Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-1541/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja DHO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja ŽHO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužiteljice VHO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tužiteljice ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. svi zastupani po punomoćnici Dragici Čogelja, odvjetnici iz Zajedničkom odvjetničkog ureda Žarko Čogelja i Dragica Čogelja iz Šibenika, protiv tuženika Grada Novalje, OIB: 85290822507, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, zastupanog po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2026., u prisustvu 1. do 5. tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 10. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I) Utvrđuje se da su tužitelji CHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela, ŽHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela, VH OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela, VHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela, ŽH OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela, vlasnici fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno novoformirane nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a koja katastarska čestica je formirana temeljem Geodetskog elaborata broj: 110-2021, izrađenog od Geon mjerenja d.o.o. Novalja, D [adresa] mag. ing. geo et geoinf. od dana 23. kolovoza 2021. godine a koji Geodetski elaborat je sastavni dio ove presude.

II) Ovlašćuju se tužitelji CHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela, ŽHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela, VH OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela, VHO OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela, ŽH OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/9 suvlasničkog dijela,na fizičkom dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na Geodetskom elaboratu broj: 110-2021, izrađenog od Geon mjerenja d.o.o. Novalja, D Petra mag. ing. geo et geoinf. od dana 23. kolovoza 2021. godine, a koji Geodetski elaborat je sastavni dio ove presude, označen kao novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], po izradi prijavnog lista kojim će se od dijela nekretnine koji je u isključivom vlasništvu tužitelja formirati posebnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na toj nekretnini za cijelo zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnokjnižni odjel Pag, K. O. [katastarska općina], uknjižbu prava vlasništva za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena GRAD NOVALJA, OIB: 85290822507, TRG DR. FRANJE TUĐMANA 1, 53291 NOVALJA.“

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode kako su, temeljem nasljeđivanja, vlasnici i posjednici fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno novoformirane nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 162 m2, a koja katastarska čestica je formirane temeljem Geodetskog elaborata broj: 110-2021, izrađenog od Geon mjerenja d.o.o. Novalja, Ĉop [adresa] mag. ing. geo et geoinf. od dana 23. kolovoza 2021. godine, a koja nekretnina u naravi predstavlja okućnicu, dvorište obiteljske kuće tužitelja položena na kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koje čestice zajedno predstavljaju jednu stambeno-gospodarsku cjelinu. Kuću (položenu na kat. čest. [katastarska čestica]) je sagradio 1866. godine, zajednički prednik ovdje tužitelja DHOĆ pok Ž (**.**.1823.- 2.1.1897) i od tada je obitelj naseljena na Gageru i kuća je vlasništvo i posjedu obitelji kao i dvorište oko kuće (položeno na novoformiranoj kat. ĉest. 487/16, površine 162 m2), koje se od tada koristi kao pripadajući dio kuće. Sin pok. FHO, ŽHOĆ pok. V (**.**.1865.- 26.11.1935) nakon što je rođen i odrastao cijeli je svoj život živio u kući i koristio kuću i dvorište. Njegov sin VHOĆ (**.**.1904.-11.11.1976), je nastavio tu živjeti s suprugom CH r. FH pokojnoga C. Tu su se rodili njihovi sinovi (ovdje tužitelji i prednici ovdje tužitelja): TH, ČH, JH, EH, UH. Pred kućom do ceste imali su mali vrt u kojem su sadili krumpire i ostalo povrće, u dijelu od kuće ispred pa do puta. Do puta bila je sazidana gromača koja je prije 20tak godina zamijenjena zidom koji je dio kamen dio beton budući da se postojeća gromača rušila i predstavljala opasnost za automobile na cesti. CHO i ŽHO sjećaju se postojanja to gromače od svoga rođenja. U tom djelu dvorišta bilo je i veliko stablo, koje se moralo maknuti jer se osušilo ali su ga ranije koristili za hlad. Na niti grane bi najesen objesili veliku kuku, pa bi u dvorištu klali janjce i ovce, koje bi onda objesili na tu kuku odrali i usoljavali za zimu. Od gromače pa skoro do pred kuću sadili su svo povrće koje je moglo tamo uspijevati a kojim su se mogli prehraniti kapulu, krumpir, bob, salatu i drugo povrće koje bi im uspijevalo. CHO (tužitelj ad.1)) je živio s roditeljima u kući do 1967 i u to doba im je pomagao oko sadnje tog povrća. Nekad su preko ljeta kada su bile velike vrućine stavljali stol ispod grana od tog drveta drače i tamo bi večerali. U njihovim sjećanjima uvijek je dvorište kao sastavni dio kuće, na tom dvorištu su radili i živjeli i uvijek se znalo da je to njihovo, pripada kući. Nitko nikada nije sporio dvorište i njegovo korištenje oduvijek je smatrano kao dio uz kuću. Predmetne su nekretnine su isključivo vlasništvo tužitelja koji kao i njihovi prednici prije njih, nesmetano posjeduju predmetno dvorište, a treće osobe ne polažu nikakva stvarnopravna ovlaštenja na istima. Tužitelji su izvanknjižni vlasnici fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina predstavlja ograđenu okućnicu obiteljske kuće, a koju tužitelji, kao i njihovi prednici koriste kao jedinstvenu stambeno gospodarsku cjelinu, još od 1866. godine kad je izgrađena obiteljska kuća. Predmetna nekretnina nije unesena u priložena ostavinska rješenja, no njima se dokazuje pravni slijed između tužitelja i njihovih prednika. Kako je nesporno da nitko nikada nije tužiteljima niti njihovim prednicima sporio dvorište i njegovo korištenje, isti su posjedovali dvorište kao samostalni pošteni posjednici skoro 160 godina. Štoviše, dvorište je ograđeno i uvijek je smatrano kao dio kuće, pa su time ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako tuženik ovime daje odgovor na tužbu tužitelja kako slijedi. Tuženik spori tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelji tvrde kako su utuženi fizički dio nekretnine stekli nasljeđivanjem, a da uz tužbu ne dostavljaju rješenje o nasljeđivanju. Nadalje, navode i kao osnov dosjelost, ali iz dokaza koje prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva ni po toj osnovi. Iz dostavljene dokumentacije i dalje ne proizlazi da su tužitelji nasljeđivanjem stekli utuženu nekretninu. Tužitelji i dalje spominju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio predmet ostavinskih postupaka prednika tužitelja, pa tako ne može niti predstavljati naslijeđenu imovinu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u geodetski elaborat (l..s16-26), izvod iz katastarskog plana (l.s. 27), zk izvadak za predmetnu nekretninu (l.s.28-299, ,rješenje Općinskog suda u Pagu poslovni broj Z-408/85 od 6.3.1966. (l.s.40), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1311/2019 od 11.6.2019. (l.s.41-42), rješenje o nasljeđivanju iza pok. THO posl.br, O-29/90 od m30.9.1990. (l..s. 43-45), održan je očevid na licu mjesta dana 5. rujna 2025. (l.s.80-84), izvršen je uvid u skicu lica mjesta os 20.10.2025. s fotodokumentacijom (l.s.87-91), saslušani su svjedoci KH, HH, te tužiteljica ad.4.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da su vlasnici nekretnine oznake čest. 487/6 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno novoformirane nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te uknjižba toga prava u zemljišnim knjigama za cijelo.

6. Činjenični supstrat tužbe predstavlja opis događaja za koji tužitelji smatraju da im pruža osnove za isticanje određenog zahtjeva. Pri iznošenju činjenica vezanih uz određeni događaj potrebno je iznositi samo pravno relevantne činjenice iz kojih mogu nastati pravne posljedice koje se ističu u tužbenom zahtjevu te je sud dužan analizirajući činjenične navode stranaka izvesti zaključak o tome koja je to građanskopravna norma koja se odnosi na iznesene činjenice. Kako je prethodno navedeno iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na dosjelosti odnosno da se nalaze u samostalnom, neometanom i neprekinutom posjedu utužene nekretnina više od 40 godina, a služi im kao okućnica obiteljske kuće.

7. Na okolnost identifikacije predmetne nekretnine sud je održao očevid na licu mjesta dana 5. rujna 2025. godine uz sudjelovanje vještaka geodeta te je neposrednim opažanjem utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja dvorište, pomoćnu zgradu, gusternu i hidrofor. Navedeno se nalazi na čest.zm. 487/16, koja je nastala od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz priložene fotodokumentacije uz skicu lica mjesta vidljivo je da se čest. 476/16 nalazi uz kuću tužitelja, te u najvećem dijelu predstavlja ograđeno dvorište nekretnine tužitelja.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige vidljivo je da je utužena nekretnina upisane kao vlasništvo Grada Novalje.

9. Iz rješenja Općinskog suda u Pagu poslovni broj Z-408/85 od 6.3.1966 proizlazi kako je provedena uknjižba prednika tužitelja na čest.br. 488/15 k. o. [katastarska općina].

10. Na okolnost utvrđivanja stjecanja vlasništva utuženih nekretnina te neometanog posjeda dugi niz godina sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.

11. Svjedok KH iskazao je i da je predmet postupka bio vrt koji nije u početku bio ograđen, a koji su prednici tužitelja koristili i sadili salatu, selen, mrkve i drugo povrće. Poznato mu je da su predmetni vrt koristili DHOĆ i CH a oni su otac i majka od tužitelja. Poznato m je da su prednici tužitelja vrt koristili od 1961. a i ranije, nije čuo da bi im netko osporavao vlasništvo nekretnine niti da su bili sporovi vezano za međe sa susjedima. Na mjestu gdje je sada zid, prije bio vrt odnosno nije bilo ograđeno i granica nije bila pomaknuta ni vani ni unutra. Navodi da od djece od DHOĆ i CH nije mu poznato da je itko ostao na zemlji nego da su svi otišli vani, netko u inozemstvo a netko u [adresa]. Masline i cvijeće koje je sada zasađeno u vrtu sađeno je nedavno i da su sadili ovi mladi koji su sada tu, F i ova kojoj ne zna ime.

12. Svjedokinja HH iskazala je da je došla 1961. kada se udala i ona je prva susjeda . Tu sam u ovoj kući zatekla je roditelje od ŽHO i ostalih, DHOĆ i CH, predmetnu nekretninu koristili su DHOĆ i CH te njihova djeca. Zna da je tada s donje strane bio zidić na mjestu današnjeg zida, a s gornje strane je bio jedan jako niski zidić odnosno vrt je bio ograđen. Zna da su tu sadili povrće. Ona je tu dolazila godišnje tri puta, u svibnju, ljeti i nije čula da bi itko osporavao vlasništvo prednicima tužitelja niti da su imali ikakve sporove u vezi međe. Betonski zid uz cestu izgrađen je prije 4 do 5 godina, nije sigurna. Na mjestu sadašnjeg zida bila je gromača odnosno suhozid. Navodi kako se toga prisjetila uvidom u svoju fotografiju staru oko 25 godina. Ne zna kako se dio iza kuće koristio, navodi kako je bio vrtlić.

13. Tužiteljica ad.4. u stranačkom iskazu pojašnjava da je njihov predak DHOĆ

– IH pok. Ž doselio se na Gager još u 19 stoljeću te 1966. sagradio predmetnu kuću među prvima. Ova saznanja ima po priči njenih predaka, ali i uvidom u knjigu Lunjski libar koja je pisana po arhivskim podacima. Sin GH , T je ostao na kući i živio sa svojom suprugom Č. Njega je naslijedio njegov sin CHOĆ, njezin djed. On je ostao u kući i dogledao roditelje. Nakon njega naslijedili su ga njegovi sinovi, imao je pet sinova , ŽHO, CHO, ČH, T i J. Brat ČH je darovnim ugovorom svoj dio kuće prepisao na ostalu braću. Brat J je bio svećenik i kada je on umro ostali su naslijedili njegov dio u kući. Osim kuće koristilo se i dvorište koje se nalazi ispred kuće, bilo je ograđeno starom gromačom. Ta stara gromača se zamijenila zidom kombinacija betona i kamena i to prije 20-ak godina, budući se gromača počela odronjavati. Navedeni zid je građen točno na mjestu gdje je nekada bila gromača. Kada ja kao mala dolazila s roditeljima sjeća se da je na tom dijelu bilo jedno veliko stablo koje se sasušilo pa su ga zasjekli, i nekakvog drugog raslinja, cvijeća i slično. Zna po priči da je baka dok su tamo živjeli sadila sve što je bilo potrebno za domaćinstvo. Stric CHO je do 1967. živio s roditeljima i zajedno s brinuo s njima o kući i dvorištu. Nije nikada čula da je itko smetao njene pretke u posjedu niti da su imali probleme vezano za među sa susjedima. Nemaju ni sada problema niti im itko osporava vlasništvo predmetne nekretnine. Baka se zvala CH. Kuća je na zasebnoj parceli i ona je vlasnički sređena na način da su na istoj kao vlasnici upisani oni. U selu Gager je specifična situacija za dvorišta budući su sva dvorišta na jednoj parceli na kojoj je kao vlasnik upisan Grad Novalja iako svi znaju koji dio dvorišta pripada kojoj kući te tko koristi ta dvorišta ispred kuće. Zna da je susjed također morao prolaziti kroz ovakav postupak kako bi se uknjižio na svom dvorištu. Navodi kako su angažirali geodeta koji je napravio elaborat i koji je točno odredio granice dvorišta. Prilikom izrade elaborata su bili prisutni članovi MO te susjedi koji su potvrdili granice dvorišta. Tada je bio prisutan i predstavnik Grada Novalje te su tada dobili suglasnost da mogu krenuti u ovaj postupak. Navodi kako za njihovu kuću postoji vodovod odnosno da su se spojili na vodovod. Na kući postoje svi priključci. Ne zna zašto se ni u jednom rješenju o nasljeđivanju ne spominje navedena nekretnina, navodi kako misli da se smatralo kako je to zajedno s kućom. Prije 20-ak godina su shvatili da se kuća i dvorište ne nalaze na istoj čestici. Navodi kako je već 1976. čestica na kojoj se nalazi kuća bilo uvršteno u rješenje o nasljeđivanju pok. djeda. Postoji dokument iz 1948. u kojem se spominje čestica na kojoj je kuća. Danas u kući nitko ne živi stalno ali oni često dolaze, izmjenjuju se. Navodi kako je zadnji put stalno živjela baka CH 1970-ih godina. Svi ostali tužitelji su se pridružili navodima ove tužiteljice.

14. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice sud im u cijelosti poklanja vjeru nalazeći da su iskazi međusobno u suglasju te da ove iskaze pokrepljuje citirana dokumentacija u spisu, te da su dakle, u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

15. Stoga, na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nalazi istinitom i osnovanom činjeničnu osnovu tužbe da su tužitelji nasljeđivanjem stekli ovu nekretninu koja je bila izvanknjižno vlasništvo prednika u trenutku njihove smrti, a ranije vlasništvo bake CH r. FH i djeda VHOĆ, koje vlasništvo je stečeno dosjelošću, uračunavanjem vremena za koje su i prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici.

16. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima OGZ. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

17. Odredbom čl. 160. st. 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a stavak 3. istog članka je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

18. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda prednika tužiteljice kao i same tužiteljice, bio na tuženiku, a što isti nije dokazao.

19. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, slijedi da je ova nekretnina bila u mirnom posjedu i vlasništvu tužiteljevih prednika više od 100 godina, te da ih nitko nikada nije smetao u posjedu i vlasništvu.

20. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali neprekinuti pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

21. Ovdje je istaći da prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Donošenjem ZV koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

22. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ E“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima U i dr. protiv [adresa] i K protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da su tužitelji osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu preko 100 godina, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Dakle, tužitelji su u konkretnom slučaju dokazali istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev, pa je slijedom svega iznesenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da ih tužitelji nisu zatražili.

Pag, 10. lipnja 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćnici,

2. Tuženiku po punomoćniku.