REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10000 Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-261/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ZC, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mladen Prka i Ante Pleić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice ZC, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Ante Pleića, 10. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužiteljice LC podnesena ovom sudu 14. ožujka 2025..
II. Odbija se zahtjev tužiteljice LC za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
III. Nalaže se tužiteljici LC naknaditi tuženiku MC parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica LC podnijela je 14. ožujka 2025. ovom sudu tužbu protiv tuženika MC u kojoj je navela da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-16/23 od 11. travnja 2023. upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr -16/23 od 11. siječnja 2023., a da ovu tužbu podnosi nakon proteka roka od 15 dana od ove upute jer smatra da taj rok nije prekluzivan. Još je navela da je nasljednica SC, da nema saznanja da je on nabavljao solarij, da smatra da je ugovor o lesingu koji je predmet ovrhe fiktivan jer joj je nepojmljiva ugovorena cijena, a njen suprug nije imao novac naveden u tom ugovoru te nije preuzeo nikakav solarij uslijed čega, kao i činjenica da proizvod nije isporučen primatelju leasinga te davatelj leasinga nije iskoristio svoje fiducijarno pravo i postao vlasnik istog, smatra da ovaj ugovor nije niti nastao. Također je navela kako smatra da je ovdje riječ o prijevari te da sud ovu ovrhu nije smio dozvoliti bez utvrđenja valjanosti predmetnog ugovora o leasingu pri čemu i je li davatelj leasinga imao licencu za to davanje na području Republike Hrvatske. Još je navela da spori visinu duga koji je predmet ovrhe, da smatra da ju tuženik nije dokazao i da ona ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora o prijenosu založnog prava, a i da ona smatra da taj dug niti ne postoji jer predmetni Ugovor o leasingu nije niti nastao. Slijedom svega navedenog predložila je da sud presudom prethodno navedenu ovrhu proglasi nedopuštenom, a tuženiku naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik MC podnio je odgovor na tužbu u kojem je predložio sudu da tužbu odbaci kao nepravovremenu jer je podnesena po isteku prekluzivnog roka za njeno podnošenje, a podredno da ju odbije kao neosnovanu. Još je naveo kako smatra da ga tužiteljica zlouporabom procesnih ovlaštenja želi spriječiti u stjecanju nekretnine na kojoj ima založno pravo, a i da je svako raspravljanje o postojanju ovršne isprave bespredmetno jer već postoji sudska odluka o tome koja se ne može dovoditi u pitanje. Još je naveo da je 11. siječnja 2023. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr - 16/2023 na temelju Ugovora o leasingu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. kolovoza 2002., a da je žalba tužiteljice na to rješenje odbijena uz obrazloženje da ove isprave jesu ovršna isprava. Naveo je i kako smatra da su navodi tužiteljice o okolnostima predmetnog ugovaranja krajnje neozbiljni jer je tužiteljica iste potvrdila u trenutku upisa založnog prava na nekretnini, a i da tužiteljica nema sredstava da mu namiri trošak ovog postupka. Još je naveo da nema nikakvih novih okolnosti i saznanja tužiteljice zbog kojih je ona ovu tužbu podnijela nakon prekluzivnog roka, a i da visina predmetne ovrhe obuhvaća samo glavnicu jer on zna da je vrijednost nekretnine koja je predmet ovrhe daleko manja od njegovog potraživanja. Također je naveo da je tužiteljica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izričito priznala postojanje duga koji sada osporava i molila obročnu otplatu istog. Konačno je naveo i kako smatra da su navodi tužiteljice kontradiktorni, da je sud utvrdio vrijednost predmetne nekretnine te da ju tužiteljica nije održavala. Tuženik je predložio i da sud tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zaključka (list 4 i 5 spisa), presliku prigovora (list 30 spisa), presliku tužbe i obavijesti (list 32 do 37 spisa) i presliku sudske prakse (list 17 do 29 spisa) pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba tužiteljice nepravovremena.
4. Tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže proglasiti nedopuštenim prisilno ostvarenje (ovrhu) koja je određena rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-16/2023 od 11. siječnja 2023. dok se tuženik tome protivi.
5. Među strankama nema spora o činjenicama da je tužiteljica povodom žalbe protiv ovdje predmetnog rješenja o ovrsi upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom odlukom suda donesenom u postupku koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-16/2023 od 11. travnja 2023. i to u roku od 15 dana, a koji je rok istekao prije podnošenja ove tužbe. Stav je, pak, ovog suda da je ovaj rok prekluzivne naravi. Naime, riječ je o roku propisanom odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) koji je jasno i izričito određen kao rok za pokretanje parnice u povodu žalbe kakvu je, među strankama nesporno, tužiteljica podnijela protiv predmetnog rješenja o ovrsi, i koji dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite u odnosu na to rješenje o ovrsi (tako i VSRH u Rev-477/2021 od 17.10.2023. i Rev-386/17-2 od 3.5.2017. te USRH u U-III/186/20 od 18.5.2022.). Tužiteljica je tako ovu pravnu zaštitu imala pravo tražiti isključivo prije isteka ovog roka pa je njena tužba koja je podnesena nakon isteka tog roka nepravovremena. Stoga je istu valjalo odbaciti i riješiti kao u toč. I. izreke.
6. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog postupka dok je osnovanim ocijenjen zahtjev tužen ika za naknadom troškova ovog postupka pa mu je tako primjenom odredaba čl. 151. st. 3. i čl. 155. ZPP-a priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom, a prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 1.370,00 EUR, a koja naznaka prema stavu ovog suda nije očito ni suviše visoka ni niska u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 8.7.2025., 26.8.2025. i 6.5.2026. od po 75 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove odluke do isplate pa je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici LC po punomoćniku
2. Tuženiku MC po punomoćniku
