Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-37/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-664/2020-59 od 14. listopada 2024., dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se pod točkom I. i III. potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-664/2020-59 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 664/2020-59 od 14. listopada 2024., presuđeno je :

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, poslovni broj Ovrv-168/2020 od 3. veljače 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženom TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, namiriti tražbinu, u iznosu od 364,90 eura (slovima: tristošezdesetčetirieuraidevedesetcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 20,29 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetdevetcenti) od 21. svibnja 2018.,

- na iznos od 20,21 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetjedancent) od 21. lipnja 2018.,

- na iznos od 20,20 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetcenti) od 21. srpnja 2018.,

- na iznos od 20,22 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetdvacenta) od 21. kolovoza 2018.,

- na iznos od 20,34 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetčetiricenta) od 21. rujna 2018.,

- na iznos od 20,32 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetdvacenta) od 21. listopada 2018.,

- na iznos od 20,33 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetitricenta) od 21. studenog 2018.,

- na iznos od 20,28 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetosamcenti) od 21. prosinca 2018.,

- na iznos od 20,28 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetosamcenti) od 21. siječnja 2019.,

- na iznos od 20,31 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetjedancent) od 21. veljače 2019.,

Poslovni b 2 roj: Povrv-664/2020-59

- na iznos od 20,31 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetjedancent) od 21. ožujka 2019.,

- na iznos od 20,32 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetdvacenta) od 21. travnja 2019.,

- na iznos od 20,28 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetosamcenti) od 21. svibnja 2019.,

- na iznos od 20,31 eura (slovima: dvadeseteuraitridesetjedancent) od 21. lipnja 2019.,

- na iznos od 20,23 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesettricenta) od 21. srpnja 2019.,

- na iznos od 20,18 eura (slovima: dvadeseteuraiosamnaestcenti)od 21. kolovoza 2019.,

- na iznos od 20,24 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetčetiricenta) od 21. rujna 2019.,

- na iznos od 20,26 eura (slovima: dvadeseteuraidvadesetšestcenti) od 21. listopada 2019.,

pa sve do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a ("Narodne novine" broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od osam dana od dana donošenja presude.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, poslovni broj Ovrv-168/2020 od 3. veljače 2020., u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,79 eura (slovima: dvadeseteuraisedamdesetdeveteura) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 9,99 eura (slovima: deveteuraidevedesetdevetcenti), sve s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, OIB: OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 407,77 eura (slovima: četristosedameuraisedamdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana od dana donošenja.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 17,52 eura (slovima: sedamnaesteuraipedesetdvacenta) s pripadajućim zateznim kamatama.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje; ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati i pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 114/22).

6.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Isto tako, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno na koje je pravilno primjenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ugovorene cijene stana u ugovorenim mjesečnim obrocima, sukladno revalorizaciji predviđenoj u ugovoru i zakonu u ukupnom iznosu od 364,90 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom čije je dospijeće 21. u mjesecu za razdoblje od svibnja 2018. do listopada 2019.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da:

- da je Ugovorom o kupoprodaji stana br. SU-040358/93 od 1. lipnja 1993. sklopljenim između tužitelja, kao prodavatelja, i ĆD, kao kupca , ugovorena cijena predmetnog stana u iznosu od 18.478.928,00 HRD, da je određen indeks vrijednosti HRD prema DM na dan sklapanja ugovora u iznosu od 1.517,00 DEM, da se kupac obvezuje prodajnu cijenu otplaćivat u 336 mjesečnih obroka , da će navedeni obroci biti revalorizirani, a da u trenutku sklapanja ugovora iznose 61.186 HRD, da će ih kupac plaćati do 20. u mjesecu od mjeseca koji slijedi onom kad je morao platiti prvi obrok i da će prodavatelj kupcu dostavljati uplatnice s revaloriziranim iznosima pojedinih obroka prije njihova dospijeća.

- da su ugovorene mjesečne otplate počele pristizati na naplatu od srpnja 1993., jer je to mjesec koji slijedi nakon prve uplate i da traju ukupno 28 godina, dakle uključujući cjelokupno utuženo razdoblje,

- da je iz kupoprodajnih ugovora od 9. studenog 1993., 4. travnja 1997., 18. listopada 2001. te 27. siječnja 2004., vidljiv pravni slijed stjecanja vlasništva predmetne nekretnine do tuženika,

- da se Aneksom kupoprodajnog ugovora od 29. siječnja 2004. tuženik obvezao uz kupoprodajnu cijenu platiti i sve nedospjele rate otkupa stana predviđene izvornim ugovorom od 1. lipnja 1993.,

- da je tuženik obvezan plaćati tužitelju ugovorenu cijenu stana u ugovorenim mjesečnim obrocima, a sukladno revalorizaciji predviđenoj u ugovoru i sukladno članku 10. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93 - dalje: ZOPS), članku 14. stavak 1. i 2. i 3. istog Zakona,

- da je nalazom i mišljenjem vještaka od 21. srpnja 2021., utvrđeno da mjesečni obrok otkupa stana na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji stana od 1. lipnja 1993. iznosi 61.186,00 HRD, da je člankom 2. ugovora utanačen indeks vrijednosti HRD prema DEM koji iznosi 1.517,00, a da je uvođenjem eura od 1. siječnja 2002. u primjeni fiksni tečaj za preračuna DEM u EUR (1 EUR = 1,95583 DEM) pa je mjesečni obrok otkupa stana 40,33 DEM, odnosno 20,62 EUR. Nadalje, navodi da iz analitičke kartice ugovora za otkup stana koju je zatražio od tužitelja, na dan 30. lipnja 2021. nisu evidentirana plaćanja dospjelih obroka otkupa stana od 299. do 316. tako da ukupno dugovanje tuženika po toj osnovi iznosi 364,90 EUR (2.749,35 kn), a pojedini mjesečni iznosi 299. do 316. obroka dani su u tablici iz nalaza,

- da se vještak na prigovore tuženika očitovao podneskom od 18. siječnja 2022. i to u odnosu na prigovor dokumentacije korištene tijekom izrade nalaza i mišljenja, navodeći da je u obzir uzeo svu dokumentaciju u spisu i koristio onu koja mu je bila potrebna za izradu nalaza te se također očitovao i na prigovore tuženika u pogledu evidentiranih uplata tuženika i valute obroka otkupa stana,

- da je tuženik podneskom od 28. siječnja 2022. i dalje ostao kod svojih te u cijelosti prigovorio dopunskom nalazu i mišljenju i zatražio usmeno saslušanje vještaka na ročištu i dostavu dokumentacije koju je vještak dobio od tužitelja i koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja.

- da je na ročištu 19. siječnja 2023. tuženik ostao kod svih iznesenih prigovora pa je vještak saslušan na ročištu 20. travnja 2023., kada je utvrdio da je prema članku 2. ugovora o kupoprodaji stana indeks vrijednosti HRD prema DEM na dan sklapanja ugovora iznosio 1.517,00 EUR s time da je budući da valuta DEM više ne postoji konvertirao iznos DEM u iznos EUR po fiksnom tečaju. Tuženik je ponovno prigovorio jer mu nije dostavljena analitička kartica na temelju koje je izrađen nalaz i mišljenje, a za koju tvrdi da se nije nalazila u spisu,

- da je sud utvrdio da je analitička kartica tužitelja uložena u spis te je dostavljena tuženiku, što je razvidno iz dostavnice koja prileži na poleđini lista 220 spisa, ali se na istu tuženik nije očitovao,

- da na ročište 2. rujna 2024. nije došao uredno pozvani tuženik,

- da je sud prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim, tim više što je vještak iscrpno odgovorio na sve iskazane prigovore tuženika u pisanom podnesku te da je na daljnji prigovor odgovorio i usmeno na ročištu, a tuženik je nakon usmenog odgovora vještaka imao samo jedan prigovor, a koji se odnosio na zahtjev za dostavu analitičke kartice tužitelja , koja mu je uredno dostavljena i koju nije osporio niti se nakon dostave očitovao na način da bi dalje osporavao ili prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

- da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način sukladno nalazu i mišljenju vještaka

- da je utvrđeno da je tuženik bio u ugovornoj obvezi prema tužitelju isplatiti mu neplaćene mjesečne obroke predviđene ugovorom o kupoprodaji stana od 1. lipnja 1993. u utuženom razdoblju od 21. svibnja 2018. do 21. listopada 2019., a koji odgovaraju 299. i 316. obroku, te je vještačenjem utvrđena visina dužne tražbine ,

