Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1251/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja OL, rođenog **.**.1976. u mjestu Beograd, državljanina Republike Srbije, boravi u Kaznionici u Lipovici-Popovači, Donja Vlahinička, Lipovečka ulica 22, kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Cekić i Vukelić, Zagreb, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa CL, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/10124, URBROJ: 511-01-212-26-12 od 18. veljače 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Jeleni Cekić, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/10124, URBROJ: 511-01- 212-26-12 od 18. veljače 2026., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog nepravilne primjene materijalnog prava. Tužitelj je državljanin Republike Srbije te je u Republiku Hrvatsku došao jer je u Republici Srbiji progonjen zbog političkog mišljenja odnosno zbog javnog protivljenja režimu predsjednika RL, kojem je poznat još od 90-tih kao predsjednik omladine O, ne smije objavljivati na društvenim mrežama, i onemogućeno mu je pravo na rad. Zabrane o tome su mu stizale putem facebooka, e-maila, telefonom od strane službenih tijela MUP-a, a bio je i pod stalnom pratnjom tajnih službi. Koji god posao da je pokušao pokrenuti bio je sabotiran od strane policije. Zaključuje da je zbog svojeg političkog mišljenja, koje ne smije izraziti, diskriminiran te nije u mogućnosti pronaći zaposlenje. Tužitelj nije mogao dobiti adekvatnu policijsku zaštitu u matičnoj državi jer je Republika Srbija policijska odnosno država RL, a ne njezinih građana. Zato je tužitelj morao pobjeći iz matične države i zatražiti međunarodnu zaštitu prvo u Njemačkoj pa sada u RH. Naime, ekonomski položaj u kojem se našao tužitelj u Republici Srbiji posljedica je njegovog političkog mišljenja i neslaganja sa vladajućim političkim režimom. Navodi i da je podnio zahtjev za azil u Njemačkoj iz istih razloga kao i u ovom postupku te prema njegovom saznanju o istom još uvijek nije odlučeno te zaključuje da tuženik nije poštovao dublinsku proceduru. Nadalje navodi kako rješenje tuženika nije moguće ispitati niti je ono dostatno obrazloženo te je nerazumljivo jer postoje proturječnosti o odlučnim činjenicama . Ujedno, tuženik je teret dokazivanja i iznošenja navoda prebacio na tužitelja kao tražitelja azila, što je potpuno suprotno pravilima unutar europskog sustava azila, budući da je Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite određeno kako je na tražitelju azila samo inicijalni teret, dok će se u potpunosti odluka donijeti u suradnji s tražiteljom azila. Napominje kako odredba čl. 4. Direktive u pogledu tereta dokazivanja nije u potpunosti prenesena u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te s tim u vezi sud treba neposredno primijeniti Direktivu jer se radi o izravnoj primjeni prava EU. Predlaže poništiti osporavano rješenje, usvojiti zahtjev za besplatnu pravnu pomoć i naložiti tuženiku da naknadi troškove upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja te da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Tuženik je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga jer je otac desetoro djece koje je morao uzdržavati, a dolaskom RL na vlast, to mu je bilo, kako navodi, onemogućeno. Priznaje da je Srbiju napustio još davne 2012/2013. godine zajedno s obitelji, s namjerom odlaska u Njemačku, ali je tamo odbijen i deportiran 2015. godine nazad u Srbiju, ali sam, bez djece. Tada se pokušavao zaposliti u Srbiji je u Srbiji gotovo nemoguće naći pošten posao. Navodi da je problema imao s isplatom zaostalih plaća, s nemogućnosti dizanja kredita temeljem svoje prijave zaposlenja i slično. Za sve te probleme tužitelj okrivljuje režim RL jer smatra da je jedino članovi njegove stranke dobro žive u [adresa]. Priznaje da je određeno vrijeme u Srbiji proveo u zatvoru , opravdanost razloga za zatvor ne osporava. U Njemačku je ponovno otišao 2017. godine radi spajanja obitelji, ali je 2023. godine ponovno deportiran. Navodi da je u Njemačkoj živio od socijalne pomoći. Pojašnjava da je boravio i u drugim državama EU, ali najduže u Njemačkoj. Na kraju navodi da baš i ne zna zbog čega se nalazi u istražnom zatvoru, ali vjeruje da će se to brzo riješiti. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže sudu potvrditi rješenje tuženika, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.

4. Sud je 3. lipnja 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.)

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 21. studenoga 2025., nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te je prije donošenja predmetne odluke tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik 10. veljače 2026.

10. Tuženik je tijekom upravnog postupka saslušao tužitelja koji je u bitnom naveo da je još 2012. godine napustio Republiku Srbiju te je u dva navrata vraćan u matičnu zemlju iz Savezne Republike Njemačke. Ovaj postupak je pokrenut nakon što je 2025. godine nezakonito prešao granicu sa Bosnom i Hercegovinom na području Cazina gdje je zatečen od strane policijskih službenika. Potom mu je sudac istrage Županijskog suda u Sisku odredio istražni zatvor zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Republiku Srbiju je napustio zbog ekonomskih razloga jer zbog Vučićeva režima, protiv kojeg je istupao na društvenim mrežama, ne može pronaći posao. Nadalje, Republika Hrvatska nije tužitelju ciljana zemlja već Savezna Republika Njemačka gdje se želi spojiti s obitelji, jer je otac desetoro djece.

11. Prema tome, tuženik je utvrdio da iskaz tužitelja ne daje dovoljnu osnovu za tvrdnje o proganjanju i ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde radi čega je tuženik zaključio kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. a niti uvjete iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja ili da će povratkom u zemlju podrijetla trpjeti ozbiljnu nepravdu, a kako je to propisano člancima 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tim više što je tužitelj zemlju podrijetla napustio promišljeno želeći pronaći posao u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje se želio spojiti sa svojom obitelji, a sve jer u Republici Srbiji nije mogao pronaći posao što povezuje sa izražavanjem političkog mišljenja kojim se protivi aktualnoj vlasti u Republici Srbiji. Međutim, iako tužitelj tvrdi kako je svoje političko mišljenje izražavao na društvenim mrežama, tužitelj nije predložio uvid u niti jedan dokaz kojim bi tuženiku, a potom i ovom sudu, ukazao na osnovanost svojih tvrdnji.

13. Prema tome, sud nalazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, kako je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, te je pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite, što ovaj sud u cijelosti prihvaća .

14. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja s obzirom da je isti tijekom upravnog postupka dao izjavu na okolnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu dok u tužbi nije iznio takve razloge zbog kojih bi ga bilo potrebno dodatno saslušavati tijekom upravnog spora.

15. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odlučeno kao u točki I izreke.

16. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći i ugovora o radu na određeno vrijeme koje je tuženik dostavio u spis proizlazi da tužitelj nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnica Jelena Cekić pa je točkom III izreke ove presude naloženo tuženiku da mu, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 3. lipnja 2026.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku, putem e-komunikacije

2. Tuženiku

3. U spis