Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-54/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović, članici vijeća, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice JR OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Pule, Valdebečki put 20, a majka i zakonska zastupnica po punomoćniku Emanuelu Mikcu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika SR iz [adresa], radi povišenja uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-273/2024-17 od 9. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-273/2024-17 od 9. ožujka 2026. pod točkom I. i III. izreke.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te povećan mjesečni iznos uzdržavanja koji je određen presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-698/2011 od 28. srpnja 2011. na način da je naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice mjesečno doprinosi iznos od 290,00 EUR-a počevši od dana podnošenja tužbe 11. rujna 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski razlozi, s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a buduće iznose uzdržavanja najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev za povećanje iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 319,00 EUR-a mjesečno. Ujedno je pod točkom III. izreke riješeno da je tuženik dužan naknaditi mlt. tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odnosu na točku I. i III. izreke pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači, odnosno podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu mlt. tužiteljica smatra da je žalba tuženika neosnovana, jer isti ne daje valjane, niti dostatne žalbene razloge u odnosu na iscrpno obrazloženje suda, pa predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Kako mlt. tužiteljica predlaže izmjenu odluke glede visine uzdržavanja, tražeći da se ista povisi s dosuđenog iznosa od 1.500,00 kn (199,08 EUR-a) na iznos od 319,00 EUR-a, prvostupanjski sud navodi, pozivajući se na odredbu čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), da je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva od odlučnog značaja utvrditi jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom donošenja ranije presude Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-698/11 od 28. srpnja 2011., budući mlt. tužiteljica tvrdi da su njezine potrebe veće u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke od koje je prošlo petnaest godina, da su se povećali životni troškovi, da sada pohađa srednju školu u [adresa], te da ima uobičajene potrebe za dijete njenog uzrasta .

6. Primjenjujući odredbu čl. 310. st. 1. ObZ-a, te cijeneći da je mlt. tužiteljica danas stara sedamnaest godina, da pohađa treći razred srednje škole u [adresa], da ima uobičajene potrebe za dijete tog uzrasta i to za odjećom, obućom, kozmetikom, hranom, školskim priborom, povremenim odlascima na izlete, na dječje rođendane i sl., a nema posebno povećane materijalne potrebe u smislu čl. 312. ObZ-a, dok sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj: 75/25 dalje: Odluka) proizlazi da je minimalni novčani iznos ukupnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina 290,00 EUR-a, sud ukazuje da je radi odluke o povišenju uzdržavanja dužan cijeniti i mogućnosti tuženika i njegove materijalne prilike.

7. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije zaposlen unatrag dvije godine, da prima socijalnu pomoć koja iznosi 490,00 EUR-a, da živi u kući zajedno s majkom koja je vlasnica nekretnine, da je dobrog zdravlja te da traži posao i sposoban je za rad, a nije sporno da tuženik nije redovito doprinosio za uzdržavanje mlt. tužiteljice sukladno navedenoj sudskoj odluci te je proglašen krivim za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja i povrede djetetovih prava presudom prvostupanjskog suda broj: Kzd - 55/2020 od 8. srpnja 2022., te da se kao otac mlt. tužiteljice ne može osloboditi obveze uzdržavanja jer nije dokazao svoju radnu nesposobnost, sud tvrdi da isti mora iznaći mogućnost da svojim radom uzdržava sebe i mlt. tužiteljicu te da trenutno mala primanja socijalne pomoći „pretvori“ u redovna primanja stečena radom, pa kako djeca prate standard roditelja, smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja veći iznos od onog koji je utvrđen navedenom presudom, te da umjesto 199,08 EUR-a plaća na ime uzdržavanja 290,00 EUR-a počevši od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 306. ObZ-a.

