Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-126/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tužene OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-448/2023-8 od 9. studenoga 2023., 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-448/2023-8 od 9. studenoga 2023. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-448/2023-8 od 9. studenoga 2023. presuđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženoj OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb iznos od 353,17 EUR/2.660,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.05.2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, na račun broj IBAN:
[broj bankovnog računa], model HR 63, poziv na broj 5924-41722-16389749228, a sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome osporava tumačenje odredaba članka IV., VI., XI. i XVI. Općih uvjeta Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (dalje; Opći uvjeti), poglavito ocjenu ništetnosti odredbe članka XVI., smatrajući da sud pogrešno tumači da bi se u konkretnom slučaju radilo o stavljanju tužene kao ugovarateljice osiguranja u neravnopravan položaj jer da se prvenstveno radi o neispunjavanju obveze tužene kao ugovarateljice u vidu plaćanja premije sukladno preuzetim obvezama iz Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, koja je posljedično dovela do raskida police br. [broj police] slijedom čega da sud neosnovano zaključuje da tužena nije bila upoznata sa preuzetim obvezama. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu prihvati i pobijanu presudu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovoga spora je isplata razlike iznosa troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije dopunskog osiguranja u iznosu od 353,17 EUR/2.660,99 kn, koji iznos tužitelj potražuje od tužene na ime naknade štete pozivajući se na članak 142. i 143. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje; ZOO), u svezi sa točkom XVI. Općih uvjeta.
6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
6.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. tog Zakona. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP -a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a budući da je presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Članak XVI. Općih uvjeta koje je tužitelj priložio uz tužbu propisuje da za štetu Zavodu odgovara ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor, ukoliko je iznos štete viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida odnosno otkaza ugovora – za razliku između iznosa štete i iznosa pripadajuće premije.
10. Dakle, da bi se moglo zaključiti da postoji pravo na naknadu štete, potrebno je utvrditi da su ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: štetna radnja, protupravnost štetne radnje, uzročno posljedična veza između štetne radnje i same štete te nastanak štete.
11. Tužitelj tužbu temelji na činjenici da je s tuženom sklopio Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju 20. prosinca 2019. za razdoblje do 19. prosinca 2021. no kako je zbog dugovanja polica raskinuta s datumom 23. svibnja 2021. tužitelj smatra da mu je nastala šteta zbog zdravstvene zaštite na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu razlike uplaćene premije i troškova zdravstvene zaštite, u iznosu od 353,17 EUR.
12. Suprotno tvrdnjama tužitelja ovdje ne može biti riječi o naknadi štete jer nema protupravnosti, a činjenica da tužena nije plaćala policu osiguranja upućuje na to da je riječ o neispunjenju ugovorne obveze.
12.1. Naime, dopunskim zdravstvenim osiguranjem osigurava se razlika do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, kako je to definirano zakonskim propisima iz područja zdravstva, s time da dopunu do pune cijene zdravstvene usluge ili lijeka osigurana osoba može snositi sama ili ako ima sklopljen ugovor o dobrovoljnom dopunskom osiguranju preko svog osiguratelja. Stoga nije ostvarena jedna od pretpostavki za odgovornost tuženice za štetu, a to je protupravnost štetne radnje u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a, budući da je osiguranje prestalo sukladno odredbi članka XI. Općih uvjeta.
12.2. Neplaćanje ugovorene police osiguranja je propust ispunjenja ugovorene obveze, a ne protupravno nanošenje štete drugoj ugovornoj strani koja premašuje iznos neplaćene police osiguranja. Naime, visina iznosa plaćene police ne treba odgovarati visini plaćenih troškova zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja da bi se ta razlika mogla smatrati nanesenom štetom.
13. S obzirom na to da je obveza tužene bila plaćanje premije, a obveza tužitelja plaćanje razlike do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tužitelj bi imao pravo tražiti ispunjenje ugovorne obveze tužene, a ne i naknadu štete kako je to traženo ovom tužbom.
14. S obzirom na to da je utvrđeno kako razlika iznosa koji tužitelj potražuje nije šteta, iz tog je razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a ne iz razloga nepoštenosti odredaba općih uvjeta, čime je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku .
15. Stoga je, u skladu s odredbom iz članka 368. stavkom 2. u vezi s člankom 467. ZPP-a, valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Karlovcu 10. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Mašić