- da tuženik na kojem je teret dokaza da je potraživanje namirio, odnosno da je u odnosu prema tužitelju u preplati, nije do zaključenja glavne rasprave dostavio takav dokaz,

- da je ugovorom o kupoprodaji stana od 1. lipnja 1993. jasno naznačeno da je naznačena cijena u HRD vezana uz indeks vrijednosti HRD prema DEM, a navedeno je u skladu s člankom 14. ZOPS, koju cijenu tuženik mora sukladno članku 3. Ugovora otplaćivati obročno i to u iznosu naznačenom u ugovoru i u naznačenih 336 mjesečnih obroka, koji sukladno članku 3. stavak 3., 5. i 6. Ugovora, podliježu revalorizaciji,

- da je ugovorna obveza tuženika podmiriti sve neplaćene mjesečne obroke ugovorne cijene revalorizirane kako je to ugovoreno, a ne kunski ekvivalent iznosa kupoprodajne cijene navedene u HRD na dan sklapanja ugovora,

- da iznos revalorizacije iz analitičke kartice tužitelja nije rezultat jednostranog i samovoljnog uvećanja od strane tužitelja nego je rezultat primjene ugovornih odredbi ,

- da tuženik nije dokazao da je podmirio utužene tražbine tužitelja, već se poziva na podatke iz analitičke kartice tužitelja iz koje jasno proizlazi da navedene obroke nije podmirio ni u kojem dijelu, a što je utvrđeno i vještačenjem,

- da je tuženik preuzeo predmetnu obvezu prema tužitelju potpisom aneksa Ugovora od 29. siječnja 2004. a da je člankom 1163. stavak 1. ZOO propisano je da se odredbe ovoga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu pa da se obveze tuženika prosuđuje po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja predmetnog aneksa, odnosno na dan 29. siječnja 2004., a koji zakon je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91),

- da je Aneksom ugovora tuženik preuzeo u svoje ime dug kojeg je prodavatelj imao prema ovdje tužitelju kao vjerovniku, koji dug se temelji na Ugovoru od 1. lipnja 1993. te se plaća u ugovorenom broju revaloriziranih obroka, a ne u iznosu koji navodi tuženik,

- da iz analitičke kartice tužitelja, proizlazi da je tuženik nastavio tužitelju otplaćivati obroke predmetnog duga nakon potpisivanja spomenutog Aneksa ugovora čime je tuženik stupio na mjesto prijašnjeg dužnika te da iz analitičke kartice proizlazi da je u istoj upravo tuženik naslovljen kao nositelj otkupa pa je neosnovan prigovor tuženika da je obvezan ispuniti dug samo do iznosa koji je naznačen u izvornom kupoprodajnom ugovoru i na koji glasi založno pravo tužitelja upisano u zemljišnim knjigama ,

- da je tuženik potpisom Aneksa ugovora preuzeo dug onako kako je isti do tad postojao između vjerovnika i prijašnjeg dužnika.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio postojanje i visinu tužiteljevih tražbina, radi čega je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 364,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kako je to navedeno u točci I. izreke obijane presude.

11. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

12. Neosnovano žalitelj navodi da sudski vještak izradio nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije koja njemu kao tuženiku nije bila dostupna i koja se nije nalazila u spisu, a koju je suprotno zakonu vještak neposredno nabavio od tužitelja.

12.1. Naime, neosnovane su i paušalne navedene tvrdnje žalitelja, jer se predmetni sudski vještak podneskom od 18. siječnja 2022. pismeno očitovao na prigovor tuženika glede dokumentacije korištene tijekom izrade nalaza i mišljenja navodeći da je uzeo u obzir svu dokumentaciju u spisu i koristio onu koja mu je bila potrebna za izradu nalaza. Kako je tuženik i dalje ustrajao na istom prigovoru te predložio usmeno saslušanje vještaka, to je izveden dokaz saslušanjem predmetnog vještaka na ročištu 20. travnja 2023., koji je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja. Kako je tuženik ponovno prigovorio da mu navedena Analitička kartica nije dostavljena, a na temelju koje je izrađen nalaz i mišljenje, to je prvostupanjski sud istu dostavio tuženiku, koja dostavnica prileži na poleđini lista 220 spisa. Budući da tuženik u daljnjem tijeku postupka, nakon što mu je dostavljena Analitička kartica, istu nije osporio, niti je pristupio na ročište 2. rujna 2024., to se po ocijeni ovog suda zaključuje da je tuženik odustao od navedenog prigovora na istu Analitičku karticu (ESLJP Nikola Kovačević protiv Hrvatske, odluka o nedopuštenosti, 58411/12, 28. ožujka 2018.). Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je vještak iscrpno odgovorio na sve prigovore tuženika te je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a nalaz je ocijenjen objektivnim, uvjerljivim i logičnim.

13. Neosnovana je tvrdnja žalitelja da vještak suprotno odluci Vlade Republike Hrvatske od 12. svibnja 1994., vršio obračun kao da se radi o kreditu u devizama tj. u stranoj, a ne domaćoj valuti, a da je zakonom predviđeno da se za tuženika primjenjuje ono što je za njega povoljnije.

13.1. Neosnovana je i paušalna takva tvrdnja žalitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini proizašloj iz ugovora o kreditu, već tražbini koja je nastala zbog neplaćanja mjesečnih obroka s osnova otkupa stana.

13.2. Nadalje, nije u pravu tuženik da je revalorizacija svakog pojedinog obroka kako je to utvrdio predmetni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju nezakonita, već upravo suprotno, ona je rezultat primjene ugovornih odredbi. Isto tako, neosnovano žalitelj navodi da je predmetni sudski vještak obroke trebao vezati samo uz HRK, a ne i revalorizirati taj iznos prema DEM. Međutim, kako je od dana sklapanja Ugovora došlo do prestanka primjene valute DEM to je uvođenjem EUR od 1. siječnja 2002., temeljem zakona u primjeni fiksni tečaj za preračun DEM u EUR prema (1/1,95583). Posljedično tome obrok koji u DEM iznosi 40,33, prema fiksnom tečaju za preračun DEM u EUR iznosi 20,62 EUR (40,33/1,95583). Stoga, uzimajući u obzir datum obračuna svakog prvog u mjesecu (za svaki pojedini utuženi mjesec), javno dostupne podatke HNB o tečajnoj listi, može se zaključiti da, u odnosu na utužene mjesece, dugovanje tuženika za utužene mjesečne obroke primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke za EUR na prvi dan u mjesecu iznosi točno onako kako je to sudski vještak prikazao u tabelarnom prikazu svog nalaza i mišljenja od 21. srpnja 2021., točnije pod točkom 3.2, stranice 3 nalaza i mišljenja.

14. Neosnovana je i daljnja tvrdnja žalitelja da se potraživanje tužitelja ne temelji na vjerodostojnoj ispravi nego na jednostranoj internoj ispravi tužitelja sa neistinitim upisanim podacima. Naime, tužitelj svoje potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga koja sukladno članku 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje; OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu sa naznačenim vjerovnikom, dužnikom, predmetom obveze, vrstom i opsegom obveze i dospijećem, dok tuženik s druge strane nije predložio u smislu članka 219. stavak 1. ZPP niti jedan dokaz na okolnost da se ista isprava temelji na netočnim podacima. Isto tako, i iz Analitičke kartice na temelju koje je između ostalog sačinjen nalaz i mišljenje utvrđeno je stanje duga tuženika za sporno razdoblje, koju ispravu tuženik nakon što mu je dostavljena nije osporio pa se smatra da je isti odustao od navedenog prigovora, kako je već navedeno pod točkom 12.1. ove odluke. Kako je predmetnim nalazom i mišljenjem nedvojbeno utvrđeno stanje duga tuženika za sporno razdoblje, kao i činjenica da u istom tom razdoblju nisu evidentirane uplate tuženika, to je ocjena ovog suda da je tužitelj temeljem navedenih isprava, ali i ostalih dokaza u spisu nedvojbeno dokazao da mu tuženik duguje iznos koji potražuje predmetnom tužbom, dok s druge strane tuženik nije dokazao da je sporni dug platio, odnosno da je u pretplati istog, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud pod točkom 38. obrazloženja pobijane odluke.

15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP -a radi čega je presuđeno kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 10. lipnja 2026.

Sudac

Ivana Mašić