REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-10/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Taumedia d.o.o. iz Sesveta, Petra Dobrovića 30, OIB: 91109997431, zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri, iz Zagreba, protiv tuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 4. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 10. lipnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

r i j e š i o  j e

I Tuženik JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelja Taumedia d.o.o. iz Sesveta, Ulica Petra Dobrovića 30, OIB: 91109997431, u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu 1/3 dijela nekretnine u [adresa], time što je u prosincu 2024., a što je tužitelj saznao 23. prosinca 2024., promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i stana na I. katu, čime je potpuno onemogućio tužitelja u korištenju 1/3 dijela kuće, slijedom čega se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda ključ ulaznih vrata kuće u [adresa] i stana na I. katu tužitelju, te da preda ključ ulaznih vrata kuće trećem suvlasniku nekretnine, ĐB iz [adresa]. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, te mu se nalaže da se u buduće kloni takvog i tome sličnog smetanja.

II Nalaže se tuženiku ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Taumedia d.o.o. iz Sesveta, Ulica Petra Dobrovića 30, OIB: 91109997431, parnični trošak u iznosu 599,81 EUR, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži izricanje prijetnjom novčanom kaznom, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. siječnja 2025. navodi da su stranke suvlasnici, svaka u 1/3 dijela, i suposjednici nekretnine u naravi kuće i dvorišta u [adresa]. Navodi da je tuženi 23. prosinca 2024. promijenio bravu ulaznih vrata kuće i stana na I. katu u toj kući, čime je u cijelosti onemogućio tužitelja u posjedu 1/3 dijela predmetne nekretnine, u kojoj se nalaze i osobne stvari tužitelja i odgovornih osoba tužitelja, kao i u prodaji predmetnog dijela nekretnine promijenivši bravu na ulaznim vratima kuće, a za koju činjenicu je tužitelj saznao dana 23. prosinca 2024., kao i na ulaznim vratima stana na I. katu (pretpostavljeno istoga dana) koju činjenicu je tužitelj saznao 2. siječnja 2025. Navodi da je na taj način tuženik u cijelosti onemogućio tužitelja u suposjedu navedene nekretnine čime je počinio čin smetanja suposjeda, slijedom čega ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim traži zaštitu svojeg suposjeda.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu. Čini neprijepornim da su stranke suvlasnici kuće na adresi [adresa], ali osporava da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji od 4. prosinca 2024. stekao dvosobni stan na I. katu budući je stekao 1/3 prava vlasništva nad cijelom nekretninom, te je tako suposjednik i suvlasnik nekretnine u istom omjeru i u prizemlju, na I. katu i u potkrovlju. Unatoč navedenom, tužitelj objavljuje oglase na stranicama za prodaju nekretnina te se lažno predstavlja kao vlasnik stana na I. katu. Pri tome, stalno dovodi nepoznate ljude u kuću koja je u suvlasništvu tuženika zanemarujući činjenicu da se na I. katu kuće nalaze osobne stvari tuženika. Tuženik je upravo zbog ovakvog uznemiravanje i smetanja njegovog prava na suposjed odlučio promijeniti bravu koristeći se institutom dopuštene samopomoći. Tužitelj je u više navrata pokušao iz stana na I. katu izbaciti stvari tuženika iako za to nema nikakvo pravo. Slijedom navedenog, tuženik je upravo zbog bojazni da će tužitelj trećoj osobi otuđiti nešto što predstavlja i njegovo suvlasništvo promijenio bravu, a sve kako bi zaštitio sebe i svoju imovinu. Poziva se na čl. 24. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Činjenica je da si je tužitelj prisvojio nešto što ga ne pripada u opsegu u kojem on misli, te pokušava s tim raspolagati na način da isključuje ostale suvlasnike. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o prodaji nekretnine od 4. prosinca 2024. (stranica 5-6 spisa), Tabularna ispravu od 9. prosinca 2024. (stranica 9 spisa), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 11-12, 92-96 spisa), izvješće VII. Policijske postaje Zagreb od 13. siječnja 2025. (stranica 14 spisa), e-mail korespondenciju (stranica 21- 23 spisa), saslušao svjedoka VB (stranica 57 spisa), prokuristicu tužitelja DB (stranica 57-58 spisa), fotografirao nekretninu i proveo očevid na licu mjesta (stranica 70-72 spisa), dopise tuženika upućene gosp. VB (stranica 86-88 spisa), Kupoprodaji ugovor od 15. srpnja 2024. (stranica 89 spisa), izjava TB od 14. studenog 2025. (stranica 90 spisa) te saslušao tuženika (stranica 97-98 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Svjedok VB iskazuje da je vlasništvo prostora koji je predmet spora stekao temeljem ugovora sa TB. Radilo se o prostoru na I. katu kuće u [adresa], te ulaza u samo dvorište, šupe, zajedničkog hodnika i potkrovnog stana. Prije njega je u tom stanu živjela TB, o kojoj je brinuo, a nakon što je ona napustila taj stan, on ga je redovito obilazio. 2013. se u stan ispod uselio tuženik koji do tada tu nije živio, a koji je bio pastorak TB. Budući da ga je on obavijestio da će prodati svoj suvlasnički dio, bio je zainteresiran za kupnju istog te su čak i dogovorili cijenu u visini 25.000,00 EUR, čime mu je on maksimalno izašao u susret, no međutim, kako on nije skupio taj iznos, svjedok je oglasio stan i prodao ga tužitelju. Prokuristici tužitelja je predao snop ključeva i uveo je u posjed, a to su bili ključevi od ulazne ograde, ulaznih vrata kuće, vrata na prvom katu stana i potkrovlja, te šupe i podruma. Nekoliko dana nakon toga je upoznao prokuristicu tužitelja s tuženikom te mu je ona pričala o svojim planovima za uređenje tog prostora. Nakon nekog vremena, negdje prije Božića prošle godine, ona ga je nazvala i rekla mu da joj tuženik priječi ulazak u dvorište na način da uopće nije mogla otključati ogradu i ući u dvorište. Tada joj je, kao bivši odvjetnik, rekao pravni savjet da se može poslužiti samopomoći ili tražiti zaštitu svog posjeda.

6. Prokuristica tužitelja DB u svom iskazu navodi, da je, kao što je iskazivao saslušani svjedok, ona od njega kupila njegov suvlasnički dio u naravi stan na I. katu kuće u [adresa], s pripadajućim suvlasničkim dijelom dvorišta, hodnika, podruma i potkrovlja, te šupom. VB ju je uveo u posjed na način da joj je predao snop ključeva od vrata te nekretnine (ograde, ulaznih vrata u kuću, stana na I. katu, podruma i šupe), te su naknadno došli u kuću kada je ona otključala ulazna vrata, kao i vrata stana na I. katu i tada je on pozvao i tuženika. Ona je tuženika i prethodno vidjela kada je došla obići stan po oglasu za prodaju. Nakon što su se službeno upoznali, svjedok VB je otišao, a ona je s tuženikom otišla u njegov stan gdje su razgovarali nekih sat vremena o planovima vezanim uz nekretninu budući da se radi o starijoj kući koja nije bila održavana i zahtijevala je ulaganje. Ona je negdje prije Božića, dan prije Badnjaka, došla u tu nekretninu, no međutim, nije mogla otključati ulazna vrata kuće, a ne kako je svjedok rekao, ograde, te je mislila da je možda brava pokvarena, no međutim, shvatila je da nije i pokušala je nazvati tuženika, ali se on nije javljao, ali je dreknuo iznutra da joj neće otvoriti vrata. Kada je kasnije došla, ušla je u kuću jer vjerojatno omaškom nije bila zaključana, i kada je krenula na prvi kat i došla na ulazna vrata pokušala ih je otključati, što nije uspjela, jer je bila promijenjena brava, a tuženik je izašao i rekao joj da je promijenio sve brave i je li ona provalila. Nije ju pustio u stan i izgurao ju je van iz kuće, što je bilo vrlo neugodno i više se nije ni usudila sama dolaziti u tu kuću. Bila je čak angažirala zaštitare da zajedno uđu, no međutim, kada je došla pred nekretninu, vidjeli su da gori svjetlo na prvom katu i da radi televizor i zaštitar nije htio ulaziti u nekretninu, slijedom čega je bila prisiljena ustati s tužbom.

7. Tuženik u svom iskazu navodi da je s bratom suvlasnik nekretnine u [adresa], svaki u 1/3 dijela, dok je tužitelj suvlasnik u preostalih 1/3 dijela. Gornji stan je koristila njegova maćeha koju je izmanipulirao odvjetnik VB, te je u konačnici postao vlasnik te nekretnine Ugovorom o darovanju s maćehom. On je imao posjed tog stana i dolazio je u njega iako si je tim posjedom svojatao više nego što mu pripada, a kao što je rekao, kuća nije etažirana i svi su suvlasnici u 1/3 dijela. Otkada je on bio u posjedu stana na katu nije bio u njemu, niti je imao ključ tog stana. Iako je u parničnom postupku bio uspio s pravom na posjed i tog dijela nekretnine, maćeha mu nikada isti nije predala. Navodi da je punomoćnik svoga brata koji živi u [adresa] i budući je to njihova roditeljska kuća u kojoj su odrasli htjeli su otkupiti taj dio, no međutim, odvjetnik VB je isti prodao bez da ih je obavijestio. Sjeća se da je 23. prosinca 2024. netko pokušavao ući kroz ulazna vrata, te je ista otvorio i tada mu se predstavila prokuristica tužitelja koja je rekla da dolazi pokazati nekretninu potencijalnom kupcu. Pustio ju je u stan, u tom trenutku još uvijek nije bilo kupca i prepucavali su se oko toga i ona je čak zvala policiju. Osporava da bi ona imala ikada posjed te nekretnine i on je nikada do tada nije viđao da bi tu došla i da bi istu posjedovala. Bravu od haustora je promijenio 24. prosinca 2024. budući da ga je ona uznemiravala i bojao se pošto je često na bolničkom liječenju, da se neće moći vratiti. U to vrijeme je odvjetnik VB još uvijek imao ključeve i odvozio je stvari iz stana na katu dok ga nije bilo, iako su te stvari bile tuženikove. Budući da se nasilno pokušavalo ući u kuću brava na ulazu u haustor se više nije mogla otključavati, te je istu promijenio između Božića i Nove Godine 2024. i nikome nije dao ključeve. Kada bi prokuristica tužitelja dolazila s kupcima otključavao bi vrata i pustio ih da razgledaju nekretninu i zajedno išao sa njima gore. Vodi postupak protiv VB i tužitelja radi pobijanja ništetnosti pravnih poslova kojim su stekli prijeporni suvlasnički dio te nekretnine.

