REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1150/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ŠĆ, službena osoba, radi izdavanja potvrde o obnašanju dužnosti zapovjednika satnije, 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560 - 01/23-01/188, URBROJ: 512-2501-23-2 od 4. srpnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I -034- 05/23-01/63, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 23. svibnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/188, URBROJ: 512-2501-23-2 od 4. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-034-05/23-01/63, URBROJ: 512M2- 76-23-2 od 23. svibnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o obnašanju dužnosti zapovjednika satnije pri VP 2158 Podravska Slatina u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992.

2. Tužitelj u tužbi i podnescima od 13. listopada 2023., 9. travnja 2024. i 20. ožujka 2026. u bitnome navodi da evidencije kojima raspolaže Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske nisu uredne jer podaci ne odgovaraju stvarnim činjenicama. Naime, u vrijeme imenovanja tužitelja na dužnost zapovjednika satnije, u HV -u nisu postojali činovi, a isti su ustanovljeni tek Uredbom o činovima, dodjeli činova, promaknućima u viši čin, te prevođenju i odorama pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 57/91.) koja je stupila na snagu 4. studenog 1991. godine. Do tada, tužitelj i svi ostali pripadnici oružanih snaga, bili su evidentirani kao „obični“ vojnici, neovisno o tome koju dužnost su obavljali. Stoga smatra da nema osnove da se uzima kao relevantna isključivo evidencija kojom raspolaže Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske i radne karte za pričuvni sastav HV-a, prema kojima se ovdje tužitelj vodi na dužnosti strijelca s činom vojnika, a ne kao zapovjednik satnije, jer ista nije točna, a kasnije je tužitelj unaprijeđen u čin natporučnika.

2.1. Osim toga, nejasno je zašto tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu uzeli u obzir iskaze ŽĆ i OĆ, kao osoba koje su bile neposredno nadređene tužitelju i koje nedvojbeno imaju saznanja koje dužnosti je u predmetnom razdoblju obavljao tužitelj, a nisu cijenili niti prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka HĆ i KĆ, koji su također bili dio zapovjednog lanca i morali su znati tko obnaša koju dužnost i tko izvršava njihove zapovijedi pa je stoga izostala bilo kakva konkretna analiza svakog pojedinog dokaza, bez uvažavanja činjenica tadašnjih ratnih okolnosti. Stoga tužitelj predlaže na navedene okolnosti saslušati svjedoka generala, HĆ, tadašnjeg ratnog zapovjednika 136. brigade te svjedoka brigadira KĆ, tadašnjeg zapovjednika 64. samostalnog bataljuna i zapovjednika 1. bojne 136. brigade, koji su bili nadređeni tužitelju, kao i po potrebi dodatno saslušati svjedoke ŽĆ i OĆ te saslušati tužitelja kao stranku u sporu.

2.2. Također, niti platne liste HV-a ne mogu biti jedini dokaz na temelju kojega bi se moglo utvrditi da je tužitelj primao plaću vojnika, a iz čega bi se moglo zaključiti da je isti u to vrijeme i bio na dužnosti sa činom vojnika. Naime, smatra da su prvostupanjsko tijelo i tuženik propustili cijeniti činjenicu da je u razdoblju od 01. siječnja 1991. do 14. travnja 1993. tužitelj bio zaposlenik Hrvatskih šuma, javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj p.o., kao pravnog prednika Hrvatskih šuma d.o.o., kod kojega je primao plaću u istom razdoblju, pa je zbog toga od Hrvatske vojske primao samo razliku plaće koja bi u svojoj ukupnosti zajedno sa plaćom u Hrvatskim šumama d.o.o. bila u visini plaće koju bi ostvarivao na dužnosti zapovjednika satnije. Stoga navodi kako nema osnove za zaključak da bi visina razlike plaće koju je tužitelj ostvarivao u HV-u bila plaća vojnika, jer mu u to vrijeme to nije bilo jedino primanje, a nije mogao u Hrvatskim šumama i kod HV-a istovremeno ostvarivati dvije pune plaće. Predlaže od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te po potrebi od Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnica Našice i Hrvatske vojske, pribaviti podatke o zaposlenju i visini primanja tužitelja u razdoblju od 01.01.1991. do 14.04.1993. godine, te potom po potrebi provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine ukupnih primanja tužitelja u tom razdoblju.

2.3. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te ističe da tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 17. lipnja 2025. dodatno predlaže od Središnjeg vojnog arhiva pribaviti podatak o zapovjednoj strukturi 136. brigade HV „R“ Podravska Slatina koja je osnovana 28. listopada 1991. temeljem zapovijedi o formiranju i popuni te brigade, vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga dr. IĆ i ministra obrane PĆ od 21. listopada 1991., za čije stvaranje kao kadrovska i tehnička osnova je poslužio 64. samostalni bataljun ZNG-a u kojemu je bio tužitelj. Ističe da je na Web portalu „Veterani“ objavljena zapovjedna struktura 1. bataljuna 136. brigade gdje se, između ostalih, ovdje tužitelj navodi kao zapovjednik satnije. Posebice ponovno ističe da je u HV-u primao ostatak plaće do pune plaće zapovjednika satnije, što je razvidno iz platnih lista HV-a koje prileže spisu, dok ostali suborci nisu primali nikakav dodatak, što ukazuje da drugačiji status tužitelja u HV -u. Također predlaže još jednom zatražiti od Područnog odjela za poslove obrane Virovitica podatke o visini plaće vojnika i zapovjednika satnije u spornom razdoblju.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, kao i očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora za mirovinsko osiguranje, Odjela za poslove mirovinskog osiguranja, KLASA: 140-01/24-35/305, URBROJ: 341-99-11/1- 24-2 od 24. prosinca 2024., očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o., KLASA: NA/24 -01/964, URBROJ: 17-00-08/02-25-02 od 17. siječnja 2025., dopise tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/188, URBROJ: 512M-02-03-25-17 od 22. travnja 2025., KLASA: UP/II 560-01/23-01/188, URBROJ: 512M-02-03-25-19 od 29. travnja 2025. i KLASA: UP/II 560-01/23-01/188, URBROJ: 512M-02-03-26-27 od 23. veljače 2026. pribavljenih tijekom upravnog spora te je saslušao svjedoke KĆ i HĆ, a dana 23. listopada 2024. i 25. ožujka 2026. kod ovoga Suda održane su javne rasprave kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravi održanoj dana 13. svibnja 2026. tužitelj je odustao od predloženih dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka ŽĆ i ZĆ, provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te pribave podataka o zapovjednoj strukturi 136. brigade HV-a.

6. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitan ja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 31. siječnja 2023. za izdavanje potvrde o obnašanju dužnosti zapovjednika satnije pri VP 2158 Podravska Slatina za razdoblje od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992.

8. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9. Povodom navedenog zahtjeva proveden je odgovarajući upravni postupak te je na predmetne okolnosti uzeta izjava na zapisnik od tužitelja, a saslušani su i svjedoci LĆ i ZĆ.

10. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako iz službene evidencije proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Dragovoljačkim oružanim skupinama za razdoblje od 2. srpnja 1991. do 5. kolovoza 1991., 136. brigadi HV za razdoblje od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992. te pričuvnom sastavu MUP-a za razdoblje od 1. veljače 1992. do 8. svibnja 1992.

11. Nadalje, proizlazi da je iz očitovanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjel G-1 Karlovac, KLASA: 561-01/18-01/6713, URBROJ: 3468-G1-01-23-6 od 25. travnja 2023. razvidno da je izvršen uvid u popis vojnih osoba (VOB 8) i bazu branitelja te je utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 2158 Podravska Slatina (136. brigada HV „R“) u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992. na dužnosti strijelca, s činom vojnika. Također, na radnoj karti za pričuvni sastav HV - a tužitelj je evidentiran na rednom broju 70 s činom vojnika te dužnosti strijelca.

12. U svom iskazu pred Područnim odsjekom za poslove obrane Virovitica, KLASA: 560-01/23-01/57, URBROJ: 512M2-81-23-3 od 4. svibnja 2023. svjedok LĆ u bitnome je iskazao da je u postrojbama Narodne zaštite bio u vremenskom razdoblju od 15. srpnja 1991. do 14. kolovoza 1991., a nakon toga je bio pripadnik 136. brigade HV Slatina na dužnosti pomoćnika zapovjednika za koordinaciju s drugim postrojbama na terenu. Izjavio je da tužitelja osobno poznaje te može potvrditi da je bio pripadnik postrojbe 64. samostalnog bataljuna ZNG i 136. brigade HV-a te je u tim postrojbama obnašao dužnost zapovjednika satnije.

13. Nadalje, svjedok ZĆ je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Virovitica, KLASA: 560-01/23-01/57, URBROJ: 512M2-81-23-4 od 4. svibnja 2023. u bitnome iskazao da je bio pripadnik 136. brigade HV Slatina, da tužitelja osobno poznaje i da je bio pripadnik postrojbe 64. samostalnog bataljuna ZNG i 136. brigade HV-a i u tim postrojbama obnašao je dužnost zapovjednika satnije.

14. Prvostupanjsko tijelo odbijajući zahtjev tužitelja zaključuje da niti jedan od izvedenih dokaza ne ukazuje da bi tužitelj pri VP 2158 Podravska Slatina u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992. izvršavao dužnost zapovjednika satnije , dok tuženik odbijajući žalbu tužitelja potvrđuje zaključke prvostupanjskog tijela.

14.1. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, tuženik i prvostupanjsko tijelo zaključuju da iskaz tužitelja, kao i izjave navedenih svjedoka ne mogu poslužiti kao mjerodavan dokaz u ovoj upravnoj stvari obzirom na podatke iz službene evidencije.

15. Tužitelj s druge strane tvrdio da je u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992., kada je bio pripadnik VP 2158 Podravska Slatina, obnašao dužnost zapovjednika satnije.

16. S obzirom na navedeno Sud je tijekom upravnog spora, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nadopunio dokazni postupak odnosno utvrđivao je odlučne činjenice kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja.

16.1. Tako je sukladno prijedlogu tužitelja, pribavljeno očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora za mirovinsko osiguranje, Odjela za poslove mirovinskog osiguranja, KLASA: 140-01/24-35/305, URBROJ: 341-99-11/1-24-2 od 24. prosinca 2024., očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o., KLASA: NA/24-01/964, URBROJ: 17-00-08/02-25-02 od 17. siječnja 2025., zatim su zatraženi podaci od tuženika o tome kolika je bila plaća vojnika, a kolika zapovjednika satnije u spornom razdoblju te kolika je plaća obračunavana tužitelju u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992. kao pripadniku 136. brigade HV- a, a na ročištu održanom dana 13. svibnja 2026. saslušani su svjedoci KĆ i HĆ (članak 69. ZUS-a).

16.2. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora za mirovinsko osiguranje, Odjela za poslove mirovinskog osiguranja, KLASA: 140-01/24-35/305, URBROJ: 341-99-11/1-24-2 od 24. prosinca 2024. proizlazi da isti ne posjeduju podatke o primanjima tužitelja kod Hrvatske vojske u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 14. travnja 1993.

16.3. Nadalje, iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o., KLASA: NA/24-01/964, URBROJ: 17-00-08/02-25-02 od 17. siječnja 2025. razvidno je da Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Slatina, Šumarija Voćin , čiji je tužitelj bio radnik, posjeduju podatke o primanjima tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 14. travnja 1993., dok podaci za prethodno razdoblje od 1. siječnja do 1. kolovoza 1991. nisu dostupni radi činjenice da su isti uništeni u požaru tijekom Domovinskog rada. Ističu da je iz dostupnih podataka razvidno na koji način je izvršen obračun za pojedino razdoblje te je isto potkrijepljeno obračunskim listama. Također, potvrđuju činjenicu da su primanja tužitelja u tom razdoblju na mjesečnoj razini predstavljala njegovu punu plaću.

16.4. Tuženik u podnescima od 12. svibnja 2025. i 4. lipnja 2025. ističe da su pokušali pribaviti tražene podatke, međutim, iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 561-01/25-02/1, URBROJ: 512m-01-03-25-148 od 8. svibnja 2025. proizlazi da izvršenim pregledom zaprimljenog arhivskog gradiva 136. brigade HV „R“ Podravska Slatina (VP 2158) i ZP Osijek traženi podaci nisu pronađeni. Osim toga, zatražili su i podatke od Područnog odjela za poslove obrane Virovitica te nisu dobili tražene podatke. Međutim, tuženik smatra da traženi podaci nisu relevantni obzirom na pribavljeno očitovanje Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske od 25. travnja 2023. iz kojeg je razvidno da je tužitelj na popisu vojnih osoba evidentiran kao pripadnik VP 2158 Podravska Slatina (136. brigada HV „R“) u razdoblju od 6. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992., dok je iz radne karte za pričuvni sastav Hrvatske vojske vidljivo da je tužitelj bio strijelac – vojnik. Tuženik, osim toga, napominje da je u postupku pribavljen podatak o platnim listama Hrvatske vojske – 136. brigade iz kojih proizlazi da je tužitelj primao plaću vojnika. Smatra da je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da su izjave tužitelja i svjedoka kontradiktorne podacima iz službenih evidencija kojima raspolaže tuženik pa ih se ne može uzeti kao vjerodostojne.

16.5. Nadalje, tuženik je uz podnesak od 23. veljače 2026. dostavio naknadno pristiglu dokumentaciju Područnog odjela za poslove obrane Virovitica (dopis od 16. veljače 2026.) i platne liste 136. brigade HV na kojima se nalaze podaci o isplaćenim plaćama/naknadama tužitelju za rujan, listopad, studeni i prosinac 1991. godine te siječanj 1992. godine. Iz dopisa Područnog odjela za poslove obrane Virovitica od 16. veljače 2026. proizlazi da bi se traženi podaci o tome kolika je bila plaća vojnika, a kolika zapovjednika satnije u spornom razdoblju trebali nalaziti u Službi za financijske i računovodstvene poslove te su putem Službe za poslove obrane isto i zatražili, ali do danas nisu zaprimili tražene podatke.

16.6. Svjedoci KĆ i HĆ su na ročištu održanom dana 13. svibnja 2026. u bitnome iskazali da je u spornom razdoblju tužitelj bio zapovjednik voda 64. Samostalnog bataljuna Zbora narodne garde, a potom 136. brigade HV-a te je, osim toga, bio zamjenik zapovjednika satnije, a nakon što je zapovjednik satnije 1. bojne 136. brigade stradao početkom prosinca 1991. godine, istoga je zamijenio tužitelj i postao zapovjednik satnije.

17. Analizom iskaza saslušanih svjedoka te ostale dokumentacije u spisu ovog upravnog spora te spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, Sud smatra da u konkretnom slučaju tuženik bez ikakvog valjanog obrazloženja nije cijenio izjave svjedoka niti iskaz tužitelja te da u svezi s tim nije razmatrao mogućnost eventualnih propusta u službenim evidencijama.

18. Naime, prema ocjeni ovoga Suda pri donošenju odluke u upravnom postupku iskazi svjedoka nisu dovedeni u vezu sa ostalim dokazima, iako su isti sudjelovali kao pripadnici 136. brigade HV tijekom spornog razdoblja, imaju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te su u cijelosti potvrdili navode tužitelja. Osim toga, tuženik je bez navođenja razloga zbog čega se iskazi svjedoka ne smatraju uvjerljivim ili pak neuvjerljivim dao prednost službenoj dokumentaciji.

19. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik, navodeći u rješenju razloge za svoju odluku, propustio postupiti sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) kojom je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba također imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.

20. Također valja napomenuti da je Sektor za financije i računovodstvo uz dopis od 28. svibnja 2026. (nakon zaključenja rasprave te stoga Sud ne može svoju odluku temeljiti na istome, ali je tuženik u ponovnom postupku dužan navedeno uzeti u obzir) dostavio podatke o bruto primanju gardista – vojnika i zapovjednika satnije u traženom razdoblju, a naglašeno je da su pripadnici Hrvatske vojske koji su bili u pričuvnom sastavu primali naknadu plaće temeljem činova, odnosno dužnosti koje su obnašali. Navedeno se napominje iz razloga jer je iz tablice primanja vidljivo da je akontacija plaće 1991. godine za zapovjednika satnije , bruto osnovica (din) iznosila 19.000 (za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad), dok je iz platnih lista 136. brigade HV na kojima se nalaze podaci o isplaćenim plaćama/naknadama tužitelju za 1991. godinu vidljivo da je tužitelj primao akontaciju upravo u tom iznosu (19.000,00 DIN), međutim, obzirom da je bio zaposlen u Hrvatskim šumama, od istih je primao plaću, a preostalu razliku do iznosa od 19.000,00 DIN od Hrvatske vojske.

21. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada se ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim.

22. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanih rješenja iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja te je predmet, s obzirom na prirodu stvari, vraćen na ponovni postupak te će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi zahtjeva tužitelja koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno izreci presude.

U Osijeku 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS -a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka