Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-572/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženice ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate , povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Povrv-18/2024-21 od 20. ožujka 2025., dana 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Povrv-18/2024-21 od 20. ožujka 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u novoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, broj: Ovrv-11848/2023, UPP/OS-Ovrv-1073/2023 od 21. prosinca 2023. kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 677,86 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2025. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te preinači prvostupanjsku presudu na način da održi na snazi platni nalog u cijelosti sve uz naknadu troškova tužitelju.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj 23. siječnja 2018. sklopio Ugovor o cesiji sa društvom Tele 2 d.o.o. kojim ugovorom je otkupio dugovanja koja nastanu u narednih 24 mjeseca od sklapanja Ugovora te je istim obuhvaćen i iznos koji tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženice. Isto tako nije sporno da tužitelj prema izvodu iz otvorenih stavki dužnika na dan 30. studenog 2023. ima nenamireno novčano potraživanje u iznosu od 833,99 EUR-a, a niti da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev nakon prigovora zastare smanjio na iznos od 410,32 EUR-a.

6. Kako je utvrđeno da tužitelj od tuženice na ime računa za pružene usluge potražuje iznos od 410,32 EUR-a od čega se iznos od 234,27 EUR-a odnosi na otplatu rata za mobilne uređaje, a iznos od 176,05 EUR-a za naknadu za prijevremeni raskid, a koje su dospjele na naplatu u mjesecu srpnju 2019. sud smatra pozivom na odredbu čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) da je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice.

7. Osim toga, pozivom na odredbu čl. 219. u svezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je između stranaka postojao obvezno pravni odnosi iz kojeg potječe tražbina tužitelja, da nije dokazao da bi tuženici dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru bez odgode na kućnu adresu, kao ni dostavio dokaz da je tuženica vršila uplate po zasnovanom pretplatničkom odnosu te dokaz da bi tuženici dostavio mobilni uređaj, slijedom čega je sud ukinuo navedeni platni nalog.

8. U žalbi tužitelj ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da je proturječan stanju spisa zaključak suda da nije dokazao da bi tuženica primila mobilni uređaj jer je dostavio sudu potvrdu Overseas Expresa o uručenju iz koje je razvidan datum narudžbe 12. prosinca 2018. te datum isporuke 20. prosinca 2018. na adresu tuženice, a da je opće poznato da se prilikom uručenja paketa ne traži potpis naručitelja. Smatra da sud neosnovano ne vjeruje tužitelju da je od tuženice primio uplate po zasnivanju ugovornog odnosa stranaka iako se uplate evidentiraju svakodnevno u poslovnim knjigama, tvrdeći da koja bi bila svrha navođenja takvih tvrdnji osim izlaganja sebe štetnim posljedicama.

9. Prije svega valja istači da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati samo iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP-a.

10. Stoga, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je u istoj prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni, nelogični i u proturječju sa stanjem spisa, zbog čega navedena presuda ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste.

11. Prije svega valja istači, a obzirom da sud u točki 6. obrazloženja prvostupanjske presude navodi da je tužitelj nakon istaknutog prigovora zastare tuženice djelomično povukao tužbu podneskom od 10. travnja 2024. za iznos od 267,54 EUR -a po računima koji se odnose na mjesečnu pretplatu od siječnja do svibnja 2019. te za dio računa za lipanj 2019., kojem povlačenju se prema stanju spisa tuženica nije protivila, a tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 410,32 EUR-a koji se odnosi na otplatu rate za mobilne uređaje u iznosu od 234,27 EUR-a i naknadu za prijevremeni raskid u iznosu od 176,05 EUR-a sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, potpuno je nejasno na osnovu čega sud meritorno odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iznos od 677,86 EUR-a kad je za iznos od 267,54 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom valjalo donijeti rješenje o povlačenju tužbe.

12. Nadalje, kako je nakon djelomičnog povlačenja tužbe valjalo raspraviti o osnovanosti zahtjeva u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid i isplatu s osnova naknade za mobilne uređaje, potpuno je nejasan i proturječan zaključak prvostupanjskog suda da je osnovan prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZOO-a, kad se navedeni materijalni propis odnosi samo na tražbine za uporabu telefona i na tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, a u odnosu na koju je tužitelj povukao tužbu.

13. Kako naknada za prijevremeni raskid ugovora nije povremena tražbina, nego jednokratna tražbina koja dospijeva zbog i nakon raskida ugovora potpuno pogrešno sud primjenjuje u odnosu na ocjenu osnovanosti prigovora zastare čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a jer se ne radi o tražbini za uporabu telefona niti o drugim tražbinama pružatelja iste usluge koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, nego se na takvu tražbinu i u odnosu na tražbinu s osnova naknade za mobilne uređaje primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a (tako primjerice i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Pž-7015/2018-2 od 26. lipnja 2019. i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj: Gž-1273/2019-2 od 10. rujna 2019.).

14. Cijeneći da su potpuno neživotni zaključci suda da bi tužitelj putem potvrde nadležne kurirske službe dostavljao u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa nešto drugo osim mobilnih uređaja, jer tužitelj zna sve podatke tuženice uključujući i OIB i njenu adresu, dok su potpisi tuženice na potvrdi o ugovaranju obveznog trajanja pretplatničkog odnosa sa lista 87 i 88 prvostupanjskog spisa prema mišljenju ovog suda gotovo identični potpisima tuženice na dostavnicama i punomoći koje prileže spisu, a nelogični su i navodi suda da bi tužitelj namjerno uknjižio u svojim evidencijama uplate koju tuženica ne bi podmirila radi naplate tražbine iz navedenog ugovornog odnosa, pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo kad je sud ukinuo navedeni platni nalog smatrajući da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pa je valjalo primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a usvajanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke te posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. U ponovnom postupku, vodeći računa da valja meritorno odlučiti samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 410,32 EUR-a koji se odnosi na otplatu rata za mobilne uređaje u iznosu od 234,27 EUR-a i naknadu za prijevremeni raskid u iznosu od 176,05 EUR-a sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, dok u pogledu ostalog dijela zahtjeva treba ukinuti platni nalog i rješenjem utvrditi povlačenje tužbe, valja ponovno razmotriti sve navedene okolnosti i cijeniti sve istaknute navode tužitelja i prigovore tuženice te ponovno donijeti zakonitu odluku koja uključuje i odluku o troškovima cjelokupnog postupka uz napomenu da će sud ukoliko smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan osim što je dužan ukinuti platni nalog sukladno odredbi 451. st. 3. ZPP-a i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić