Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-7/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ CARGO d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 51, OIB 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Maraviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maravić & Maravić, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-805/2025-13 od 23. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pr-805/2025-16 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-805/2025-13 od 23. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pr-805/2025-16 od 9. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FR iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HŽ – CARGO d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 iznos od 5.370,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08.04.2023 god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju HŽ – CARGO d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 nadoknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 650,00 eura u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-805/2025-16 od

9. siječnja 2026., riješeno je:

„ Ispravlja se presuda ovog suda posl.br. Pr-805/2025-13 od 23. prosinca 2025. u izreci, točka II/, red 1., umjesto „u iznosu od 650,00 eura“, treba pisati „ u iznosu od 750,00 eura“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuž itelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže da se žalba usvoji i preinači pobijana presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik se protivi podnesenoj žalbi navodeći da je ista neosnovana i predlaže da se žalba odbije te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kako to pogrešno smatra žalitelj. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.370,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 8. travnja 2023., koje tužitelj potražuje s osnova troškova osposobljavanja tuženika, a sve temeljem Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja za radno mjesto „ pregledač vagona“ od 10. siječnja 2023.

7. U žalbenoj fazi postupka je nesporno da su tužitelj, kao poslodavac i tuženik kao radnik 10. siječnja 2023., zaključili Ugovor o radu za radno mjesto pregledač vagona te da su 10. siječnja 2023. zaključili Ugovor o pravima i obvezama radi osposobljavanja za radno mjesto „pregledač vagona“ (dalje: Ugovor). Isto tako je nesporno da je tužitelju prestao radni odnos na njegov zahtjev od 24. ožujka 2023., radi zaposlenja kod drugog poslodavca, slijedom čega je tuženik donio Odluku o prestanu ugovora o radu od 27. ožujka 2023., kojom mu je utvrdio prestanak radnog odnosa sa 7. travnja 2023.

8. Člankom 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

9. Člankom 3. spornog Ugovora stranke su ugovorile da se radnik obvezuje da će po završenom stručnom osposobljavanju i položenom stručnom ispitu, ukoliko mu se ponudi ugovor, sklopiti ugovor o radu za radno mjesto pregledač vagona i da će ponuđene poslove obavljati u trajanju od najmanje 4 godine. Sukladno Odluci Uprave društva broj UC-126-3/22 od 30. studenog 2022. radnik se obvezuje da će vratiti novčana sredstva u iznosu od 5.370,00 EUR na ime troškova osposobljavanja u slučaju da ne sklopi ponuđeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pregledač vagona ili ako prije navedenog roka od 4 godine radni odnos prestane na zahtjev radnika ili zbog skrivljenog ponašanja radnika, kao i u slučaju zasnivanja radnog odnosa nakon odlaska u mirovinu kod drugog poslodavca na radnom mjestu pregledač vagona prije isteka roka od 4 godine.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao opravdanost potraživanja povrata novčanog iznosa od 5.370,00 EUR s naslova troškova osposobljavanja,

- da se prema Ugovoru o pravima i obvezama radi osposobljavanja za radno mjesto "pregledač vagona" tužitelj obvezao tuženika uputiti na osposobljavanje i omogućiti polaganje stručnog ispita, a da se tuženik obvezao ako mu se ponudi ugovor po završetku osposobljavanja i položenog stručnog ispita sklopiti ugovor o radu i ponuđene poslove obavljati u trajanju od najmanje 4 godine,

- da prema istom ugovoru obveza tužitelja povrata navedenog iznosa nastaje u slučaju da ne sklopi ponuđeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili ako prije navedenog roka od 4 godine radni odnos prestane na njegov zahtjev,

- da tuženik nije završio osposobljavanje, nije položio stručni ispit, nije mu ponuđen ugovor po završetku osposobljavanja i položenog stručnog ispita, slijedom čega ne može niti postojati obveza tuženika za vraćanja novčanih sredstava na ime troškova osposobljavanja ako ne sklopi ponuđeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme, budući mu isti nije niti ponuđen.

11. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev s utvrđenjem da niti jedna od ugovornih strana nije ispunila svoje obveze.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

13. Pravilno je prvostupanjski sud po ocijeni ovog suda pobijanom presudom utvrdio da niti jedna od ugovornih strana nije ispunila svoje ugovorom preuzete obveze. Dakle, tužitelj na kome je teret dokaza u prilog svojih tvrdnji da je tuženik završio stručno osposobljavanje, čime je ispunio Ugovorom preuzete obveze iz čanka 3. Ugovora u pogledu stručnog osposobljavanja nije predložio niti jedan dokaz, osim što je dostavio tabelarni prikaz plana stručnog osposobljavanja tuženika, iz kojeg nije vidljivo da je tuženik zaista prošao stručno osposobljavanje. S druge strane , tuženik je još u odgovoru na tužbu osporio činjenicu da je bio polaznik stručnog osposobljavanja iz članka 3. spornog Ugovora, a što je potvrdio i u svom iskazu.

14. Stoga po ocijeni ovog suda tužitelj je sukladno članku 219. stavak 1. ZPP prvenstveno morao dokazati da je tužitelju omogućio stručno osposobljavanje i da ga je isti završio prema planu i programu, kao jedan od uvjeta propisanih člankom 3. spornog Ugovora, u kojem slučaju bi imao pravo od tužitelja potraživati sporni iznos. Međutim, kako je već navedeno tužitelj tu činjenicu nije dokazao niti je na istu okolnost predlagao provođenje daljnjih dokaza (zapisnike, saslušanje mentora tužitelja, drugih svjedoka i sl.), iako je tuženik još u odgovoru na tužbu osporio tvrdnju tužitelja da je prošao stručno osposobljavanje.

15. Posljedično navedenom, ocjena je ovog suda da niti jedna od ugovornih strana nije ispunila svoje obveze pa sukladno članku 368. stavak 1. ZOO neosnovano je potraživanje tužitelja za isplatom iznosa od 5.370,00 EUR kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

16. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp