Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-403/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Juriću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Zagreb, zastupana po zakonskom zastupniku Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi vraćanja stečenog bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, Ane Bilandžić, 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MZ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 26.534,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici MZ, tuženiku [adresa], Ministarstvo financija isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 8.000,00 EUR (osamtisuća eura), sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj OZ je 14. travnja 2011. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je tuženik od tužitelja stekao bez osnove iznos od 294.945,56 HRK budući da je od istoga naplatio navedeni iznos na temelju rješenja UP/I-415-02/2004-01/18 od 25. svibnja 2004., te rješenja UP/I-415-02/05-01/145 od 27. listopada 2006., a koja rješenja su naknadno poništena. Dakle, tužitelj navodi da je tuženik utuženi iznos od tužitelja naplatio na temelju osnova koje su kasnije otpale, pa na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na stjecanje bez osnove, predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 294.945,56 HRK zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik je 2. svibnja 2011. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da se pred ovim sudom već vodio postupak pod posl. br. P-150/10 između istih stranaka, a u kojem postupku je izvršeno vještačenje kojim je utvrđeno da su sve uplate koje je tužitelj naveo u tužbi uzete u obzir prilikom smanjenja duga za doprinose za zdravstveno osiguranje i da nije bilo dvostrukog plaćanja po istoj osnovi. Također, tuženik tijekom postupka navodi i kako se od tuženika niti nije naplaćivao na temelju osnova navedenih u tužbi, koje su naknadno otpale. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Također, budući da je tužitelj podneskom od 29. kolovoza 2023. djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 16.427,61 EUR, te da sada potražuje iznos od 26.534,92 EUR. Tuženik je na ročištu od 31. listopada 2023. naveo kako se ne protivi ovakvom djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud raspravnim rješenjem od 31. listopada 2023. utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 16.427,61 EUR.

4. Naime, a kako je tužitelj OZ preminuo **.**.2025., rješenjem ovog suda pod posl. br. P-164/2023-34 od 4. travnja 2025. određen je prekid ovoga postupka, te je rješenjem ovoga suda pod posl. br. P-164/2023-36 od 31. listopada 2025. postupak nastavljen sada s tužiteljicom MZ.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao dokumentaciju tužitelja priloženu uz tužbu (str. 5-35 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 40-45 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković (str. 50-57 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 22. veljače 2012. (str. 63-70 spisa), dokumentaciju dostavljenu do strane Ministarstva financija – Porezne uprave (str. 79- 109 spisa), dokumentaciju tuženika dostavljenu uz podnesak od 28. lipnja i 5. rujna 2023. (str. 166-204 i 209-215 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Dajane Vuković (str. 248-260 spisa), očitovanje vještaka od 1. kolovoza 2024. (str. 444-451 spisa), usmeno je saslušana vještakinja Dajana Vuković, te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Našicama P-593/09. Naime, sud je raspravnim rješenjem od 30. travnja 2026. odbio prijedlog tužiteljice da se od Porezne uprave, HZMO-a i HZZ-a zatraži dokumentacija o točnom datumu nastanka dugovanja. Ovakav dokazni prijedlog je sud odbio iz razloga što je činjenično stanje u predmetnom postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi donošenja konačne odluke u ovome postupku.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su rješenja tuženika za koja pravni prednik tužiteljice u tužbi navodi da mu je na temelju istih prisilno naplaćen iznos poreznih zaduženja od 294.945,56 HRK, poništena, i to rješenja UP/I-415-02/2004- 01/18 od 25. svibnja 2004. i UP/I-415-02/05-01/145 od 27. listopada 2006. Odnosno, nije sporno da su takve osnove za plaćanje kasnije otpale. Također, nije sporno da tužiteljica od tuženika potražuje novčani iznos na ime stjecanja bez osnove, a koji novčani iznos se odnosi na plaćene doprinose za obvezna osiguranja.

8. Naime, među parničnim strankama je sporno na temelju kojih rješenja su pravnom predniku tužiteljice prisilno naplaćivana potraživanja poreznih zaduženja na ime obveznih doprinosa, sporno je je li tuženik porezna zaduženja od pravnog prednika tužiteljice naplaćivao bez valjane pravne osnove, sporno je je li tuženik u utvrđivanju obveza pravnog prednika tužiteljice odlučivao o njegovom prigovoru zastare koji je isti isticao, te je sporno je li nastupila apsolutna zastara naplate potraživanja tuženika za takva porezna zaduženja.

9. Iz rješenja tuženika UP/I-415-02/2004-01/18 od 25. svibnja 2004. (str. 20 spisa) proizlazi da je istim rješenjem pravnom predniku tužiteljice utvrđen dug za obvezne doprinose i to na dan 25. svibnja 2004. iznos od 515.390,77 HRK (glavnica 398.273,54 HRK i kamate 117.117,23 HRK).

10. Iz drugostupanjskog rješenja tuženika UP/II-410-23/04-01/199 od 16. prosinca 2009. (str. 21-22 spisa) proizlazi da je rješenje navedeno u t. 9. obrazloženja poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak.

11. Iz zaključka tuženika UP/I-415-02/04-01/18 od 25. siječnja 2010. (str. 29-30 spisa) proizlazi da je postupak iz t. 9. i 10. obrazloženja ove presude nakon što je vraćen na ponovni postupak, obustavljen. Iz obrazloženja istog zaključka proizlazi da je isti obustavljen iz razloga što porezni obveznik na dan 25. siječnja 2010. nema dugovanja za obvezne doprinose, pri čemu je primijenjen i institut zastare koja je utvrđena izdanim rješenjem UP/I-416-02/08-01/34 od 22. listopada 2008., UP/I-416- 02/09-01/12 od 26. veljače 2009. i UP/I-416-02/09-01/97 od 16. rujna 2009.

12. Iz dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva financija – Porezne uprave (str. 82 spisa) proizlazi da je pravni prednik tužiteljice protiv zaključka opisanog u t. 11. obrazloženja podnio žalbu navodeći da nije utvrđivana zastara prava na naplatu doprinosa.

13. Iz rješenja tuženika UP/I-415-02/05-01/145 od 27. listopada 2006. (str. 33-35 spisa) proizlazi da je istim rješenjem tuženika određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava protiv pravnog prednika tužiteljice radi naplate iznosa od 74.390,86 HRK, a koji iznos se odnosi na doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje.

14. Iz rješenja tuženika UP/I-416-02/08-01/34 od 22. listopada 2008., (str. 176-178 spisa) proizlazi da je istim rješenjem djelomično uvažen zahtjev pravnog prednika tužiteljice od 9. travnja 2008. za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa, te je istim rješenjem utvrđeno da je za određeni novčani iznos nastupila zastara prava na naplatu doprinosa, a koji novčani iznos će se istome otpisati u poreznim evidencijama obveznika doprinosa. Nadalje, iz rješenja UP/I-416-02/09-01/12 od 26. veljače 2009. i UP/I-416-02/09-01/97 od 16. rujna 2009. (str. 180-184 spisa) proizlazi da je istim rješenjima djelomično uvažen zahtjev pravnog prednika tužiteljice od 16. siječnja 2009. i 27. kolovoza 2009. za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa, te je istim rješenjima utvrđeno da je za određeni novčani iznos koji se odnosi na naplatu zateznih kamata nastupila zastara prava na naplatu, a koji novčani iznos će se istome otpisati u poreznim evidencijama obveznika doprinosa.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke Dajana Vuković od 31. siječnja 2012., te dopune takvog nalaza i mišljenja od 8. veljače 2024. i 15. veljače 2024. (str. 50-56, 248-252 i 256-257 spisa) proizlazi da je naplata poreznih zaduženja pravnom predniku tužiteljice, a povrat kojih iznosa tužiteljica traži u ovome postupku, vršena na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Osijek KLASA: UP/I-415-02/05-01/145, UR BROJ: 513-07-14-08-01/005-1 od 15. prosinca 2005., te na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Našicama pod posl. br. Ovr- 128/08 od 21. veljače 2008. Proizlazi i da je naplata ovakvih potraživanja pravnom predniku tužiteljice vršena zaključno s datumom 2. listopad 2009.

