Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1595/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MISS OLIVA d.o.o. iz Rapca, Maslinica 1, OIB:51778388110, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku iz Jastrebarskog, protiv tuženika MASLINICA d.o.o. iz Rapca, Maslinica 1-3, OIB:71763990833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: Psp-9/2023- 21 od 8. ožujka 2024., dana 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava , pa se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Psp-9/2023-21 od 8. ožujka 2024:

- potvrđuje pod točkom II. izreke,

- preinačuje pod točkom I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] košarkaško igralište i put površine 334 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način što je 30. ožujka 2023. na zapadnom dijelu te poslužne nekretnine gdje se nalazi rampa postavio zaštitara koji po nalogu tuženika odbija dignuti rampu i ne dopušta vozilima dostavu robe, odnosno ne dopušta pristup putu koji se nalazi na poslužnoj nekretnini te tužbeni zahtjev kojim se zabranjuje tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] košarkaško igralište i put površine 334 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- preinačuje pod točkom III. i IV. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] košarkaško igralište i put površine 334 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način što je 30. ožujka 2023. na zapadnom dijelu te poslužne nekretnine gdje se nalazi rampa postavio zaštitara koji po nalogu tuženika odbija dignuti rampu i ne dopušta vozilima dostavu robe, odnosno ne dopušta pristup putu koji se nalazi na poslužnoj nekretnini te tužbeni zahtjev kojim se zabranjuje tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] košarkaško igralište i put površine 334 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je pod točkom II. izreke usvojen zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora površine 430 m2 koji se nalazi na adresi [adresa] odnosno na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način što je 31. ožujka 2023. angažirao zaštitare koji su po nalogu tuženika istjerali zaposlenice tuženika iz navedenog poslovnog prostora te potom onemogućili tužitelju pristup istom pa se zabranjuje tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi na navedenoj adresi. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 537,53 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 497,53 EUR-a.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je tuženik vlasnik nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] u naravi košarkaško igralište i put površine 3349 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Hotel Narcis površine 4096 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da se rampa tuženika sa službenom osobom zaštitarske službe koja kontrolira ulaz / izlaz po putu do hotelskih objekata u nizu, među kojima je i objekt hotela "Ć" i to podizanjem / spuštanjem rampe postavljene preko asfaltiranog puta, nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to cca 20 m udaljena od zapadne granice parcele, a do koje se dolazi javnom cestom sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se poslovni prostor u vlasništvu tuženika sa nazivom "market" nalazi u prizemlju u sklopu hotela "Narcis",

- da je zakonski zastupnik tužitelja na očevidu 7. travnja 2023. u predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-319/2023 pokazao da svojim ključevima ne može otključati i ući u navedeni poslovni prostor u kojemu je sa svojim zaposlenicima obavljao poslovnu djelatnost trgovine,

- da je uvidom u račun / faktura 7065-22-1/300 od 25. kolovoza 2022. sa logom i podacima tuženika kao pravne osobe utvrđeno da je tuženik ispostavio transakcijski račun tužitelju radi plaćanja novčane obveze utrošene električne energije (82.264,16 kn/10.918,33 EUR-a, za najam poslovnog prostora (94.181,25 kn/12.500,00 EUR-a), za najam poslovnog prostora (4.709,06 kn/625,00 EUR-a) kao i za odvoz smeća (48.634,31 kn/6.454,88 EUR-a), sve uz obvezu plaćanja ukupnog novčanog iznosa od 229.788,78 kn/30.498,21 EUR-a do dana 9.rujna 2022. na račune tuženika navedene u sadržajnom dijelu predmetne fakture,

- da se među parničnim strankama vodi postupak kod prvostupanjskog suda pod brojem P-184/2023 po tužbi tužitelja Maslinice d.o.o. protiv tuženika Miss Oliva d.o.o. radi iseljenja i predaje u posjed poslovnih prostora, među kojima je i poslovni prostor trgovine u prizemlju hotela Narcis u vlasništvu pravne osobe Maslinica d.o.o., sve iz razloga jer tužitelj u tom predmetu tvrdi da se tuženik nalazi u posjedu tužiteljeva poslovnog prostora bez valjane pravne osnove.

6. Pozivajući se odredbu čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17

- dalje: ZV) sud smatra da je tužitelj bio u mirnom i nesmetanom posjedu poslovnog prostora i trgovine u prizemlju hotela Narcis u naselju Maslinica u Rapcu u vlasništvu tuženika da je u posjed stupio još 2022. godine, da je u istom obavljao trgovačku djelatnost u vremenu od Uskrsa do kraja listopada 2022., da se u radu služio inventarom, policama, rashladnim uređajima, blagajnama i uredskim inventarom kojeg je u tom prostoru desetljećima koristio raniji zakupnik. Isto tako sud navodi da se radi dolaska do poslovnog prostora tužitelj svakodnevno služio cestom sa podiznom rampom i zaštitarima, kako putem svojih djelatnika, tako i putem dobavljača koji su mu dostavnim vozilima dopremali robu predviđenu za prodaju u tom dućanu, sve u suglasnosti s tuženikom kao vlasnikom nekretnine, cijeneći da mu je tuženik 9. rujna 2022. ispostavio račun za najam poslovnih prostora zajedno s obvezom plaćanja režijskih troškova. Osim toga sud pojašnjava da je tužitelj u svrhu poslovanja u trgovini naručivao raznu robu, prehrambene artikle i plažni aranžman koju su mu svakodnevno dopremali razni dobavljači svojim dostavnim vozilima, a koji su radi dopreme robe do ulaza u trgovinu sa skladištem morali proći kroz rampu koju je otvarao i spuštao radnik zaštitarske službe koju je angažirao tuženik. Utvrđeno je da su na istovjetan način tim putem sa rampom do trgovine dolazili i djelatnici tužitelja.

7. Nadalje među strankama nije sporno da je po nalogu tuženika zaštitar na rampi dana 30. ožujka 2023. godine odbio podići rampu radi prolaska supruga djelatnice tužitelja i preuzimanja hladnjaka, kao i drugim dobavljačima koji su tih dana trebali dopremiti naručenu robu, kao i da je zakonskom zastupniku tužitelja zabranjeno da mu dobavljači dopremaju robu tim putem.

8. Isto tako nije sporno da je prokurist tuženika na temelju naloga članova uprave društva dana 31. ožujka 2023. zatražio od djelatnica tuženika, koje su u trgovini obavljale redovite radne aktivnosti čišćenja prostora i pripreme trgovine za otvaranje kupcima i početak sezone od Uskrsa do listopada 2023. godine, da napuste prostor, da je potom u prisutnosti javnog bilježnika sačinjen zapisnik i fotografiran isti te promijenjena brava ulaznih vrata, pa sud smatra da je tužitelj kao posljednji mirni posjednik onemogućen u faktičnom posjedovanju i korištenju tog poslovnog prostora, čime je na opisani način tuženik u oba slučaja počinio smetanje posjeda, te da je tužitelj kao ovlaštena osoba i posljednji mirni posjednik pravovremeno dana 31. ožujka 2023. podnio dvije tužbe radi smetanja posjeda o kojima se odlučuje ovom odlukom radi jedinstvenog raspravljanja, zahtijevajući od nadležnog suda da utvrdi čin smetanja posjeda po tuženiku uz zabranu budućeg takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja.

9. Ujedno sud smatra da navodi tuženika da je tužitelj prekludiran u predmetnim parnicama jer da je zakonskom zastupniku tužitelja usmeno dana 9. siječnja 2023. zabranjeno korištenje poslovnog prostora bez sklapanja ugovora o zakupu, te posljedično tome i korištenje rampe radi ulaza/izlaska s prometnice kojom se dolazi do poslovnog prostora ne opstoje jer je utvrđeno da su djelatnici tužitelja nekol iko dana prije spornog smetanja posjeda uobičajeno dolazili do trgovine i odlazili putem na kojemu se nalazi rampa kojom po nalogu tuženika manipuliraju djelatnici zaštitarske službe koju je angažirao tuženik, kao i da su u trgovini i skladištu obavljali poslove čišćenja i pripreme radi otvaranja trgovine pred Uskrs 2023. godine kako je ona i uobičajeno počinjala s radom svake sezone te radila do kraja listopada te godine.

10. U žalbi tuženik ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, te da u istom nema razloga o odlučnim činjenicama. Ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 335. ZPP -a smatrajući da je zbog toga napadano rješenje nezakonito u cijelosti. Brani tezu da tužitelj nikada nije imao posjed prava stvarne služnosti preko nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] niti je to pravo ikada u njegovu korist osnovano niti postoji pravni osnov nastanka takve služnosti jer da tužitelj nije posjednik povlasnog dobra te ne može tražiti da se utvrdi nositeljem prava posjeda služnosti prolaza. Ponavlja istaknuti prigovor prekluzije za podnošenje tužbe obzirom da je tužitelju zabranjen pristup u prostorije bez da isti sklopi valjani ugovor o zakupu, koji i nadalje nije sklopljen u pisanom obliku.

11. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da u istom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kako to pogrešno smatra tuženik, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

12. Nadalje, iako prvostupanjski sud nije svoju odluku objavio i otpremio strankama sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a, zbog navedenog tuženik nije propustio zaštititi svoja prava pravodobnim podnošenjem žalbe, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 335. ZPP-a.

13. Isto tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu za smetanje posjeda jer je za čim smetanja, nakon što je do onda bio u mirnom i nesmetanom posjedu trgovine u vlasništvu tuženika podnio u zakonom propisanom roku iz čl. 21. st. 3. ZV-a.

14. Osim toga, kako nije sporno da je tuženik 31. ožujka 2023. onemogućio tužitelju posjed trgovine na način da je angažirao zaštitare koji su po nalogu tuženika naložili zaposlenicama tužitelja da napuste navedeni poslovni prostor te potom onemogućili tužitelju pristup istom na način da su ga zaključali, osnovano je sud pružio tužitelju kao posljednjem mirnom i nesmetanom posjedniku navedene trgovine posjedovnu zaštitu na način da je utvrdio čin smetanja i zabranio daljnje smetanje, obzirom da je po privremenoj mjeri u predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-322/2023 od 24. travnja 2023. vraćeno tužitelju ranije posjedovno stanje na način da je istom omogućeno nesmetano posjedovanje navedene trgovine.

15. Stoga je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 368. st. 1. istog Zakona odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi točku II. izreke.

16. Međutim, opravdano ukazuje tuženik da tužitelj nije dokazao da bi imao pravo na posjedovnu zaštitu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer iz provedenih dokaza proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna služnost provoza kroz navedenu nekretninu, jer ne postoji povlasna nekretnina u čiju korist bi se služnost izvršavala, obzirom da je prema odredbi čl. 186. st. 1. ZV-a stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasne nekretnine) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

17. Stoga, iako ovaj sud smatra da je tužitelj imao pravo na posjedovnu zaštitu posljednjeg mirnog posjeda poslovnog prostora jer mu je nezakonito zabranjen pristup istom, ali je tužitelj svoj zahtjev postavio na način da je tražio posjedovnu zaštitu prava stvarne služnosti kolnika, iako je mogao štititi posjed samog prolaza kao faktične situacije, a utvrđeno je da to pravo tužitelj nije imao, pravilno smatra tuženik da je pogrešno sud primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev kako je postavljen u točku I. izreke usvojen kao osnovan.

18. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3 u svezi s čl. 373. to. 2. i 3. ZPP-a usvajanjem žalbe tuženika preinačiti točku I. izreke rješenja i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, pa kako su stranke jednako uspjele u sporu, sud je usvajanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačio točke III. i IV. izreke i riješio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić