Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-1238/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Korneliji Krizmanić odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB:88722350183, zastupan po odvjetniku Josipu Mađarić iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui, Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu , nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Kornelije Krizmanić odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Davora Petrovića odvjetnika iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj:

IMSROT-10/2018 od 10.12.2018.g., kojom je tuženik INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 8872235083 otkazao ugovor o radu tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz uspostavljanje kontinuiteta radnog odnosa i priznanje svih prava iz radnog odnosa od isteka otkaznog roka do 14.01.2019. kao dana sudskog raskida ugovora o radu.

2. Određuje se sudski raskid ugovora o radu broj: MS-904564/18 zaključenog 01.10.2018.g. između tužitelja ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 8872235083, sa danom 14.01.2019.

3. Nalaže se tuženiku INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 8872235083, da tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati naknadu štete u neto iznosu od 5.717,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana zaključenja glavne rasprave do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 8872235083, da tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovoga parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.466,45 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

2. U podnesenoj tužbi, tužitelj navodi da je kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj MS-904564/18, na radnom mjestu prodavača u Regiji Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci. Tuženik je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu, broj IMS-ROT-10/2018 od 10. prosinca 2018., otkazao tužitelju Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s otkaznim rokom od tri tjedna. Prije donošenja navedene Odluke, tuženik je, sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu, pozvao tužitelja na iznošenje obrane, koju je tužitelj iznio, no tuženik ju nije prihvatio.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je protiv Odluke o otkazu, 20. prosinca 2018. godine podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava sukladno članku 133. stavku 1. Zakona o radu, a kojem tuženik nije udovoljio. Kako tužitelj smatra da je osporavana Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena, obzirom da tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 1. Zakona o radu, odnosno nije tužitelja pisano upozorio na povrede obveze iz radnog odnosa niti mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda, tužitelj je, sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o radu, podnio tužbu ovom sudu predlažući da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je osporavana Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu broj IMS -ROT- 10/2018 od 10. prosinca 2018., nezakonita i nedopuštena, uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta prodavača na kojem je radio temeljem sklopljenog Ugovora o radu te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik čini nespornim navode tužbe da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavača Regija Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci. Nadalje, nije ni sporno da je tuženik 10. prosinca 2018. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te da je tužitelj protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava.

5. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 10. prosinca 2018. godine zakonita te da je donesena na temelju utvrđenih teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Naime, provedenom internom istragom utvrđene su nepravilnosti pri izdavanju računa od strane tužitelja kao prodavača na Maloprodajnom mjestu Vinkovci, Kralja Zvonimira na način da je tužitelj u više navrata izdavao fiktivne, odnosno nevjerodostojne račune. Navedenim postupanjem, tužitelj je kao radnik počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u članku 112. stavku 1. Pravilnika o radu tuženika.

6. Tuženik tijekom postupka, u podnesku od 3. listopada 2019. navodi da je navedeno nezakonito postupanje tužitelja bilo isključivi razlog za donošenje osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu. Kako je zbog opisanog postupanja tuženik protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima u predmetu pod brojem K-DO-2030/2019, to tuženik predlaže prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

7. Tužitelj se po punomoćniku usprotivio predloženom prekidu postupka smatrajući da postojanje ili nepostojanje kaznenog djela ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, budući da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa, a ne zbog počinjenja kaznenog djela.

8. Sud je na prijedlog tuženika Rješenjem broj 3 Pr-23/19-22 od 8. svibnja 2020. odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv tužitelja. Odlučujući o uloženoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku rješenjem broj Gž R-597/2020-4 od 27. kolovoza 2021. uvažio je žalbu i ukinuo prvostupanjsko rješenje ovog suda. U obrazloženju odluke višeg suda navodi se da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka jer odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja ne ovisi o eventualnoj kazneno-pravnoj odgovornosti tužitelja za kazneno djelo Pronevjere iz članka 233. Kaznenog zakona. Naime, u predmetnom postupku treba utvrditi je li tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te je li, posljedično tome, redoviti otkaz ugovora o radu zakonit i dopušten.

9. U nastavljenom postupku pred ovim sudom, tužitelj u podnesku od 24. travnja 2026. navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti . Kako je u međuvremenu zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, to tužitelj po preinačenom tužbenom zahtjevu, postavljenom u navedenom podnesku traži da sud, sukladno članku 125. stavku 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), utvrdi sudski raskid ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom s danom zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod drugog poslodavca uz obvezu tuženika da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu isplati iznos od 5.717,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana zaključenja glavne rasprave do isplate. Sud je u skladu s odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), u svezi s odredbom članka 125. stavka 3, Zakona o radu , dopustio izvršenu preinaku tužbe. Naime, sukladno članku 125. stavak 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku je neprihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovoren ih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema stavku 3. istog članka, radnik može takav zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja te uzimajući u obzir da je tužitelj navedeni zahtjev, kao akcesorni zahtjev u ovom postupku postavio do zaključenja glavne rasprave, to za ovu preinaku nije bio potreban pristanak tuženika. Naime, tuženik se protivio preinačenom tužbenom zahtjevu te isti osporava u cijelosti smatrajući da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena, zbog čega tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete smatra neosnovanim.

10. Sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u priloženu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2018., u presliku zahtjeva za zaštitu prava od 20. prosinca 2018., presliku izvješća o provedenoj internoj istrazi na MPM Vinkovci Kralja HP, izvršen je uvid u priložene fotografije uz izvješće o provedenoj internoj istrazi, uvid u Pravilnik o radu tuženika, uvid u upute za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, uvid u tri DVD snimke nadzornih kamera, presliku kaznene prijave podnesene od strane INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. ODO u Vinkovcima od 5. lipnja 2019. protiv osam djelatnika tuženika među kojima se nalazi i tužitelj OP, uvid u obavijest ODO u Vinkovcima broj KP-DO-20/2020-55 od 6. svibnja 2020.

10.1. Također, proveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka VP i RP, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dariju Dumančiću kao nositelju vještačenja tvrtke Posrednik d.o.o. iz Osijeka, izvršen je uvid u preslike platnih lista u svezi plaće tužitelja za rujan i prosinca 2018. godine, te uvid u potvrdu HZMO od 16. ožujka 2026.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) ocijenio u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu broj: IMS-ROT-10/2018 od 10. prosinca 2018., (članak 115. stavak 1. točka 3 Zakona o radu), zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu i za naknadom štete (članak 125. stavak 1. Zakona o radu), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

13. Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka sud je utvrdio da je među strankama nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. srpnja 2017., te da je radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta prodavača u organizacijskoj jedinici Regija Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci. Također je nesporno da je tuženik 10. prosinca 2018. tužitelju otkazao Ugovor o radu, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Nije sporno niti da je tuženik kao poslodavac dostavio Radničkom vijeću priopćenje o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, kojem se Radničko vijeće u svom očitovanju od 3. prosinca 2018. protivilo. Nadalje, nije sporno da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu pozvao tužitelja na iznošenje obrane, prilikom čega je tužitelj osporio navode tuženika. Nesporno je da tuženik nije tužitelja pisano upozorio na povrede iz radnog odnosa, niti mu je ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda.

14. Između stranaka je sporno je li u konkretnom slučaju tuženik bio u obvezi postupiti sukladno članku 119. stavku 1. Zakona o radu, na način da je bio dužan tužitelja pisanim putem upozoriti na povrede obveza iz radnog odnosa te mu ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda. Također je sporno je li postojao opravdani materijalnopravni razlog za donošenje osporavane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika te predstavlja li navedeno ponašanje osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Konačno, sporno je predstavlja li korištenje nadzornih uređaja u svrhu kontrole radnog prostora od strane tuženika kao poslodavca povredu članka 30. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018).

15. Uvidom u pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2018. sud je utvrdio kako je provedena interna istraga na Maloprodajnom mjestu Vinkovci, HP za vremensko razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. godine slijedom čega je sačinjeno Izvješće broj 50390495-10-II-092-PT-065/1-2018 od 22. listopada 2018. godine. Zbog potrebe provjere informacija izvršena je pribava i analiza ispisa trake blagajne MPM Vinkovci, Kralja Zvonimira, za razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. i video snimki nadzornih kamera MPM Vinkovci, Kralja Zvonimira, a koje obuhvaćaju vrijeme prije i poslije utakanja goriva na agregatu, te vrijeme prije i poslije ispostavljanja računa u razdoblju od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. godine. Preciznom analizom ispisa traka blagajne te pregledom snimki nadzornih kamera utvrđeno je između ostalog da je radnik OP u kontroliranom periodu na maloprodajnom mjestu, u više navrata izdavao nevjerodostojne račune.

16. U obrazloženju navedene Odluke, tuženik kao poslodavac navodi kako su u Izvješću obrađena četiri slučaja dok su ostale snimke pohranjene u Sigurnosti Društva. Slučajevi koji su obrađeni dogodili su se 9. kolovoza 2018., 14. kolovoza 2018., 21. kolovoza 2018. i 23. kolovoza 2018. godine te je pritom utvrđeno da je tužitelj OP nepravilno postupao neizdavanjem računa kupcima koji su plaćali gotovinom za utočeno gorivo te izdavanjem fiktivnih, odnosno, nevjerodostojnih R1 računa kupcu koji je osim goriva kupovao i robu široke potrošnje (bombone), a naplatu goriva odgodio do izdavanja nevjerodostojnog R1 računa. Slijedom navedenog, opisanim postupcima radnik OP počinio je osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, navedene u čl. 112. st. 1. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o.

17. Također, u obrazloženju osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu navodi se da je tužitelj, sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu pozvan na iznošenje obrane, te da je u svojoj obrani naveo kako je posao obavljao odgovorno i najbolje što zna. Iako je člankom 119. stavkom 1. istog Zakona propisana obvezu poslodavca da radnika pisanim putem upozori na povrede obveza iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda, tuženik ističe kako, uzimajući u obzir da je tužitelj video-nadzorom zatečen u obavljanju radnji koje imaju obilježja prekršaja i kaznenog djela, zbog čega je mogla biti nanijeta šteta poslodavcu u smislu izricanja kazni, nije bilo opravdano očekivati postupanje od strane tuženika u skladu s tom odredbom.

18. Pravilnikom o radu tuženika od 17. travnja 2018. godine u članku 111. propisano je da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu na neodređeno vrijeme ako za to postoji opravdani razlog, odnosno ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, člankom 112. istog Pravilnika propisane su radnje koje se smatraju osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, između ostalog i neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, falsificiranje (krivotvorenje) isprava radi stjecanja materijalne koristi za sebe i drugoga, pribavljanje materijalne koristi za sebe i drugoga prilikom transakcije s kupcima te nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca.

19. Saslušani svjedok VP iskazuje da je u vrijeme donošenja Odluke o otkazu tužitelju bio na funkciji glavnog sindikalnog povjerenika za Regiju Slavonije. Poznato mu je što je prethodilo donošenju Odluke o otkazu te iskazuje da je tuženik dostavio prijedlog za otkaz na očitovanje Radničkom vijeću, koje se nije usuglasilo s istim smatrajući da je bilo potrebno izreći usmenu opomenu. Ističe kako tužitelj do tada nije bio disciplinski kažnjavan niti je protiv njega bila izrečena opomena zbog neispunjavanja radnih obveza, dapače bio je čak i nagrađivan. Svjedok nadalje smatra da je tuženik trebao obavijestiti njega kao sindikalnog povjerenika te Radničko vijeće o namjeri korištenja nadzornih uređaja u svrhu u koju su korišteni, odnosno radi praćenja svih postupanja radnika tijekom obavljanja obveza iz radnog odnosa. Suglasnost Radničkog vijeća za korištenje nadzornih uređaja nije zatražena niti dana.

20. Svjedok RP iskazuje da je u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu radio kod tuženika na radnom mjestu direktora službe internih istraga. Od strane direktora regija Maloprodaje Osijek 2018. godine obaviješten je da su uočene nepravilnosti u radu benzinske crpke u Vinkovcima, slijedom čega je provedena interna istraga u vezi pregleda stanja blagajne, koju je osobno vodio. Nakon provedene istrage i utvrđenog stanja blagajne te pregledanih snimki video nadzora, za tužitelja i više drugih radnika utvrđeno je da su nepravilno postupali prilikom izdavanja računa. Svjedok ističe da su nadzorne kamere postavljene fiksno na određene fiksirane točke te se ne pomiču, a njihova svrha je isključivo sigurnost radnika i kupaca. Tim kamerama može se kontinuirano pratiti stanje blagajne, agregata za točenje goriva te maloprodajnog prostora, dok se radnici koji se udalje u druge prostorije ili izvan tog područja ne mogu snimati. Svjedok nadalje pojašnjava da je u slučaju tužitelja bilo specifično to sto se radilo o računima za dva utakanja goriva što je upućivalo da su dva kupca kupila gorivo i platila gotovinom te se udaljila bez preuzimanja računa. Međutim, tužitelj je na jednom računu evidentirao spomenuta oba utakanja goriva u obliku R1 računa izdanom na Auto školu Kolinik. Također, video nadzorom je utvrđeno i da je jedan kupac kupio bombone i natočio gorivo u svoje vozilo te da nije preuzeo nijedan račun, dok je tužitelj pripadajući račun za gorivo zajedno s još jednim nepreuzetim računom izdao kao R1 račun također na Auto školu Kolnik.

21. Nadalje, imenovani svjedok je također iskazao kako smatra da je INA u to vrijeme trpjela prije svega nematerijalnu štetu zbog narušavanja reputacije kao društva koje izdaje tzv. fiktivne R1 račune. Ističe da izdavanje takvih računa predstavlja porezni prekršaj za tvrtku na koju glasi R1 račun te može povlačiti prekršajnu odgovornost zaposlenika koji je takav račun izdao ,a provedenom istragom utvrđeno je kako radnik koji izdaje fiktivne R1 račune dobija od 5% do 10% novčanog iznosa s tog računa. Praksa izdavanja fiktivnih R1 računa uočena je još 2011. godine, a INA je bila pozvana na razgovor u Poreznu upravu Zagreb te je sukladno tome zauzet stav INE da je potrebno poduzeti određene mjere protiv takve prakse, odnosno protiv radnika koji takvu praksu primjenjuju na način da su se u početku radnicima izricale opomene, a potom su uslijedili i otkazi. Radnici koji su bili zaposleni na radnom mjestu prodavača prije početka rada upoznati su s načinom naplata računa te su potpisali izjavu da su upoznati s pravilnim načinom rada, odnosno prodajom goriva i drugim poslovima te izdavanjem računa za prodanu robu. Nadalje, svjedok iskazuje da nije dobio nikakav nalog da konkretno pregleda rad radnika na benzinskoj crpki u Vinkovcima nego su dobivene određen informacije od direktora regije maloprodaje Osijek o uočenim nepravilnostima i to u izdavanju R1 računa. Iskazuje da je s obzirom na godine iskustva u KRIM policiji smatrao da može sam obaviti potrebnu istragu. Nadalje, u sektoru sigurnosti u kojem je bio zaposlen Pravilnikom je propisano u kojim slučajevima je dopušteno koristiti snimke video nadzora te kada Radničko vijeće nije nadležno dati niti uskratiti suglasnost, a on nije bio u obvezi da ga zatraži. Nema saznanja da li je INA tražila suglasnost Radničkog vijeća za pregled tih snimki. Snimači se servisiraju u pravilu po potrebi te se uz spomenuti video nadzor, koriste i blagajničke trake, a svaki radnik ima svoju šifru blagajne kojom se prijavljuje na blagajnu i po završetku odjavljuje. Video nadzor ne uključuje zvučni zapis pa se sukladno tome ne može potvrditi da je kupac rekao da ne treba račun, no s obzirom da je na video snimci vdljivo kako se udaljio iz maloprodajnog prostora, a da prethodno nije uzeo isti jasno može se doći do zaključka da ga nije htio preuzeti. Kupac može zatražiti R1 račun ako zna OIB I naziv tvrtke, uslijed čega mu je prodavač dužan izdati isti. Nije mu poznato jesu li svi radnici koji su dobili opomenu zbog nepravilnosti u radu ujedno dobili i otkaze.

22. U svom iskazu danom u svojstvu parnične stranke, tužitelj OP iskazuje da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu prodavača od 2011. na više regija, a u Maloprodajnom mjestu Vinkovci od 2013. godine. Nadalje, potvrđuje da je poslodavac radnicima dao Uputu kojom je propisan način naplate računa u slučaju kada kupac kupi gorivo ili druge proizvode te da je, neovisno o vrsti kupljenog proizvoda potrebno izdati jedan račun. U situacijama u kojima kupac zatraži izdavanje R1 računa dužan je radniku dati OIB i naziv tvrtke. Događalo se da netko kupi gorivo, ne sačeka račun, plati i ode bez računa. Iskazuje da bi tada jednostavno bacio taj primjerak računa, dok bi u blagajni ostao zaprimljeni novac i primjerak izdanog računa. Svaki radnik ima svoju šifru na blagajni koju ukuca na početku te na kraju radnog vremena. Iskazuje da nije znao šifre drugih radnika potrebne za prijavu u blagajnu te da nije siguran jesu li drugi radnici znali njegovu. Morao je dati R1 račun ukoliko bi kupac to tražio. Ukoliko bi kupac zatražio R1 račun za Autoškolu Kolnik i naveo podatke za tvrtku, on mu je bio dužan izdati taj račun. Također je iskazao da nije samoinicijativno izdavao račune, nego tek kad bi kupac nakon natakanja goriva zatražio R1 račun za određenu tvrtku. Nadalje, iskazuje da je bio upoznat s postojanjem video nadzora na radnom mjestu, i to na blagajni, u maloprodajnom prostoru, na ulazu u pumpu te na svim agregatima. Te kamere su postavljene radi kontrole prodaje goriva, jer se događalo da kupci natoče gorivo i odu bez plaćanja istog. Nadalje, potvrđuje da je protiv njega i ostalih radnika kojima je također otkazan ugovor o radu podnesena kaznena prijava. Bio je na obavijesnom razgovoru te se branio šutnjom. Donesena je odluka kojom je tužitelj i nekoliko radnika proglašeni krivima, protiv koje su podnijeli žalbu. Postupak je još uvijek u tijeku pred nadležnim sudom.

23. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka RP, kao i svjedoka VP sud iste prihvaća kao uvjerljive i istinite, a posebno takvim cijeni iskaz svjedoka RP. Istinitost iskaza ovog svjedoka potkrijepljena je s Izvješćem o provedenoj internoj istrazi, kao i obrazloženjem navedenim u Odluci o otkazu ugovora o radu.

24. Nasuprot iskazima ovih svjedoka, sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu stranke. Sud smatra da je iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu stranke subjektivan i usmjeren ka postizanju vlastitog uspjeha u sporu.

25. Naime, sud ne može prihvatiti iskaz tužitelja kao parnične stranke u kojem iskazuje da nije samoinicijativno izdavao R1 račune već ukoliko bi to kupac zatražio , te da je postupao prilikom naplate usluga ispravno, sukladno Uputi poslodavca. Naime, u Izvješću o provedenoj internoj istrazi evidentirano je kako je tužitelj u kontroliranom periodu na maloprodajnom mjestu u više navrata izdavao nevjerodostojne račune te na taj način postupao protivno Uputi za izdavanje računa na maloprodajnim mjes tima.

26. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kako video nadzor radnika u predmetnom maloprodajnom prostoru nije bio dopušten, jer Radničko vijeće nije za isto dalo svoju suglasnost, sud je utvrdio kako video nadzor koji postoji u maloprodajnom prostoru tuženika u kojem je radio tužitelj, nije bio postavljen u svrhu nadzora radnika, već u svrhu sigurnosti i zaštite maloprodajnog prostora od krađe robe i drugih sigurnosnih razloga koji za tuženika, odnosno vezana društva u Grupi INE imaju za isto legitimni interes, tako da bilo kakva suglasnost Radničkog vijeća ili drugog tijela nije potrebna, a sve u skladu s odredom članka 7. Zakona o novčarskim ustanovama. Dakle, obzirom na navedeno, te činjenicu da je video nadzor bio postavljen iz sigurnosnih razloga zaštite maloprodajnog prostora, tuženik nije bio dužan zatražiti suglasnost radničkog vijeća za navedeno. Prema tome, iako je tužitelj znao za video nadzor, on je počinio teške povrede koje mu se stavljaju na teretu osporavanoj Odluci o otkazu ugovora o radu.

27. Sud je u ovoj pravnoj stvari na prijedlog tuženika proveo financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnosti u svezi izdavanja fiktivnih R1 računa u mjesecu kolovozu 2018. na MPM u Vinkovcima, a vještačenje je provedeno po Dariju Dumančiću kao nositelju vještačenja iz tvrtke Posrednik d.o.o. iz Osijeka.

28. U svom nalazu i mišljenju te zaključku, imenovani vještak navodi da su se prilikom prodaje robe na prodajnom mjestu gdje je radio tužitelj OP, odmah pri naplati izdavali gotovinski i R1 računi. Svaki prodavač prilikom početka rada na PC kasi prijavljivao se putem osobne šifre, a u trenutku napuštanja PC kase prijavljuje se prodavač koji nastavlja rad. Pod šifrom tužitelja u kolovozu 2018., u vremenskom razdoblju od 8. kolovoza do 27. kolovoza iste godine izdali su se računi u ukupnom iznosu od 4.965,55 HRK/ 659,04 EUR, te su svi računi naplaćeni u gotovini. Za ostala vremenska razdoblja u listi blagajne nema podatak da je tužitelj izdavao račune. Nadalje, u ukupno naplaćenom iznosu nalazi se naplata za 485,07 litara goriva ukupne vrijednosti 4.807,59 HRK/638,08 EUR dok je za ostalu robu ukupno naplaćeno 157,96 HRK / 20,96 EUR u cijelosti u gotovini. Za prodano gorivo izdana su četiri R1 računa za 112, 42 litara ukupne vrijednosti 1.120,53 HRK/148,72 EUR te je isto u cijelosti naplaćeno gotovinom. Zaključak je vještaka da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno u pojedinim slučajevima prilikom naplate u gotovom novcu nije izdavao račune, dok je u pojedinim slučajevima izdavao R1 račune iako u prodajnom prostoru nije bilo kupaca.

29. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbe, dok je tužitelj prigovorio istome u cijelosti, navodeći kako nije bilo osnove za provođenje ovog vještačenja.

30. Ovaj sud prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića kao objektivno i stručno izrađen te na temelju provedenog vještačenja utvrdio da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno da u pojedinim slučajevima prilikom naplate gotovim novcem nije izdavao račune ili je naknadno izdavao R1 račune, iako u prodajnom mjestu nije bilo kupaca.

31. Tužitelj ističe prigovor formalne nezakonitosti osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu iz razloga što tuženik kao poslodavac, prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, nije postupio sukladno članku 119. stavku 1. Zakona o radu na način da je radnika pisano upozorio na povredu obveza iz radnog odnosa te mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda. Navedeno upozorenje mora biti jasno i određeno, s činjeničnim opisom povrede obveza, kako bi radnik bio svjestan nedostataka u svom radu i mogućih posljedica. Iznimno, poslodavac može izostaviti pisano upozorenje i iznošenje obrane radnika ako postoje osobito opravdane okolnosti koje to onemogućuju, primjerice u slučaju osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa kada nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom navedenog, poslodavac je u pravilu dužan radnika pisano upozoriti na povrede obveza iz radnog odnosa prije redovitog otkaza, osim u iznimnim situacijama koje opravdavaju izostanak takvog upozorenja. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da se otkaz temelji na teškim povredama obveza iz radnog odnosa uslijed nepoštivanja internih pravila i uputa za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, ovaj sud ocjenjuje da ozbiljnost počinjenih povreda opravdava izostanak pisanog upozorenja tuženika pri čemu nije sporno da je tuženik kao poslodavac sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu, pozvao radnika na iznošenje obrane.

32. Provedenim dokazima od strane ovog suda nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz članka 112. stavka 1. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o. i to: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, krivotvorenje isprava radi stjecanja materijalne koristi za sebe ili drugu osobu, pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugu osobu prilikom transakcije s kupcima te nepridržavanje odredbi Zakona, Uputa, Odluka, Pravilnika i drugih akata poslodavca.

33. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 115. stavka 2. točke 3. Zakona o radu, sud je utvrdio da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja zakonita i opravdana. Za napomenuti je da je i od strane Općinskog radnog suda u Zagrebu, u identičnoj pravnoj stvari donesena pravomoćna presuda broj: 26 Pr- 260/2019-16 od 28. veljače 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BP iz [adresa], a radi utvrđenja da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja od 1. listopada 2018., zbog naprijed opisanih povreda radnih obveza koje su počinjene i od strane samog tužitelja. Također su i od strane ovog suda donesene presude Pr-1202/202-46 od 14. travnja 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ĆP iz iz [adresa] te Pr- 1288/2021-34 od 14. travnja 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja JP iz [adresa], u identičnoj pravnoj stvari, a navedene presude su povodom žalbi tužitelja bile potvrđene od strane višeg suda.

34. Budući da je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u dijelu kojim traži da se utvrdi nezakonitost i nedopuštenost Odluke o otkazu, sud je ocijenio neosnovanim i zahtjev tužitelja za sudski raskid Ugovora o radu te naknadu štete, koji je tužitelj postavio sukladno članku 125. stavku 1. Zakona o radu, u podnesku od 24. travnja 2026.

35. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25). Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom, to je isti u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN) i to jednokratna naknada za 4 poduzete radnje zastupanja: sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu od 26. veljače 2019., zastupanje na ročištu od 18. travnja 2019. i sastav podneska tuženika od 3. listopada 2019. = jednokratna naknada od 250 bodova. Također, tuženiku je priznat trošak za daljnje radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. točka 2. stavak 2, OT i to po 50 bodova za svaku od poduzetih radnji: zastupanje na ročištu od 30. listopada 2019., na ročištu od 20. siječnja 2021., sastav podneska od 7. veljače 2022., podneska od 22. veljače 2022., zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2023., sastav podneska od 1. lipnja 2023., zastupanje na vještačenju 16. ožujka 2026., sastav podneska od 30. ožujka 2026., podneska od 3. travnja 2026. i zastupanje na ročištu od 07. svibnja 2026., koje radnje zastupanja sveukupno nose 500 bodova, što uz priznatih 250 bodova na ime jednokratne naknade sveukupno nosi 750 bodova, te pomnožimo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.875,00 eura.

36.1. Tuženiku je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak pristupa svjedoka RP na ročište kod ovog suda u iznosu 226,00 eura i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 eura, tako da mu je sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu do 2.466,45 eura.

U Vinkovcima 10. lipnja 2026.

Sudac:

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Kornelija Krizmanić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Josip Mađarić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4 – punomoćnik tuženika