REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-135/2026-11

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. KC ud. pok. Z rođ. NC, 2. BC ž. K, 3. ŽC ž. SC, 4. DC ud. NC, 5. LC, 6. FC, 7. GC ud. pok. N, 8. NC pok. ZCČ, 9. ZCČ pok. ZCČ, 10. NC pok. ZCČ, 11. KCČ, 12. HC pok. ZCČ, 13. ĆC pok. ZCČ, 14. RC pok. ZCČ, 15. ĐC ž. HC, 16. NCČ pok. NCČ, 17. UC pok. NCČ, 18. VC pok. NCČ, 19. PC pok. NCČ, 20. AC pok. AC, 21. IC ž. B, 22. CC pok. AC, 23. ŠC ud. UC, 24. OC, 25. MC, 26. VC, 27. SC, 28. TC, 29. UC pok. UC, 30. ČC ž. Ž, 31. EC pok. UC, 32. EC, 33. ČC, 34. JC, 35. SC, 36. VC, 37. UC, 38. VC, 39. PC i 40. ZŽ ud. UC (oni ad/1 – ad/40 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 9. lipnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 10. lipnja 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],66, vlasnik nekretnine ukupne površine 1815 m², koju čine čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) u površini od 144 m², čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) u površini od 360 m², čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) u površini od 201 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) u površini od 503 m² i dio čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) u površini od 607 m², sve k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Ante Kukavice, dipl. ing. geod. od 14. svibnja 2026.g., na skici izmjere, M 1:350 od 14. svibnja 2026.g., a koja skica je sastavni dio ove presude, i omeđena točkama „A-B-C D-E-A” pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, zahtijevati i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je dijelove uparničene nekretnine u pravnim poslovima koje je sklopio s KŽ "Grizovićem" te NŽ, stekao još njegov/tužiteljev otac, sada pok. BŽ, a kako da je on/otac za života ukupnošću nekretnine raspolagao u njegovu/tužiteljevu korist, on/tužitelj da je, na osnovi dulje nego je stopedesetogodišnje kontinuirano razdoblje posjedovanja nekretnine po prednicima i neposredno, stekao vlasničko pravo nad uparničenom nekretninom.

1.1.Zahtijevao je da sud postojanje opisanog prava deklarira presudom i ovlasti ga na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Privremeni zastupnik tuženika, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenih zahtijevanja.

3. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-199/83 od 30. rujna 1983. god., pročitana je ispravka tog rješenja od 11. rujna 1984. god., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-111/19 od 8. veljače 2019. god., pročitan je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. prosinca 2024. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Ante Kukavice od 14. svibnja 2026. god., pročitani su izvodi iz posjedovnih listova br. 123, 154 i 417 za k. o. [katastarska općina], zaprimljeno je očitovanje ŽŽ. S te su u statusu svjedoka saslušani KŽ pok. Z. "Batak", ŽŽ. " D" i SŽ pok. L. "Gusar".

4. Pravno su osnovani zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici.

5. Potpuno istovjetno su na važne okolnosti ove parnice i istovjetno očitovanju ŽŽ pok. S F "Grizovića" posvjedočili svi svjedoci u ovoj pravnoj stvari.

5.1. G, svjedočenjem su potvrdili tužiteljeve tvrdnje kako o tome tko je vršio efektivnu vlast kroz razdoblje njihovih sjećanja, dakle razdoblje od makar posljednjih šezdeset godina kao i tvrdnju da su baš njemu/tužitelju i baš na osnovama koje je on označio kao osnove stjecanja njegovih vlasti na dijelovima ukupnosti uparničene nekretnine.

5.2.Posvjedočili su dakle da vlast osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima na uparničenoj nekretnini, kao kontinuirana i mirna vlast, postoji kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje (zbog čega spominjemo to razdoblje biti će niže vidljivo) te, napokon, da su svi pravni učinci koje su posjedovanjem dijelova predmetne nekretnine ostvarili njegovi označeni prednici, naposljetku, pripali baš ovopostupnom tužitelju.

5.3.Ta i takva posvjedočenja pak potvrđena su kako rezultatima literarnih dokaznih sredstava tako i rezultatima obavljene radnje uviđaja.

5.4.Utoliko je iskazima promatranih svjedoka, a utoliko i rezultatima ostalih u parnici korištenih dokaza valjalo u potpunosti podariti vjeru.

5.5.Pak, nakon podarivanja vjere u prethodno izloženom smislu valjalo je držati nedvojbeno dokazanim ostvarenje/postojanje svih onih okolnosti koje su izložene pod 5.2. ove odluke.

6. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

7. Prethodno smo izložili utvrđenje da su prednici tužitelja i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

7.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.

7.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo prava tužitelja, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo, tužiteljevo vlasničko pravo.

7.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

8. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako prema određenjima čl. 130. ZV, tako i prema određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24) pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

8.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini (dakako, neistodobno zasnovane posjede na njenim dijelovima) stekao na derivativnoj osnovi/ama, vlasništvo te nekretnine/dakako, njenih dijelova, prema tuženicima, dakle u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje nekretninu tvore, stekao je dosjedanjem/ima, dakle, na originarnoj osnovi.

8.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

9. Dakle, zahtjevi tužitelja (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

9.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 10. lipnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.