REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-78/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 10. lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine koja je u zemljišnim knjigama opisana kao zk.č.br. 4001/3 u naravi livada Glavničica površine 396 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete.

2. Tuženik LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je priznati i trpjeti da se osnovom ove presude tužiteljica UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama opisana kao zk.č.br. 4001/3 u naravi livada Glavničica površine 396 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate.“

II. Nalaže se tužiteljici UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 562,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. veljače 2025. podnijela tužbu u kojoj navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine koju čini zk.č.br. 4001/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi livada [adresa] površine 396 čhv, a da je ona od 1993. samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik te nekretnine koju redovito obrađuje preko 30 godina. Dodaje i da je vlasništvo te nekretnine stekla i od tuženikovog pokojnog oca RO na temelju ugovora o darovanju od 15. rujna 2003. kojeg je istog dana ovjerio javni bilježnik Vladimir Šarčević iz Zagreba pod brojem OV-6950/03 u kojem je navedeno da je ona već u posjedu te nekretnine. Tvrdi da je dosjelošću stekla vlasništvo ove nekretnine pa svojim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnica predmetne nekretnine i da je tuženik dužan to priznati i trpjeti da se na temelju ove presude ona upiše kao vlasnik te nekretnine. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te nedostatka pravnog interesa i prigovor zastare. Osporava zakonitost, istinitost i poštenje posjeda tužiteljice te vjerodostojnost ugovora o darovanju nekretnina od 15. rujna 2003. Dodaje da je on svoje pravo vlasništva stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. srpnja 2023. od EO koji je tu nekretninu naslijedio na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog RO broj O-783/2022 od 24. svibnja 2022. Navodi da je od ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika RO, iz čijeg prava tužiteljica navodno crpi svoje pravo, došlo do višestrukog prijenosa nekretnine i poziva se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige te ističe da je on svoje pravo vlasništva stekao u dobroj vjeri i da tužiteljica ne može svoje navodno pravo suprotstaviti njegovom pravu vlasništva koje je upisano u zemljišnim knjigama. U odnosu na ugovor o darovanju nekretnina navodi da je na njemu navedeno da je sklopljen 15. rujan 2003. pa je proturječan tužiteljičin navod da bi taj ugovor bio sklopljen 1993. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev odnosno odbaci tužbu i potražuje naknadu parničnih troškova.

3. Sud je pročitao izvatke iz zemljišne knjige (str. 4, 39, 40), ugovor o darovanju nekretnine (str. 5, 6), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 32-35), rješenje o nasljeđivanju (str. 36-38) i saslušao je stranke. Tužiteljica je uz suglasnost stranaka saslušana na ročištu 17. veljače 2026., a na ročištu 14. svibnja 2026. na kojem je saslušan tuženik dopunila je svoj iskaz.

4. Sud nije saslušao svjedoke ČO, AO, BO i TO i nije proveo očevid s geodetskim vještakom jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

5. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama su sporni aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost tužbenog zahtjeva te postoji li pravni interes.

7. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan jer je predmet spora utvrđenje prava vlasništva, a za stvarnopravne zahtjeve nije predviđena zastara. Tužiteljica tvrdi da je vlasnik nekretnine pa ona ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kojom traži da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine i da se to pravo upiše u zemljišne knjige. Iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 4) proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je onda on pasivno legitimiran u ovoj parnici, a tužiteljica je, kao osoba koja tvrdi da je ona vlasnik te nekretnine, aktivno legitimirana.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-783/2022 od 24. svibnja 2022. koje je postalo pravomoćno 27. svibnja 2022. (str. 36-38) utvrđeno je da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila dio ostavinske imovine pokojnog RO i da ju je naslijedio njegov sin EO. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 21. srpnja 2003. (str. 32-35) na kojem je potpise stranaka istog dana ovjerila javna bilježnica Višnja Antoš iz Zagreba pod brojem OV-5183/2023 utvrđeno je da su predmet te kupoprodaje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što uključuje i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je EO prodavatelj, a tuženik LO kupac. Ove promjene vlasništva predmetne nekretnine upisane su i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što proizlazi iz povijesnog izvatka za taj zk. ul. (str. 39, 40) jer je prvo kao vlasnik bio upisan RO nakon kojeg je kao vlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju upisan EO, a nakon njega je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine upisan tuženik.

9. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnine na kojem je potpis RO ovjeren 15. rujna 2003. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba pod brojem OV-6950/03 (str. 5, 6) utvrđeno je da je kao darovatelj naveden RO, a kao daroprimateljica je navedena tužiteljica. Predmet darovanje je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u čl. IV navedeno je da je daroprimateljica već u posjedu darovane nekretnine.

10. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da ona predmetnu zemlju uživa već 24 godine i da su je prije nje uživali U i UO koje je ona dohranila i s kojima je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Dalje je navela da su U i UO tu zemlju kupili 1969. od Zvonkovog bratića RO i tad je ta zemlja ograđena, ali je nisu prenijeli na sebe pa su ona i tuženikov otac RO 2003. napravili ugovor kojim je on tu zemlju darovao njoj, a one je to godinama zanemarila i nije odnijela ugovor u gruntovnicu. Pojasnila je da se ta zemlja nalazi uz dvorište njene kuće, da je u njenom posjedu, ali je ne koristi jer je tlo loše i na njemu se zadržava voda pa bi trebalo uložiti puno novaca u zatrpavanje. Dodala je i da postoji ugovor iz 1969. o prodaji te zemlje te da je nitko drugi ne posjeduje i da nitko njoj i njenoj obitelji nije branio da je koristi i da ona nije vidjela da na tu zemlju dolaze tuženik ili njegov brat. Navela je i da na dijelu nekretnine na kojem nema vode drži poljoprivredne strojeve.

11. Tuženik je iskazao da je ta zemlja građevinsko zemljište preko kojeg ide potok koji često poplavljuje pa se ne može koristiti za obrađivanje, a on i njegov brat su tamo odlazili s pokojnim ocem i bakom. Naveo je da je ona pripadala njegovom djedu ZO i da je nakon njegove smrti baka zemlju prenijela na njegovog tada maloljetnog oca, ali je cijelo vrijeme ona njom upravljala. Dodao je da on nije znao za ugovor o darovanju te zemlje i da ne vjeruje da bi je otac darovao jer je baka govorila da će to pripasti njemu i njegovom bratu FO, a baka je umrla 2014. pa mu nije uvjerljivo da bi njegov otac 2003. darovao tu zemlju tužiteljici. Naveo je da je njegov otac bio sudac i odvjetnik i misli da ne bi više puta raspolagao tom zemljom. Iskazao je da je on u SAD odselio 2000. i da u Hrvatsku dolazi svake godine te da je s ocem bio u dobrim odnosima i čuli su se telefonski pet puta tjedno tako da je znao što se događa u njegovom životu i otac mu je govorio kako će raspodijeliti nekretnine, a za ovu nekretninu je rekao da će je ostaviti njemu i njegovom bratu.

12. Tužiteljica tvrdi, a tako proizlazi i iz njenog iskaza da je ona vlasništvo predmetne nekretnine stekla neprekidnim posjedovanjem te da ona nekretninu posjeduje 24 godine, a njeni pravni prednici su je posjedovali od 1969. Ovdje bi se radilo o stjecanju vlasništva nekretnine na temelju zakona – dosjelošću. Prema čl. 130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Tuženik se kao vlasnik upisao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s FO koji je tu nekretninu naslijedio od njihovog oca RO, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da tuženik pritom nije postupao u dobroj vjeri pa tužiteljica svoje pravo vlasništva koje bi bilo stečeno dosjelošću ne može suprotstaviti pravu vlasništva koje je tuženik stekao pravnim poslom i upisao ga u zemljišne knjige. Također, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi ni da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine darovnim ugovorom sklopljenim s tuženikovim ocem, jer bi se u tom slučaju vlasništvo nekretnine u skladu s čl. 119 ZV-a steklo tek upisom njenog prava vlasništva na temelju u tom ugovoru očitovane volje darovatelja da to njegovo pravo vlasništva prijeđe na tužiteljicu, a sama je navela da taj ugovor nikad nije predala u gruntovnicu. Tuženik je iskazao da on nije znao za taj ugovor o darovanju i da misli da ga njegov otac ne bi sklopio te da je tu nekretninu namjeravao ostaviti njemu i njegovom bratu. Prema čl. 122 ZV-a štiti se povjerenje u zemljišne knjige pa je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju i ne može mu se prebacivati nedostatak dobre vjere samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Tuženik je prema ocjeni ovog suda u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopio sa svojim bratom i na temelju kojeg se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine.

13. Slijedom svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 14. svibnja 2026. Njegov trošak zastupanja obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 150,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT) i za zastupanje na dva ročišta 17. veljače 2026. i 14. svibnja 2026. po 150,00 eura prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 450,00 eura čemu treba pribrojati 25 % PDV-a u iznosu od 112,50 eura. Ukupni parnični trošak tuženika iznosi 562,50 eura pa je tužiteljici naloženo da joj namiri taj iznos.

U Sesvetama 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Kristina Baričević

2. odvjetnica Iva Žuvanić Štambuk