R E P U B L I K A H R V A T S K A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2350/2024-18

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja AURORA KOZMETIKA d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 15, OIB: 62948535172, kojeg zastupa punomoćnica Marija Perkov, odvjetnica u Zagrebu., protiv tuženika DOBER IMPORT EXPORT SL, 08002, Av. Portal De L'Angel 42 PL 5 Barcelona, kojeg zastupa punomoćnik Josip Marohnić, odvjetnik u Zagrebu, dana 10. lipnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Naslovni sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje te se odbacuje tužba.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. studenog 2024. u bitnom ističe da su parnične stranke zaključili usmeni ugovor o ekskluzivnoj distribuciji kozmetičkih proizvoda marke „Byphasse“ u okviru kojeg je tuženik, kao dobavljač, opskrbljivao tužitelja, kao distributera, proizvodima marke „Byphasse“, a koje je proizvode tužitelj, u svoje ime i za svoj račun, plasirao tj. prodavao na hrvatskom tržištu. Tužitelj ističe da je tuženik 3. prosinca 2021. neosnovano i jednostrano raskinuo predmetni ugovor. Tužitelj nadalje drži da je za rješavanje predmetnog spora nadležan naslovni sud i to na temelju odredbe članka 7. stavka 1. UREDBE (EZ) br. 1215/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2012. o nadležnosti i priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima (BRUXELLES I), kojem je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, a koje mjesto je, u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, a u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o d istribuciji temeljem kojeg je tuženik opskrbljivao tužitelja s robom za prodaju u Republici Hrvatskoj, to je po stavu tužitelja za suđenje u ovom sporu nadležan naslovni Sud, a sve u vezi sa odredbom članka 34.b stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP- a), obzirom da se radi o sporu između pravnih osoba. Tužitelj također ističe dana konkretni ugovorni odnos primjenjuje isključivo hrvatskom pravo i to temeljem odredbe članka 4. stavka 1. točke f. UREDBE (EZ) br. 593/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. lipnja 2008. o pravu primjenjivom na ugovorne obveze (RIM I) koja propisuje da se u slučaju kada mjerodavno pravo nije ugovoreno, na ugovor o distribuciji primjenjuje pravo zemlje u kojoj distributer ima uobičajeno boravište. Obzirom da tužitelj, kao distributer, ima sjedište u [adresa], to se na konkretni ugovor primjenjuje isključivo hrvatsko pravo.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2025. istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda tvrdeći da je u općim uvjetima tuženika , a koji su tužitelju dostavljeni porukom elektroničke pošte od 4. kolovoza 2025. propisana nadležnost španjolskog suda kao i primjena španjolskog prava.

3. Člankom 25. stavkom 1. UREDBE (EU) br. 1215/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje u tekstu Uredba) je propisano da:

"Ako su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa: (a) u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku;

(b) u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama; (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ.“

4. Člankom 25. stavkom 2. Uredbe je propisano da svaka komunikacija elektroničkim sredstvima koja omogućuje trajni zapis sporazuma smatra se jednaka „pisanom obliku”.

5. Člankom 7. stavkom 1. Uredbe je propisano da:

Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: 1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

—

u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a).

6. Sud je uvidom u ovjereni prijevod elektroničke pošte od 4. kolovoza 2015. (list 549.-553.) utvrdio da je tuženik kao privitak poslao tužitelju svoje Opće uvjete poslovanja.

7. Uvidom u ovjereni prijevod Općih uvjeta prodaje (list 563.-572. spisa) sud je utvrdio da je pod točkom 6. istih ugovoreno da se svi sporovi koji se tiču izvršenja i tumačenja naših uvjeta prodaje bit će u isključivoj nadležnosti suda u Barceloni, čak i u slučaju žalbe nekoliko tužitelja ili tuženika. Sve zaključene prodaje podliježu španjolskom zakonu. U slučaju spora prevladavaju samo španjolske verzije.

8. Tužitelj tijekom postupka osporava da je ikakv sporazum o prorogaciji nadležnosti u smislu članka 25. Uredbe Brisel IA sklopljen dok tuženik tvrdi suprotno.

9. Ovdje treba navesti navesti da odredbe članka 25. Uredbe Bruxelles Ia u pogledu uvjeta koje određuju treba tumačiti restriktivno s obzirom na to da one isključuju kako nadležnost utvrđenu općim načelom suda sjedišta tuženika sadržanu u članku 4. te uredbe tako i posebne nadležnosti sadržane u njezinim člancima 7. do 9. (vidjeti po analogiji presudu MSG, C‑106/95, EU:C:1997:70, t. 14. i navedenu sudsku praksu).

10. Kao prvo, članak 25. stavak 1. Uredbe Bruxelles I jasno navodi da je njegovo područje primjene ograničeno na slučajeve u kojima se stranke „sporazume“ o sudu (presuda Refcomp, C‑543/10, EU:C:2013:62, t. 26.).

11. Dakle odredba članka 25. stavka 1. Uredbe Bruxelles Ia nameće sudu pred kojim je podnesena tužba obvezu da na prvome mjestu ispita je li klauzula koja mu prenosi nadležnost doista bila predmet suglasnosti između stranaka, što se mora očitovati na jasan i precizan način, i da je svrha oblika koji se zahtijevaju navedenim člankom da se osigura da se doista uspostavila suglasnost između stranaka.

12. Stoga je stvarna suglasnost zainteresiranih stranaka jedan od ciljeva članka 25. stavka 1. Uredbe Bruxelles Ia.

13. U konkretnom slučaju u situaciji kada je tuženik putem elektroničke pošte poslao tužitelju opće uvjete poslovanja kojim je točkom 6. istih ugovorena primjena španjolskog prava te nadležnost suda u Barceloni po stavu ovog suda parnične stranke su postigle postigle sporazum o prorogaciji nadležnosti suda u Barceloni sukladno članku 25. Uredbe.

14. Slijedom takovog stanja stvari naslovni sud je apsolutno nenadležan za rješavanje ovog pravnog spora te je sukladno članku 16. stavku 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

U Zagreb, 10. lipnja 2026. godine

Sudac:

Srđan Sessa

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u tri primjerka (čl. 348 i 378 st. 1 i ZPP-a).

DNA:

-tužitelju po punomoćniku uz prigovor

-tuženiku po punomoćniku