REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-558//2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Bore Erceg odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 4D, protiv tužene (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kao pravni slijednik Nove hrvatske banke d.d., OIB 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 23. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tužene, na ročištu objave odluke dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, isplati tužitelju (ime u nominativu) ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.818,57 eura (šest tisuća osamsto osamnaest eura i 57/100 euro centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01. veljače 2008. godine pa do isplate i to za razdoblje od 01. veljače 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

37,16 EUR teku od 01.02.2008. godine pa do isplate,

36,94 EUR teku od 01.03.2008. godine pa do isplate,

9,44 EUR teku od 01.04.2008. godine pa do isplate,

12,21 EUR teku od 01.05.2008. godine pa do isplate,

12,23 EUR teku od 01.06.2008. godine pa do isplate,

19,51 EUR teku od 01.10.2008. godine pa do isplate,

31,87 EUR teku od 01.11.2008. godine pa do isplate,

16,65 EUR teku od 01.12.2008. godine pa do isplate,

30,10 EUR teku od 01.01.2009. godine pa do isplate,

XIV P-558//2023

37,79 EUR teku od 01.02.2009. godine pa do isplate

26,83 EUR teku od 01.03.2009. godine pa do isplate

25,26 EUR teku od 01.04.2009. godine pa do isplate

30,12 EUR teku od 01.05.2009. godine pa do isplate

27,12 EUR teku od 01.06.2009. godine pa do isplate

27,29 EUR teku od 01.07.2009. godine pa do isplate

27,04 EUR teku od 01.08.2009. godine pa do isplate

36,56 EUR teku od 01.09.2009. godine pa do isplate

28,02 EUR teku od 01.10.2009. godine pa do isplate

28,19 EUR teku od 01.11.2009. godine pa do isplate

25,78 EUR teku od 01.12.2009. godine pa do isplate

39,57 EUR teku od 01.01.2010. godine pa do isplate

43,44 EUR teku od 01.02.2010. godine pa do isplate

43,83 EUR teku od 01.03.2010. godine pa do isplate

50,23 EUR teku od 01.04.2010. godine pa do isplate

52,28 EUR teku od 01.05.2010. godine pa do isplate

79,25 EUR teku od 01.07.2010. godine pa do isplate

77,07 EUR teku od 01.08.2010. godine pa do isplate

89,48 EUR teku od 01.09.2010. godine pa do isplate

80,72 EUR teku od 01.10.2010. godine pa do isplate

76,53 EUR teku od 01.11.2010. godine pa do isplate

92,78 EUR teku od 01.12.2010. godine pa do isplate

112,22 EUR teku od 01.01.2011. godine pa do isplate

100,95 EUR teku od 01.02.2011. godine pa do isplate

102,93 EUR teku od 01.03.2011. godine pa do isplate

96,06 EUR teku od 01.04.2011. godine pa do isplate

107,24 EUR teku od 01.05.2011. godine pa do isplate

119,47 EUR teku od 01.06.2011. godine pa do isplate

126,45 EUR teku od 01.07.2011. godine pa do isplate

156,82 EUR teku od 01.08.2011. godine pa do isplate

143,18 EUR teku od 01.09.2011. godine pa do isplate

131,18 EUR teku od 01.10.2011. godine pa do isplate

128,05 EUR teku od 01.11.2011. godine pa do isplate

125,18 EUR teku od 01.12.2011. godine pa do isplate

132,75 EUR teku od 01.01.2012. godine pa do isplate

135,84 EUR teku od 01.02.2012. godine pa do isplate

135,80 EUR teku od 01.03.2012. godine pa do isplate

135,30 EUR teku od 01.04.2012. godine pa do isplate

135,55 EUR teku od 01.05.2012. godine pa do isplate

138,02 EUR teku od 01.06.2012. godine pa do isplate

135,64 EUR teku od 01.07.2012. godine pa do isplate

135,57 EUR teku od 01.08.2012. godine pa do isplate

133,73 EUR teku od 01.09.2012. godine pa do isplate

130,16 EUR teku od 01.10.2012. godine pa do isplate,

133,29 EUR teku od 01.11.2012. godine pa do isplate,

135,06 EUR teku od 01.12.2012. godine pa do isplate,

134,32 EUR teku od 01.01.2013. godine pa do isplate,

XIV P-558//2023

126,37 EUR teku od 01.02.2013. godine pa do isplate,

130,31 EUR teku od 01.03.2013. godine pa do isplate,

132,95 EUR teku od 01.04.2013. godine pa do isplate,

135,49 EUR teku od 01.05.2013. godine pa do isplate,

122,80 EUR teku od 01.06.2013. godine pa do isplate,

119,26 EUR teku od 01.07.2013. godine pa do isplate,

125,20 EUR teku od 01.08.2013. godine pa do isplate,

125,32 EUR teku od 01.09.2013. godine pa do isplate,

136,51 EUR teku od 01.10.2013. godine pa do isplate,

129,05 EUR teku od 01.11.2013. godine pa do isplate,

128,25 EUR teku od 01.12.2013. godine pa do isplate,

128,31 EUR teku od 01.01.2014. godine pa do isplate,

129,21EUR teku od 01.02.2014. godine pa do isplate,

131,76 EUR teku od 01.03.2014. godine pa do isplate,

135,06 EUR teku od 01.04.2014. godine pa do isplate,

131,97 EUR teku od 01.05.2014. godine pa do isplate,

131,60 EUR teku od 01.06.2014. godine pa do isplate,

167,07 EUR teku od 01.07.2014. godine pa do isplate,

sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, tužitelju (ime u nominativu) ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti parnični trošak u iznosu od 2.193,46 eura (dvije tisuće sto devedeset tri eura i 46/100 euro centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Zagreb sklopio ugovor o kreditu broj 213511 dana 09. siječnja 2008. godine, kojim pravnim poslom da se tuženik obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 34.828,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja da se utvrđivala Odlukom o kamatnim stopama navedenog kreditora.

2. U fazi prije sklapanja predmetnog ugovora, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, pravni prednik tuženika da nije ni na koji način s tužiteljem kao pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke pravnog prednika tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa. Posljedica navedenog da je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana (ovdje parničnih stranaka), u

XIV P-558//2023

odnosu na koje da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja, niti ih je na bilo koji način mogao predvidjeti. Pritom da je pravni prednik tuženika postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužitelju skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan. Nepoštene odredbe ugovora o kreditu ništetne su ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje da predstavlja postupanje suprotno u odnosnom vremenu važećim propisima.

3. Glede svega ranije navedenog da su zauzeti jasni i nedvojbeni stavovi sudova, tako da je Trgovački sud u Zagrebu dana 04. srpnja 2013. godine donio presudu pod poslovnim brojem 26 P 1401/2012 kojom da je pravomoćno utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. Navedena odluka da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od dana 16. srpnja 2014. godine kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14, od dana 9. travnja 2015. godine. U međuvremenu da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao i pravni prednik tuženika.

4. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018 od dana 03. rujna 2019. godine odbačena je revizija tuženika te je potvrđeno da su banke, dakle i pravni prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a Ustavni sud Republike Hrvatske je dana 03. veljače 2021. godine donio odluku pod poslovnim brojem U-III-4150-2019 kojom je odbio Ustavnu tužbu pravnog prednika tuženika u povodu ranije citirane presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03. rujna 2019. godine, a čime je potvrdio u cijelosti sva ranije navedena utvrđenja sudova Republike Hrvatske istaknuta u ovoj pravnoj stvari.

5. Slijedom svega iznesenog naglasio je da je ovlašten tražiti povrat preplaćenog iznosa koji se odlikuje u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji da je egzistirao u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa je predložio usvojiti tužbeni zahtjev, tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška.

6. Tuženik nije pristupio ročištu glavne rasprave iako je bio uredno pozvan, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), XIV P-558//2023

održano u njegovoj odsutnosti, a tijekom postupka nije se posebno očitovao o činjeničnim navodima ove tužbe i iskazanom tužbenom zahtjevu.

7. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o kreditu broj 213511 zaključen dana 09. siječnja 2008. godine, pregledan je početni otplatni plan za isti kredit, te tijek daljnje otplate po otplatnom planu, prijepis knjigovodstvene kartice, pregledana je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u predmetu P – 1401/2012, te odluka Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 kao i odluka Vrhovnog suda RH donesena u predmetu Revt-249/2014, nastavno i odluka Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-6632/2017, te odluka Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/2018, kao i odluke Ustavnog suda RH pod poslovnim brojevima U-III- 2521/2015, U-III-2536/2015, U-III 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015, U-III-4150-2019, pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika ročišta glavne rasprave održane 06. lipnja 2025. godine, pregledan je nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije Hrvojke Bačić dipl. oec. s nadnevkom 15. veljače 2026. godine.

7.1. Tužitelj nije imao daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

10. Naime, predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za povrat novčanih sredstava preplaćenih tuženiku po Ugovoru o kreditu broj 213511, odobrenog tužitelju radi kupnje vozila, koji su tužitelj i pravni prednik tuženika zaključili dana 09. siječnja 2008. godine, po osnovi razlike u visini ugovorenih i plaćenih anuiteta, s obzirom na promjenu valutnog tečaja CHF kroz razdoblje od plasmana odobrenih sredstava po spomenutom ugovoru do konačne otplate istog dana 17. srpnja 2014. godine.

11. Između ostalog, tužitelj predmetnu tužbu temelji i na utvrđenjima iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.a stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP), pravomoćno okončanoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od dana 13. lipnja 2014. godine pod poslovnim brojem Pž- 7129/13, u kojoj parnici je na strani (više) tuženika, pored ostalih, sudjelovao i pravni prdnik tuženika iz ove parnice. Revizija izjavljena protiv navedene drugostupanjske presude odbijena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom dana 09. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem Revt-249/2014.

12. Citiranom prvostupanjskom presudom VTS RH-a utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojima se jednoj ugovornoj stranci daje ovlaštenje da po svojoj odluci i bez sudjelovanja druge ugovorne stranke, mijenja stopu ugovorene kamate, ništetne, što

XIV P-558//2023

je nedvojbeno slučaj i u ovom konkretnom predmetu, budući da utanačenje članka 2. predmetnog ugovora implicira zaključak (dokaza za drugačiji u supstratu izvedenih dokaza nije bilo) da stranke iz ove parnice nisu pojedinačno pregovarale o modalitetu određivanja promjenjivosti kamatne stope („sukladno odluci Banke“), a tim je utanačenjem određena promjena kamatne stope izvorno utanačene među strankama baš jednostranom odlukom tuženika, te je ista više puta mijenjana tijekom otplatnog razdoblja bez da je na te promijene tužitelj mogao utjecati, dok je utanačenjem iz točke 4. utuženog ugovora zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika kredit ugovoren u valuti (CHF, točka 1. ugovora), a isplata u kunskoj protuvrijednosti.

13. Spomenuto utanačenje predmetnog ugovora o kamati stipulirano je tako da ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, ovdje pravnog prednika tuženika, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja, jer se tako time stvara situacija da vjerovnik (pravni prednik tuženika) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja) koji promjenu ne može predvidjeti, ali pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, a tako i tužitelj u stranačkom iskazu.

14. Uz obrazloženo treba naglasiti i da je u presudi suda EU, broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo, da se ta odredba ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pri čemu je sud EU pošao od svog općepoznatog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

14.1. Susljedno navedenom u točki 14. ovog obrazloženja, u odnosu na razumljivost predmetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nesumnjivo je da je prilikom sklapanja spornog ugovora kreditu, tužitelj kao korisnik kredita, u usporedbi s bankom kao poduzetnikom bio "prosječni građanin" te je kao takav doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je na temelju ugovornih odredbi predmetnog ugovora jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju te nije mogao predvidjeti učinke koji će za njega, po osnovi zaključenog kredita nastupiti u budućnosti, jer je tek uz objašnjavanje svih čimbenika koji utječu na formiranje kamatne stope, tužitelj kao potrošač, mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve (promjenjive) kamatne stope.

15. Tijekom predmetnog postupka, provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke Hrvojki Bačić dipl. oec., koja je dala pisani nalaz i mišljenje 15. veljače 2025. godine (listovi 43 do 50 spisa), koji nalaz i

XIV P-558//2023

mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, smatrajući da je istim jasno i potpuno odgovoreno na sva postavljena pitanja zbog kojih je vještačenje određeno, pa je utvrđeno je da je pravni prednik tuženika, postupajući na opisani (ranije obrazloženi) način više puta povećavao ugovorenu kamatnu stopu, što je uz promijenjeni tečaj CHF u odnosu na u odnosnom vremenu važeću valutu u RH, kunu, uzrokovalo pretplatu tužitelja po predmetnom kreditu.

16. Vještak je na temelju analize promjena valutne klauzule, odnosno uslijed promjene kamatnih stopa i tečaja CHF, utvrdio da je razlika po tužitelju plaćenih mjesečnih anuiteta u ukupnom iznosu od 51.045,96 kuna, odnosno 6.818,57 eura, preračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB) važećem na dan dospijeća. Ovaj iznos predstavlja razliku između kunskih iznosa kojima je banka teretila korisnika kredita, ovdje tužitelja i iznosa uplata obračunatih po početnom tečaju od 1,00 CHF za 4,490198 kuna važećem na dan isplate kredita 10. siječnja 2008. godine. Nadalje, uslijed promjene kamatne stope, odnosno ništetnosti promjenljive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu od 5,80%, u razdoblju od dospijeća prvog anuiteta do konačne otplate kredita, utvrđena je razlika kamata između ugovorene i primijenjene stope. Ta razlika iznosi ukupno 529,33 CHF, odnosno 3.000,33 kune ili 405,33 eura, preračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća.

17. Susljedno iznesenog supstrata utvrđenog na temelju provedenog vještačenja, utvrđeno je da postoji dug tuženika kao pravnog slijednika predmetnog kreditora prema tužitelju, i to po osnovi razlike u visini anuiteta (ugovorenih i plaćenih), nastalih zbog promjene valutnog tečaja CHF tijekom razdoblja otplate utuženog kredita od dana plasmana istog 09. siječnja 2008. godine do dana konačne otplate kredita 10. srpnja 2014. godine, u ukupnom iznosu od 6.818,57 eura, za koji iznos je sud utvrdio da je tuženik isti neosnovano stekao zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti i stoga je, primjenom odredbe članka 323. stavka 1., kojom su propisane posljedice ništetnih ugovora, u vezi člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) kojim je normirano opće pravilo o stjecanju bez osnove, tuženik obvezan platiti tužitelju navedeni iznos to sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članku 1115. ZOO-a, kojim propisom je određen opseg vraćanja stečenog bez osnove, (datumi plaćanja pojedinih anuiteta nisu među strankama bili sporni), pa je zato suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koja je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 6.818,57 eura ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 19. ožujka i 06. lipnja 2025. godine, te 23. travnja 2026. godine ukupno 300,00 bodova, te još 25,00 bodova za pristup na ročište 07. veljače 2025. godine, toliko i za sastav podneska od 31. siječnja 2025. godine, te 100,00 bodova za sastav podneska od 13. ožujka 2026. godine, sveukupno 550,00 bodova sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj:

XIV P-558//2023

138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.100,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 275,00 eura, kao i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 109,23 eura i presudu 109,23 eura to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), te 600,00 eura plaćenog predujma za vještačenje, sveukupno 2.193,46 eura koliko je tužitelju dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

18.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude i rješenja do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

U Šibeniku, dana 10. lipnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano u tri primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.