8. Provedenim očevidom na licu mjesta, dolaskom na lice mjesta u [adresa] utvrđeno je da su rolete u prizemlju kuće spuštene, a dvorišna vrata su bila zaključana radi čega nije bilo moguće pristupiti do ulaznih vrata kuće, što je fotografirano, a fotografije su sastavni dio zapisnika.

9. Slijedom navedenog provedenim dokazima je kao neprijeporno utvrđeno:

- da su stranke suvlasnici, svaka u 1/3 dijela naravi kuće i dvorišta u [adresa],

- da je tuženik 24. prosinca 2024. promijenio bravu od haustora, a kako ju je netko oštetio dok je bio na bolničkom liječenju, između Božića i Nove Godine 2024. ju je promijenio i nikome nije dao ključ.

10. Prijeporno je:

- je li tužitelj stekao suposjed svog suvlasničkog dijela nekretnine,

- je li opisanim činom tuženik smetao tužitelja u njegovu suposjedu navedene nekretnine.

11. Iz provedenih dokaza, iskaza svjedoka UB i prokuristice tužitelja suglasno proizlazi da je, nakon kupoprodaje suvlasničkog dijela prijeporne nekretnine, svjedok UB predao prokuristici tužitelja ključeve od ulazne ograde, ulaznih vrata kuće, vrata na prvom katu stana i potkrovlja, te šupe i podruma, čime ju je, po utvrđenju ovoga suda, uveo u posjed. Činjenicu da joj je svjedok UB predao ključeve ne osporava tuženik, ali drži da tužitelj nije stekao posjed iste, budući nekretnina nije etažirana i stranke su suvlasnici iste u 1/3 dijela. No međutim, neovisno o činjenici što kuća nije etažirana, svjedok VB je vršio posjed svog suvlasničkog dijela nekretnine na način da je istu obilazio, imao ključeve stana na katu, kao i ulazne ograde, ulaznih vrata kuće, potkrovlja, te šupe i podruma, koji je predao prokuristici tužitelja, slijedom čega je tužitelj stekao posjed.

12. Prema čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. Sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP, posjedniku komu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da sud utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

14. Sud, sukladno čl. 22. st. 2. ZVDSP pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Po utvrđenju ovoga suda, promjenom brave na ulaznim vratima, kao i kasnije na vratima stana na prvom katu, tuženik je smetao suposjed tužitelja jer ga je na taj način potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda faktične vlasti nad nekretninom. Nije osnovana tvrdnja tuženika da se on poslužio institutom samopomoći budući da samopomoć podrazumijeva čin vraćanja oduzetog posjeda, a ne potpuno isključivanje iz posjeda, odnosno suposjeda.

16. Činjenica da je tim činom tuženik htio spriječiti tužitelja da dovodi potencijalne kupce, što ga uznemirava budući je teški bolesnik i često na bolničkom liječenju, ne opravdava njegovo postupanje. To zato, jer sud sukladno čl. 22. st. 2. ZVDSP pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

17. Budući da je tuženik u svom iskazu učinio neprijepornim čin smetanja, to je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u izrijeku.

18. Odbijen je zahtjev tužitelja za izricanjem prijetnje novčanom kaznom tuženiku s obzirom da ne postoji pravna osnova za isto. Naime stupanjem na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. promijenjen je institut posjedovne zaštite u tom dijelu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a, a visina troška odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015), u daljnjem tekstu: OT, te vrijednosti predmeta spora.

20. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku dosuđen je parnični trošak i sukladno Tbr. 7. toč. 2. OT, koji se odnosi na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini 200 bodova odnosno 400,00 EUR, čemu je pribrojen trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 100,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 39,81 EUR i rješenje 60,00 EUR, tako da je tuženiku priznat trošak u iznosu 599,81 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave rješenja.

Dna:

1. pun. tužitelja uz rj. za platež sp na rješenje

2. tuženiku