16. Vještakinja Dajana Vuković je dodatno saslušana na ročištu od 30. travnja 2026. te je ista navela kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i njegove dopune, odnosno konačno kod zaključka od 15. veljače 2024. u kojemu je taksativno navela po kojim rješenjima je vršena naplata. Ona se obratila Poreznoj upravi mailom u kojemu je tražila dostavu podataka i to ne samo na ime ukupnog duga glavnice i kamata i godine iz koje datira dugovanje, već točan datum nastanka dugovanja i to temeljem preuzetih početnih stanja s datumom 1. siječanj 2003. Navodi da su HZZO i HZMO do 31. prosinca 2002. vodili evidenciju o doprinosima te eventualnom dugovanju s njihovim dospijećima, a koje su bili u obvezi predati Poreznoj upravi koja je od 1. siječnja 2003. preuzela takve evidencije. Na navedeno traženje je dobila dopise koji se već nalaze u spisu iz kojih je vidljiv datum uplate potraživanih obveza, ali nije dobila podatak koji je tužitelj tijekom postupka tražio da se utvrdi točan datum nastanka obveze koje su naplaćivane. Nadalje navodi da je u zaključku od 15. veljače 2024. navela po kojim rješenjima o ovrsi je vršena naplata i konačno da se po rješenju od 25. svibnja 2004. nije vršila ustega, što nije niti bilo moguće. Također, tijekom izrade svog nalaza nije utvrdila da bi se pojedine tražbine tuženika naplaćivale duplo ili u iznosima u kojima to nije bilo određeno. Nije utvrdila niti da su naplaćivane ikakve tražbine za koje je od strane Porezne uprave rješenjem utvrđeno da su u zastari. Istaknula je i da je u rješenjima po kojima je stvarno naplaćivana tražbina prema dužniku djelomično sadržan i iznos iz rješenja od 25. svibnja 2004. Navodi da ne može utvrditi kada su dospjele pojedine tražbine, a koje su naplaćivane sukladno rješenjima koje je navela u zaključku od 15. veljače 2024., a koje je podatke tražila od Porezne uprave i nije ih uspjela dobiti.

17. Iz rješenja o ovrsi tuženika Klasa: UP/I-415-02/05-01/145, Urbroj: 513-07-14- 08-01/005-05-1 od 15. prosinca 2005. (str. 209-212 spisa) proizlazi da je istim rješenjem protiv pravnog prednika tužiteljice doneseno rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih tražbina ovršenika koje ima prema svojem dužniku i to radi naplate iznosa od 95.925,65 HRK (glavnica 47.659,291 HRK, kamata 48.266,36 HRK), koji iznos se odnosi na porez na dodanu vrijednost, porez na promet nekretnina, doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje, prisilnu naplatu državnih sudskih pristojbi, te prisilnu naplatu novčanih kazni i troškova postupka. Također, iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je navedeno dugovanje utvrđeno na temelju knjigovodstvenog izlista stanja poreznog duga, te sljedeće dokumentacije: 1. Obrasci poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 31. kolovoza 2005. do 21. studenog 2005., 2. Rješenje Porezne uprave, Kasa: UP/I-410-20/04-1/662 od 5. listopada 2004., 3. Usklađenje knjigovodstvene kartice s HZZO Osijek, Klasa: 411-01/05-01/214 od 25. kolovoza 2005., 4. Usklađenje knjigovodstvene kartice s HZZO Osijek, Klasa: 411-01/05-01/214 od 25, kolovoza 2005., 5. Obavijest o neplaćenoj pristojbi Općinskog suda u Našicama od 10. ožujka 2005. i 19. listopada 2004., 6. Prekršajni nalog MUP-a od 18. prosinca 2003. i 7. Prekršajni nalog suda u [adresa] od 9. svibnja 2003.

18. Iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Našicama Ovr-128/08 od 21. veljače 2008. (str. 258-260 spisa) proizlazi da je istim rješenjem određena ovrha protiv pravnog prednika tužiteljice pljenidbom novčane tražbine i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Našicama P-511/04-15 od 10. lipnja 2005. i presude Županijskog suda u Osijeku Gž-3187/05-2 od 12. listopada 2006.

19. Iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Našicama P-593/09, a na koji spis je spojen spis istog suda P-150/10 proizlazi da je pravni prednik tužiteljice 18. prosinca 2009. protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Republike Hrvatske podnio tužbu radi stjecanja bez osnove navodeći da je tuženik rješenjem Klasa: UP/I-415- 02/05-01/145, Urbroj: 513-07-14-08-01/005-05-1 od 15. prosinca 2005. (opisano u t. 17. obrazloženja ove presude) naplatio doprinose za isto razdoblje i po istom osnovu za koje je zaključena sudska nagodba, odnosno naveo je da mu je dva puta naplaćena ista tražbina. Iz istog spisa proizlazi da je navedeni postupka dovršen pravomoćnom presudom od 3. lipnja 2011. kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak.

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković, kao i dopune takvog nalaza kao istinite budući da su isti dani od strane stručne i nepristrane osobe u ovome postupku. Naime, stranke niti nisu stavljale primjedbe na činjenice koje je vještak utvrdio u svojem nalazu i dopuni nalaza (tužiteljica samo navodi da je isti nepotpun budući da ne sadrži datume dospijeća svih obveznih doprinosa, a koje podatke vještak niti nije imao niti ih je mogao ishoditi), a također, vještak je na ročištu od 30. travnja 2026. dodatno usmeno obrazložio svoja utvrđenja i naveo kako u cijelosti ostaje kod svog zaključka od 15. veljače 2024.

22. Sud prihvaća i ostalu materijalnu dokumentaciju koja prileži ovome spisu budući da stranke tijekom postupka niti nisu sporile činjenice navedene u istoj, već spor u ovome predmetu prema pravnom shvaćanju ovoga suda, nakon svih provedenih dokaza, predstavlja isključivo pravno pitanje koje je dovoljno raspravljeno radi donošenja konačne odluke, a što će biti obrazloženo u daljnjem nastavku ovog obrazloženja.

23. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da su obvezni doprinosi, a koje iznose sada tužiteljica potražuje predmetnom tužbom od tuženika na ime stjecanja bez osnove, pravnom predniku tužiteljice naplaćeni na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Osijek KLASA: UP/I-415- 02/05-01/145, UR BROJ: 513-07-14-08-01/005-1 od 15. prosinca 2005., te na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Našicama pod posl. br. Ovr-128/08 od 21. veljače 2008. Nadalje, utvrđeno je da je dugovanje iz navedenog rješenja tuženika od 15. prosinca 2005. koje se odnosi na doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje, utvrđeno na temelju knjigovodstvenog izlista stanja poreznog duga i to na temelju dokumentacije: Usklađenje knjigovodstvene kartice s HZZO Osijek, Klasa: 411-01/05- 01/214, Urbroj: 338-14-22-05-3 od 25. kolovoza 2005., te Usklađenje knjigovodstvene kartice s HZZO Osijek, Klasa: 411-01/05-01/214, Urbroj: 338-14-22-05-3 od 25. kolovoza 2005. Također, utvrđeno je da su oba navedena rješenja na temelju kojih je tuženik od pravnog prednika tužiteljice naplaćivao svoje tražbine i dalje na snazi, odnosno da takve osnove nikada nisu otpale, a koju činjenicu tužiteljica niti ne spori u ovome postupku. Dakle, pravni prednik tužiteljice nikada nije ulagao žalbu na takva rješenja niti ih je sporio. Također, utvrđeno je da je tuženik u upravnom postupku odlučivao o zahtjevima pravnog prednika tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa i to rješenjima opisanima u t. 14. obrazloženja ove presude, kojim rješenjima je zahtjev djelomično uvažen. Nadalje, utvrđeno je i kako tuženik od pravnog prednika tužiteljice nije naplaćivao ikakve tražbine za koje je svojim rješenjima utvrdio da je nastupila zastara prava na naplatu, kao i da nije bilo dvostruke naplate potraživanja. Utvrđeno je i da je naplata potraživanja po osnovi obveznih doprinosa sukladno navedenim rješenjima pravnom predniku tužiteljice vršena zaključno s datumom 2. listopad 2009.

24. Odredbom čl. 90. st. 1. Općeg poreznog zakona (NN, 127/00, dalje OPZ) je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Nadalje, odredbom st. 4. istog članka je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

25. Odredbom čl. 92. OPZ-a je propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

26. Nadalje, odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (NN, 147/02, 175/03, 177/04, dalje ZDOO) je propisano da pravo na obračunavanje doprinosa, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više uplaćenog iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčane kazne zastarijeva istekom pet godina od dana kada je zastara počela teći.

27. Naime, odredbom čl. 82. st. 2. t. 3. ZDOO-a je propisano da zastara prava na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći nakon isteka kalendarske godine u kojoj je obveznik sam obračunao obvezu ili u kojoj je tijelo nadležno za obračunavanje doprinosa utvrdilo obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu, dok je t. 6. propisano da apsolutni rok zastare prava na obračunavanje doprinosa i kamata, na pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više plaćenih iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa deset godina nakon dana kada je zastara počela prvi put teći.

28. Slijedom navedenog, a u odnosu na navode tužiteljice da je tuženik njezinom pravnom predniku naplatio potraživanja s osnove obveznih doprinosa za čiju naplatu je nastupila apsolutna zastara, valja naglasiti da je tuženik svoju tražbinu obveznih doprinosa iz rješenja od 15. prosinca 2025. utvrdio na temelju knjigovodstvenih kartica koje datiraju na 25. kolovoza 2005. Dakle, tuženik je kao tijelo nadležno za obračunavanje doprinosa utvrdio obvezu pravnog prednika tužiteljice za naplatu obveznih doprinosa, 2005. godine, te je zastara prava tuženika na naplatu takvog potraživanja počela teći tek istekom 2005. godine, odnosno počela je teći 1. siječnja 2006. godine. Uzimajući u obzir činjenicu da je sud iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da je naplata ovakvih potraživanja pravnom predniku tužiteljice vršena zaključno s datumom 2. listopad 2009., tada sukladno ZDOO-u nije nastupila kako apsolutna, tako niti relativna zastara prava tuženika na naplatu obveznih doprinosa od pravnog prednika tužiteljice.

28.1. Dakle, tuženik dugovanje pravnog prednika tužiteljice za obvezne doprinose u rješenju o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Osijek KLASA: UP/I-415-02/05-01/145, UR BROJ: 513-07-14-08-01/005-1 od 15. prosinca 2005., ne temelji na rješenju UP/I- 415-02/2004-01/18 od 25. svibnja 2004. za koje nije sporno da je poništeno i da je takva osnova otpala, pa tako rješenje od 15. prosinca 2005. predstavlja valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik od pravnog prednika tužiteljice naplatio svoje potraživanje, za koje je utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu. Tužiteljica ne može u ovom postupku s uspjehom od tuženika potraživati novčani iznos na temelju instituta "stjecanja bez osnove" budući da je utvrđeno da je tuženik svoje potraživanje naplatio na temelju valjane pravne osnove, odnosno rješenja koje je na snazi, a na koje rješenje pravni prednik tužiteljice nije ulagao žalbu ili ga osporavao (tužiteljica isto niti ne tvrdi).

28.2. Nadalje, valja naglasiti i kako je tuženik u upravnom postupku odlučivao o zahtjevima pravnog prednika tužiteljice o utvrđivanju zastare prava na naplatu obveznih doprinosa i to rješenjima za koja je utvrđeno da ih pravni prednik tužiteljice nije pobijao, odnosno nije ulagao žalbe. Sud u predmetnom postupku nije utvrđivao je li nastupio eventualni nastup zastare (kako relativne, tako apsolutne) na obračun samih doprinosa budući da prema pravnom shvaćanju ovoga suda to isti nije ovlašten, već je tužiteljica isto trebala osporavati i dokazivati u upravnom postupku ulažući pravne lijekove na rješenje na temelju kojega je naplaćena tražbina tuženika, odnosno na rješenje od 15. prosinca 2005. ili eventualno na rješenja kojima je tuženik odlučivao o zahtjevima pravnog prednika tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu obveznih doprinosa.

29. Također, a u odnosu na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Našicama pod posl. br. Ovr-128/08 od 21. veljače 2008. na temelju kojega je također vršena naplata potraživanja tuženika, valja naglasiti kako tužiteljica tijekom postupka niti ne spori da je takvo rješenje na snazi, dakle da pravna osnova postoji, a o eventualnoj zastari prava na naplatu tražbine iz takvog rješenja je valjalo odlučivati u istom ovršnom postupku na temelju žalbe tužiteljice kao ovršenice ističući takav prigovor, a što tužiteljica u ovome postupku niti ne tvrdi da je učinila. Dakle, ovakva pravna osnova je ovršna sudska odluka kojom je određena ovrha radi naplate tražbine iz pravomoćne i ovršne presude suda, za koju je zastarni rok prava na naplatu utvrđen Zakonom o obveznim odnosima (NN, 35/05) i to 10 godina.

30. Slijedom navedenog, a kako je u predmetnom postupku utvrđeno da je tuženik od pravnog prednika tužiteljice svoju tražbinu za obvezne doprinose naplatio na temelju dva rješenja koja su na snazi i koje osnove nisu otpale niti naknadno (na koja rješenja pravni prednik tužiteljice niti nije ulagao žalbe ili ih na drugi način pobijao), za koju naplatu nije nastupila zastara, kako je utvrđeno da nije bilo dvostruke naplate potraživanja, te kako je utvrđeno da je tuženik i u upravnom postupku odlučivao o zahtjevu pravnog prednika tužiteljice za utvrđivanje zastare i to rješenjima na koja isti nije podnosio žalbe, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan pa je odlučeno kao u t. I. izreke.

31. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 148/11 dalje ZPP).

32. Tuženik je zatražio naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.000,00 EUR. Istome je trošak priznat u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku obavljanja pojedine parnične radnje i trenutno važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) u kojoj je tarifnim brojem 52. st. 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

33. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. t. 1. OT- a u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak pristupa ročištu od 11. listopada 2011. godine, 24. travnja 2012. godine, 13. rujna 2012. i 15. lipnja 2023. godine za svako ročište iznos od 1.000,00 EUR, te trošak pristupa ročištu od 31. listopada 2023. i 30. travnja 2026. za svako u iznosu od 500,00 EUR sve sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te trošak obrazloženih podnesaka od 27. lipnja 2023. i 26. rujna 2023. i to za svaki iznos od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a. Sve navedeno ukupno iznosi 8.000,00 EUR pa je u odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno kao u t. II. izreke.

U Đakovu 10. lipnja 2026.

Sudac

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po zakonskom zastupniku