8. U žalbi tuženik navodi da je nesporno da su se okolnosti promijenile, ali ukazuje da mlt. tužiteljica samo djelomično živi kod majke, dok za boravak u đačkom domu u [adresa] plaća 90,00 EUR-a mjesečno, smatrajući da to predstavlja bitnu razliku u odnosu na boravak kod majke u [adresa]. Prigovara navodima majke mlt. tužiteljice da nije sposobna za rad, ponavljajući da je nezaposlen i prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, ali zbog psihičkih zdravstvenih razloga trenutno nije sposoban za rad, te je korisnik socijalne pomoći u iznosu od 490,00 EUR-a mjesečno te jedva podmiruje osnovne životne troškove, braneći tezu da su oba roditelja dužna doprinositi uzdržavanju mlt. djeteta i to razmjerno svojim mogućnostima, pa da sud ne može za uzdržavanje teretiti samo njega, koji, unatoč teškoj financijsko j situaciji redovito podmiruje uzdržavanje u iznosu od 199,08 EUR-a.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a obzirom da tuženik sadržajno uopće ne konkretizira niti ne opisuje niti jednu bitnu povredu, ovaj sud nije utvrdio da bi ista bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, cijeneći da je sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, potpuno neosnovano ističe tuženik u svojoj žalbi da činjenica što mlt. tužiteljica, u odnosu na koju je odlučeno ranijom odlukom da živi s majkom, trenutno kroz tjedan boravi u učeničkom domu u [adresa], a vikendom dolazi na adresu prebivališta u [adresa] utječe na njegovu obvezu da kao roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te da bi se trebalo voditi računa da se u odnosu na njegovu obvezu uzdržavanja mora uzeti u obzir i da je majka mlt. tužiteljice dužna doprinositi za njezino uzdržavanje prema svojim mogućnostima, obzirom da njena svakodnevna skrb činjenicom da mlt. tužiteljica preko tjedna boravi radi školovanja u đačkom domu koji nije u mjesto prebivališta mlt. tužiteljice time ne prestaje, pa je tuženik i nadalje svoj udio u obvezi uzdržavanja dužan ispuniti zadovoljavanjem materijalnih potreba mlt. tužiteljice u obliku novčanog uzdržavanja, dok materijalni status majke mlt. tužiteljice nije odlučan za ocjenu o visini doprinosa tuženika u odnosu na uzdržavanje iste.

11. Nadalje, kako tuženik ne osporava da su se izmijenile okolnosti od presude kojom je utvrđena obveza uzdržavanja mlt. tužiteljice koja je u to vrijeme imala nešto više od dvije godine, a sada ima sedamnaest i učenica je srednje škole u [adresa], te su se potrebe mlt. tužiteljice povećale, pravilno sud prvog stupnja zaključuje, primjenjujući odredbu čl. 285. ObZ-a, da su se stekli uvjeti da se povisi iznos uzdržavanja u odnosu na mlt. tužiteljicu koji je određen ranijom odlukom u visini od 199,08 EUR-a mjesečno.

12. Stoga, kako je tuženik tijekom postupka istaknuo da je zdrav, da intenzivno traži posao, da nema medicinsku dokumentaciju o eventualnoj bolesti i ne uzima nikakve lijekove, da je rođen 1976. godine i radio je prije keramičarske poslove koji su traženi na tržištu rada, a sad u žalbi iznosi novu činjenicu da je zbog bolesti nesposoban za privređivanje, što nije dopušteno primjenom odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a, ovaj sud smatra, a obzirom da je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja istog, da tuženik mora pronaći način da ostvari prihode, pa makar i na uštrb vlastitog uzdržavanja, kojima će pokriti dosuđene iznose uzdržavanja koji su sukladno navedenoj Odluci dosuđeni u minimalnom iznosu od 290,00 EUR-a obzirom na dob mlt. tužiteljice, te nešto više od minimalnog iznosa za razdoblje od dana podnošenja tužbe do stupanja na snagu navedene Odluke, jer tuženik nije dokazao da postoje pretpostavke sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a da mu se na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice dosudi iznos koji je niži od propisanog zakonskog minimuma, niti je osnovan njegov prijedlog da mu se iznos uzdržavanja dosudi u iznosu koji je određen sudskom presudom iz 2011.

13. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika ocijenjeni neosnovanim , pa je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. i III. izreke, jer je u odnosu na odluku o troškovima postupka ovaj sud primijenio odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a obzirom da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima, a tuženik žalbom sadržajno odluku o troškovima uopće ne pobija.

14. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović