Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-65/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku CK, diplomiranom pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1781/2023-24 od 28. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1781/2023-24 od 28. veljače 2025. tako da se sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 207,05 EUR (slovima: dvjesto sedam eura i pet centi) za razdoblje od 17. svibnja 2023. pa do 28. veljače 2025. po stopi koja se za razdoblje od 17. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do 28. veljače 2025. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 78,12 EUR (slovima: sedamdeset osam eura i dvanaest centi) u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 377,38 EUR (slovima: tristo sedamdeset sedam eura i trideset osam centi).
III. Nepobijane točke I., III. i IV. izreke presude nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I/ Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.157,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.950,00 eura od 17. svibnja 2023. godine pa do isplate, te na iznos od 207,05 eura od 28. veljače 2025. pa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 17. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 207,05 eura za period od 17. svibnja 2023. pa do 28. veljače 2025.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.865,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 462,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv točke II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu tako da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 455,50 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U odnosu na pobijani dio presude sud prvog stupnja utvrđuje da zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nije osnovan za razdoblje od 17. svibnja 2023. do 28. veljače 2025. , dakle do dana presuđenja, iz razloga što je visina štete za tuđu pomoć i njegu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), jer tužiteljica nije dokazala da je stvarno plaćala te troškove, iz kojih razloga tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate počevši od dana presuđenja do isplate.
6. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za plaćanje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana presuđenja.
7. Predmet ovog spora je isplata naknade štete iz radnog odnosa od tuženika kao osiguratelja poslodavca tužiteljice na temelju police osiguranja od odgovornosti. Obveze osiguratelja u slučaju kad se dogodi osigurani slučaj propisane su odredbom članka 943. ZOO-a koji propisuje da, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (stavak 1.), ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.), ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavcima 1. i 2., osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.), ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4.). Iz citirane odredbe proizlazi da rok za ispunjenje obveze osiguratelja, koji ne može biti kraći od četrnaest dana, počinje teći od dana kada je osiguratelj zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Kako je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice 16. svibnja 2023. i nije ispunio ugovornu obvezu u roku iz članka 943. stavak 1. ZOO-a, niti tvrdi da su postojale okolnosti za primjenu stavka 2., a niti je isplatio nesporni dio svoje obveze na ime predujma sukladno stavku 3., to tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od dana kada je tuženik dobio obavijest o osiguranom slučaju, odnosno od dana kada je tužiteljica tuženiku podnijela odštetni zahtjev, sukladno stavku 4. citirane odredbe članka 943. ZOO-a.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke presude preinačiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te tužiteljici dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete i za razdoblje od 17. svibnja 2023. do 28. veljače 2025.
9. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s podnesenom žalbom iz kojih razloga joj je tuženik u obvezi naknaditi trošak sastavljanja žalbe na temelju Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) u iznosu od 62,50 eura te PDV na taj trošak prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 15,62 eura ili ukupno 78,12 eura. S obzirom na vrijednost dijela presude koju žalbom tužiteljica pobija (točka II. izreke) neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastavljanje žalbe preko dosuđenog iznosa od 78,12 eura do zatraženog iznosa od 312,50 eura. Također, tužiteljici nije dosuđeni zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije dokazala da je pristojbu platila pa joj taj trošak nije nastao.
Koprivnica, 10. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
