REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] U 5
Poslovni broj: Us I-2125/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj ULGP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Brajković (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, u Poreču, Zagrebačka 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, u Poreču, Gimnastička 2, radi odgode izvršenja – privremenog boravka, 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, KLASA: UP/I- 216-02/25-22/59, URBROJ: 511-08-27-25-11 od 22. svibnja 2025., radi odgode izvršenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, KLASA: UP/I-216-02/25-22/59, URBROJ: 511-08-27-25-1 od 25. ožujka 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-22/59, URBROJ: 511-08-27- 25-11 od 22. svibnja 2025. odbačen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja tuženikova rješenja, KLASA: UP/I-216-02/25-22/59, URBROJ: 511-08-27-25-1 od 25. ožujka 2025. godine. Potonjim rješenjem odbijen je tužiteljev prijedlog za produženje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s mlt. sinom ZLGP, utvrđeno je da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, te je tužitelju određen rok od 30 dana od izvršnosti rješenja za dragovoljni odlazak iz Europskoga gospodarskog prostora (EGP), uz ostale prateće odluke. Pored obrazlaganja negativne odluke o odgodi izvršenja, tuženik u osporavanom rješenju od 22. svibnja 2025. dodatno ističe da tužitelj može podnijeti zahtjev i regulirati svoj status u Republici Hrvatskoj putem podnošenja zahtjeva za privremeni boravak ili prijavom kratkotrajnog boravka.
2. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke od 22. svibnja 2025., ustraje pri navodima iz prijedloga za odgodu izvršenja, te tvrdi, u bitnome, sljedeće. Sigurnosna mjera iz kaznene osude može biti izvršena samo u Republici Hrvatskoj. Hrvatski kazneni sud ocjenjuje kada je u kaznenom postupku nužna nazočnost okrivljenika. Predmetni zahtjev za odobrenje privremenog boravka zatražen je upravo radi susreta i druženja tužitelja sa svojom maloljetnom djecom. Tužiteljevoj majci u dobi od 81 godine potrebna je skrb i stalna pažnja bliske osobe. Uz to, tužiteljeva je majka prodala svu svoju imovinu u Sjedinjenim Američkim Državama i kupila nekretninu u Republici Hrvatskoj, a u međuvremenu je dodatno ostarjela i onemoćala, pri čemu o njoj nitko ne može brinuti osim tužitelja. Ujedno, tužiteljevoj je majci neslužbeno najavljeno da će o njezinom zahtjevu za reguliranje statusa u Republici Hrvatskoj biti odlučeno pozitivno. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sam riješi stvar određivanjem odgode izvršenja tuženikova rješenja od 25. ožujka 2025. godine. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, osporava tužiteljeve navode, opisuje način ostvarivanja tužitelja s njegovom djecom određen sudskom odlukom i dodaje da tužitelj nije priložio stručno mišljenje ni liječničke nalaze u odnosu na zdravstveno stanje svoje majke. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovoga spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 20. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Meritum ovog upravnog spora isključivo je ocjena zakonitosti tuženikova rješenja od 22. svibnja 2025., donesenog u predmetu odlučivanja o prijedlogu tužitelja za odgodu izvršenja. Ocjena zakonitosti rješenja u odnosu na koje je predložena odgoda izvršenja čini zasebni predmet, u odnosu na koji je omogućena zasebna upravnosudska zaštita.
7. Prema članku 140. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
8. Ovdje je potrebno utvrditi jesu li ispunjene dvije kumulativne pretpostavke za odgodu izvršenja rješenja: (1) je li odgoda nužna radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, te (2) protivi li se odgoda javnom interesu.
9. Odgoda izvršenja rješenja, uređena člankom 140. stavkom 1. ZUP-a, predstavlja iznimku od općih pravila izvršenja rješenja propisanih člankom 133. toga Zakona. Općenito, odredbe koje reguliraju iznimke nužno je tumačiti restriktivno.
10. Povezano s time, podnositelj prijedloga za odgodu izvršenja rješenja dužan je već uz prijedlog za odgodu priložiti dokaze kojima potkrepljuje svoju argumentaciju. Ti dokazi ne mogu prvi put biti predloženi tek u upravnome sporu.
11. Rješenjem od 25. ožujka 2025. tužitelju je određen rok za dragovoljni odlazak. Tim rješenjem tužitelj nije protjeran iz Republike Hrvatske, niti mu je zabranjen ponovni ulazak u Republiku Hrvatsku. Usto, osnovano tuženik ukazuje da tužitelj može podnijeti novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u neku od svrha iz članka 57. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 i 55/26), ili podnijeti prijavu kratkotrajnog boravka.
12. Imajući u vidu izneseno u točkama 10., 11. i 12. ovog obrazloženja, Sud ne nalazi da negativnom odlukom tuženika o njegovu prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja tužitelju prijeti teško popravljiva šteta u smislu članka 140. stavka 1. ZUP-a.
13. Navedeno u točki 13. ovog obrazloženja i samo za sebe dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva.
14. Podredno, tužitelj nije valjano elaborirao zbog čega se odgoda izvršenja rješenja od 25. ožujka 2025. ne bi protivila javnom interesu, niti Sud nalazi da prima facie postoje razlozi koji uvjerljivo upućuju na zaključak da odgoda izvršenja rješenja u konkretnom slučaju ne bi bila protivna javnom interesu.
15. Navedeno u točki 15. ovog obrazloženja i samo za sebe dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 10. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Tomislavu Brajkoviću, Poreč, Zagrebačka 1
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Poreč – Parenzo, Poreč, Gimnastička 2
