REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-2287/2021-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja Autoklub Siget iz Zagreba, Siget 17, OIB: 30716520726, zastupan po punomoćniku Albini Dlačić, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Mislava 10, protiv tuženika AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Ivi Pezić i Sandri Pleša, odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić&partneri d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 17, radi stjecanja bez osnove, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 29. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Albine Dlačić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Sandre Pleša, odvjetnice, 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Autoklub Siget iz Zagreba, Siget 17, OIB: 30716520726, iznos od 561.589,16 eura (slovima: petsto šezdeset jedna tisuća petsto osamdeset devet eura i šesnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10. ožujka 2021. do 25. ožujka 2021.

III. Nalaže se tuženiku AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove tužitelju Autoklub Siget iz Zagreba, Siget 17, OIB: 30716520726, u iznosu 69.249,68 eura (slovima: šezdeset devet tisuća dvjesto četrdeset devet eura i šezdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 10. lipnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 67.200,00 eura (slovima: šezdeset sedam tisuća dvjesto eura ).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26. ožujka 2021. navodi da se pred Općinski radnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-1065/16 vodio radni spor temeljem tužbe tuženika, a protiv tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida radnog odnosa te isplate naknade plaće i naknade štete. Dana 30. listopada 2017. donesena je prvostupanjska presude poslovnog broja: Pr-1056/16-111 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje nedopustivosti odluke tužitelja ( točka I. izreke) kojom je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 340.920,90 kuna u roku 8 dana ( točka II. izreke) i kojom je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška za preostali iznos ( točka III. izreke). Predmetna presuda je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2018., poslovnog broja: Pr-1065/16-138 i to na način da u svim dijelovima presude gdje se navodio naziv tužitelja umjesto pogrešno napisanog naziva tužitelja "Auto Klub Siget" treba ispravno pisati: "AUTOKLUB SIGET". Tuženik je izjavio žalbu na predmetnu presudu, a koju je Županijski sud u Zagrebu u pretežitom dijelu prihvatio, te je dana 17. prosinca 2019. donio presudu pod poslovnim brojem: Gž-960/19-4 kojom je preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te presudio da se: utvrđuje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu te da radni odnos nije prestao, nalaže tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 3.387.459,22 kuna zajedno sa pripadajućim kamatama (plaća), utvrđuje da je tuženiku radni odnos prestao 31. siječnja 2013., slijedom čega je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime naknade štete iznos od 523.833,90 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te nalaže tužitelju isplatiti tuženiku naknadu troška postupka u iznosu od 793.350,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Protiv drugostupanjske presude Županijskog suda, tužitelj je podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a koju reviziju je VSRH na sjednici održanoj 12. svibnja 2020. prihvatio te na istoj donio odluku Rev-570/2020-4, kojom je preinačio drugostupanjsku presudu te kojom je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, ispravljenu rješenjem o ispravku, u dijelu točke I. izreke. Tom istom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi trošak revizije u iznosu 83.500,00 kuna u roku od 8 dana. Time je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zapravo stavila van snage drugostupanjsku presudu Županijskog suda je te prvostupanjska presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti. U ovom konkretnom slučaju znači da je osnov novčane tražbine tuženika utvrđene predmetnom prvostupanjskom presudom otpao.

2. Osim ovog parničnog postupka čiji je tijek sadržan u presudama koje su prethodno opisane, među strankama se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr- 795/19 vodio još jedan radni spor temeljem tužbe tuženika, a protiv tužitelja i to radi isplate, a gdje je 30. lipnja 2020. prvostupanjski sud donio presudu kojom je naložio tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 232.149,36 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. ožujka 2005. pa do isplate, kao i iznos od 25.125,00 kuna s osnove isplate parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2020. do isplate, sve u roku 15 dana. Predmetnu presudu je potvrdio Županijski sud u Osijeku, koji je odbio žalbu tužitelja, a sve kako je to razvidno iz presude navedenog suda od 4. ožujka 2021. poslovnog broja: Gž-552/2000.

3. Vezano uz sam tijek naplate tražbine temeljem gore navedenih osnova, tužitelj objašnjava da je tuženik nakon primitka drugostupanjske presude Gž-960/19-4, a po proteku paricijskog roka i usprkos činjenice što je tužitelj podnio reviziju protiv naveden presude 16. ožujka 2020. pokrenuo postupak prisilne naplate, a na način da je FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave-presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: GžR-960/19 od 17. prosinca 2019. FINA je postupila po predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu, kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, te je naložila bankama koje vode tužiteljeve račune, zaplijeniti iznos novčanih sredstava s njegovih računa, odnosno zabranila je raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenjem novčanim sredstvima. Dana 23. ožujka 2020. izvršena je predmetna zapljena sredstava tužitelja. Prema podacima iz ovršnog spisa poslovnog broja: Ovr-475/20, predmetna osnova za plaćanje naplaćena je u iznosu 4.761,467,83 kuna ( po osnovi glavnice i naknade za provođenje izravne naplate) i u iznosu 3.556.767,30 kuna ( po osnovi zakonske zatezne kamate) tj. ukupno u iznosu od 8.313.235,13 kuna od čega je direktno na račun ovrhovoditelja -ovdje tuženika AJ isplaćen iznos od 4.542.681,27 kuna. Tužitelj je dana 25. lipnja 2020. po punomoćniku primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Rev-570/2020 (opisanu pod točkom III. ove tužbe), kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio drugostupanjsku presudu poslovnog broja: GžR-960/19 od 17. prosinca 2019. te odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, ispravljenu rješenjem o ispravku, u dijelu točke I. i II. izreke. Obzirom je time presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zapravo stavila van snage drugostupanjsku presudu Županijskog suda to je ova prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, što je značilo da je osnov novčane tražbine tuženika utvrđene predmetnom drugostupanjskom presudom, a temeljem koje je provedena ovrha- jednostavno otpao, tužitelj je 29. lipnja 2020. podnio sudu prijedlog pod nazivom: prijedlog ovšenika za protuovrhu, prijedlog za obustavu izravne naplate ( ovrhe) i prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno prethodne mjere. Općinski sud u Novom Zagrebu je svojim rješenjem poslovnog broja: Ovr-475/2020-12 od 1. srpnja 2020. odbacio opisane prijedloge tužitelja kao nedopuštene, obzirom ih Ovršni zakon ne predviđa u postupku izravne naplate, pa se stoga isti iz navedenoga razloga ne mogu razmatrati.

4.Tužitelj je 3. ožujka 2021. tuženiku uputio pisani poziv, opomenu pred tužbu vezano uz ispunjenje dužne tražbine, a koji poziv, opomenu je primio tuženik 9. ožujka 2021. Neposredno nakon slanja predmetnog dopisa tužitelj je 5. ožujka 2021. po svom punomoćniku zaprimio presudu Županijskog suda u Osijeku od 4. veljače 2021. pod poslovnim brojem: GžR -552/2000 koja je potvrdila prvostupanjsku presudu temeljem koje je tužitelj bio u obvezi isplatiti tuženiku iznose utvrđene presudom Općinskog radnog suda poslovnog broja: Pr 759/2019 od 30. lipnja 2020. Tužitelj je odmah s tim danom izvršio obračun međusobnih tražbina parničnih stranaka, pri tome uvažavajući sljedeći obračun tražbina: Rev 570/2020 od 12. svibnja 2020. trošak revizije 83.500,00 kuna ( dospijeće 3.7.2020.), kamate na dan 5. ožujka 2021. u iznosu 1.859,46 kuna, parnični trošak 340.920,90 kuna ( dospijeće 3.7.2020), kamate na dan 5. ožujka 2021. u iznosu 65.160,26 kuna, povrat stečenog bez osnove na dan 3. srpnja 2021. u iznosu 4.542.681,27 kuna i kamate na dan 5. ožujka 2021. u iznosu 101.161,10 kuna, ukupno 5.135.282,99 kuna te dospjela potraživanja tuženika ( kao vjerovnika) prema tužitelju ( kao dužniku) po presudi Pr 795/19-54 od 30. lipnja 2020. sa dospijećem 19. ožujka 2005. u iznosu 232.149,36 kuna te kamate na dan 5. ožujka 2021. u iznosu 408.874,22 kuna, parnični trošak u predmetu Pr 759/19 na dan 1. srpnja 2020. u iznosu 25.125,00 kuna i kamate na dan 5. ožujka 2021. u iznosu 559,51 kuna. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima dao Izjavu o prijeboju, a kojom je izvršio prijeboj tako utvrđenih međusobnih tražbina redoslijedom uračunavanja sukladno odredbi čl. 202. Zakona o obveznim odnosima, a slijedom čega je utvrđena razlika tj. visina preostalog potraživanja kojeg je tuženik dužan namiriti tužitelju i to u visini glavnice u iznosu 4.468.574,90 kuna. Tužitelj je po svom punomoćniku predmetnu Izjavu o prijeboju dostavio neposredno punomoćniku tuženika koji je istu zaprimio 9. ožujka 2021. te je također i tuženiku predmetna Izjava neposredno dostavljena putem preporučene pošiljke 10. ožujka 2021. Tuženik je temeljem provedene ovrhe, primio na svoj račun iznos od 4.542.681,27 kuna, a sve temeljem (tada) valjane pravne osnove-ovršne isprave-presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja: GžR-960/19 od 17. prosinca 2019. koja je preinačila prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Pr-1065/16 od 30. listopada 2017. Među strankama se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr- 795/19 vodio još jedan radni spor temeljem tužbe tuženika, a protiv tužitelja i to radi isplate, a gdje je 30. lipnja 2020. prvostupanjski sud donio presudu kojom je naložio tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 232.149,36 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. ožujka 2005. pa do isplate, kao i iznos od 25.125,00 kuna s osnove isplate parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2020. do isplate, sve u roku 15 dana. Predmetnu presudu je potvrdio Županijski sud u Osijeku, koji je odbio žalbu tužitelja, a sve kako je to razvidno iz presude navedenog suda od 4. ožujka 2021. poslovnog broja: Gž-552/2000.

5. Tužitelj u tužbi i konačno određenom tužbenom zahtjevu na raspravi 29. travnja 2026. potražuje iznos od 561.589,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2021. do isplate te trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-7 spisa i list 202 spisa).

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva (list 83-85 spisa).

7. Među strankama nije sporno: da je Općinski radni sud u Zagrebu 30. listopada 2017. donio prvostupanjsku presudu poslovnog broja: Pr-1056/16-111 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje nedopustivosti odluke tužitelja ( točka I. izreke) kojom je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 340.920,90 kuna u roku 8 dana ( točka II. izreke) i kojom je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška za preostali iznos ( točka III. izreke) te je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2019. pod poslovnim brojem: Gž-960/19-4 preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te presudio da se: utvrđuje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu te da radni odnos nije prestao, nalaže tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 3.387.459,22 kuna zajedno sa pripadajućim kamatama (plaća), utvrđuje da je tuženiku radni odnos prestao 31. siječnja 2013., slijedom čega je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime naknade štete iznos od 523.833,90 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te nalaže tužitelju isplatiti tuženiku naknadu troška postupka u iznosu od 793.350,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju ovdje tužitelja i 12. svibnja 2020. donio odluku Rev- 570/2020-4, kojom je preinačio drugostupanjsku presudu i kojom je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, ispravljenu rješenjem o ispravku, u dijelu točke I. izreke. Tom istom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi trošak revizije u iznosu 83.500,00 kuna. Kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pr- 795/19 se vodio još jedan radni spor temeljem tužbe tuženika, a protiv tužitelja i to radi isplate, a gdje je 30. lipnja 2020. prvostupanjski sud donio presudu kojom je naložio tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 232.149,36 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. ožujka 2005. pa do isplate, kao i iznos od 25.125,00 kuna s osnove isplate parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2020. do isplate te je predmetnu presudu potvrdio Županijski sud u Osijeku ( Gž-552/2020 od 4. ožujka 2021.).

8. Među strankama je sporno: osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu: dopis tužitelja upućen punomoćniku tuženika od 9. ožujka 2021. (list 10 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pr-795/19-54 od 30. lipnja 2020. (list 11-17 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja: GžR-552/2020 od 4. veljače 2021. (list 19-23 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja:

Ovr 475/2020-12 od 1. srpnja 2020. (list 24- 28 spisa), rješenje o ispravku presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pr -1065/16-138 od 7. prosinca 2018. (list 29 spisa), izjava o prijeboju (list 30 spisa), izračun zateznih kamata (list 31-35 spisa), poziv tužitelja upućen tuženiku da vrati stečeno bez osnove od 3. ožujka 2021. (list 37-39 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Rev-570/2020-4 od 12. svibnja 2020. (list 41-47 spisa), presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pr-1065/16-111 od 30. listopada 2017. (list 49-64 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja: GžR 960/19-4 od 17. prosinca 2019. (list 65-74 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja: Ovr 7175/18-4 od 4. siječnja 2019. (list 87-90 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku poslovnog broja: Ovr-2401/2018-2 od 26. rujna 2018. (list 90-91 spisa), obavijest o stanju promjena na računu tuženika (list 105-108 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 172-183 spisa) i saslušan je svjedok ĆJ (list 146 spisa).

10. Na raspravi 29. travnja 2026. tuženik je odustao od saslušanja tuženika kao stranke (list 202 spisa).

11. Prema čl. 1111 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO-a) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u st. 3. istog članka Zakona propisano: Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Iz iskaza svjedoka ĆJ je razvidno da je tuženik bio tajnik Auto moto kluba Siget te je 2005. dobio otkaz. Nakon dobivanja otkaza tuženik je pokrenuo radni spor i u prvostupanjskom postupku je izgubio parnicu dok je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda i po toj odluci je tuženik ovršio tužitelja, a tužitelj je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i po reviziji je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio drugostupanjsku odluku i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pa je Autoklub Siget, ovdje tužitelj zatražio povrat novčanih sredstava od tuženika koje je ovršio po drugostupanjskoj odluci. Osim zapljena dionica Autoklub Siget nije namiren (list 146 spisa).

13. Prihvaćen je iskaz svjedoka ĆJ kao vjerodostojan jer je u skladu sa predmetnim presudama i provedenim finnacijskim vještačenjem.

14. Iz provedenog financijskog vještačenja je razvidno da je financijski vještak uračunao i prodane dionice društva Liburna riviera hoteli d.d. koje su bile u vlasništvu tuženika ( 17 dionica) u iznosu 83.883,25 eura u ovršnom postupku Ovr-7175/19 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tako da je neosnovan prigovor tuženika da isto nije uzeto u obzir, a prodane dionice i namirenje iz istih potvrđuje i svjedok ĆJ.

15. Iz provedenog financijskog vještačenja po financijskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. je utvrđeno da ukupna visina dospjele glavnice potraživanja tužitelja prema tuženiku na temelju priklopljenih spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pr-1065/16 i Pr-795/19, te temeljem isplate u ovršnom postupku Ovr-475/20 i naplaćenog iznosa u ovršnom postupku Ovr-7175/18 na dan 3. srpnja 2020. iznosi ukupno 561.589,16 eura.

16. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. kao stručan, jasan i argumentiran te na matematički izračun stranke nisu imale primjedbe.

17. Budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovnog broja: Rev- 570/2020-4 od 12. svibnja 2020. prihvatio reviziju tužitelja i preinačio drugostupanjsku presudu tako da je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, ispravljenu rješenjem o ispravku, u dijelu točke I. izreke. Tom istom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi trošak revizije u iznosu 83.500,00 kuna u roku od 8 dana. Time je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zapravo stavila van snage drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu GžR-960/19 od 17. prosinca 2019. pa je prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja: Pr-1065/16-111 od 30. listopada 2017. stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti. U ovom konkretnom slučaju znači da je osnov novčane tražbine tuženika utvrđene predmetnom drugostupanjskom presudom otpao, stoga je tuženik primio iznos od 561.589,16 eura ( visina razvidna iz financijskog vještačenja) temeljem osnove koja je kasnije otpala pa je tuženik dužan vratiti iznos od 561.589,16 eura na temelju čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a, tužitelju pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Kamate su suđene na temelju čl. 1115. . ZOO-a, od podnošenja tužbe ( 26. ožujka 2021.) budući da je od tada tuženik nesavjestan, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za zatražene kamate od 10. ožujka 2021. do 25. ožujka 2021. pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

19. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a) i vrijednosti predmeta spora ( 561.589,16 eura ).

20. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, odvjetniku i to za sastav tužbe -4468 bodova po Tbr. 7/1, sastav podneska 19.10.2021. - 4468 po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 5.5.2022., 13.7.2022., 8.11.2023. i 29.4.2026. - 17.872 bodova ( 4 x 4468 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 26.808 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a ( 25%) u iznosu 13.404,00 eura, ukupno 67.020,00 eura.

21. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 331,81 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu 1.500,00 eura i troškovi financijskog vještačenja u iznosu 397,87 eura, ukupno 2.229,68 eura.

22. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 67.020,00 eura, troškovi sudske pristojbe u iznosu 1.831,81 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu 397,87 eura, ukupno 69.249,68 eura, koji su dosuđeni tužitelju.

23. Tužitelju su na njegov zahtjev dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tuženik je odbijen za zatraženi parnični trošak u iznosu 67.200,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika