,

- na iznos od 110,49 EUR od 15. lipnja 2018.g. do isplate,

- na iznos od 129,98 EUR od 15. srpnja 2018.g. do isplate,

- na iznos od 287,67 EUR od 15. ožujka 2019.g. do isplate,

- na iznos od 63,37 EUR od 15. travnja 2019.g. do isplate,

- na iznos od 60,76 EUR od 15. rujna 2019.g. do isplate,

- na iznos od 60,61 EUR od 15. listopada 2019.g. do isplate,

- na iznos od 148,21 EUR od 15. prosinca 2019.g. do isplate,

- na iznos od 219,67 EUR od 15. ožujka 2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR od 15. svibnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 366,91 EUR od 15. listopada 2020.g. do isplate,

- na iznos od 355,83 EUR od 15. studenog 2020.g. do isplate,

- na iznos od 276,38 EUR od 15. prosinca 2020.g. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR od 15. veljače 2021.g. do isplate,

- na iznos od 464,35 EUR od 15. ožujka 2021.g. do isplate,

- na iznos od 139,25 EUR od 15. travnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 102,57 EUR od 15. svibnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 404,69 EUR od 15. lipnja 2021.g. do isplate,

- na iznos od 14,56 EUR od 15 kolovoza 2021.g. do isplate,

- na iznos od 248,37 EUR od 15. rujna 2021.g. do isplate,

- na iznos od 235,69 EUR od 15. listopada 2021.g. do isplate,

- na iznos od 313,84 EUR od 15. studenog 2021.g. do isplate,

- na iznos od 16,45 EUR od 15. siječnja 2022.g. do isplate,

po stopi koja se određuje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo, za iznos od 20.813,64 eura, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.658,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 7. travnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „vozač autobusa“, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 28. veljače 2013., te je tuženik obvezan za obavljeni rad tužitelju isplatiti plaću u skladu s odredbama ugovora o radu, Pravilnika o radu i Zakona o radu. Odredbom članka 3. Ugovora o radu propisano je da tužitelju pripada osnovna bruto plaća u iznosu koji je utvrđen Tablicom koeficijenata za radna mjesta, te da je radno mjesto tužitelja broj 14 i pripada rangu III, dok odredba članka 18. Pravilnika o radu tuženika sadrži odredbe o osnovnoj plaći radnika tuženika. Tablica koeficijenata za radna mjesta sastavni je dio Pravilnika o radu tuženika, a u skladu s odredbom članka 3. Ugovora o radu, koeficijent za radno mjesto tužitelja iznosi 1,62. Najniža mjesečna osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja određuje se svake godine Naredbom o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja koju donosi Ministarstvo financija. Međutim, tuženik tužitelju obračunava i isplaćuje plaću na način koji nije u skladu s citiranim obvezujućim odredbama. Iz obračuna plaće tužitelja razvidno je da njegova plaća nije isplaćena u skladu s odredbom stavka 2. i 3. članka 18. Pravilnika o radu i članka 3. Ugovora o radu, a jednako tako je razvidno da tužitelju plaća nije isplaćena niti na temelju odredbe stavka 4. članka 18. Pravilnika o radu. Ta odredba propisuje da vozačima osnovna plaća, iznimno, može ovisiti o vrsti i broju linija koje vozači tijekom mjeseca voze. Na taj je način tuženik isplaćivao i isplaćuje tužitelju manji iznos plaće od onog iznosa na koji tužitelj ima pravo na temelju navedenih ugovornih odredbi, Pravilnika o radu i Zakona o radu. Ujedno, tuženik je na temelju ovako isplaćivane plaće tužitelju u umanjenom iznosu, obračunavao i osnovicu za isplatu naknade plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad uslijed bolesti, stoga je tužitelju tuženik isplaćivao i manji iznos naknade plaće od onoga na koji tužitelj ima pravo. Navodi kako se tužitelj tuženiku višekratno obraćao s molbom da se nastali prijepor riješi mirnim putem, no tuženik se na takve molbe tužitelja svaki puta oglušio. Tužitelj predlaže sukladno odredbi članka 186.b. stavka 3. Zakona o parničnom postupku rješenjem naložiti tuženiku, dostaviti podatke o plaći koju je isplaćivao za radno mjesto tužitelja – vozač autobusa, u razdoblju od 1. svibnja 2017.g. do podnošenja tužbe, te odrediti financijsko-knjigovodstveno vještačenje i naložiti vještaku utvrditi iznos razlike osnovne bruto plaće koju je ostvarivao tužitelj u odnosu na osnovnu bruto plaću koju je tužitelj trebao ostvariti na temelju odredbi Ugovora o radu i Pravilnika o radu u razdoblju od 1. svibnja 2017.g. to podnošenja tužbe, kao i naknade plaće tužitelja u istom razdoblju, iskazano po mjesecima, uz omogućavanje vještaku uvid u sve relevantne podatke. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koji će iznos tužitelj točno odrediti nakon što tuženik dostavi tražene podatke te prema nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 26. travnja 2022, tuženik osporava navode tužbe u cijelosti, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz osudu tužitelja na plaćanje troškova spora tuženiku, a detaljnije će se očitovati nakon što izvrši uvid u sadržaj spisa. U dopuni odgovora na tužbu tuženik ističe kako u toč. I, II, III tužbe, tužitelj navodi da je od 28.2.2013 zaposlen u Promet Sinj na radnom mjestu „vozač autobusa“ temeljem priloženog Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, te da je odredbom članka br. 3. Ugovora o radu propisano da tužitelju pripada osnovna bruto plaća u iznosu koji je utvrđen tablicom koeficijenata za radna mjesta po kojoj je radno mjesto tužitelja br.14 i pripada rangu III, a temeljem tablice koeficijenata za radna mjesta koja je sastavni dio Pravilnika o radu Prometa [adresa], a u skladu s odredbom članka br.3 ugovora o radu, tužitelj zaključuje da koeficijent za pripadajuće radno mjesto vozač autobusa iznosi 1,62 i smatra da njegova plaća nije isplaćena u skladu s odredbama članka 18. stavke 2. i 3. Pravilnika o radu i članka 3. Ugovora o radu, te da nije ni isplaćena na temelju odredbe stavka 4. članka 18. Pravilnika o radu koja propisuje da vozačima plaća, iznimno može ovisiti o vrsti i broju linija koje vozači tijekom mjeseca voze. Također se navodi da se tužitelju ne isplaćuje plaća ni u kakvim iznimnim okolnostima, niti da je takav način isplate razvidan iz obračuna plaće. Navodi tužitelja su pravno i činjenično neutemeljeni jer članak 3. Ugovora o radu propisuje da radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu navedenom tablicom koeficijenata za radna mjesta gdje se navodi da radno mjesto 14. Vozač autobusa se nalazi u III. rangu radnih mjesta i po razredu koeficijenta može imati koeficijent u rasponu 1,45 do 2,18, a tužitelj neosnovano zaključuje da on iznosi 1,62 vjerojatno iz nerazumijevanja ranga i razreda tablice. Prema važećem pravilniku iz veljače 2015 članak 17. propisano što čini "Osnovnu plaća radnika", a to je da svim zaposlenicima osim mobilnih radnika - vozača autobusa, plaću predstavlja umnožak utvrđene osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta. Člankom 17. stavka 4. Pravilnika o radu je nedvosmisleno definirano da članak 2. ne vrijedi za radno mjesto vozač autobusa već iznos osnovne plaće izravno ovisi o vrsti i broju linija koje vozač vozi tijekom mjeseca, a vrednovanje pojedinih linija određuju nadležne službe poslodavca vodeći se osnovnim gospodarskim kriterijima: troškovima i prihodima pojedine linije. Članak 17. stav. 4. tužitelj smatra iznimnim okolnostima koje treba naglasiti u obračunu plaće navodeći riječ "iznimno" iako se u Pravilniku nedvosmisleno navodi "Izuzetno" da za vozače plaća ovisi o vrsti i broju linija umjesto o umnošku koeficijenta i osnovice plaće. Stoga se može zaključiti da je osnova za tužbu neutemeljena i proizlazi iz pogrešnog razumijevanja Pravilnika o radu po kojem se obračun plaća godinama uredno odvija.

3. Podneskom od 27. veljače 2024. tužitelj je, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu s naslova razlike plaća u bruto iznosu od 25.214,44 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Presudom ovog suda pod br. Pr-1287/2022-27 od 24. svibnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.400,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 20.813,64 eura, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

5. Odlučujući po žalbi parničnih stranaka, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi svojom odlukom pod br. GžR-86/2024-3 od 3. srpnja 2025. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

6. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013., Pravilnika o radu od 2. veljače 2015., uz Tablice koeficijenata za radna mjesta, obračuna isplaćene plaće, platnih lista za period od 1. svibnja 2015. do 7. travnja 2022., šifrarnika s iznosima bruto plaća dnevnica po linijama za vozače Promet Sinj d.o.o., Tablice s odrađenim šiframa po danima unesenim u program Qiqo, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 26. svibnja 2023., dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića od 22. veljače 2024., dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića od 5. siječnja 2026. i 3. ožujka 2026. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013. i to radnom mjestu vozača autobusa,

- da je tužiteljevo radno mjesto broj 14, rang III sukladno Tablici koeficijenata za radna mjesta.

8. Između parničnih stranaka je prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće za razdoblje od svibnja 2017. do 7. travnja 2022. u iznosu od 25.214,44 eura.

11. Tužitelj smatra kako ga na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013., Pravilnika o radu tuženika kojeg su sastavni dio Tablica koeficijenata za radna mjesta pripada koeficijent za radno mjesto vozača od 1,62, odnosno 2,18, dok mu tuženik ne obračunava niti isplaćuje plaću po koeficijentu u skladu s odredbom čl. 17.st.2. i 3. Pravilnika o radu i čl. 3. ugovora o radu, a ne isplaćuje mu plaću ni temeljem odredbe čl. 17. st.4. Pravilnika o radu, dakle isplaćuje mu manji iznos plaće od one koja tužitelja pripada. Također tužitelj smatra kako mu je plaća trebala biti određena sukladno osnovici, koeficijentu za radno mjesto i stvarno odrađenim satima rada u pojedinom mjesecu.

12. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14; dalje: ZR), propisano je kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

13. Odredbom čl. 90. st. 2. ZR-a poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, st.2. citiranog članka.

14. Čl. 92. ZR-a određeno je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (st.1.), plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu (st.2.), ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu (st.3.), plaća i naknada plaće su, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu (st.4.).

15. Pravilnikom o radu i to čl. 17. određeno je: (1) Osnovna plaća radnika je novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan ili normu; (2) Osnovna plaća radnika predstavlja umnožak osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao; (3) Osnovicu za obračun osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno mjesto sa najnižim koeficijentom ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje; (4) Izuzetno, iznos osnovne plaće vozača autobusa izravno ovisi o vrsti i broju linija koje vozač tijekom tekućeg mjeseca voze; (5) Poslodavac se obvezuje radniku isplatiti plaću za protekli mjesec, najkasnije do 15- tog u tekućem mjesecu. Radniku se prilikom isplate plaće uručuje obračun, primitak kojeg radnik potvrđuje svojim vlastoručnim potpisom.

16. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013. člankom 3. ugovoreno je da za poslove iz čl. 2. ovog ugovora radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu koji je utvrđen Tablicom koeficijenta za radna mjesta, a radno mjesto tužitelja je broj 14 te pripada rangu III, a plaća se isplaćuje svakog mjeseca za prethodni mjesec, dok je rok za isplatu plaće do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

17. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 26.5.2023. utvrđeno je kako je obračun plaće sukladno odvoženim linijama kroz cijelo razdoblje izvršen ispravno, međutim nije izvršen temeljem umnoška osnovice plaće i koeficijenta radnog mjesta, niti su evidentirani eventualno odrađeni prekovremeni sati. U praksi je tužitelj plaćan po učinku. U tablici broj 1 i broj 2 vještak je izvršio simulaciju izračuna bruto1 plaće tužitelja i usporedio je sa stvarno isplaćenim plaćama, uz napomenu kako isplaćeni terenski dodatci nisu uključeni u izračun. Tablica br. 1 i br. 2 se razlikuju u koeficijentu kojeg bi tužitelju pripadao. U tablici br. 2 je uzet u obzir koeficijent 1,62 iz tužbenog zahtjeva, dok je u tablici br. 1 uzet u obzir najmanji mogući koeficijent 1,45 iz tablice koeficijenata, i koji je evidentan u obračunima plaće tužitelja 2017., ali koji se od veljače 2018. više na obračunu plaće ne navodi niti za tužitelja niti za djelatnicu ŽZ. Pripadajući koeficijent tužitelja nije moguće utvrditi iz ugovora o radu u kojem se navodi da pripada rangu III, ali ne i kojem od 10 razreda koji su u rasponu od 1,45 do 2,18. Osnovica za izračun plaće je izračunata dijeljenjem osnovne plaće DZP s njoj pripadajućim koeficijentom 1,41, te je evidentno kako se osnovica povećavala svake godine. Broj odrađenih radnih sati utvrdio je iz obračuna plaće tužitelja u kojem su navedene odvožene linije, dok je vrijeme rada na pojedinoj liniji evidentno u šifrarnicima linija. Rad nedjeljom, blagdanom, noću, prekovremeno, te vrijeme provedeno na bolovanju i godišnjem odmoru je također evidentirano u tablici i obračunato sukladno pravilniku o radu. Izračun pripadajuće plaće sukladno primjeni osnovice i koeficijenta za radno mjesto je prikazan u stupcu 14 tablice, dok je nastala razlika tako izračunate plaće i stvarno isplaćene plaće prikazana u stupcu br. 16 tablice. Razdoblje od svibnja 2020. do kolovoza 2020. nije uvršteno u izračun jer tužitelj tada nije vozio te vještaku nije poznato po kojem se kriteriju isplaćivala plaća. Evidentno je kako je tužitelj odrađivao relativno visok broj prekovremenih sati, te kako su izračunate plaće u pojedinim mjesecima više, a u pojedinim mjesecima niže od isplaćenih. Ključna je dilema koji je stvarno koeficijent pripadao tužitelju i njegovom radnom mjestu, što nije mogao sa sigurnošću utvrditi, te daje dvije opcije, osnovni koeficijent i koeficijent iz tužbenog zahtjeva, što u vrijednosti razlike plaće stvara osjetnu razliku. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak je mišljenja da bi tužitelj obračunom plaće na način da se osnovna plaća utvrđuje umnoškom osnovice i utvrđenog koeficijenta, u odnosu na isplaćenu plaću u razdoblju od 1. svibnja 2017. do travnja 2022. primio veći iznos bruto1 plaće: a) Primjenom koeficijenta radnog mjesta 1,45 u ukupnom iznosu od 4.071,07 Kn (540,32 Eur), dok su mjesečne razlike prikazane u tablici br. 1 u prilogu; b) Primjenom koeficijenta radnog mjesta 1,62 u ukupnom iznosu od 45.810,08 Kn (6.080,04 Eur), dok su mjesečne razlike prikazane u tablici br. 2 u prilogu.

18. U dopuni vještačenja od 22. veljače 2024. vještak Jović navodi kako je po traženju tužitelja dopunio vještačenje i primjenom koeficijenta 2,18. U tablici koja prileži dopuni uvrstio je razdoblje od svibnja do kolovoza 2020. , kako je zatražio tužitelj, te za cijelo razdoblje primijenio opciju uz koeficijent 2,18. Vještak je mišljenja kako bi tužitelj obračunom plaće na način da se osnovna plaća utvrđuje umnoškom osnovice i utvrđenog koeficijenta, u odnosu na isplaćenu plaću u razdoblju od 1. svibnja 2017. do travnja 2022. primio veći iznos bruto1 plaće: Primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,18 u ukupnom iznosu od 189.978,17 Kn (25.214,44 Eur), dok su mjesečne razlike prikazane u tablici 3. u prilogu.

19. U ponovnoj dopuni vještačenja od 5. siječnja 2026., vještak Marijan Jović navodi kako iz platnih lista za usporedne djelatnike nema definiranog koeficijenta jednako kao i kod tužitelja te da ugovori o radu jednako kao i kod tužitelja ne definiraju koeficijent za isplatu plaće. Zaključak je vještaka kako iz dokumentacije usporednih djelatnika nije moguće definirati točan koeficijent radnog mjesta vozača autobusa, već samo mogući raspon iz tablice koeficijenata, a u dopuni vještačenja od 3. ožujka 2026., vezano za traženje tuženika, navodi kako nije na vještaku da razjasni različita, u suštini pravna tumačenja ugovora o radi i Pravilnika o radu, već je on dao svoja zapažanja, a Sud može odrediti po kojem modelu se imala isplaćivati plaća tužitelja, po odvoženim linijama ili po koeficijentu i bi li u tom slučaju koeficijent trebao biti egzaktno definiran.

20. U konkretnom slučaju, tužitelju se na temelju ugovora o radu i Pravilnika o radu obračunavala i isplaćivala plaća prema koeficijentu 1,45, koji je evidentan u obračunima plaće tužitelja za 2017., dok se od veljače 2018. na obračunu plaće više ne navodi koeficijent, a kako proizlazi i iz vještačenja vještaka Marijana Jovića.

21. Obračunske isprave za isplatu plaće sastavljene su u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine ("Narodne novine", broj 32/15) pa kako se radi o ispravama koje je sastavio tuženik u skladu s posebnim propisima, zaključak je suda da je dokazna snaga takve isprave sukladno odredbi članka 230. stavka 2. ZPP izjednačena s javnim ispravama pa se istima dokazuje istinitost koeficijenta (u ovom slučaju 1,45) za izračun plaće, dok tužitelj nije dokazivao da su obračuni nepravilno sastavljeni

22. Po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na ugovorenu plaću prema kojoj se i vršio obračun i isplaćivala plaća, a nije sklopljen aneks ugovora o radu kojim bi se za njegovo radno mjesto ugovorila izmjena koeficijenta za obračun plaće u odnosu na onog utvrđenog ugovorom o radu, što znači da se na tužitelja i nadalje trebala plaća obračunavati i isplaćivati prema koeficijentu od 1,45 (kako je tuženik prije i obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju, što je razvidno iz obračunskih lista za 2017. godinu na kojima je evidentan koeficijent od 1,45), a ne kako je tuženik obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću po odvoženim linijama. Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a osnovna plaća se računa umnoškom osnovice za obračun plaće i koeficijenta radnog mjesta, a za tužiteljevo radno mjesto tuženik je primjenjivao koeficijent od 1,45.

22.1. Naime, tuženik nije mogao jednostrano i bez ikakve odluke, odnosno izmjene ugovora o radu promijeniti način isplate plaće. Način i uvjeti isplate plaće moraju biti jasno definirani i utemeljeni na zakonu i internim aktima poslodavca, kao što je ovdje ugovorom o radu (čl. 3. ugovora) i Pravilnikom o radu (čl.17.st.2. Pravilnika) pa ako je poslodavac želio promijeniti način obračuna plaće tužitelju (obračun i isplata plaće po odvoženim linijama, a ne po koeficijentu) morao je tužitelju ponuditi aneks ugovora o radu ili izmijeniti Pravilnik o radu u tom pogledu, a to nije učinio.

22.2. Ugovor o radu je dvostrano obvezujući ugovor i ključne stavke ugovora – plaća i način isplate ne može se jednostrano mijenjati, već svaka promjena vezana za način obračuna plaće zahtijeva sklapanje aneksa ugovora, što ovdje nije slučaj.

22.3. Ugovor o radu od 28. veljače 2013. nije izmijenjen u pogledu koeficijenta, a ugovoreno je kako radnika pripada osnovna bruto plaća u iznosu koji je utvrđen Tablicom koeficijenata za radna mjesta, dakle pripadajući koeficijent nije ugovoren, (samo da pripada rangu III, ali ne i kojem razredu koji su u rasponu od 1,45 do 2,18), međutim, tuženik je prije, što je razvidno iz obračuna plaća tužitelja 2017. godine, obračunavao i isplaćivao plaću tužitelja po koeficijentu od 1,45, da bi potom obračunavao i isplaćivao plaću po odvoženim linijama, dakle više ne temeljem umnoška osnovice i koeficijenta radnog mjesta, a po ocjeni ovog suda nedopušteno je jednostrano mijenjanje način isplate ugovorene plaće bez posebnih kriterija za takvo postupanje i koje je protivno smislu i sadržaju zaključenog ugovora o radu.

22.4. Slijedom prednjeg i tvrdnje tužitelja kako se njegova plaća treba obračunavati uz primjenu koeficijenta od 2,18, jer njemu pripada najveći koeficijent iz ranga III, jer je tužitelj s najduljim radnim stažom kod tuženika i u odnosu na ostala radna mjesta u rangu III njegovo nosi najveći stupanj odgovornosti, složenosti posla, stručnost znanja i vještina su neutemeljene, jer kako je naprijed navedeno ugovor o radu nije izmijenjen u pogledu visine koeficijenta i tužitelj ne može proizvoljno tražiti izmjenu koeficijenta za obračun plaće. U ovom slučaju nije sklopljen aneks ugovora kojim bi se ugovorila izmjena koeficijenta za obračun plaće u odnosu na onog koji je tuženik već prije obračunavao i prema istome isplaćivao tužitelju plaću, a na visinu koeficijenta ne utječe duljina staža kod poslodavca, ni stručnost radnika, ni stupanj odgovornosti, temeljem čega bi tužitelju trebao biti uvećani koeficijent Stoga se ukazuju neosnovani navodi tužitelja kako ga pripada koeficijent od 1,62, odnosno 2,18.

23. Prema vještačenju vještaka Marijana Jovića, koje vještačenje ovaj sud kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke, a na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, tužitelj bi obračunom plaće na način da se osnovna plaća utvrđuje umnoškom osnovice i utvrđenog koeficijenta (sukladno Pravilniku o radu tuženika), u odnosu na isplaćenu plaću u razdoblju od 1. svibnja 2017. do travnja 2022. primio veći iznos bruto1 plaće i to: primjenom koeficijenta radnog mjesta od 1,45 u ukupnom iznosu od 4.071,07 kn/540,32 eura (1. verzija); primjenom koeficijenta od 1,62 u ukupnom iznosu od 45.810,08kn/6.080,04 eura (2.verzija) i primjenom koeficijenta od 2,18 u iznosu od 25.214,44 eura (vještak je napravio tri verzije izračuna razlike plaće uzimajući u obzir koeficijente od 1,45; 1,62 i 2,18).

23.1. S obzirom na to da se tužitelju plaća obračunavala i isplaćivala po koeficijentu od 1,45 (kako je bilo i ugovoreno, jer taj ugovor između stranaka nije izmijenjen) to je sud prihvatio prvu verziju obračuna vještaka i tužitelju dosudio iznos od 4.400,80 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 20.813,64 eura, tužitelj odbijen u svom zahtjevu.

23.2. Naime, vještak Jović je od ukupnog iznosa razlike plaće koja pripada tužitelju u utuženom razdoblju (prva verzija: primjenom koeficijenta od 1,45 u iznosu od 4.400,80 eura) umanjio iznos koji predstavlja negativnu razliku (iznos od 3.860,49 eura), tako da je po njemu razlika od 540, 32 eura, međutim, tuženik nema pravo na iznose negativne razlike jer nije ni potraživao da mu tužitelj isplati tu razliku. Tuženik nije istakao ni procesnopravni, ni materijalno pravni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev, to onda sud nije ni ovlašten umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnom razlikom. Stoga tužitelja pripada iznos od 4.400,80 eura na ime razlike plaće za utuženo razdoblje, koji iznos mu je i dosuđen.

23.3. Na dosuđeni iznos od 4.400,80 eura tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/14 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to pravilno i tužitelj zatražio, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

24. Nadalje, tuženik je istakao kako je tužbeni zahtjev nejasan i neodređen. Naime, tužitelj u tužbi potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.svibnja 2017. do 7. travnja 2022. pozivajući se pri tome na odredbu čl. 186.b. st.3. ZPP-a, jer će točan iznos odrediti nakon što tuženik dostavi podatke o plaći jer tužitelj ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja.

25. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

26. Dakle, tužitelj u tužbi nije postavio određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti kao ovršna isprava, već je nakon provedenog vještačenja prvi put postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 27. veljače 2024. na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 25.214,44 eura za razdoblje od 1. svibnja 2017. do travnja 2022. s pripadajućim zateznim kamatama.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).

27.1. Tužitelju je priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 27. listopada 2022., 24. siječnja i 21. veljače 2023. po 200,00 eura, od 8. travnja 2024., 16.listopada 2025., 18. veljače 2026. i 29. travnja 2026. po 500,00 eura, za sastav podneska od 13. svibnja 2022. 50,00 eura, od 4. srpnja 2022. i 15. siječnja 2024. po 200,00 eura, od 27. veljače 2024. i 21. siječnja 2026. po 500,00 eura, ukupno 4.875,00 eura, na ime PDV-a iznos od 1.218,75 eura, ukupno 6.093,75 eura.

27.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 58,73 % (bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, uspio 100 % u osnovu, a 17,45 % u visini), a tuženik je uspio s 41,27 %. Razlika postotaka uspješnosti je 17,45 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa (6.093,75 eura) priznat toliki postotak, što daje iznos od 1.063,36 eura, što uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 595,45 eura, ukupno iznosi 1.658,81 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od 10. lipnja 2024., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 10. lipnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika