Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-412/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 24.095,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 339,37 eura, od 15.06.2018.;

- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 1.215,61 eura, od 15.07.2018.;

- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 1.074,63 eura, od 15.08.2018.,

- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 1.405,66 eura, od 15.09.2018.,

- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 1.536,94 eura, od 15.10.2018.,

- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 1.484,81 eura, od 15.11.2018.,

- za mjesec studeni 2018. godine na iznos od 1.326,90 eura, od 15.12.2018.,

- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 762,88 eura, od 15.01.2019.,

- za mjesec siječanj 2019. godine na iznos od 1.144,20 eura, od 15.02.2019.;

- za mjesec veljaču 2019. godine na iznos od 1.225,37 eura, od 15.03.2019.;

- za mjesec ožujak 2019. godine na iznos od 1.598,25 eura, od 15.04.2019.;

- za mjesec travanj 2019. godine na iznos od 820,03 eura, od 15.05.2019.;

- za mjesec svibanj 2019. godine na iznos od 804,87 eura, od 15.06.2019.;

- za mjesec lipanj 2019. godine na iznos od 904,58 eura, od 15.07.2019.;

- za mjesec srpanj 2019. godine na iznos od 1.074,16 eura, od 15.08.2019.,

- za mjesec kolovoz 2019. godine na iznos od 1.574,85 eura, od 15.09.2019.,

- za mjesec rujan 2019. godine na iznos od 1.348,39 eura, od 15.10.2019.,

- za mjesec listopad 2019. godine na iznos od 1.318,28 eura, od 15.11.2019.,

- za mjesec studeni 2019. godine na iznos od 933,86 eura, od 15.12.2019.,

- za mjesec prosinac 2019. godine na iznos od 1.301,11 eura, od 15.01.2020.,

- za mjesec siječanj 2020. godine na iznos od 697,72 eura, od 15.02.2020.;

- za mjesec veljaču 2020. godine na iznos od 178,18 eura, od 15.03.2020.;

- za mjesec prosinac 2020. godine na iznos od 25,15 eura, od 15.01.2021.;

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 10. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužbom od 12. svibnja 2023. tužitelj kao policijski službenik MUP RH, PU SD, Postaja pomorske policije Split, potražuje od tužene isplatu s osnova uvećanog dijela bruto plaće navodeći kako tijekom 2018., 2019. i 2020. tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji tužena nije odgovorila. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 29. travnja 2026., isplata iznosa od 24.095,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 1. rujna 2023. tužena navodi kako u predmetnoj pravnoj stvari postoji mogućnost mirnog rješenja predmeta spora, odnosno sklapanja nagodbe pa smatra da bi obračun potraživanja tužitelja trebao biti sačinjen na način da se obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad, dok se 8 sati odnosi na odmor i to neovisno radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, uz napomenu da bi se taj odmor trebao računati isključivo u noćnim satima jer iz izvješća uz radne naloge proizlazi da je posada veći dio odmora koristila u noćnim satima.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 9. veljače 2023., radnih naloga i izvješća uz radne naloge za utuženo razdoblje, obračunskih lista plaće za 2018., 2019. i 2020., CD-a s preslikama iz registra službenih poslova tužitelja, nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jovića od 24. 4. 2024. i Forum revizije d.o.o. od 3. 5. 2023., suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik u spisu ovoga suda br. Pr-549/20 od 10. studenoga 2020. na kojima su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka DU, BU i UU, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Zlatku Cvitanoviću, dipl.oec od 24. 5. 2025., dopune vještačenja vještaka Zlatka Cvitanovića, dipl.oec od 15. 9. 2025., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po novom stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić od 5. 3. 2026. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom u svezi mirnog rješenja spora, na koji zahtjev tužena nije odgovorila,

- da je sustav rada tužitelja organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru, te da je tužena izdavala tužitelju višednevne radne naloge za službu na plovilu, na moru, tijekom koje ne može napuštati brod danju ni noću,

- da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tužena vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena plaća,

- da tužena nije donijela rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, ni o korištenju slobodnih dana ni o radu u turnusu.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tužitelju pripada pravo na isplatu uvećanog dijela plaće s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje, dakle od siječnja 2018. do prosinca 2020. i u kojoj visini.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova neplaćenog prekovremenog rada, za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 1.siječnja 2018. do 31. prosinca 2020.

8. Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14; dalje: ZR) definirano je radno vrijeme kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 61. st. 1. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

9. Člankom 74. ZR određeno je kako tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

10. Prema odredbi čl. 90. st.1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je odredbom čl. 94. ZR propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Odredbama čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33715; dalje: ZP) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12. Prema odredbi čl. 41. Zakona o policiji policijska služba je organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati. Iznimno, ministar može ovisno o potrebama određen službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

13. Odredbom čl. 194. st.1. ZR propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, dok je čl. 9. st.3. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

14. Prema odredbi čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

15. KU ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR- a, no KU u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Odredbama čl. 44. st.1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

16. Prema odredbi čl. 44. st. 11. KU određeno je ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. citiranog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

17. Iz iskaza svjedoka DU, BU i UU, djelatnika Postaje pomorske policije u Splitu, saslušani u predmetu ovog suda pod br. Pr-549/20 dne 10. studenoga 2020., a čiji iskazi se suglasnošću stranaka koriste i u ovom predmetu i koje iskaze ovaj sud kao uvjerljive prihvaća, proizlazi da je rad na brodu bio organiziran na način da bi dobili radni nalog po kojem bi se po nekoliko dana bilo na terenu (4 dana na plovidbi) pa da su imali nekoliko dana slobodnih, ovisno o potrebi službe, te da je redovno radno vrijeme bilo 10 ili 12 sati, a ostalih 12 sati kada bi spavali da to nije bio miran san (čuju se zvukovi od veze, zvukovi pumpe na brodu, i dr.) jer su uvijek aktivno dežurni.

18. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako radi u Postaji Pomorske policije Split u svojstvu upravitelja stroja na brodu tipa A i prema radnom nalogu radio je za jednodnevne i višednevne službe, a najviše za višednevne na brodu "Ivan Kamber", te da su radili od četvrtka do četvrtka. On kao upravitelj stroja dužan je voditi računa o ispravnosti sustava uređaja na brodu, kao i o sigurnosti posade. Bilo je radno vrijeme po 10 sati dnevno, a kada nemaju aktivno radno vrijeme, održavaju brod i vode računa o sigurnosti broda na vezu. Poslove koje su obavljali na brodu bili su evidentirani u izvješćima, dok jedan dio i nije bio evidentiran.

19. Uvidom u radne naloge tužene sud je utvrdio kako je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnog radnog naloga.

20. Kako bi se što pravilnije utvrdilo činjenično stanje, utvrdio broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Zlatku Cvitanoviću, dipl. oec., a koji u svom pisanom vještačenju od 24. svibnja 2025. navodi kako je prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada uzeo u obzir način rada tužitelja. Ako je rad organiziran u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a za rad koji je organiziran u smjeni ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od smjenskog rada (12 h). Kod višednevnih naloga, prekovremeni sati rada se obračunavaju po principu 8 h redovno – 8h prekovremeno – 8 h odmor, bez obzira u kojem danu u tjednu se radi, a kada je tužitelj zbog objektivnih razloga (vremenski uvjeti ili kvar na brodu) bio privezan u luci ili radio na kopnu u auto-ophodnji, taj rad se tretira kao smjenski rad od 12 h redovnog rada, a u slučaju da je smjenski rad prelazio 12 h, utvrđeni su prekovremeni sati, s time da u promatranom razdoblju tužitelj nije koristio „slobodne dane“. Vještak napominje kako kod višednevnih radnih naloga dolazi do preraspodjele ukupnog broja sati na redovan rad, dnevni odmor i prekovremeni rad, što je vidljivo u isplatnim listama kroz stavku „pasivno dežurstvo“. Međutim, pritom se broj tako raspoređenih redovnih sati vrlo često ne podudara s preraspodjelom po principu: 8 (rad), 8 (odmor), 8 (prekovremeni rad). Naime, u pravilu se događa da u onim mjesecima u kojima postoji radni nalog (stupac 3) tužitelju je više isplaćeno redovnog rada – umjesto po 8 sati dnevno, radniku se obračunava po 10 ili 12 sati dnevno, a sve to nauštrb prekovremenog rada, koji se radniku u tim mjesecima ili uopće ne isplaćuje ili se isplaćuje u znatno manjem iznosu od potrebnog. Zato je vještak kod obračuna nepodmirenog redovnog rada (stupac 15) uvažavajući tu činjenicu i konačni, nepodmireni iznos bruto plaće korigirao (umanjio) za više plaćeni redovan rad, jer jedino na taj način predmetni obračun po njemu može biti realan, pritom je vještak svaki prekovremeni sat rada koji tužitelju nije uopće plaćen, uvećao za 150%, a ako je taj rad tužitelju već plaćen, ali bez dodatka za prekovremeni rad, tada ga je uvećao samo za propisanu visinu tog dodatka, tj. za 50%.

Vještak je razliku bruto plaće tužitelja po osnovi neplaćenih sati za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, radio uvažavajući recentnu sudsku praksu glede metode tog obračuna u slučaju višednevne službe izvan mjesta boravka, tj. da se taj rad obračuna po principu: 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad, a 8 sati kao dnevni odmor, te korigirano za one iznose koji su tužitelju isplaćeni po osnovi „pasivnog dežurstva“. Tako utvrđena visina potraživanja tužitelja (u utuženom razdoblju od 1. 1. 2018. do 31.12.2020.) iznosi mjesečno kako je to prikazao u stupcima 11 i 12 Tablice br. 3 (Rekapitulacija razlike bruto plaće Tužitelja), odnosno sveukupno 199.927,19 kn, ili u protuvrijednosti od 26.534,90 EUR (uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate).

20.1. U dopuni vještačenja od 15. rujna 2025., a s obzirom na primjedbe tužene, vještak Zlatko Cvitanović kako tužiteljev rad u promatranom razdoblju nije bio organiziran samo „na drugačiji način“, kako to pogrešno navodi tužena, već i na druga 2 načina (kroz redovan ili kroz smjenski rad) što je vještak u predmetnom obračunu (u Tablici br. 2) morao uvažavati. Vještak se u obračunu neplaćenih prekovremenih sati za tužitelja rukovodio principom (da se u slučaju višednevne službe, rad tužitelja obračuna kao 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad, a 8 sati kao dnevni odmor), a to je i dodatno naglasio u „Obrazloženju uz Tablicu br. 2“ (na str. br. 4 vještačenja). Iz Tablice br. 2 (pregled sati rada tužitelja i izračun razlike bruto plaće po osnovi redovnog rada, prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), može se lako uočiti da su sati dnevnog odmora i sati prekovremenog rada (u stupcima 8 i 9) uneseni samo za one dane u mjesecu u kojima je tužitelj radio prema službenom radnom nalogu, a za one dane kada je tužitelj radio u redovnom radu, vještak nije uopće utvrdio sate dnevnog odmora, a nije utvrdio ni prekovremene sate, jer se nisu stekli uvjeti za to (jer radnik u redovnom radnom vremenu nije radio više od 8 sati dnevno). Metodologiju svog rada, vještak je pojasnio u svom vještačenju u rubrici „Napomene“, uz Tablicu br. 2 (na str. 4). Zaključno, vještak ostaje i dalje pri svom nalazu i mišljenju (koji je rađen sukladno važećim propisima i prema „recentnoj sudskoj praksi viših sudova“) te smatra da su primjedbe tužene na njegovo vještačenje neutemeljene.

21. S obzirom na daljnje primjedbe tužene na vještačenje, odnosno dopunu vještačenja vještaka Zlataka Cvitanovića, to je proveden dokaz financijskim vještačenjem po novom stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić. koja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2026.

22. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec od 5. ožujka 2026. utvrđeno je kako na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, proizlazi da između obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj, u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. tužitelju pripada ukupna razlika u bruto iznosu od 24.095,80 eura (181.549,8741 kn). Vještakinja je uvidom u dokumentaciju i podatke koji se nalaze u spisu prikazala obračun sati, razliku sati i razliku neisplaćene plaće po temelju prekovremenog rada i dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 1. 1. 2018. do 31.12.2020. na način koji je u suglasju sa stajalištem Vrhovnog suda koji nalaže da se unutar višednevnog kontinuiranog dežurstva povrh redovnog radnog vremena ostatak sati računa kao prekovremeni rad umanjen za dnevni odmor.

22.1. Vještakinja napominje kako se prema čl. 38. (NN 112/17) broj sati koje je službenik dužan odraditi dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati – redovni mjesečni fond radnih sati (RMFRS) pa se sukladno tumačenju KU-a br. 17/38 službenicima koji rade u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način, osnovna plaća isplaćuje za mjesečni fond radnih sati te posljedično nemaju pravo na naknadu za (neodrađeni) blagdan. Prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada uzet je u obzir karakter rada tužitelja. Prekovremenim radom, kada je tužitelju rad organiziran u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a za rad koji je tužitelju organiziran u smjeni ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od smjenskog rada (12 h). Kod višednevnih naloga, prekovremeni sati rada su obračunati prema principu 8 h redovno – 8 h prekovremeno – 8 h odmora bez obzira o kojem danu u tjednu se radi, a kada je tužitelj zbog vremenskih uvjeta ili kvara na brodu bio privezan u luci ili radio na kopnu u autoophodnji rad je tretiran kao smjenski rad od 12 sati redovnog rada. U slučaju da je smjenski rad prelazio 12 h, utvrđivani su prekovremeni sati rada, dok se dnevni odmor evidentirao u pravilu u noćnim satima ukoliko nije drugačije vidljivo iz izvještaja uz radne naloge i u evidencijama rada. U razdoblju od 25. veljače 2020. do 29. prosinca 2020. tužitelj je radio u smjenskom radu, što je vidljivo iz evidencija rada i platnih lista i u tom razdoblju ne postoji razlika izračuna.

23. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svaki zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove policijskog službenika, te da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru, a da mu tužena uistinu nije pravilno isplatila razliku plaće za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i noću. Naime, sukladno radnim nalozima, tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu (tužitelj je cijelo vrijeme /svih 24 sata/ bio dužan biti na svom radnom mjestu-službenom plovilu, a time i na raspolaganju poslodavcu). Tužitelj je nesumnjivo obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, zbog čega mu pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirala tužena.

24. Za utvrđenje prekovremenog rada tužitelja, kraj utvrđenih činjenica da je poslove obavljao po nalogu pretpostavljenih osoba, nije od utjecaja odredba čl. 65. ZR prema kojoj u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno. Naime, smisao ove odredbe je zaštita radnika od proizvoljnih zahtjeva poslodavca za obavljanje prekovremenog rada, njome se nameće kriterij prijeke potrebe kao pretpostavke opravdanosti takvog zahtjeva, stoga se ne može pozivom na tu odredbu uskratiti radniku plaća za prekovremeni rad obavljen po nalogu poslodavca.

25. Tužitelj i ostali djelatnici Postaje pomorske policije Split, kojima je u opisu posla plovidba morem, tijekom višednevne službe na plovilu obvezni su obavljati poslove odnosno biti spremni obavljati poslove po uputama poslodavca, na plovilu koje ne smiju napuštati pa iz ovih činjenica proizlazi da takav režim rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran citiranom odredbom čl. 60. ZR, a ne o pasivnom dežurstvu u smislu odredbe čl. 57. KU kao što tvrdi tužena. Pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na brodu, podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstava ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada.

26. S druge strane, tužena u postupku nije osporila da je tužitelj bio dužan raditi i biti prisutan na brodu kao radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na terenu, da ga nije mogao napustiti ili odbiti postupati po radnim nalozima i pozivu, odnosno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način u smislu čl.44. st. 11. KU, te tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom, odmarati se u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme. Tužena nije dokazala da je prema odredbi čl. 67. ZR organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari. Pored toga, utvrđeno je da tužena nije donijela odluku o organizaciji rada tužitelja niti je članu posade utvrdila točno radno vrijeme niti koji bi ga član posade mijenjao za vrijeme odmora, a na plovilima ni ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu prvu kada bi ona koristila odmor. Tužena je time postupila protivno odredbama KU kojima je određeno pravo službenika na odmor. Tužena je u isto vrijeme obvezivala tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je neprijeporno dio radnog vremena. Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. S obzirom na to da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade to njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno isprepleću.

27. Uspoređujući evidenciju rada tužene s izdanim radnim nalozima te izvještajima, sud zaključuje kako evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja ni kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tužena vršila obračune i isplate plaća, proizlazi da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora s obzirom da je rad kod tužene bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad. Nadalje, tužena je tužitelju bilježila i isplaćivala naknadu za sate tzv. pasivnog dežurstva, koje se prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU ima smatrati kao pripravnost za rad izvan redovitog radnog vremena i izvan radnog mjesta za koju je predviđena naknada od 10%.

28. Sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU, ako službenik ili namještenik dežura „na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena“, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. KU. U konkretnom slučaju, to bi bio slučaj tužitelja kada se nalazi na brodu jer mu je brod radno mjesto, za ono vrijeme za koje tužitelj „dežura“ nakon odrađenih 8 sati redovnog radnog vremena, jer je tužitelj bio obvezan biti na brodu bez mogućnosti napuštanja broda, uz obvezu 24-satnog raspolaganja i dostupnosti poslodavcu, a kako to proizlazi iz uvjerljivih iskaza svjedoka saslušanih u predmetu ovog suda pod broj Pr-549/2020, čiji iskazi se uz suglasnost stranaka, koriste i u ovom predmetu, kao i iz iskaza svjedoka Ć, saslušanog u ovom predmetu, te iskaza samog tužitelja, kao i uvida u dokumentaciju priloženu u spisu. Stoga tužitelja ne bi pripadalo pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali bi imao pravo, za vrijeme provedeno na tom dežurstvu na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena, na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanja iste iz čl. 44. KU. Nadalje, tumačenje Komisije od 20. svibnja 2004. kaže da se obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

29. Osim toga, za navesti je kako rad tužitelja ne bi bio rad u turnusu u smislu odredbe čl. 44. st. 8. KU-a jer se ne radi o takvom radnom vremenu u kojem tužitelj kao službenik rad obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, već isti radi na temelju višednevnih radnih naloga. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog niti tjednog odmora. Za vrijeme plovidbe tužitelj je neprekidno na plovilu, obavlja redovnu ophodnju i kontrolu granice na moru, poslove ophodnje otoka i luka te radi na poslovima redovitog održavanja plovila. Svjedoci su potvrdili da se rad odvijao sukladno radnim nalozima na kojima piše početak i završetak radnog vremena, a to je u biti cijelo vrijeme provedeno na terenu, kao i da službenici ne smiju napustiti plovilo i da su dužni cijelo vrijeme biti u vezi s operativnim dežurstvom te spremni za isplovljenje i intervenciju u svako doba, dakle, da im je radno vrijeme trajalo tijekom cijelog boravka na terenu jer je bilo nemoguće se odmarati 12 sati neprekidno bez da se aktivno dežura.

30. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev- 1925/18-2 od 21.listopada 2020.) nije životno ni logično da bi efektivan rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik i namještenik koji zbog naravi svog posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme i tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom.

30.1. Dakle, prema obvezujućem pravnom shvaćanju, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada dužeg od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke pa tako ni s naslova pasivnog dežurstva jer tužitelj nije boravio kod kuće niti u pasivnom dežurstvu.

31. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za prekovremeni rad, jer isti nije u cijelosti kompenziran korištenjem slobodnih dana, a osim toga, tužitelj ima pravo koristiti dnevni i tjedni odmor. Dakle, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se vrednovati i platiti, što je i predviđeno KU ( u smislu odredbe čl. 44. st. 11. KU rad tužitelja tijekom višednevne službe na plovilu preko ostvarenih 40 radnih sati je prekovremeni rad, a za koji je tužena dužna isplatiti razliku pripadajućih dodataka), a i sama tužena priznaje da je tužitelj radio izvan punog radnog vremena, pa kako nema rješenja o preraspodjeli radnog vremena, to je dužna isplatiti tužitelju tražene naknade, čija visina je utvrđena vještačenjem financijske vještakinje Darke Cecić od 5. ožujka 2026. (prema kojem se obračun vršio na način da se iz obračuna prekovremenih sati izuzme 8 sati dnevnog odmora).

31.1. Dakle, tužitelj u utuženom razdoblju po osnovu prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnom bruto iznosu od 24.095,80 eura ili po mjesecima prikazanim u Tablici 2., stupac 11. i 12., koja je prilog vještačenja. Na vještačenje vještakinje Cecić od 5. ožujka 2026. tužitelj i tužena nisu imali primjedbi te je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno njezinom nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2026.

32. Imajući u vidu prednje, a posebice vještačenje vještakinje Cecić, koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti pa ga u cijelosti prihvaća, tužitelja za utuženo razdoblje pripada ukupan iznos od 24.095,80 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje.

32.1. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju; i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) prema kojoj primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu. Dakle, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a predmetni dodaci smatraju se dijelom plaće, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to pravilno i tužitelj zatražio, a kako je odlučeno u izreci presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) pa je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, priznat sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova, za sastav tužbe 250 bodova, za sastav tri obrazložena podneska od 25. 2. 2025., 23. 8. 2025. i 29. 4. 2025. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 5. 5. 2025., 8. 9. 2025., 19.11.2025., 11.12.2025. i 6. 5. 2026. po 250 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 5.100,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.275,00 eura, te na ime troškova vještačenja za iznos od 500,00 eura, dakle, sveukupno iznos od 6.875,00 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 437,50 eura, tužitelj odbija u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 10. lipnja 2026., kao dana presuđenja do isplate, a kao u izreci presude. Tužitelju nisu priznati troškovi konferencije sa strankom, budući da taj trošak nije bio nužan ni potreban, kao ni trošak sastava podneska od 12. 5. 2025., jer isti nije bio nužan ni potreban, a njime samo dostavlja dokaz o uplati troškova vještačenja, kao i zapisnik iz predmeta ovog suda br. Pr-549/2020, što je mogao sve priložiti i na ročištu.

U Splitu 10. lipnja 2026

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene