Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-789/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Marijanki Cindrić Županić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak -Špišić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika-protutužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Starčević Pavelka, odvjetnica u Zagrebu, radi priznanja prava vlasništva, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti zamjeničke punomoćnice tužitelja-protutuženika, tuženika-protutužitelja i zamjeničku punomoćnicu tuženika- protutužitelja, a objavljene 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] čhv odnosno 3262 m2 k. o. [katastarska općina]; u površini od 993 m2 a koji dio predmetne čestici je na skici očevida sačinjenoj dana 12. srpnja 2022. godine po Andreji Omić, mag.ing.geod (koja je sastavni dio ove presude) označen oznakama A -B-C-D-E-F-G- H-I-J-K-L-M-N-O-P-A; a što mu je tuženik, dužan priznati; te trpjeti upis prava vlasništva na navedenom dijelu ove čestice u korist tužitelja kao i provođenje parcelacije čitave čestice, sve bez ikakove daljnje dozvole tuženika.

Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj trošak od dana donošenja rješenja o troškovima postupka, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena."

II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja JG koji glasi:

" I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tuženiku-protutužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dio k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Prekriž K.o. Martinski Vrh ukupne površine 993 m2 ,na skici lica očevida označen slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženom PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku-protutužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.852,09 eur (tisuću osamsto pedeset i dva eura i devet centi) uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

III. Odbija se tuženik-protutužitelj JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa do iznosa od 3.310,83 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je upisan kao samovlasnik čitave kčbr. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] čhv odnosno 3262 m2 k. o. [katastarska općina] upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška]. Međutim, u naravi predmetna je čestica podijeljena u dvije odvojene cjeline već dulji niz godina, sigurno preko šezdeset godina te su je kao dvije odvojene cjeline uživale ne samo stranke, već i svi njihovi pravni prednici. Naime, sjeverni dio predmetne parcele u površini cca 900-1000 m2 koji je fizički, ogradom odvojen od južnog dijela uživa tužitelj već preko trideset godina, a prije njega isti dio je uživao njegov otac ŽG kao njegov pravni prednik. Predmetni dio čestice tužitelj (a isto je činio i njegov pravni prednik) kosi i održava, te na njemu drži drva za ogrijev, te ga u tome nitko nikada nije ometao.

1.1. Južni dio čestice, koji je u naravi veći i na kojem se nalaze izgrađeni objekti zadnjih petnaestak godina u posjedu je tuženika, nakon što je isti predmetni dio kupio od ranije vlasnice ŠG (pravne slijednice ČG) koja je odselila u SAD sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prije no što je ista odselila uživala je također samo južni dio predmetne čestice, te nikada nije došla u spor s tužiteljem i njegovim ocem oko međe između dva dijela ove čestice. Isto tako, tuženik kada je kupio predmetnu česticu ušao je u posjed samo njezinog južnog dijela (u istom opsegu u kojem je bila i ŠG), te ga na isti način uživa i dan danas, time da nije do sada ni na koji način osporavao tužitelju uživanje njegovog dijela. Unazad nekih dva tjedna tuženik počinje tvrditi kako je on vlasnik i sjevernog dijela čestice te je usmeno zatražio od tužitelja da pomakne drva i oslobodi taj sjeverni dio, što je tužitelj odbio.

2. Obzirom na sve navedeno, te na činjenicu da je tužitelj sa svojim pravnim prednicima stekao dosjelošću pravo vlasništva na sjevernom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 900-1000 m2koje je omeđeno ogradom, isti ima interes upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, a prethodno tome provesti parcelaciju ove čestice na način da se odvoji dio koji je u njegovu vlasništvu. Obzirom s tuženikom ne može postići sporazum oko svog prava vlasništva to tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje se da je tužitelj vlasnik sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] čhv odnosno 3262 m2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] u površini od 900 - 1000 m2 koji dio je na terenu omeđen ogradom i odjeljen od preostalog dijela iste čestice, a koji će biti precizno specificiran nakon očevida i sačinjenog prijedloga parcelacije od strane mjerničkog vještaka te potražuje troškove zastupanja sa zakonskom zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik poriče da bi tužitelj bio samovlasnik i samoposjednik cijele nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], Oranica [adresa] u [adresa] čhv odnosno 3262m2, upisane u zk.ul.br. 986k.o. [adresa] cijelosti budući je vlasnik iste tuženik, a što je vidljivo iz vlasničkog lista dostavljenog uz tužbu. Tuženik spori da je tužitelj vlasnik bilo kojeg dijela kčbr. [katastarska čestica] te spori da se tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima, nalazi u poštenom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine već duže od 30 godina. Naime, tuženik ne spori da je tužitelj u posjedu dijela kčbr. [katastarska čestica], ali spori da se radi o poštenom posjedu, odnosno spori da tužitelj ima uvjet za dosjedanje te čestice, budući su njegovi roditelji prije 13-14 godina, kada su se vratili iz Njemačke, isto dobili na korištenje od dotadašnje posjednice ZG. Naime, točno je da preko sporne čestice ide pletena ograda na drvenim stupovima, ali to nije ograda koja odvaja vlasn ištvo predmetne čestice, već odvaja dio koji su bivši vlasnici kčbr. [katastarska čestica] od kojih je tuženik kupio svoju česticu, dakle, ŠG i njezini pravni prednici, dali na korištenje pravnim prednicima ZG, a radi se o žici koja je postavljena da stoka koju su preci ZG držali ne prelazi do kuće ŠG. ZG kao posjednica je pred svjedocima korištenje te čestice prepustila ocu tužitelja pred nekih 13-14 godina kad se ovaj vratio iz Njemačke na njegovo izričito traženje. Taj dio zemljišta koristili su pravni prednici ZG uz izričitu dozvolu obitelji ŠG, što ih dakle ne čini poštenim posjednicima, a budući je otac tužitelja pravo korištenja tražio i dobio od ZG niti njegov posjed ne može biti pošten jer je znao i morao znati da mu ne pripada vlasništvo tog dijela zemljišta. U ovom slučaju i otac tužitelja, kao i tužitelj znali su da se ne radi o čestici u vlasništvu ZG koja im je predala pravo na korištenje, a budući ZG sama ne smatra da se radi o dijelu zemljišta u njezinom vlasništvu, jasnoje da to pravo ne pripada niti tužitelju.

3.1. Podnosi protutužbu kojom traži da se naloži tužitelju-protutuženiku da preda u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] Oranica Prekriž k.o. [adresa] čhv odnosno 3262 m2 tuženiku-protutužitelju, a koji dio će biti specificiran na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke te potražuje troškove zastupanja sa zakonskom zateznom kamatom. Konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom (list 80 spisa) traži da se naloži tužitelju- protutuženiku da preda u posjed tuženiku-protutužitelju, dio kčbr. [katastarska čestica] Oranica Prekriž k.o. [adresa] na skici lica očevida označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M- N-O-P.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (list br. 5-7, 21-24 spisa), izvoda iz katastarskog plana (list br. 7 spisa), pregled katastarskog operata (list br. 26 spisa), povijest promjena u na katastarskim česticama (list br. 28 - 29 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dano na zapisniku od 12. srpnja 2022. prilikom očevida na licu mjesta (list br. 38 spisa), skice očevida (list br. 48 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka: AG (list br. 38 spisa), DG (list br. 39-40 spisa), ZG (list br. 41 spisa), TG (list br. 42 spisa), ĆG (list br. 42 spisa), ĐG (list br. 43 spisa), MG (list br. 44 spisa), SG (list br. 45 spisa), proveden dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika PG (list br. 64-65 spisa) i tuženika-protutužitelja JG (list br. 65-66 spisa), čitanjem izjave ŠG (list br. 74 spisa), izjava UG (list br. 78 spisa).

5. Predmet tužbenog zahtjeva je traženje tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću stekao vlasništvo sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika da mu tužitelj preda u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

6. Tijekom postupka proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost mjerničnog vještaka Andreje Omić te su na očevidu saslušani svjedoci GG, DG, ZG, TG, ĆG, NG, CG, SG.

7. Mjernični vještak identificirala je prijepor koji je s jedne strane omeđen žičanom ogradom s drvenim stupovima, a s druge strane se vidi kraj košnje. Na prijeporu se nalaze drva, panjevi i drveni stolić ispod graba. U nastavku prijepora nalazi se u produžetku također žičana ograda prema katastarskoj čestici [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu tužitelja. Prijepor se nalazi na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Na skici očevida vještak je prijepor označila točkama A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-K-L-M-N. Dopisom od 26. siječnja 2026. mjernični vještak navodi da se kč. br. [katastarska čestica] [adresa] nalazi izvan granica građevinskog zemljišta i nije moguća izrada parcelacijskog elaborata prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

8. Svjedok RG iskazao je da je živio u [adresa]., kada je otišao u vojsku, a kasnije je dolazio kod svojih roditelja 5-6 puta mjesečno. Prijepor je koristio ŽG, otac tužitelja, koliko on pamti unatrag 60 godina. Na prijeporu je imao lager drva te na istom radio drvene stupove i imao vrt kojeg je sa svih strana ogradio žičanom ogradom da mu divljač ne bi ulazila u vrt, a ograda se nalazi na istom mjestu i pravcu kao i danas. Tuženika poznaje jer je prije 15 godina kupio to zemljište. Nije vidio da bi tuženik nešto radio na prijeporu. Otac tužitelja umro je prije otprilike 7 godina te je tužitelj nakon njegove smrti nastavio koristiti prijepor. Prije tužitelja prijepor su koristili UG i FG koji su imali kćer ŠG koja je prije 50 godina odselila u [adresa], navodi da EG nije koristio prijepor. Poznaje ZG, bila mu je susjeda te da ona nikada nije uživala prijepor koliko je njemu poznato. Otac tužitelja radio je u Njemačkoj gdje je otišao oko 1970-e, a u Hrvatsku se vratio kada je stekao mirovinu, no ne sjeća se koje je to bilo godine te je prijepor koristio i dok je radio u Njemačkoj jer je uvijek trgovao drvima i svoj godišnji odmor koristio je za rad s drvima.

8.1. Svjedok DG iskazao je da živi u [adresa] godina pamti stanje na terenu. Njegov otac je održavao zemljište gdje tuženik ima kuću za EG, a on je kao dijete pasao krave. Već tada je ograda bila na istom mjestu kao i sada, samo se sastojala od nešto više živice. Sa strane ograde gdje je kuća tuženika zemljište je koristio EG, a s druge strane ŽG, otac tužitelja koji je na prijeporu imao lager, tu je izvlačio drva, odlagao je šutu od proizvodnje vapna, a kasnije je na prijeporu imao vrt. Ne zna na koji način i po kojoj osnovi je otac tužitelja koristio prijepor. Ogradu na prijeporu postavio je LG kojeg je za taj posao angažirala ŠG kada je došla iz [adresa], a to je bilo nakon smrti njenog oca EG. Prije toga je ograda bila od živice i tendi. Poznaje ZG, ona je s 14 ili 15 godina starosti otišla u Njemačku i ona nije nikada uživala prijepor, a isto nisu uživali ni njeni roditelji. Tužiteljev otac u Njemačku je otišao raditi oko 1970- e, umro je 2014., a u mirovini je bio 20 godina. Tužitelj je bio u Njemačkoj u vrijeme Domovinskog rata oko 5 godina. Tuženik je zemljište kupio od ŠG i KG i nije mu poznato da li su oni bili u Hrvatskoj kada su prodavali zemljište tuženiku.

8.2. Svjedok ZG iskazala je da je 1968. u dobi od 14 godina otišla živjeti u [adresa], a do tada je živjela u [adresa]. Prijepor je uživao i koristio njezin djed HG koji je umro 1967. Tužiteljev otac ŽG nazvao ju je 2004. ili 2005. i pitao ju da li bi mu dozvolila da si na prijeporu napravi vrt, što mu je ona dozvolila jer je ŽG tada došao iz Njemačke u mirovinu, pa je mislila da bolje da to zemljište netko koristi nego da bude zaraslo. Pitao ju je da mu to zemljište proda, a koje je danas prijepor, no ona mu to nije željela prodati. Sve do jeseni 2021. mislila je da je to zemljište njezino, tada je došla iz Njemačke i vidjela je da je na prijeporu odloženo neko smeće što ju je zasmetalo te je zvala PG i pitala ga zašto na njeno zemljište odlaže smeće na što joj je on odgovorio da zemljište uopće nije njeno te da si ode u gruntovnicu i katastar provjeriti vlasništvo. Otišla je i uvjerila se da zemljište nije njezino već je upisano na gospodina SG. Navodi da je 2-3 puta godišnje dolazila iz Njemačke, ne sjeća se da su na prijeporu bila drva. Prije nego što ju je ŽG pitao da bi koristio prijepor, navodi da je zemljište bilo zaraslo. Otac tužitelja nikada nije svojatao prijepor već ju je pitao da bi isti od nje kupio.

8.3. Svjedok TG iskazao je da se sjeća da je negdje iza 2000. godine tužiteljev otac ŽG u [adresa] zvao njegovu suprugu ZG i pitao ju da bi si na prijeporu posadio vrt, što mu je njegova supruga dozvolila. Svake godine su dolazili u [adresa] obići kuću njenih roditelja i djeda te su se susretali s ŽG, pa je on godinu ili dvije kasnije ponovno pitao njegovu suprugu da li si na prijeporu može posaditi vrt i bi li supruga taj prijepor njemu prodala. Ona mu je i dalje dozvolila da tu sadi vrt, ali mu je odbila prodati zemljište koje danas predstavlja prijepor. Po pričanju svoje supruge zna da je ona prijepor uvijek smatrala svojim vlasništvom te mu je pričala da su tu njezin otac i djed pasli krave. Njegova supruga nikada nije imala sukoba oko korištenja prijepora s tužiteljevim ocem, no tužitelja je nazvala i prigovorila mu zbog odlaganja smeća na prijeporu na što joj je on rekao da je to njegova zemlja, a ne njezina i da tu može raditi što hoće, a taj je razgovor bio 2021.

8.4. Svjedok ĆG, bratić tužitelja iskazao je da cijeli život živi u [adresa]. Ograda između djela parcela koju koristi tuženik i prijepora postoji od kad on pamti time da je to ranije bila ograda od živice i drvena ograda. Njegov stric, a otac tužitelja, ŽG koristio je prijepor te na istome radio drva, imao je mjesto gdje se peče vapno, dovozio je na prijepor šutu koja je ostala od pečenja vapna. Na prijepor je dovozio i drva. Zemljište s druge strane kuće koristio je EG, ali je on otišao u [adresa], pa su to drugi susjedi kosili uz njegovu dozvolu. EG nije nikada kosio prijepor. Poznaje ZG, a poznavao je i njenog oca. Koliko je njemu poznato ni ona ni njezin otac nisu nikada koristili prijepo r. Kada je tužiteljev otac bio u Njemačkoj prijepor su koristili njegova supruga i tužitelj na način da su na prijeporu odlagali drva. Kada je tuženik kupio zemlju ograda na prijeporu je bila na istom mjestu kao i ranije.

8.5. Svjedok ĐG iskazao je da cijeli svoj život živi u [adresa]. Ograda na prijeporu kako je sada postavljena napravljena je poslije rata, a prije toga na istom mjestu i istim pravcem bila je ograda od živice. Prijepor su koristili ŽG i PG za drva, a ŽG je to jedno vrijeme orao i imao je vrt. Ne zna na koji način su P ušli u posjed prijepora, ali zna da su ga koristili puno godina prije Domovinskog rata. Njegov stric je govorio da je to zemljište, a koje je prijepor mijenjano za neko drugo zemljište, ali ne zna s kim niti za koje zemljište. Zemljište na kojem je kuća i okućnica tuženika bili su od IG i OG, IG bio je njegov stric, njih je naslijedila kćerka koja je prodala zemljište tuženiku prije 15 ili 16 godina. ŠG nije uživala svoje imanje jer je bila u [adresa]. U Hrvatskoj je bila 2004. i nije prigovarala ogradi. ŠG je dala nalog njegovom pok. vjenčanom kumu da postavi ogradu. Tuženik nije nikad bio u posjedu zemljišta s druge strane ograde.

8.6. Svjedok MG, majka tuženika iskazala je da je njezin sin prije otprilike 15 godina kupio staru kuću i zemljište te je zajedno sa sinom i suprugom dolazila pomagati oko rušenja stare kuće, izgradnji nove kuće i uređenju okućnice. Kada je sin kupio zemljište ograda prema prijeporu je bila kao i sada, no oni nisu poštivali ogradu kao među jer su znali da je i dalje parcela koju je kupio njen sin, a koja obuhvaća prijepor. Na tom prijeporu je jedno vrijeme majka tužitelja imala vrt. Ne zna kako je na prijeporu tužiteljeva majka sadila vrt odnosno ne zna da li je njenog sina pitala za dopuštenje. Pok. otac tužitelja je u više navrata dolazio kod njih u kuću i pitao njenog supruga da zamoli sina da mu proda prijepor, no do takve prodaje nikad nije došlo. Koliko se sjeća prodavatelji J nisu došli iz [adresa] kada je sin kupovao zemlju nego je to bio jedan od punomoćnika, ali se ne sjeća njegova imena. Nije bila prisutna tom razgovoru i nije joj poznato da li je njenom sinu pokazana međa. Navodi da je ona sadila čemprese uz među odmah nakon što su kupili imanje. Kada je njezin sin kupio zemljište prijepor je bio zarastao, a nakon što je tužiteljeva majka prestala saditi vrt, odnosno nakon njene smrti prijepor je ponovno zarastao. Vidjela je da je na prijepor ružitelj vozio drva. Koliko joj je poznato njen sin nije tužitelju branio da si tu stavi drva.

8.7. Svjedok SG, otac tuženika iskazao je da kad je njegov sin kupio zemljište ograda između dijela čestica koje oni koriste i prijepora bila je ista kao i danas. Oni su kosili i održavali svoje imanje, a on nije kosio ili radio s druge strane ograde na prijeporu, a za sina ne zna. Nije sudjelovao u kupoprodaji već je samo od sina čuo da je kupio zemlju. U trenutku kupnje prijepor je bio zarastao u visoku travu. Nakon toga neke četiri godine na prijeporu si je radila vrt tužiteljeva majka, a njegov je otac odlagao drva. Nakon smrti tužiteljeve majke prijepor se nije obrađivao već je zarastao u visoku travu. Tužiteljev otac je u više navrata dolazio kod njih u kuću i dao do znanja da želi kupiti sporno zemljište što je on prenio i svome sinu, no nije mu poznato da li su oni o tome dalje razgovarali. Zna da je njegov sin kupio i drugu zemlju, zna da je obilazio zemlju koju kupuje, ali ne zna s kim. Tuženik niti on ne kose cijelu parcelu, pa tako ni prijepor jer tome nisu pridavali neku važnost.

9. Tužitelj-protutuženik u svom iskazu naveo je da je utužena parcela oduvijek bila njihova od kad on zna za sebe. Istu je uživao njegov otac na način da je na njoj radio drva za ogrjev, jedno vrijeme imao vrt i deponij od vapnare. Njegov otac i on su uživali prijepor do ograde. Ogradu je ranije postavila prijašnja vlasnica ŠG koja je uživala svoj dio koji je kasnije prodala tuženiku. Kada je ŠG postavljala drvenu ogradu postavila ju je na isto mjesto gdje je ranije njezin otac EG i majka OG postavili ogradu. Kada je postavljala ogradu ŠG je došla do njega i tražila da postavi žičanu ogradu ne ravno nego da zaobiđe jednu lipu jer je ta lipa točno na međi, te lipe danas nema jer se osušila. Jednog dana kod njega je došao tuženik i rekao mu da makne drva jer je to njegovo zemljište. Nakon toga informirao se u gruntovnici i utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik cijele parcele, uključujući i dio koji on uživa i za koji smatra da je njegov. Kada je tuženik kupio parcelu došao je kod njega i predložio mu da se zamijene za parcele na način da mu da dio koji uživa odnosno sadašnji prijepor, a da će on njemu dati jednu drugu parcelu, no supruga i on na to nisu pristali. Prije podnošenja tužbe pokušao je razgovarati s tuženikom, no on je tvrdio da je kupio cijelu parcelu uključujući i prijepor. Njegov otac je uređivao prijepor bagerom. Prije ŠG njezin otac EG i majka OG uživali su dio koji sada uživa tuženik. Dok su bili živi EG i njegov otac između njih nikada nije bilo spora oko uživanja prijepora. Kada je ŠG prodavala svoju zemlju tuženiku ona je došla iz [adresa]. Ne zna pojedinosti da li je ŠG bila u Hrvatskoj kad je s tuženikom radila ugovor. 12-13 godina nakon što je tuženik kupio parcelu osporio mu je pravo posjeda prijepora. Iskazao je da je on vlasnik susjedne parcele koja nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica]. Klupicu na prijeporu je napravio njegov otac prije 30 godina. Svjedok ZG nije nikada uživala prijepor jer nje nema već 50 godina. Tuženik, prije njega ŠG niti njezin otac EG na prijeporu nikada ništa nisu radili. Navodi da je njegov otac prijepor naslijedio od svoga oca. Nakon što je podnio tužbu protiv tuženika razgovarao je s tuženikom te mu je rekao da to riješe mirnim putem te da će radije njemu dati novce nego da idu na sud.

10. Tuženik-protutužitelj JG iskazao je da je 2008. od ŠG kupio sve nekretnine koje su se nalazile u njenom vlasništvu. Kod kupoprodaje to je bio njezin uvjet da se proda sve njeno imanje. Godinu dana prije zaključenja kupoprodajnog ugovora ŠG je bila u Hrvatskoj, tada ju nije vidio, a kada je saznao da ima namjeru prodati svoju zemlju, a to je bilo nakon njenog boravka u Hrvatskoj, stupio je s njom stupio u kontakt putem telefona i došlo je do dogovora kupnje svih nekretnina u njenom vlasništvu te mu je predložila VG da bude posrednik prilikom kupoprodaje, a koji je njezin daljnji rođak i koji je uživao dio imanja i eksploatirao šumu. VG mu je pokazao sve parcele i tada su išli s geometrom koji je označio međašnim oznakama sve parcele. 2008. kada je kupio nekretnine od ŠG na kč. br. [katastarska čestica] bila je stara kuća i sjenik, na istom tom mjestu napravio je novu kuću, a sjenik je zadržao te je napravio sjenicu. Otprilike 2 godine nakon povratka oca tužitelja iz Njemačke, isti ga je pitao može li mu ustupiti dio svoje parcele kč. br. [katastarska čestica] da bi on na jednom dijelu sebi posadio vrt jer za to nije imao mogućnosti oko svoje kuće. Dozvolio mu je da posadi vrt na dijelu sadašnjeg prijepora, točnije iza žičane ograde. Kada je kupio zemlju tu je bila žica i taj dio koji je sada prijepor je bio dosta zapušten. Nakon kupnje očistio je svoje parcele uključujući i prijepor i posadio neke biljke. Žičana ograda na prijeporu nije bila ograda koja dijeli dvije parcele nego je ista bila organizacijske prirode da ne ide stoka na taj dio dvorišta. S roditeljima tužitelja imao je dobre, čak idilične odnose. Problemi oko prijepora su nastali nakon smrti roditelja tužitelja kada tužitelj sve češće dolazi na [adresa]. Jednog dana je na prijeporu vidio odloženo smeće, neku staru WC školjku, dasku od školjke, šutu i salonit ploče. Nije vidio da je to odložio tužitelj, ali su mu to rekli susjedi, pa je otišao kod tužitelja te ga zamolio da makne odloženo smeće na što se tužitelj oglušio. Nakon što se tužitelj tri puta oglušio na njegovu zamolbu za uklanjanje smeća, on je to smeće sam uklonio. Nakon toga tužitelj ga je pitao da li na prijeporu može ispiliti drva što mu je on dozvolio. Nakon što je odvezao drva za [adresa] nije počistio parcelu iza sebe i tada su zapravo počeli problemi jer je tužitelj govorio da on bez te parcele ne može jer nema mjesta oko svoje kuće. Osporava da bi klupicu na prijeporu napravio tužiteljev otac prije 30 godine. Klupicu je napravio on. Tužiteljevi roditelji nisu imali ni kosilicu, ni bager. To su bili stariji ljudi i oni nisu uređivali parcelu. Kada su tužiteljevi roditelji na njegovo dopuštenje na prijeporu imali vrt, on je kosio prijepor i sve oko vrta. Poriče tužiteljeve navode iz tužbe da on sa svojim pravim predcima uživa prijepor preko 60 godina te mu se nameće pitanje kako ga uživa 60 godina kad su mu roditelji 40 godina bili u Njemačkoj. I prije, a i nakon pokretanja ovog sudskog postupka čisti i uređuje prijepor, a to nikada nije činio niti sada čini tužitelj. Prošle godine mimo njegovog dopuštenja tuženik je dovezao drva na dva dana, spilio ih, odvezao i ponovno iza sebe nije počistio prijepor. U trenutku očevida, a što je pokazano na skici vještaka poslagana drva su bila drva tužitelja, a drva na prijeporu posjekao je 2012. Kada kosi i uređuje prijepor na isti ulazi s ceste. Prijepor kosi malčerom, a ostatak parcele traktorom koji vizualno ostavlja ljepši travnjak. Nakon što je pokrenut sudski postupak tužitelj ga je telefonom kontaktirao i ponudio mu dvostruki novčani iznos od iznosa koji će potrošiti za sud da mu ustupi dio prijepora. U tom razgovoru mu je rekao da on zna da taj prijepor nije njegov, ali da će to pokušati dobiti na sudu .

11. Predloženi svjedoci ŠG i UG koji žive u [adresa] nisu bili u mogućnosti pristupiti na ročište te su poslali svoje ovjerene izjave.

11. 1. ŠG navodi da je bila vlasnica kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u cijeloj upisanoj površini. Prodala je cijelu česticu koja je bila u njenom vlasništvu i ista je pokazana kupcu kao predmet prodaje. Česticu je uživala do improvizirane ograde, a preko ograde uz njenu dozvolu obitelj ZG. Ograda je bila postavljena kako ovce i druge životinje ne bi prolazile do kuće. Cijela čestica je njeno vlasništvo i pravo korištenja dijela iza ograde bilo je uz isključivu dozvolu njene obite lji i nje prema ZG, koja nikada nije imala nikakvih vlasničkih zahtjeva prema tom dijelu čestice. Ima saznanja da je na traženje ŽG ZG njeno vlasništvo prepustila njemu na korištenje, dakle uz njenu dozvolu. Nakon smrti ŽG njegov sin PG je nastavio koristiti prijepor znajući da to nije njegovo.

11.2. UG u svojoj izjavi navodi da je njegova supruga ŠG bila vlasnica kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u cijeloj upisanoj površini te je uživala česticu do ograde, a uz njezinu suglasnost preko ograde je uživala tu česticu ZG. Ograda je postavljena isključivo kako ovce i druge životinje koje su pasle na tom dijelu čestice ne bi prilazile kući. Uz suglasnost njegove supruge ZG je prepustila korištenje dijela parcele gospodinu ŽG koji je istu koristio zadnjih 10 godina. ŽG znao je i bio upoznat kako je ta čestica vlasništvo njegove supruge te je u njihovom dvorištu tražio korištenje iste, a njegov sin PG je sa svime bio upoznat.

12. Na temelju provedenih dokaza nespornim je utvrđeno:

- da je tuženik-protutužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica]. Oranica [adresa] u [adresa] čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina].,

- da je tuženik-protutužitelj vlasništvo naprijed navedene parcele stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od ŠG i UG,

- tužitelj- protutuženik je vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u površini od 179 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], a koja susjedna parcela s parcelom tuženika-protutužitelja , odnosno susjedna parcela s prijeporom,

- iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Ozalj od 31.ožujka 2022., a koji se za K.O. Martinski Vrh primjenjivali od 1974, utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] bila upisana u posjedovni list broj 25 na Cigić Petra,

- popisom promjena 7/1995. K. O. [katastarska općina] na temelju darovnog ugovora izvršena je promjena na posjedovnom listu 25 te je brisan EG i upisani su UG i ŠG iz [adresa],

- popisom promjena 5/2007., kč. br. [katastarska čestica] ispisuje se iz posjedovnog lista broj 25 i upisuje se u posjedovni list broj 494 na [adresa], 2800 Prentiss Drive, Valparaiso Indiana 46385,

- popisom promjena 2/2008. na temelju Rješenja Z-13/07, kč. br. [katastarska čestica] ispisuje se iz posjedovnog lista 494 sa Čavlović Dragice i upisuje se u posjedovni list 505 na [adresa] i takvo stanje vodi se do danas ,

- da je otac tužitelja-protutuženika na prijeporu odlagao drva te da su prijašnji vlasnici EG, a kasnije i ŠG, postavili ogradu na prijeporu, a koja je imala za svrhu da stoka ne dolazi do kuće.

13. Ono što je sporno u odnosu na tužbeni zahtjev jest osnovanost istog. U svezi s tim sporno je i pitanje da li su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane tužitelja-protutuženika na točno određenom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] K. o [katastarska općina]. U svezi s tim sporno je pitanje da li je tužitelj odnosno njegov pravni prednik bili savjesni odnosno pošteni posjednici budući tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na nesavjesnost odnosno nepošten je koje element je temeljna pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. U svezi s tim sporni su i ostali elementi neophodni za ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Odredbom članka. 159. stavak. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" br. 81/15 dalje ZV ) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak. 3.).

15. Odredbom članka 18. ZV propisana je kakvoća posjeda, a to je zakonitost, istinitost i poštenje posjeda. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed. Nadalje, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (članak. 18. stavak. 2. ZV ). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak. 18. stavak. 3. i 5. ZV). Pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe članka. 11. stavak. 1. ZV) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed) te barem pošteni posjednik odnosno onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu

16. Temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi te utvrđenog činjeničnog stanja sud utvrđuje da posjed tužitelja-protutuženika nema niti jednu kakvoću posjeda, njegov posjed nije pošten, zakonit ni istinit.

17. Na temelju analize saslušanih svjedoka i stranaka, razvidno je da je tužitelj- protutuženik, a prije njega njegov otac koristio prijepor na način da je na istom pripremao i odlagao drva za ogrjev te imao vrt. Ukoliko je tužiteljev otac i imao ovlaštenje za uživanje prijepora, takvo odobrenje ne predstavlja pravni temelj za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti. Navodi tužitelja-protutuženika da prijašnja vlasnica ŠG, a prije njen otac, na prijeporu nije ništa radila, ne upućuje na zaključak da je svoja vlasnička prava prepustila tužitelju-protutuženiku ni njegovom predniku. Isto tako navod da je njegov otac na prijeporu napravio „klupicu“, radio drva za ogrjev, jedno vrijem imao vrt i deponij od vapnare, nije osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Poštenje (savjesnost) posjeda je subjektivni element stjecanja prava vlasništva dosjelošću koji ovisi o znanju ili mogućnosti saznanja posjednika o okolnostima iz kojih se može pouzdano zaključiti da stvar koju posjeduje pripada njemu ili ne. Posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo ne pripada.

19. Budući da je utvrđeno da posjed pravnih prednika tužitelja nije pošten, kao što je utvrđeno i da je tužitelj-tuženik nepošten posjednik, isti nije mogao steći dosjelošću predmetnu nekretninu.

20. S obzirom na ovako izvedene dokaze, te utvrđene činjenice, sud smatra da je tužitelj-protutuženik nepošten posjednik sporne nekretnine, jer je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed spornih nekretnina (čl. 18. st. 3.ZV).

21. Stoga je sud i odbio tužitelja-protutuženika s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim jer nije ispunjen osnovni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, tj. poštenost posjeda, a sve u smislu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ovo sve bez obzira što bi se tužitelj i nalazio u posjedu predmetnih spornih nekretnina i preko 20 godina.

22. Ostale izvedene dokaze, te navode svjedoka, koji nemaju neposredna saznanja o kakvoći posjeda, već samo iznose svoja zapažanja da je tužiteljev otac tamo odlagao drva, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje presude.

23. U odnosu na protutužbeni zahtjev sporna je osnovanost istog odnosno pitanje da li tuženik ima pravo tražiti predaju u posjed točno određenog dijela predmetne nekretnine kako je to navedeno u specifikaciji ( list 64 spisa ) glede koje nekretnine je tuženik- protutužitelj upisan kao vlasnik.

24. Da bi tuženik-protuzužitelj od tužitelja-protutuženika mogao osnovano tražiti predaju u posjed nekretnine, nužno je da dokaže da je vlasnik nekretnine odnosno da ima jači pravni temelj koji bi dao osnovu da se naloži predaja u posjed.

25. Članak 161 .stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

26. Članak 162. stavak 1. ZV-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

27. Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. (Članak 166. stavak 1.).

28. Tijekom postupka nespornim je utvrđeno da je tuženik-protutužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica]. Oranica [adresa] u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uključujući i dio koji je na skici lica očevida označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P, a vlasništvo je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od ŠG i UG. Tuženiku-protutužitelju je posrednik u kupoprodaji VG, koji je za to ovlašten od ranije vlasnice ŠG, pokazao sve parcele koje su bile predmet kupoprodaje i uz nazočnost geometra koji je parcele označio međašnim oznakama.

29. Po ocjeni ovoga suda, tuženik-protutužitelj je dokazao da ima jači pravni temelj za posjedovanje prijepora spram tužitelja-protutuženika, odnosno takav valjani pravni temeljem osnovom kojeg se nalaže tužitelju-protutuženiku da mu preda posjed prijepor. Temeljem navedenog sud je usvojio protutužbeni zahtjev u cijelosti.

30. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

30.1. Kako je tuženik-protutužitelj uspio u sporu naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak, koji se odnosi na trošak zastupana po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

Priznati troškovi odnose se na

- sastav odgovora na tužnu u iznosu od 100 bodova,

- sastav podneska od 04.svibnja 2022. u visini od 25 bodova

- sastav podneska od 27.ožujka 2026. u visini od 50 bodova,

- zastupanje na ročištu 12.svibnja 2022. u visini 100 bodova,

- zastupanje na očevidu 12.07.2022. u visini 100 bodova,

- izbivanje iz pisarnice 4 sata 100 bodova,

- zastupanje na ročištu 4. rujna 2025. u visini 100 bodova,

- zastupanje na ročištu 14.svibnja 2026. u visini 100 bodova.

Troškovi zastupanja iznose 1.350,00 eur. Na te radnje obračunat je PDV od 25% koji iznosi 337,50 eur., što ukupno iznosi 1.687,50 eur.

Priznati su i troškovi prijevoza na očevid u iznosu od 84,97 eur, pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur, pristojba na protutužbu u iznosu od 26,54 eur i na presudu u iznosu od 26,54 eur.

Ukupno priznati troškovi iznose 1.852,09 eur.

30.2. Preko dosuđenog iznosa tuženik-protutužitelj odbijen je sa zahtjevom za naknadom parničnog troška do zatraženog iznosa od 3.310,83 eur.

31. Slijedom svega naprijed izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu  10. lipnja 2026.

Sudac

Marijanka Cindrić Županić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Tamara Mušnjak-Špišić, Karlovac, P. R. Vitezovića 8

2. Odvjetnica Kristina Starčević Pavelka, Zagreb, Jurišićeva 26