Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-462/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku iz Vrgorca, protiv tuženice ČV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Urlić Pavlinović j.t.d. iz Makarske, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva i utvrđenja postojanja prava služnosti, te po protutužbi tužene radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj P- 3570/2019 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj P-3570/2019 od 7. ožujka 2025. u toč.I/ izreke.

II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi naloga tuženoj da prestane uznemiravati tužiteljicu u njenom suvlasničkom pravu na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu označenom u skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku Nedjeljku Bitangi 20.11.2006. likom A-B-E-F-A te joj se zabranjuje svako "pačanje" i to naročito parkiranje, provoz vozila i prolaz pješice "u istu". Toč.II/izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tužene radi utvrđenja da je u korist čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, a na teret dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to u površini od 14 m2 označenog u skici lica mjesta vještaka Bitange od 20.11.2006. - zasnovano pravo stvarne služnosti prolaziti pješice i provoziti motorno vozilo i da je tužena ovlaštena ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu tog prava stvarne služnosti. Toč.III/izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom u odnosu na toč.I/izreke pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom da je u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se tuženoj naloži da je prestane uznemiravati u izvršavanju njezinih suvlasničkih ovlaštenja na čkbr. [katastarska čestica] i to u dijelu označenim u skici mjerničkog vještaka Bitange likom A-B-E-F-A uz izricanje joj zabrane svakog "pačanja"(?) a naročito parkiranja, provoza vozilom i prolaza pješice dok je predmet postupka po protutužbi tužene utvrđenje da je u korist njezine čkbr. [katastarska čestica] zasnovana stvarna služnost provoza motornim vozilom i prolaza pješice po dijelu tužiteljičine nekretnine u odnosu na koji tužiteljica ističe tužbeni zahtjev.

5.1.Na osnovu analize tijekom postupka provedenih dokaza – iskaza svjedoka, parničnih stranaka, uviđaja na licu mjesta, uvida u nespornu skicu mjerničkog vještaka Bitange od 20.11.2006. i pregledom isprava - prvostupanjski sud zaključuje da su roditelji tužene 70-ih godina prošlog stoljeća kupili svoju nekretninu (čkbr. [katastarska čestica]) radi izgradnje kuće te da se od tada služe prijeporom radi prolaska pješice te provoza automobilom, da su parnične stranke 19. lipnja 2004. sklopile Sporazum kojim su regulirale korištenje prijepora označavajući ga "zajedničkim putem", suglasivši se da će ga tužiteljica "ograditi na udaljenosti od 8,07 m mjereno u smjeru zapada od sjeveroistočnog ugla parcele ČV i puta“ utvrdivši i da će se isti koristiti isključivo kao zajednički put i prilaz kućama, da su stranke Sporazumom regulirale način korištenja upravo prijepornog puta, a ne kako tvrdi tužiteljica - puta koji se proteže i pravcu sjever – jug jer korištenje tog pravca (sjever-jug) između njih nije niti bilo sporno, da je tuženoj kao tužiteljici u dva postupka pružena posjedovna zaštita njezinog prava stvarne služnosti prolaza i provoza na istom prijeporu koji je i predmetni (postupci kod istog prvostupanjskog suda vođeni pod brojem P-775/05 i Psp-81/15) da se stepenicama na nekretnini tužene, a koje su sagrađene prije 40 godina izlazi izravno na prijepor, da je tužena samostalno i putem svojih prednika (roditelja) izvršavala sadržaj stvarne služnosti prolaza pješice i provoza automobilom još od 70-ih godina prošlog stoljeća, da se poštenje posjeda pretpostavlja u smislu odredbe čl. 18. stav. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) slijedom čega da je tužena temeljem dosjelosti u smislu odredbe čl. 229. stav. 1. ZV-a stekla pravo stvarne služnosti prolaska pješice i provoza automobilima budući da je najkasnije od 1979. godine (s obzirom da je utvrđeno da su roditelji tuženici stupili u posjed povlasne nekretnine 70 -ih godina prošlog stoljeća) 20-godišnji rok dosjelosti istekao 1999. godine a da tužiteljica nije dokazala u smislu odredbe čl. 219. stav. 1. ZPP-a da se u tom razdoblju tome protivila pa je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

5.3. Protutužbu tužene prvostupanjski sud je odbio obzirom da ista nije obuhvatila sve suvlasnike poslužne nekretnine u smislu odredbe čl.186.stav.4. ZV. .

6.Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

7. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tužiteljica nalazi proturječje između utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice uperen na prestanak uznemiravanja njezinog suvlasništva (zbog utvrđenog postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine tužene) neosnovan , i obrazloženja odbijajućeg dijela u odnosu na protutužbu tužene radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti. Proturječje tužiteljica nalazi i u tumačenju sadržaja Sporazuma sklopljenog između parničnih stranaka dana 19. lipnja 2004. u odnosu na kojeg je prvostupanjski sud zaključio da su parnične stranke regulirale korištenje upravo prijepora kao "zajedničkog puta", što prema žalbenom shvaćanju tužiteljice znači da bi se radilo u suvlasništvu stranaka prijepora a što da je u proturječju "sa utvrđenjem o postojanju suvlasništva tužiteljice, te postojanju prava stvarne služnosti na strani tužene kao tužiteljice".

7.1.No razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP ovaj sud isti ne nalazi osnovanim obzirom da je sadržaj izreke podržan jasnim i neproturječnim razlozima obrazloženja iz kojih proizlazi pravilno materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tužena dugogodišnjim izvršavanjem prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza vozilom stekla pravo stvarne služnosti u tom sadržaju čime je tužena u smislu odredbe čl.167.stav.2. ZV dokazala da ima pravo na poduzimanje radnji koje je tužiteljica odredila radnjama uznemiravanja njezinih suvlasničkih ovlaštenja. Presuda suda prvog stupnja nije opterećena bitnom povredom koju ističe tužiteljica ni u odnosu na odluku o protutužbi jer je i o protutužbi pravilno odlučeno negativnom odlukom zbog nedostatka procesno-pravne legitimacije u odnosu na suvlasnike poslužnog dobra koji su jedinstveni suparničari (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-x 181/2017. od 26. siječnja 2021. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-633/10 od 22. travnja 2010.) iako je u pravilnoj primjeni materijalnog prava protutužbu trebalo odbaciti. No kako toč.II/izreke prvostupanjske presude nije pobijana to ista u materijalno-pravnom smislu nije predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

8.Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, a imajući u vidu da je žalba tužiteljice nastavno u cijelosti svedena na osporavanje ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, valja navesti da žalbeni navodi žaliteljice ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoji iskaze svjedoka i sadržaj Sporazuma od 19. lipnja 2004. te utvrđenja sa provedenog uviđaja pripisati u dokaznu snagu svoje teze - da se Sporazum od 19.6.2004. uopće ne odnosi na prijeporni put (već na put u pravcu sjever-jug), a i da prijepor zapravo uopće ne predstavlja "put" - ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sama žaliteljica poziva te sadržaj kojih uopćeno i fragmentarno iznosi i na taj način i interpretira. Stoga se tužiteljici stavlja na znanje da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a kojim zahtjevima je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

9. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude valjalo je žalbu tužiteljice pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi toč.I/izreke prvostupanjske presude.

10. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odredba čl.154.stav.1. ZPP).

11. Nepobijane toč. II/- i toč.III/ izreke prvostupanjske presude nisu bile predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.2. ZPP).

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec