REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1626/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupaju službene osoba JCČ i VC, radi privremene nesposobnosti za rad, 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/25-01/82, URBROJ: 338-01- 06-05-25-08 od 24. srpnja 2025., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-04/25-01/28, URBROJ: 338-18-02-25-05 od 12. svibnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-04/25-01/28, URBROJ: 338-18-02-25-05 od 12. svibnja 2025., utvrđena je opravdanost neutvrđivanja privremene nesposobnosti za rad tužitelja od 10. travnja 2025. do 8. svibnja 2025. godine. Postupak je pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 4. svibnja 2025. za izdavanje pisanog rješenja, budući da je tužitelj bio nezadovoljan odlukom izabranog doktora o neutvrđivanju privremene nesposobnosti za rad od 10. travnja 2025. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-04/25-01/82, URBROJ: 338-01-06- 05-25-08 od 24. srpnja 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik i prvostupanjsko tijelo u upravnom su postupku postupali protivno načelima iz članaka 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku. S obzirom na to da tužiteljeva izabrana liječnica nije utvrdila postojanje privremene nesposobnosti za rad kod tužitelja u razdoblju od 10. travnja 2025., tužitelj je podnio zahtjev za određivanje privremene nesposobnosti za rad za sporno razdoblje. Tužitelj se 11. travnja 2025. obratio svojoj izabranoj liječnici s namjerom zakazivanja termina uzevši u obzir da je tužitelj dobio temperaturu te se osjećao umorno i iscrpljeno, a u to je vrijeme bio i pod iznimnim stresom zbog otkazivanja ugovora o radu i uznemiravanja od strane poslodavca. Iz spomenute elektroničke komunikacije slijedi da je tužitelj tog dana u 10:02 sati primio odgovor liječnice da dođe u ordinaciju u razdoblju od 11:30 do 12:30, iako je tužitelj u svome mailu jasno naveo da se nalazi na radnome mjestu u Rijeci. Tužitelj smatra da on ne može biti sankcioniran zbog toga što uslijed narušenog zdravstvenog stanja nije mogao pristupiti kod liječnice, a posebice imajući u vidu činjenicu da je tužitelj o svemu pravovremeno obavijestio svoju liječnicu. Uz to, tuženik u osporavanom rješenju ne iznosi nikakvu ocjenu dokaza koje je tužitelj dostavio uz svoju žalbu, a u osporavanim odlukama nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi. Tuženik je u žalbi naveo da retroaktivno utvrđenje privremene nesposobnosti za rad traži od 12. travnja 2025. pa nadalje, ali je očito da je tuženik ocjenjivao zahtjev od 10. travnja 2025., što nije u skladu sa žalbenim navodima. Tuženik svoju odluku temelji i na zaključku prema kojem tužitelj od 21. veljače 2025. pa nadalje nema zdravstveno osiguranje budući da je do tog dana bio osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Osnovne škole „Milan Brozović“, zanemarujući da je tužitelj bio osiguran po osnovi sklopljenog radnog odnosa i s glazbenom školom Ivana Matetića Ronjgova Rijeka, gdje mu je radni odnos prestao s danom 14. travnja 2025. godine. Ni u odgovoru na tužbu tuženik nije svojim navodima otklonio prigovore tužitelja. S obzirom na to da je zdravstveno stanje tužitelja nesporno bilo narušeno, i to do te mjere da on nije bio u mogućnosti pristupiti kod liječnika, evidentno je da su bili ispunjeni uvjeti za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad, što je tužiteljeva liječnica trebala i utvrditi. U prilog navodima tuženika ne ide ni dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pribavljena u ovome sporu. K tomu, tužitelj je bio uvjeren da mu je otvoreno bolovanje, uzevši u obzir da se to može zaključiti iz prepiske između tužitelja i njegove izabrane liječnice. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 6.250,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Izvanraspravnim rješenjem od 13. studenoga 2025. odbijen je prijedlog tužitelja da se kao zainteresirana osoba na sudjelovanje u ovome sporu pozove Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka (tužiteljev prijašnji poslodavac), zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je službenim putem od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pribavio dodatnu dokumentaciju vezanu uz odjavu tužitelja s mirovinskog osiguranja u predmetnom razdoblju i uz osnove tih odjava. Raspravnim rješenjima od 18. veljače 2026. i 13. svibnja 2026. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja. Dodatno o možebitnom dokazivanju u ovome sporu elaborirano je u podtočki 9.2. ovog obrazloženja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) te Pravilnika o nadzoru i kontroli Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 96/24 i 129/24). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

9. Općenito u ovoj vrsti predmeta, za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad kumulativno moraju biti ispunjene radnopravna pretpostavka, te medicinska pretpostavka.

9.1. Prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, kao datum odjave tužitelja su osiguranja po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova, Rijeka evidentiran je 14. travnja 2025. godine. Tuženik to u ovome sporu nije osporio. Iz toga proizlazi da je u predmetnom slučaju radnopravna pretpostavka bila ispunjena.

9.2. Što se tiče medicinske pretpostavke, tj. zdravstvenog stanja tužitelja u predmetnom razdoblju, tuženik svoju odluku temelji na drugostupanjskom nalazu mišljenju i ocjeni institucionalnog tijela vještačenja od 23. srpnja 2025., kojim je potvrđena pravilnost prvostupanjskog nalaza, mišljenja, i ocjene od 8. svibnja 2025. godine.

9.2.1. Točka IV. raspravnog rješenja Suda od 18. veljače 2026. glasi:

„ Ako tužitelj osporava i medicinski aspekt ovog pitanja u roku od 30 dana može predložiti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovome sporu. Ako tužitelj to učini u ostavljenom roku sud će ga pozvati na uplatu predujma.“

9.2.2. Povezano s time, u podnesku tužitelja od 19. ožujka 2026. navedeno je sljedeće:

„ Tužitelji i dalje osporava medicinski aspekt u ovom sporu, no smatra kako provođenje medicinskog vještačenja u ovom sporu više nije svrsishodno, a i isto bi iznimno financijski bilo opterećujuće za tužitelja koji nema prihoda.

Naime, s obzirom da je od bolesti tužitelja proteklo razdoblje od skoro godinu dana, tužitelj osobno smatra kako se medicinskim vještačenjem ne bi objektivno moglo utvrditi je li tužitelj bio bolestan u spornom razdoblju.“

9.2.3. Na ročištu za raspravu održanom 13. svibnja 2026. Sud je naglasio sljedeće:

„Vezano uz razloge iznesene u podnesku tužitelja od 19. ožujka 2026. zbog kojih tužitelj nije predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem (str. 161 spisa) Sud skreće pozornost zamjenici opunomoćenice tužitelja da financijsko opterećenje može biti izbjegnuto u okviru sustava besplatne pravne pomoći, a što se tiče proteka vremena uobičajeno je u upravnim sporovima na području socijalnog prava odlučne stručno medicinske činjenice utvrđivati prema stanju stvari u nekom ranijem razdoblju na temelju medicinske dokumentacije, uključujući dokumentaciju koju stranka sama dostavi u spis spora.“

9.2.4. No, tužitelj je nakon toga na raspravi ustrajao pri iznesenome u podnesku od 19. ožujka 2026. godine. Na taj način tužitelj je propustio predložiti neovisno stručno-medicinsko razmatranje cjeline dokaznog materijala, uključujući dokaze koje je u prilog svojim tvrdnjama prilagao sâm tužitelj.

9.3. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da tužitelj nije osnovano osporio zaključak tuženika prema kojem u predmetnom slučaju nije ispunjena medicinska pretpostavka, kao jedna od kumulativnih pretpostavki za ocjenu opravdanosti neutvrđivanja privremene nesposobnosti za rad tužitelja od strane izabrane liječnice primarne zdravstvene zaštite.

10. Premda to, pri dosad iznesenom, nije odlučno za ishod ovoga spora, Sud dodatno naglašava da su bitni elementi tužiteljeva traženja koji čine predmet ove upravne stvari određeni zahtjevom tužitelja od 4. svibnja 2025., a ne drukčijim datumom početka privremene nesposobnosti za rad iznesenim tek u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja.

11. Sud je utvrdio i da je tuženik prilikom sastavljanja obrazloženja svojeg rješenja propustio osvrnuti se na dio žalbenih navoda tužitelja, te da nije posve pravilno razjasnio do kada je tužitelju trajao radni odnos. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja drugostupanjskog rješenja u stvari u kojoj sud utvrdi da je izreka rješenja zakonita i u kojoj je tužitelju omogućeno osporavati pravilnost odlučnih činjenica utvrđenih u upravnom postupku, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije.

12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 10. lipnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- ZC, [adresa]

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska