REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2677/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.583,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.023,44 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. prosinca 2024. navodi da se 14. ožujka 2022. u Zagrebu, u Ulici Paule i Većeslava Pavleka Miškine, dogodila prometna nezgoda u kojoj je vozač ŽS, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], udario vozilom u granu stabla koja je zadirala u slobodni profil kolnika. Prema navodima tužitelja, do štetnog događaja došlo je zato što grana stabla nije bila održavana niti uklonjena, iako je predstavljala prepreku za sigurno odvijanje prometa.

2. Tužitelj ističe da je za predmetno vozilo kod njega bila ugovorena kasko polica osiguranja te da je vlasnik vozila, društvo Boxdrive j.d.o.o., nakon nastanka štete podnio odštetni zahtjev. Nakon provedenog postupka likvidacije štete tužitelj je osiguraniku isplatio odnosno priznao naknadu štete u ukupnom iznosu od 27.000,00 kn, odnosno 3.583,52 EUR, djelomično putem kompenzacije, a djelomično isplatom novčanog iznosa.

3. Tužitelj tvrdi da je isplatom osigurnine temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) na njega prešlo pravo zahtijevati naknadu štete od osobe odgovorne za njezin nastanak, odnosno da je stupio u pravni položaj osiguranika prema odgovornoj osobi.

4. Kao odgovornu osobu tužitelj označava Grad Zagreb. Navodi da je cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda nerazvrstana cesta te da se radi o javnom dobru u općoj uporabi kojim upravlja Grad Zagreb. Nadalje ističe da je predmetno stablo također u vlasništvu tuženika te da je upravo tuženik bio dužan osiguravati redovno održavanje ceste i vegetacije uz cestu radi sigurnog odvijanja prometa. Poziva se na odredbe Zakona o cestama, Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o sigurnosti prometa na cestama te Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba. Navodi da iz tih propisa proizlazi obveza Grada Zagreba da održava nerazvrstane ceste, uklanja vegetaciju koja ugrožava promet te osigurava slobodan profil kolnika. Posebno naglašava da prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama iznad cijele širine kolnika mora postojati slobodan prostor visine najmanje 4,5 metara te da je upravo neispunjenje te obveze uzrokovalo predmetni štetni događaj.

5. Tužitelj smatra da postoji uzročna veza između propusta tuženika u održavanju stabla i nastanka štete na vozilu osiguranika. Stoga zahtijeva da mu tuženik naknadi iznos od 3.583,52 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je šteta naknađena osiguraniku, odnosno od 9. kolovoza 2022., do isplate, kao i troškove postupka.

6. Tužbi prileži Potvrda MUP-a, PU zagrebačke, PPP Zagreb od 22. ožujka 2022. (list 7 i 8 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. ožujka 2022. (list 9 spisa), Obvezujuća ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068500005869 (list 10 i 11 spisa), Polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068500005869 (list 12 do 14 spisa), prijava štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila od 15. ožujka 2022. (list 15 i 16 spisa), Izjava o događaju ŽS od 14. ožujka 2022. (list 17 spisa), Izjava o poreznom statusu (PDV) i načnu likvidacije štete na vozilu od 15. ožujka 2022. (list 18 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 19 spisa), Izjava o prijeboju (kompenzaciji) broj 26268 od 9. kolovoza 2022. (list 20 spisa), Dokaz o plaćanju – Detalji naloga od 9. kolovoza 2022. (list 21 spisa), fotodokumentacija (list 22 do 39 spisa), izvid štete broj 228503200095 (list 40 spisa), obračun štete (list 41 spisa), račun izdan od društva Vrba d.o.o. Kranj (list 42 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 43 i 44 spisa), preslika vozačke dozvole ŽS (list 45 spisa), Googl maps street view fotografije mjesta štetnog događaja (list 46 do 48 spisa), Zapisnik o očevidu MUP- a, PU zagrebačke, PPP Zagreb od 22. ožujka 2022. (list 49 do 62 spisa) te Uvjeti tužitelja za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 63 do 100 spisa).

7. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 21. siječnja 2025. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da tužba ne sadrži dovoljno određene navode o mjestu, dinamici i uzroku nastanka štetnog događaja. Posebno ukazuje na nesklad između navoda tužbe da se događaj dogodio u Ulici Paule i Većeslava Pavleka Miškine i prijave štete u kojoj se navodi adresa Fausta Vrančića 1.

8. Tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju, postojanje protupravne radnje i uzročne veze između postupanja Grada Zagreba i nastale štete. Navodi da iz policijske dokumentacije proizlazi odgovornost drugih osoba, odnosno vozača ŽS i Zagrebačkog holdinga, Podružnice Zagrebačke ceste, pa ističe prigovor isključive odgovornosti trećih osoba odnosno doprinosa vozača nastanku štete.

9. Tuženik nadalje osporava da bi priložene fotografije i račun za popravak dokazivali nastanak i visinu štete. Ističe da je vozilo pregledano tek nekoliko dana nakon događaja, u Koprivnici, te da nije isključeno da su oštećenja nastala ili povećana nakon navodnog događaja. Osporava i vjerodostojnost računa društva Vrba d.o.o., osobito zbog rukom dopisane bilješke na računu.

10. Zaključno, tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao pretpostavke regresnog zahtjeva, odnosno nastanak štete, odgovornost Grada Zagreba, uzročnu vezu, visinu štete ni osnovanost isplate osigurnine, pa predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

11. Tužitelj u podnesku od 19. veljače 2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu osporava sve prigovore tuženika te ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti. U odnosu na prigovor mjesta nastanka štetnog događaja, tužitelj navodi da ne postoji stvarna proturječnost između navoda tužbe i odštetnog zahtjeva jer se [adresa] i US [adresa] križa s Ulicom Fausta Vrančića, a mjesto događaja proizlazi iz zapisnika o očevidu i policijskog fotoelaborata. Ističe da je zapisnik o očevidu javna isprava te da tuženik, ako tvrdi suprotno, snosi teret dokazivanja.

12. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije, tužitelj navodi da činjenica što je policija prekršajno evidentirala Zagrebački holding d.o.o. – Podružnicu Zagrebačke ceste i odgovornu osobu ne isključuje odgovornost Grada Zagreba. Poziva se na odredbe Zakona o cestama prema kojima jedinica lokalne samouprave upravlja nerazvrstanim cestama i može te poslove povjeriti trgovačkom društvu, ali time ne prestaje njezina odgovornost. U tom smislu poziva se i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. Tužitelj nadalje odgovara na prigovor tuženika o visini grane i mogućnosti nastanka štete te ističe da je iz prometne dozvole vidljivo da je visina vozila 3.400 mm, dok je policija utvrdila da se grana nalazila na visini od 3,12 m, pa smatra da je mehanizam nastanka štete jasan. Dodaje da je oštećenje vidljivo i iz policijskog fotoelaborata.

14. U odnosu na osporavanje fotografija i visine štete, tužitelj navodi da su fotografije nastale prilikom procjene štete, dok su oštećenja vozila evidentirana neposredno nakon događaja u policijskom fotoelaboratu i zapisniku o očevidu. Smatra da će prometni vještak utvrditi jesu li sva oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju te odbacuje tvrdnju da time prebacuje teret dokazivanja na sud.

15. Tužitelj osporava i navode tuženika o neosnovanoj isplati osigurnine, navodeći da je nelogično tvrditi da bi osiguratelj bez osnove isplatio štetu. U odnosu na račun društva Vrba d.o.o., tužitelj pojašnjava da je riječ o oglednom primjerku korištenom za procjenu novonabavne vrijednosti vozila s nadogradnjom, a ne o računu koji bi dokazivao identitet više vozila s istim brojem šasije.

16. Tuženik u podnesku od 28. ožujka 2025. ostaje kod osporavanja tužbenog zahtjeva te dodatno naglašava da, prema njegovu stajalištu, tužitelj nije ni prije isplate štete ni prije podnošenja tužbe utvrdio odlučne okolnosti štetnog događaja. Tuženik ponovno ističe nesklad u pogledu mjesta nastanka štete, navodeći da tužitelj tvrdi da se događaj dogodio u Ulici Paule i Većeslava Pavleka Miškine, dok je u prijavi štete navedena adresa Fausta Vrančića 1. Iz činjenice da je tužitelj naknadno tražio pisanu izjavu vozača ŽS o okolnostima nezgode, tuženik zaključuje da tužitelj zapravo nije bio upoznat s načinom, dinamikom ni uzrokom nastanka štete u trenutku kada je štetu isplatio.

17. Tuženik nadalje ukazuje da obvezujuća ponuda kasko osiguranja od 22. veljače 2022. i sporazum o izvansudskoj nagodbi od 15. srpnja 2022. nisu potpisani i ovjereni, a za račun društva Vrba d.o.o. od 15. travnja 2021. navodi da je rukom nadopisan, da je izdan prije štetnog događaja i da se njegov sadržaj ne može povezati s predmetnom štetom.

18. Slijedom toga tuženik predlaže da se tužitelja obveže dostaviti izvornik spisa po prijavi štete iz kasko osiguranja od 15. ožujka 2022. te izvornike svih isprava priloženih uz tužbu. Smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo na temelju koje stavke police je šteta pokrivena, da nije dokazano što je na vozilu oštećeno i popravljeno niti da je tužitelj proveo postupak likvidacije štete u skladu s uvjetima kasko osiguranja.

19. Rješenjem ovog suda od 7. srpnja 2025. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću, sa zadatkom utvrđenja dinamike, načina i uzroka nastanka štetnog događaja te visine nastale štete.

20. Iz nalaza vještaka proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 14. ožujka 2022. oko 11:30 sati u Zagrebu, na južnoj prometnoj traci kolnika [adresa] i [adresa]. Vozilo osiguranika tužitelja, teretno vozilo Renault Master registarske oznake [registarska oznaka], kretalo se od zapada prema istoku te je nakon prolaska raskrižja s Ulicom Ivana Stožira skrenulo desno na mekani teren uz južni rub kolnika, gdje je prednjim desnim gornjim dijelom udarilo u granu stabla.

21. Vještak navodi da se točan položaj vozila u trenutku naleta ne može potpuno utvrditi jer je vozilo pomaknuto prije dolaska policije, ali da iz policijske skice proizlazi približan položaj vozila i mjesta udara. Brzinu vozila nije bilo moguće izračunati jer na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja niti je poznat konačni zaustavni položaj vozila, ali vještak zaključuje da brzina nije bila velika.

22. Prema nalazu, grana stabla nalazila se na visini od 3,12 m od tla i prelazila je iznad dijela južne prometne trake kojom se vozilo kretalo. Budući da je visina vozila iznosila 3,3 m, vještak zaključuje da vozilo nije moglo sigurno proći južnom prometnom trakom bez naleta na granu. Prema mišljenju vještaka, da je grana bila uklonjena, do štetnog događaja ne bi došlo. Isto tako, da je prije stabla bio postavljen prometni znak zabrane prometa za vozila iznad 2,90 m visine, vozač bi mogao uočiti da nema dovoljan slobodni prolaz i izbjeći štetni događaj obilaskom grane po sjevernoj prometnoj traci.

23. U pogledu oštećenja vozila, vještak utvrđuje da su nastala oštećenja prednjeg desnog gornjeg dijela vozila, i to kupole za spavanje, stražnjeg spojlera kupole i desnog prozora kupole. Vještak prihvaća izvid štete i kalkulaciju popravka kao međusobno usklađene i realno obračunate te utvrđuje da visina štete na vozilu iznosi oko 34.540,00 kn, odnosno oko 4.584,25 EUR.

24. Zaključno, vještak smatra da je uzrok štetnog događaja nalet vozila na granu stabla koja je zadirala u prometni profil kolnika, pri čemu vozilo zbog svoje visine nije moglo sigurno proći tom prometnom trakom bez udara u granu.

25. Tužitelj se u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti suglasio s nalazom te istaknuo da na njega nema nikakvih primjedbi. Pozivajući se na zaključke vještaka, tužitelj navodi da je utvrđeno kako osiguranik tužitelja nije mogao sigurno proći predmetnom nerazvrstanom cestom zbog grane stabla koja je zadirala u slobodni prometni profil kolnika. Ističe da je tuženik mogao i morao ukloniti predmetnu granu odnosno postaviti odgovarajući prometni znak kojim bi se zabranio promet vozilima čija visina prelazi dopuštenu visinu slobodnog prolaza.

26. Tužitelj posebno naglašava da je vještak utvrdio kako bi uklanjanjem grane štetni događaj bio izbjegnut te da je time potvrđena uzročna veza između propusta u održavanju prometnice i nastanka štete. Nadalje navodi da je vještak utvrdio visinu štete u iznosu većem od onoga koji je tužitelj stvarno isplatio svom osiguraniku, zbog čega smatra da je dodatno potvrđena osnovanost i visina utuženog regresnog zahtjeva.

27. Tuženik u očitovanju osporava nalaz i mišljenje prometnog vještaka te smatra da nalaz ne može biti pouzdana osnova za utvrđenje dinamike, uzroka i visine štete. Ističe da sam vještak navodi kako nije bilo moguće utvrditi točan položaj vozila u trenutku nezgode jer je vozilo pomaknuto prije dolaska policije, niti je bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila. Zbog toga tuženik smatra da vještak nije mogao sa sigurnošću isključiti odgovornost ili doprinos vozača ŽS, osobito jer je protiv njega podnesen prekršajni nalog zbog izazivanja prometne nesreće.

28. Tuženik posebno ukazuje da je, prema nalazu, vozilo djelomično skrenulo izvan kolnika na mekani teren, što smatra nepropisnim manevrom. Smatra da vještak nije u dovoljnoj mjeri ocijenio ulogu vozača koji je tražio mjesto za zaustavljanje ili parkiranje radi dostave, niti je odgovorio je li takvo skretanje i zaustavljanje bilo prometno dopušteno.

29. U odnosu na zaključak vještaka da bi nezgoda bila izbjegnuta uklanjanjem grane ili postavljanjem prometnog znaka zabrane prometa za vozila iznad 2,90 m, tuženik tvrdi da vještak time prelazi u pravno prosuđivanje odgovornosti. Tuženik smatra da nije razjašnjeno je li predmetna prometnica uopće namijenjena prometu vozila visine 3,30 m, je li vozač mogao vidjeti granu i prilagoditi vožnju te postoji li konkretna obveza tuženika za postavljanje takvog prometnog znaka.

30. Tuženik osporava i dio nalaza koji se odnosi na visinu štete. Navodi da se vještak oslonio na kalkulaciju tužitelja, bez pregleda vozila i bez samostalne provjere jesu li svi dijelovi za zamjenu i radovi bili stvarno nužni. Posebno traži pojašnjenje na temelju koje metode je vještak zaključio da je obračun štete realan te kako je cijenio račun društva Vrba d.o.o.

31. Vještak Berislav Šimonović saslušan je na ročištu održanom 3. veljače 2026. Isti je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tuženika pojasnio je da ne može decidirano tvrditi da je vozač izvršio nepropisan manevar silaska s kolnika jer je vozilo pomaknuto prije dolaska policije, ali da iz policijske skice proizlazi kako je vozilo neposredno prije štetnog događaja djelomično sišlo s kolnika na mekani teren. Međutim, istaknuo je da je do štetnog događaja došlo zbog naleta vozila na granu drveta koja se nalazila na visini od 3,12 m i zadirala u slobodni prostor iznad kolnika, pa bi vozilo visine 3,3 m udarilo u granu i da nije izvršilo manevar silaska s kolnika.

32. Vještak je naveo da parkiranje na mekanom terenu nije dopušteno, osobito neposredno prije raskrižja, ali je istodobno pojasnio da prometna traka na kojoj se nalazila grana nije bila zatvorena za promet. Prema njegovu iskazu, budući da na tom dijelu nije postojao prometni znak ograničenja visine, cesta je bila namijenjena i prometu vozila visine 3,3 m, jer najveća dopuštena visina vozila prema propisima iznosi 4 m, osim ako je lokalno postavljeno drukčije ograničenje.

33. U odnosu na mogućnost izbjegavanja štetnog događaja, vještak je pojasnio da se ovdje ne radi o fizičkoj građevini ograničenih gabarita, poput tunela, garaže ili nadvožnjaka, nego o grani stabla, pa je problem prvenstveno trebalo riješiti uklanjanjem odnosno kresanjem grane. Postavljanje prometnog znaka ocijenio je tek podrednim rješenjem. Dodao je da ne može isključiti mogućnost da je vozač pogrešno procijenio slobodnu visinu te da bi štetni događaj mogao izbjeći vožnjom po suprotnoj prometnoj traci, ako bi to prometna situacija dopuštala.

34. U pogledu visine štete, vještak je iskazao da je kalkulacija tužitelja realno obračunata prema cijenama koje su vrijedile u vrijeme izrade kalkulacije. Objasnio je da se ne radi o oštećenju standardnog dijela vozila, nego o oštećenju nadogradnje koja se izrađuje po narudžbi za svako vozilo posebno, zbog čega cijenu nakon proteka više od tri godine nije jednostavno provjeriti. Vozilo nije osobno pregledao, već je nalaz temeljio na dokumentaciji iz spisa, osobito izvidu štete, u kojem su navedeni dijelovi za zamjenu i potreban broj sati rada, a satnica je utvrđena prema preporuci proizvođača vozila.

35. Vještak je zaključno ponovio da uzrok nezgode ne počiva na pretpostavkama, nego na činjenici naleta vozila na granu drveta, te je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Tuženik se protivio nalazu i predložio novo prometno vještačenje, dok se tužitelj tome protivio i ustrajao na saslušanju svjedoka ŽS.

36. Na ročištu od 28. travnja 2026. saslušan je svjedok ŽS, vozač vozila osiguranika tužitelja. Svjedok je iskazao da se sjeća predmetne nezgode te da je vozilom udario u granu, pri čemu je oštećena kabina za spavanje. Naveo je da je toga dana vozio uzorke krvi u Croatia osiguranje, ali se nije sjećao točne adrese. Svjedok je iskazao da je, tražeći mjesto za zaustavljanje, vozilo djelomično usmjerio na zelenu površinu jer je mjesto na kojem se inače zaustavlja bilo zauzeto. Naveo je da je uključio sva četiri pokazivača smjera te potom udario u granu. Iskazao je da je znao da se grana ondje nalazi, ali je smatrao da će moći proći ispod nje. Brzinu vozila procijenio je na 10 do 15 km/h, a visinu vozila na oko 3 do 3,20 m.

37. Na upit punomoćnika tuženika svjedok je naveo da je na toj lokaciji dostave obavljao svaki drugi dan, da ondje nije bilo predviđenog parkirališnog mjesta te da je inače stajao na zelenoj površini, zbog čega su ga policijski službenici znali kažnjavati. Dodao je i da je policijski službenik prilikom fotografiranja rekao da je grana niža nego što bi trebala biti.

38. Nakon saslušanja svjedoka tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod prijedloga za novo prometno vještačenje i istaknuo da iz iskaza svjedoka proizlazi kako je vozač znao za postojanje grane. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge, zaključio dokazni postupak i glavnu raspravu te zakazao objavu presude.

39. Među strankama nije sporno da je 14. ožujka 2022. došlo do štetnog događaja u kojem je vozilo osiguranika tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] udarilo u granu stabla te da je na vozilu nastala materijalna šteta. Nije sporno niti da je tužitelj po osnovi kasko osiguranja svom osiguraniku naknadio štetu u ukupnom iznosu od 3.583,52 EUR te da je nakon isplate istaknuo regresni zahtjev prema tuženiku.

40. Između stranaka ostalo je sporno mjesto nastanka štetnog događaja, odgovornost tuženika za nastalu štetu, postojanje eventualnog doprinosa vozača nastanku štete, postojanje uzročne veze između propusta tuženika i nastanka štete te visina štete i osnovanost isplate koju je tužitelj izvršio svom osiguraniku.

41. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

42. Iz Potvrde Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 22. ožujka 2022., Zapisnika o očevidu, fotoelaborata, prijave štete, izvida štete, fotodokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke Berislava Šimunovića, a osobito iz njegovog usmenog očitovanja na ročištu održanom 3. veljače 2026., sud je utvrdio da je 14. ožujka 2022. došlo do štetnog događaja na kolniku Ulice Paule i Većeslava Pavleka Miškine u Zagrebu, kada je vozilo osiguranika tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] udarilo u granu stabla koja je zadirala u slobodni profil prometnice.

43. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića jer ga nalazi stručnim, jasnim, logičnim i uvjerljivim te utemeljenim na dokumentaciji koja prileži spisu. Vještak je u pisanom nalazu detaljno obrazložio način nastanka štetnog događaja, a na ročištu je iscrpno odgovorio na sve primjedbe tuženika te ostao kod svojih zaključaka. Sud nije našao proturječnosti ni nedostatke koji bi dovodili u sumnju pravilnost i vjerodostojnost nalaza, niti je prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja, jer nezadovoljstvo stranke zaključcima vještaka samo po sebi ne predstavlja razlog za određivanje novog vještačenja, a tuženik nije ukazao na stručne nedostatke ili proturječnosti koje bi opravdavale izvođenje tog dokaza.

44. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se predmetna grana nalazila na visini od 3,12 m od tla te da je prelazila iznad dijela južne prometne trake kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja. Nadalje proizlazi da je visina predmetnog vozila iznosila približno 3,30 m, zbog čega vozilo nije moglo sigurno proći tom prometnom trakom bez naleta na predmetnu granu. Vještak je izričito naveo da bi do udara u granu došlo i da vozilo nije djelomično sišlo s kolnika na mekani teren, budući da je grana zadirala u slobodni prometni profil prometnice.

45. Sud je prihvatio navedeni zaključak vještaka kao životan i logičan, osobito imajući u vidu da je isti potkrijepljen podacima iz policijskog zapisnika i fotoelaborata, iz kojih proizlazi položaj grane te njezina visina iznad kolnika.

46. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da mjesto nastanka štetnog događaja nije dokazano. Naime, iz policijskog zapisnika o očevidu, fotoelaborata te nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj dogodio upravo na lokaciji koju navodi tužitelj. Okolnost što se u pojedinoj dokumentaciji spominje i adresa HS ne dovodi u pitanje identitet mjesta događaja, budući da iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da se radi o istoj lokaciji u neposrednoj blizini raskrižja predmetnih ulica.

47. Sud nije prihvatio niti prigovor tuženika o nepostojanju njegove odgovornosti. Nesporno je da se predmetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti kojom upravlja tuženik te da je predmetno stablo bilo sastavni dio javne površine kojom upravlja i koju održava tuženik. Prema odredbama Zakona o cestama, Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba, tuženik je bio dužan održavati prometnicu i vegetaciju uz prometnicu na način koji omogućava sigurno odvijanje prometa.

48. Iz provedenih dokaza proizlazi da predmetna grana nije bila održavana na način koji bi osiguravao slobodan i siguran prolaz vozila. Upravo suprotno, iz nalaza vještaka proizlazi da je grana zadirala u prostor prometnice na visini manjoj od visine vozila koje se zakonito moglo kretati tom prometnicom. Sud stoga nalazi da je upravo takvo stanje prometnice predstavljalo opasnu okolnost koja je bila neposredni uzrok nastanka štete. Također, takvo stanje prometnice predstavlja propust u izvršavanju obveze održavanja nerazvrstane ceste i pripadajuće vegetacije, zbog čega sud nalazi da je postupanje tuženika protupravno.

49. Sud nije prihvatio niti prigovor tuženika da je za nastanak štete isključivo odgovoran vozač ŽS. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je neposredno prije štetnog događaja tražio mjesto za zaustavljanje radi obavljanja dostave te da je vozio vrlo malom brzinom od približno 10 do 15 km/h. Iako je svjedok iskazao da je znao za postojanje predmetne grane i smatrao da će moći proći ispod nje, sud nalazi da navedena okolnost sama za sebe ne prekida uzročnu vezu između propusta tuženika i nastanka štete. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da predmetna grana nije smjela zadirati u slobodni profil prometnice na način utvrđen tijekom postupka te da bi, da je bila uklonjena odnosno pravilno održavana, štetni događaj bio izbjegnut.

50. Sud pritom nije našao da je dokazano postojanje takvog doprinosa vozača nastanku štete koji bi opravdavao umanjenje naknade štete u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a. Naime, iako iz iskaza svjedoka proizlazi da je isti tražio mjesto za zaustavljanje te da je procijenio kako može proći ispod grane, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je predmetna grana zadirala u prometni profil kolnika na visini manjoj od visine vozila koje se tom prometnicom smjelo kretati. Stoga sud nalazi da tuženik nije dokazao postojanje konkretnog i pravno relevantnog doprinosa vozača nastanku štete.

51. Sud pritom osobito cijeni da sama činjenica što je vozač znao za postojanje predmetne grane ne znači da je bio dužan očekivati da ista zadire u slobodni prometni profil kolnika u mjeri koja onemogućava prolazak vozila dopuštenih gabarita. Vozač ima pravo računati da će prometnica kojom se promet odvija biti održavana sukladno propisima i sigurna za promet vozila koja se njome smiju kretati.

52. Sud je stoga zaključio da postoji uzročna veza između propusta tuženika u održavanju predmetne prometnice i vegetacije uz prometnicu te nastanka štete na vozilu osiguranika tužitelja.

53. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu prelaze do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Riječ je o zakonskoj subrogaciji uslijed koje osiguratelj nakon isplate stupa u pravni položaj osiguranika prema odgovornoj osobi te od nje može zahtijevati naknadu onoga što je isplatio osiguraniku.

54. U konkretnom slučaju iz Izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 26268 od 9. kolovoza 2022. i dokaza o izvršenoj uplati od istog dana proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu u ukupnom iznosu od 27.000,00 kn, odnosno 3.583,52 EUR. Sud nije prihvatio prigovore tuženika kojima osporava provedbu isplate jer su navedene okolnosti dokumentirane vjerodostojnim ispravama koje tuženik nije osporio konkretnim dokazima.

55. Budući da je sud utvrdio da za predmetnu štetu odgovara tuženik, a da je tužitelj predmetnu štetu prethodno naknadio svom osiguraniku temeljem ugovora o kasko osiguranju, na tužitelja je temeljem članka 963. stavka 1. ZOO-a prešlo pravo zahtijevati od tuženika naknadu isplaćenog iznosa.

56. U odnosu na visinu štete, sud je također prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz kojeg proizlazi da su oštećenja evidentirana u izvidu štete u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da je stvarna visina štete iznosila približno 4.584,25 EUR. Budući da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 3.583,52 EUR, koji je manji od iznosa utvrđene štete, sud nalazi da je u cijelosti dokazana osnovanost i visina regresnog zahtjeva kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.

57. Slijedom svega navedenoga sud je utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke izvanugovorne odgovornosti tuženika za štetu, odnosno postojanje štetne radnje, štete, uzročne veze i odgovornosti tuženika kao osobe dužne održavati predmetnu nerazvrstanu cestu i vegetaciju uz cestu. Kako je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 3.583,52 EUR, na njega je temeljem članka 963. stavka 1. ZOO -a prešlo pravo zahtijevati od tuženika naknadu tog iznosa, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti u cijelosti.

58. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

59. U odnosu na zatražene troškove parničnog postupka, tužitelju je za zastupanje u ovom parničnom postupku priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: Tarifa), sastav podneska od 19. veljače 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8/1 i 54. Tarife), pristup ročištu održanom 22. svibnja 2025., 3. veljače 2026. i 28. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i 54. Tarife) što uvećano za PDV i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 123,44 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23) kao i plaćeni predujam za troškove vještačenja u iznosu od 400,00 EUR ukupno iznosi 2.023,44 EUR. Na troškove postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Budući da se radi o sporu male vrijednosti, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

DNA

- Odvj. Anita Sušac, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara

- GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1