Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-645/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja IH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljice AH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) te oboje zastupani po odvjetniku Igoru Vretenaru iz Labina, Sv. Katarine 16, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, (čiji je OIB: 23057039320), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 2.241,20 €, izvan ročišta 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba – članak 10. Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160/51400607-5102963236, od dana 24.04.2006. godine zaključenog između 1. tužitelja IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu korisnika kredita, 2. tužiteljice AH u svojstvu sudužnika te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320 kao Kreditora solemniziran kod javnog bilježnika iz Labina, Zorana Vrsalovića, broj: OU-90/2006, a koja glasi:
„Članak 10.
Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.”
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti 1. tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan novčani iznos od 1.120,60 € uvećan za zakonske zatezne kamate koje se od dospijeća 5. svibnja 2006. godine do namirenja 1. tužitelja IH uvećavaju i do 31. srpnja 2015. godine određuju po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05) odnosno eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , zatim od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, (čiji je OIB: 23057039320) da 1. tužitelju IH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 320,03 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 10. lipnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 11. travnja 2025. zaprimljena je tužba 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH u kojoj se navodi da dana 24. travnja 2006. 1. tužitelj IH je s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102963236 na iznos od 181.600,00 CHF i to 1. tužitelja IH u svojstvu korisnika kredita i 2. tužiteljice AH (supruge 1. tužitelja IH) kao sudužnika te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao Kreditora koji je solemniziran (potvrđen) kod javnog bilježnika iz Labina, Zorana Vrsalovića, broj:
OU-90/2006(dalje: Ugovor o kreditu). U dokaz navedene tvrdnje 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH predlažu uvid u Ugovor o kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i IH kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5102963236 od 24. travnja 2006. 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH prvo vezano uz očekivani prigovor tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na zastaru potraživanja glede isplate vezane uz ništetnost ulazne i izlazna naknade navode kako je relevantno pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. godine, Broj: Su-IV-47/2020-2 u kojem je navedeno: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao pos ljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora . " Dakle temeljem pravnog shvaćanja VSRH u slučaju ništavosti, koja djeluje (ex tunc) od trenutka zaključenja ugovora, restitucija je dio tog instituta i ne može se odvojeno od njega promatrati i počinje teći tek utvrđenjem ništetnosti. Dakle, zastarni se rok iz odredbe čl. 225 Zakona o obveznim odnosima primjenjuje tek nakon donošenja presude o ništetnosti ugovora i/ili njegove odredbe. Potom se ukazuje na odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i IH kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5102963236 od 24. travnja 2006. u kojoj je određeno: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.” Dakle, istim je člankom određeno plaćanje ulazne naknade za koju uopće nije određeno na koje se troškove odnosi. O istim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. upozorio 1. tužitelja IH posebno na iste niti ih pojašnjavao, a izazvale su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama. Ističe se da je ugovor o kreditu bio potrošačke namjene – nekretninu za osobne potrebe. Pored uvida u sam Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i IH kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5102963236 od 24. travnja 2006. predlaže se i saslušanje 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH. Nadalje 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH ističu kako je ništetna i nepoštena ugovorena ulazna naknada (st. 1. i 2. čl. 10. Ugovora) i to temeljem odredbe čl. 81. st. 1. ZZP (96/03) i odredbe čl. 87. st. 1. ZZP (96/03). Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a (96/03) propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, odredbom čl. 87. st. 1. ZZP (96/03) propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH ističu kako je recentna sudska praksa glede ništetnosti ulazne naknade ujednačena i to pod uvjetima da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te da je ista prouzročila neravnotežu na štetu potrošača. Tako se navodi kako je Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. godine utvrđeno kako: "Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP." Nadalje, Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:
Rev-1035/2024 od 6. studenog 2024. godine utvrđeno je kako: „Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i ostale ugovorne odredbe (pa i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.” Dakle, s obzirom da parnične stranke o ulaznoj naknadi nisu pojedinačno pregovarale te kako je ista dovela do znatne neravnoteže na štetu potrošača ista je temeljem odredbi čl. 81. i čl. 87. ZZP-a nepoštena i ništetna. Posljedica ništetnosti jest da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dužan vratiti primljene iznose i to zbog svoje nepoštenosti uz zateznu kamatu od dana stjecanja temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. U svezi visine tužbenog zahtjeva naglašava se da 1. tužitelj IH je od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. zatražio dostavu dokumentacije glede visine i datuma plaćanja ulazna i izlazne naknade. Iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi kako je 1. tužitelj IH dana 4. svibnja 2006. godine uplatio iznos od 8.443,13 kn / 1.120,60 EUR-a glede ulazne naknade. 2. tužiteljica AH naglašava da je ona suglasna da su sva plaćanja po Ugovoru o kreditu, tako i glede ulazne naknade vršena u ime u i korist 1. tužitelja IH. Pored već predloženih dokaza predlaže se izvršiti uvid u dokumentaciju – podatak o naplaćenoj naknadi. 1. tužitelj IH potom navodi da on potražuje zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od svake uplate i to sve temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a s obzirom da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. bio nepošten, a zbog kojeg se nepoštenja utužene odredbe i trebaju proglasiti ništetnima. Nadalje, ovakvo je pravno tumačenje u cijelosti u skladu sa recentnom sudskom praksom, pa tako i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd-691/2024 od 21. veljače 2024. godine u kojem je navedeno kako: „Pri tome se tuženiku ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30 . lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.” Slijedom svega navedenog, 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH predlaže sudu donošenje sljedeće presude: „I. Utvrđuje se da je ništetna odredba – članak 10. Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/51400607- 5102963236, od dana 24.04.2006. godine zaključenog između tužitelja I, OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu korisnika kredita, ASTRID KOS u svojstvu sudužnika te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320 kao Kreditora solemniziran kod javnog bilježnika iz Labina, Zorana Vrsalovića, broj: OU-90/2006, a koja glasi: „Članak 10. Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.” II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan novčani iznos od 1.120,60 EUR-a uvećan za zakonske zatezne kamate koje se od dospijeća 5. svibnja 2006. godine do namirenja tužitelja uvećavaju i do 31. srpnja 2015. godine određuju po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05) odnosno eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u roku od 15 dana od presuđenja i to uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.“
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-645/2025-2 od 20. veljače 2026. pozvan je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. da u roku od 30 dana dostavi sudu odgovor na tužbu jer u protivnom će se donijeti presuda zbog ogluhe.
3. Međutim tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., iako je uredno primio naznačeno rješenje i tužbu 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH od 11.4.2025. s prilozima, nije ovome sudu u ostavljenom roku od 30 dana dostavio svoj odgovor na tužbu.
4. Prema čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema čl. 331.b st. 2 ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1 ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3 stavak 3 ZPP-a). Nadalje čl. 331.b st. 3 ZPP-a je propisano da donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2 ovoga članka prije toga pribave obavijesti. Prema čl. 331.b st. 4 ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Također čl. 331 .b st. 5 ZPP-a. je propisano da donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Nadalje čl. 331.b st. 6 ZPP-a je propisano da protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena i na kraju čl. 331b st. 7 ZPP-a je propisano da u slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.
5. Polazeći od presumpcije da je tuženi svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje su 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica AH podnijeli, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu koja mu je dostavljena sukladno traženju ovoga suda to je po osnovi prethodno citiranog čl. 331.b st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkama I i II.
6. Člankom 154 st. 1 ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. U smislu čl. 164 st. 3 ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. Prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud je obavezao tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da 1. tužitelju IH naknadi trošak njihovog zastupanja po angažiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH od 11.4.2025. po Tbr. 7 toč. 1. važeće odvjetničke tarife u zatraženom iznosu od 200,00 €. Nadalje taj iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 € tako da ukupni troškovi zastupanja 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH iznose 250,00 €. Pored navedenog 1. tužitelju IH i 2. tužiteljici AH su dosuđeni i trošak sudske pristojbe na tužbu 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH od 11.4.2025. u iznosu od 34,43 € kao i trošak sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-645/2025-4 od 10. lipnja 2026. u iznosu od 35,60 € tako da ukupni parnični troškovi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iznose dosuđenih 320,03 €. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.
U Rijeci 10. lipnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
- pun. 1. tužitelja IH i 2. tužiteljice AH i
- tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d.
NAPOMENA: Sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018 i 51/2023) na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Dakle 1. tužitelj IH i 2. tužiteljica IHĆ trebaju u roku od tri dana od primitka ove presude zbog ogluhe platiti sudsku pristojbu na tu presudu u iznosu od 35,60 €, a u protivnom im treba napisati rješenja o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na ovu nepravomoćnu presudu zbog ogluhe u iznosu od 71,21 €.
