REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1885/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženice VMN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Hrupecu, odvjetniku u Samoboru, Ulica Maje Strozzi 53a, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici VMN, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, isplati iznos od 1.890,42 eur sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 265,45 eur sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegovim pravomoćnim rješenjem Klasa UP/I- 503-01/18-01/2263 od 11. travnja 2019. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tuženici koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrat i s obrtom izjednačene djelatnosti. U razdoblju od 14. svibnja 2014. pa do 19. prosinca 2018. tuženica je na teret tužitelja neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 14.243,35 kn/1.890,42 eur jer u tom razdoblju nije ostvarivala status zdravstveno osigurane osobe. Smatra da je tuženica temeljem odredbe čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti iznose na koje nije imala pravo i to sa zateznom kamatom od kada je pozvana na podmirenje duga. Stoga predlaže da sud presudom naloži tuženici da mu isplati iznos od 1.890,42 eur sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2021. pa do isplate, a traži i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženica osporava zahtjev u cijelosti te predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u pregled realiziranih recepata u ljekarnama, račune za pružene usluge, pregled postupaka, rješenje od 11. travnja 2019., poziv na plaćanje i povratnicu, popis računa i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 894908 od 27. lipnja 2013. te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja.
4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji da je tuženica u razdoblju od 14. svibnja 2014. do 19. prosinca 2018. neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja budući da u tom razdoblju nije ostvarivala status zdravstveno osigurane osobe.
6. Nije sporno da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem tužitelja Klasa UP/I-503- 01/18-01/2263 od 11. travnja 2019. tuženici sa danom 26. lipnja 2003. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kao osobe koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti započet 1. svibnja 1991.
7. U obrazloženju tog rješenja navodi se da je tužitelj pokrenuo upravni postupak protiv tuženice zbog saznanja za prestanak rada obrta u vlasništvu tuženice budući da je utvrđeno da je s danom 26. lipnja 2003. provedena odjava obrta tuženice.
8. Prema odredbi čl. 123. st. 2. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZOZO) o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja odlučuje rješenjem Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje primjenjujući odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj je u okviru svojeg zakonskog ovlaštenja donio rješenje koje je postalo pravomoćno i izvršno, te sud u ovom postupku nije ovlašten ispitivati ispravnost i istinitost činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku već je vezan pravomoćnošću ovog rješenja. Dakle, sud je vezan utvrđenjem da tuženica od 26. lipnja 2003. nema status obvezno zdravstveno osigurane osobe.
9. Tuženica je mogla podnijeti žalbu protiv predmetnog rješenja i u žalbi je trebala istaknuti prigovore koje sada ističe. Budući to tuženica nije učinila, ovaj sud je vezan utvrđenjem da je tuženici utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe s danom 26. lipnja 2003. Stoga, sud ne može raspravljati, niti odlučivati o prigovorima tuženice u odnosu na pravilnost predmetnog rješenja pozivom na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer su to prigovori koje je trebala iznijeti u pravnom lijeku protiv rješenja tužitelja Klasa UP/I-503-01/18-01/2263 od 11. travnja 2019.
10. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da tuženica nema status obvezno zdravstveno osigurane osobe od 26. lipnja 2003. što znači da je u utuženom razdoblju neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu a da nije imala status zdravstveno obvezno osigurane osobe.
11. Prema odredbi čl. 138. st.1. ZOZO Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne odnosno fizičke osobe ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili opseg prava radnika, dok za štetu prema odredbi čl. 138. st. 2. Zakona osobe odgovaraju bez obzira na krivnju, time da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge (čl. 143. ZOZO).
12. Visina zahtjeva u iznosu od 1.890,42 eur potvrđena je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković čiji nalaz i mišljenje sud kao objektivan i sačinjen u skladu sa pravilima struke prihvaća u cijelosti pri čemu valja dodati kako na isti stranke niti nisu stavljale primjedbi.
13. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.890,42 eur i to sa zateznim kamatama od dana kada je tuženica pozvana na plaćanje (čl. 137. ZOZO) odnosno od 6. srpnja 2021. (list 47 spisa).
14. Valja reći to da prigovor zastare nije osnovan budući da prema odredbi čl. 147. ZOZO rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu. S obzirom da je rješenje u upravnom postupku postalo pravomoćno 14. svibnja 2019., a tužba je podnesena 1. travnja 2022. to očito nije protekao trogodišnji zastarni rok.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tužitelju priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur.
16. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.
DNA.
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
