Poslovni broj Gž-1120/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Ciak Truck d.o.o., Jelkovečka ulica 5, 10360 Sesvete, OIB 78969071801, zastupanog po punomoćniku Bojanu Šupukoviću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika AutoRemont j.d.o.o., Glav ina Donja 469, 21260 Glavina Donja, OIB 23926130063, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću odvjetniku u Imotskom, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-167/2024- 16 od 5. lipnja 2025. u sjednici vijeća 10. lipanj 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-167/2024-16 od 5. lipnja 2025.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) broj Ovrv -3595/24 od 12. studenog 2024. koje je donio javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.321,22 eura s zateznom kamatom koja na iznos od 462,01 eur, te na iznos od 1.859,21 eur teče od 29. lipnja 2024. do isplate po s topi pobliže navedenoj u izreci presude.
2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.344,66 eur s zateznom kamatom.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.321,22 eur s kamatama.
7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
- da su tužitelj, kao prodavatelj i tuženik kao kupac bili u poslovnom (ugovornom) odnosu na temelju kojeg je tužitelj isporučivao tuženiku auto dijelove iz kamionskog programa,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka, ZC, zaposlenika tuženika, HC, zaposlenika tužitelja i TC zaposlenog na poslovima vozača kod tužitelja te VC zaposlenika sestrinske firme tužitelja u bitnom proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu u vezi isporuke auto dijelova tuženiku iz kamionskog programa,
- da je ZC, zaposlenik tuženika potrebnu robu, po vrsti i količini naručivao putem telefona ili Whatsapp aplikacije
- da je često dolazilo do promjene narudžbi od strane tuženika zbog čega da nisu ukorištene otpremnice prilikom isporuke robe tuženiku, međutim da i u takvim odnosima nikada nije bilo problema u pogledu je li neka roba od strane tužitelja isporučena tuženiku budući da su između stranaka vladali odnosi međusobnog povjerenja i dobre poslovne prakse,
- da je tužitelj ispostavio tuženiku račun 5274-17-1 za plačanje isporučene robe
– auto dijelova na ukupan iznos od 462,01 eur s dospijećem 28. lipnja 2024., te račun 5275-17-1 za isporučenu robu na ukupan iznos od 1.859,21 eur s dospijećem 28. lipnja 2024.
8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku robu (auto dijelove) navedene u utuženim računima, da je tuženik robu primio, da istu nije platio o dospijeću koja okolnost da proizlazi i iz konto kartice tuženika kao kupca u kojoj se navodi da tuženik po navedenim računima tužitelju duguje utuženi iznos od 2.321,22 eur, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Ispitujući pobiju presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje je od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se n e bi mogla ispitati.
11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, što jasno proizlazi iz obrazloženja presude, a isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221a ZPP-a budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja, dok nasuprot tome, tuženik, suprotno nije dokazao.
12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga, koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da su stranke bile u ugovornom odnosu prema kojem je tužitelj, kao prodavatelj tuženiku kao kupcu isporučivao auto dijelove iz kamionskog programa, žalbenim navodima tuženika ničim nije dovedena u sumnju. Pravilnom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, kao i uvidom u priložene, utužene račune, kao i konto karticu tuženika, kao kupca, proizlazi da je između stranaka u odnosima naručivanja i isporuke robe vladalo međusobno povjerenje, da u višegodišnjoj poslovnoj suradnji, nikada nije bilo primjedbi od strane tuženika na vrstu i količinu isporučene robe . Slijedom toga, a kada se ima u vidu sadržaj utuženih računa, prema kojima je tužitelj fakturirao tuženiku isporučenu robu u iznosima od 462,01 eur i 1.859,21 eur, oba s dospijećem 28. lipnja 2024., kao i sadržaj konto kartice tuženika kao kupca (poleđina lista 20) iz koje proizlazi da je tuženik u istoj knjižio svoje dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 2.321,22 eur, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.
14. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
15. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
U Rijeci 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
