Republika Hrvatska
P Ob-213/2020-46
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Guljašu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine i uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, koja presuda je objavljena dana 10. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica po osnovu bračne stečevine stekla pravo suvlasništva 11/100 (jedanaest stotina) udjela na nekretnini izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 5, dvor i oranica Ul. srednja, ukupne površine 541 m2.
II. Ovlašćuje se tužiteljica temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva u 11/100 (jedanaest stotina) dijela na nekretnini iz toč. I ove presude na svoje ime, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje prava suvlasništva preko 11/100 dijela do zatražene ½ dijela, kao i u dijelu kojim traži ovlaštenje za uknjižbu prava suvlasništva preko 11/100 dijela do zatražene 1/2.
IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.618,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica tvrdi da je s tuženikom bila u braku od 12. srpnja 1997. do 19. veljače 2020. te da su za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima izgradili obiteljsku kuću na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 5, dvor i oranica Ul. srednja ukupne površine 541 m2. Kao vlasnik nekretnine upisan je tuženik što ne odgovara stvarnom stanju jer su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove imovine koja je stečena u braku radom ili potječe iz te imovine. Želi uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim upisom te predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi kako je po osnovu bračne stečevine stekla pravo suvlasništva ½ nekretnine uslijed čega je ovlaštena postići i uknjižbu svog prava suvlasništva.
2. Tuženik osporava tužbeni zahtjev te ističe da isti nije usmjeren na usklađenje stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja. Ne spori dužinu trajanja braka, no ističe kako je bračna zajednica faktično prestala 25. ožujka 2017. Tuženik čini nespornim da je obiteljska kuća izgrađena 2008. za vrijeme trajanja bračne zajednice. Međutim, ističe kako zemljište na kojem je izgrađena kuća te većina građevinskog materijala korištenog za izgradnju nije bračna stečevina. Zemljište su mu darovali roditelji 8. svibnja 2003., dok je građevinski materijal stekao darovanjem 11. listopada 2005. od Republike Hrvatske, Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka koja mu je isplatila i novčanu potporu od 15.000,00 kuna za troškove rada i nabavu građevinskog alata. Nakon prestanka bračne zajednice, vlastitim je sredstvima ulagao u predmetnu obiteljsku kuću. Stoga smatra kako je potrebno utvrditi vrijednost zemljišta na kojemu je izgrađena predmetna nekretnina, vrijednost građevinskog materijala potrebnog za izgradnju te vrijednost ostale samostalne imovine tuženika kojom je ulagao u obiteljsku kuću te iste vrijednosti odbiti od ukupne vrijednosti predmetne obiteljske kuće, a tek potom i ovisno o odnosu tih vrijednosti, utvrditi suvlasnički omjer parničnih stranaka.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], presudu ovoga suda P Ob-392/2019, ugovor o darovanju nekretnina broj OU-198/2003, ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala, rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru Z-4341/05, nalaz i mišljenja vještaka građevinske struke Denisa Škugora i dopunu nalaza i mišljenja, račune tuženika sa stranica 43 i 44 spisa, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke, svjedokinju AK i vještaka Denisa Škugora. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se provede novo građevinsko vještačenje ocijenivši činjenično stanje dovoljno utvrđenim.
4. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud utvrđuje kako je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 5, dvor i oranica Ul. srednja, ukupne površine 541 m2. Na nekretnini je 18. studenog 2005. rješenjem suda pod Z-4341/05 zabilježena zabrana raspolaganja na rok od 10 godina u korist Republike Hrvatske, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (dalje: RH MMTPR).
5. Brak stranaka sklopljen 12. srpnja 1997. razveden je 19. veljače 2020. presudom ovoga suda broj P Ob-392/2019. Iz obrazloženja predmetne presude slijedi kako sama tužiteljica navodi da je bračna zajednica stranaka prestala 25. ožujka 2017.
6. Iz ugovora o darovanju nekretnina br. OU-198/2003 od 8. svibnja 2003. je utvrđeno kako su tuženiku njegovi roditelji darovali nekretninu iz izreke.
7. Iz ugovora o darovanju osnovnog građevinskog materijala od 11. listopada 2005. je utvrđeno kako je RH MMTPR darovala materijal tuženiku za obnovu odnosno izgradnju obiteljske kuće te mu se obvezala isplatiti novčanu potporu od 15.000,00 kn na ime troškova rada i nabave građevinskog alata (čl. 6. ugovora). U čl. 2. ugovora je navedeno kako se daroprimatelj obvezuje obiteljsku kuću koristiti isključivo za stanovanje sa članovima domaćinstva: suprugom ŠK i kćerkom AK.
8. Iz računa tuženika sa stranica 43 i 44 spisa je razvidno kako je u listopadu 2019. ispostavljen račun od 3.032 kune za opločnjak i drvenu paletu, kao i 1.474,50 kuna u veljači 2022. za kvaku, kocke za potplatu, cilindar.
9. Tužiteljica iskazuje kako je s tuženikom počela živjeti 1996. Faktična bračna zajednica prestala je u proljeće 2017. Ne spori da su 2003. tuženiku roditelji darovali nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na toj nekretnini je u času darovanja bila sagrađena stara ruševna kuća, neuvjetna za stanovanje te su tuženik i ona od 2007. do 2008. gradili novu kuću na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Što se tiče ishođenja dokumentacije, a kako bi dobili građevinski materijal za izgradnju kuće od Republike Hrvatske, ona je u tome sudjelovala jednako kao tuženik. Građevinski materijal je dobiven na ime tuženika jer je on bio uknjižen kao vlasnik. Ne zna vrijednost građevinskog materijala darovanog od Republike Hrvatske. Radi se o građevinskom materijalu koji je dobiven u fizičkom obliku, a nakon što su izgradili kuću isplaćena im je potpora od 15.000,00 kuna. Od građevinskog materijala koji su dobili od Republike Hrvatske i od potpore od 15.000,00 kuna su izgrađeni temelji kuće, soba u prizemlju, dvije sobe na katu, krov, jedna kupaonica, s tim da je na katu napravljena još jedna kupaonica koja nije dovršena. Građevinski materijal i potpora nisu bili dovoljni za kompletno opremanje kuće tako da su radi unutarnjeg uređenja nekretnine u vidu postavljanja pločica u kuhinji i kupaonici, radi postavljanja parketa u sobama te radi kupovanja namještaja na njezino ime 2008. podigli kredit u visini od 60.000,00 kuna koji su otplatili za vrijeme trajanja bračne zajednice. Pored ovog su od vlastitih sredstava nadozidali prostoriju površine 3x6 m2, šupu i garažu. AK je bila stara devet godina kada su tuženik i ona gradili kuću. Iselila je 2017. sa svojim osobnim stvarima te nije više dolazila jer je tuženik zamijenio bravu. Ne zna je li tuženik ulagao u nekretninu nakon što se odselila. Staru kuću koja je bila na placu prije izgradnje nove kuće su zajedno rušili uz pomoć poznanika kojima je naknada plaćena u vidu kuhanja i hrane. Napominje da je građevinski materijal dan u većem opsegu jer ih je bilo troje u kućanstvu. Smatra da je suvlasnica u ½ nekretnine jer je s tuženikom bila gotovo dvadeset godina te je u jednakoj mjeri kao i on doprinosila u kućanstvo. Za vrijeme dok se gradila kuća ona je ostvarivala minimalac, a tuženik je imao malo veću plaću od nje. Išla je i u nadnicu na berbu bresaka kako bi ostvarila dodatne prihode. Iznosa se ne sjeća. Obavljala je kućanske poslove, dok je tuženik više obavljao poslove izvan kuće u vidu košenja dvorišta, a i on je u kući obavljao sitne kućanske poslove.
10. Tuženik iskazuje kako su on i tužiteljica počeli zajedno živjeti 1997., a bračna zajednica je prestala u veljači ili ožujku 2017. Njegovi su mu roditelji 2003. darovali nekretninu u [adresa], a vrijednost nekretnine u ugovoru o darovanju od 5.000,00 kuna je okvirna. Ne zna koliko je bila stvarna vrijednost nekretnine, a radilo se o placu s ruševnom kućom. Slušao je iskaz tužiteljice koji je načelno točan da su rušili saru kuću uz pomoć poznanika, novu kuću gradili od 2007. do 2008. te su u novu kuću uselili 2008. Točno je da građevinski materijal darovan od Republike Hrvatske nije bio dovoljan za kompletnu izgradnju već je od građevinskog materijala kuća dignuta pod krov, napravljene su tri sobe i kuhinja, kupaonica i zaseban wc. Unutarnje prostorije ožbukane su sredstvima koje su tužiteljica i on platili od plaće. Potvrđuje da je tužiteljica na svoje ime podigla kredit od 60.000,00 kuna od kojeg su postavljeni parketi, centralno grijanje na drva i namještaj. Pločice i parkete je postavljao sam, odnosno puno toga je u kući sam napravio kako bi prošli jeftinije. Ne zna vrijednost materijala koji su dobili od Republike Hrvatske, a potpora je iznosila 15.000,00 kuna. Dokumentaciju za dobivanje materijala i potpore od Republike Hrvatske su tužiteljica i on prikupljali zajedno. Nakon što je tužiteljica odselila, promijenio je kompletan namještaj i napravio opločnjak u dvorištu koji je platio 1.000,00 eura. Što se tiče ostalih radova, ne zna koliko je novaca uložio. Smatra da tužiteljica ima pravo na određeni suvlasnički udio u kući, ali ne pola. U vrijeme izgradnje kuće tužiteljica je imala plaću oko 2.400,00 kuna, a on oko 3.800,00-4.000,00 kuna. Nakon što se odselila, tužiteljica je sa sobom uzela njihov zajednički auto daewoo matisse koji on od nje nije tražio, a ne zna vrijednost tog auta. Kućanske poslove za vrijeme trajanja bračne zajednice u vidu kuhanja, pranja i peglanja obavljala je tužiteljica.
11. Svjedokinja AK, kći stranaka, iskazuje da je nakon prestanka bračne zajednice roditelja otac napravio opločnjak u dvorištu vlastitim sredstvima, unutar kuće promijenili su namještaj, dio financijskim sredstvima oca, a dio je financirala ona. Ne zna visinu očevih ulaganja u nekretninu nakon prestanka bračne zajednice.
12. Nadalje je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke Denisu Škugoru. U nalazu i mišljenju od 30. rujna 2024. vještak nekretninu procjenjuje prema podacima iz 2024., dok u dopuni nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2025. daje podatke odnosu na proljeće 2017. kada je prekinuta bračna zajednica. Uz nalaz i mišljenje prilaže fotografije, tlocrt nekretnine te kopiju katastarskog plana.
12.1. Vještak je pozvan očitovati se o vrijednosti nekretnine prije te nakon izgradnje kuće, iskazati vrijednost građevinskog materijala za izgradnju koji je darovala RH te vrijednost tuženikovih ulaganja koja su učinjena nakon proljeća 2017. Vještak navodi kako je obiteljska kuća sagrađena pod programom obnove uz pomoć građevinskog materijala za izgradnju koji je darovala Republika Hrvatska. Za kuću je ishođena uporaba dozvola 2016. te je postupak legalizacije završen odbijanjem zahtjeva u veljači 2019. Kako bi utvrdio vrijednost parcele vještak je uzeo u obzir evidentirane prodaje građevinskih parcela prema bazi podataka u sustavu e-nekretnine u posljednje tri godine te je utvrdio da je prosječna cijena po metru kvadratnom 72,33 eura. Kako je površina sporne parcele 541m2, vještak je mišljenja da vrijednost zemljišta iznosi 39.130,53 eura (72,33 x 541) te dodaje da se u tu vrijednost zemljišta uračunavaju svi priključci na komunalnu infrastrukturu i svi pripadajući elementi koji čine vrijednost zemljišta. U tabličnom prikazu se vidi da je vještak radi utvrđivanja prosječne vrijednosti koristio nekretnine na području [adresa] gdje se nalazi sporna nekretnina. Vještak navodi kako je nemoguće sa potpunom točnošću izračunati vrijednost kuće u trenutku njezinog dovršenja 2008. Prema bazi podataka u sustavu e-nekretnine u posljednje tri godine sagledao je sve evidentirane prodaje kuća te je utvrdio kako je prosječna cijena kuće po metru kvadratnom bila 103,19 eura. Kako bruto površina kuće iznosi 116,82m2, vještak je mišljenja da vrijednost kuće iznosi ukupno 12.054,31 eura (103,19x116,82). U nalazu naglašava kako je stanje kuće jako loše. Kuća nikada nije završena i nije postavljena završna fasadna obloga što znači kako je skoro osamnaest godina potpuno nezaštićena od atmosferskih utjecaja. Projektirana kuća ima predviđeni rok od pedeset godina za nosivu konstrukciju što je u slučaju sporne nekretnine značajno smanjeno. Dodatno, vještak je naveo da su svi završni radovi, završne obloge te otvori na kući u cijelosti za rekonstrukciju i obnovu, zbog čega tržišnoj vrijednosti nekretnine doprinosi prvenstveno njezina nosiva konstrukcija. Stoga se u iskazanoj vrijednosti kuće može reći kako je riječ samo o njezinoj nosivoj konstrukciji kao nečemu bitnom i vrijednom.
12.2. Vezano za vrijednost građevinskog materijala darovanog od strane RH, ističe kako se visina određivala se prema broju članova obitelji. Za tročlanu obitelj davala se potpora za 55 m2 neto površine kuće te projektna dokumentacija i to: otac – nositelj obnove 35m2, majka – član kućanstva 10m2 i kći – član kućanstva 10m2. Kuća je izgrađena bez angažmana izvođačke tvrtke kakva je trenutno zakonska obaveza. Po završetku radova država je isplatila 15.000 kuna za troškove „ruku“ radova na izvođenju. RH je u konkretnom slučaju darovala materijal u iznosu od maksimalno 75.000,00 kuna što kad se pribroje troškovi za „ruke“ iznosi ukupno 90.000,00 kuna. Materijal je bio dostatan za izgradnju kuće neto površine 55m2 uključujući sav materijal da se kuća izgradi, postave instalacije i izrade glazure na podu te da se zidovi i stropovi ožbukaju, uključujući drvene prozore i vrata. Mišljenja je da je Republika Hrvatska darovala građevinski materijal u vrijednosti 12.000,00 eura. I konačno, vještak je mišljenja da tuženikova ulaganja učinjena nakon proljeća 2017. iznose 3.260,00 eura.
12.3. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u pravcu da vještak treba iskazati vrijednost zemljišta bez kuće u vrijeme prije početka gradnje kuće te vrijednost zemljišta s kućom u vrijeme odmah nakon izgradnje i završenih ulaganja.
12.4. Tuženik nije imao primjedbi, no predložio je očitovanje vještaka na okolnost ukupne vrijednosti nekretnine odnosno zemljišta s kućom.
12.5. Saslušan na ročištu, vještak ostaje kod nalaza i mišljenja. Iskazuje da se ne može precizno utvrditi stanje vrijednosti kuće u [adresa] odnosno kuće sa zemljištem u trenutku prestanka bračne zajednice. Navedeno je teško s obzirom na protek vremena te za dopunu treba pribaviti podatke o cijenama nekretnina koje su se prodavale u to vrijeme.
12.6. U dopuni nalaza i mišljenja vještak procjenjuje vrijednosti kuće u [adresa] te zajedno kuće sa zemljištem u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka odnosno proljeće 2017. Izrazio je u postocima omjer vrijednosti zemljišta spram cijele nekretnine koja uključuje kuću sa zemljištem, a isto tako i postotak vrijednosti kuće u odnosu na kuću sa zemljištem. Opet je prema bazi podataka u sustavu e-nekretnine u 2017. sagledao sve evidentirane prodaje kuća te utvrdio da je prosječna cijena po metru kvadratnom tada bila 95,09 eura. Stoga je mišljenja kako vrijednost kuće u času prestanka bračne zajednice iznosi 11.108,82 eura (95,09x116,82). Radi se o prosječnoj vrijednosti objekta na području [adresa]. Prema bazi podataka u sustavu e-nekretnine u 2017. nema evidentirane vrijednosti zemljišta te je stoga analizirao najrelevantnije iz 2018. i 2019. godine. Prosječna cijena za parcelu bila je 0,48 eura po kvadratnom metru, no kako je u sastavu istog svega pet zemljišta vještak zaključuje da izračun prema bazi podataka nije primjenjiv. S obzirom na loše i netočne podatke, ostaje pri vrijednosti koju je iskazao u prvom nalazu koju smatra mjerodavnom i točnom odnosno da je vrijednost zemljišta 39.130,53 eura. Zaključak je vještaka da je kuća sa zemljištem u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka odnosno proljeće 2017. iznosila 39.130,53 eura + 11.108,82 eura = 50.239,35 eura. Vještak izražava omjer vrijednosti kuće i zemljišta spram cijele nekretnine. Omjeri vrijednosti zemljišta spram cijele nekretnine u proljeće 2017. iznosi 77,89%, a kuće 22,11%. U svibnju 2024. omjer vrijednosti zemljišta iznosi 76,45%, a vrijednost kuće 23,55%.
12.7. Tužiteljica prigovara i dopuni nalaza i mišljenja. Smatra podcjenjivačkim to što je vještak vrijednost zemljišta u proljeće 2017. te 2024. procijenio u jednakoj visini od 39.130,53 eura. Tužiteljica smatra kako je 2017. kada je u nekretnini netko živio i održavao je, kuća imala veću vrijednost, a zemljište manju vrijednost. Predlaže provesti vještačenje po novom vještaku bez potrebe da se vještaka Škugora poziva na raspravu radi razjašnjenja stvari.
12.8. Tuženik nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja.
13. Među strankama je sporno čini li nekretnina iz izreke bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove.
14. Pravni režim imovine bračnih drugova sudi se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje OBZ). Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03) je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok njihovu posebnu imovinu, sukladno odredbi čl. 253. ObZ/03 predstavlja imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.). Sukladno odredbi čl. 249.st.1. ObZ-a/03 smatra se da su suvlasnički dijelovi na bračnoj stečevini jednaki, ako bračni drugovi drugačije nisu ugovorili.
15. Na temelju dokaznog postupka sud je utvrdio kako su stranke bile u braku od 12. srpnja 1997. do 19. veljače 2020., s tim da je faktična bračna zajednica prestala u ožujku 2017., a što slijedi kako iz iskaza stranaka tako i iz obrazloženja presude o razvodu braka. Nadalje je utvrđeno kako su u svibnju 2003. tuženiku roditelji darovali nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica u svom iskazu ne spori kako je zemljište darovano tuženiku tako da isto u konkretnom slučaju predstavlja njegovu vlastitu imovinu. Nadalje je utvrđeno kako su stranke zajedno ishodile dokumentaciju potrebnu za dobivanje građevinskog materijala u postupku obnove te je RH MMTPR u listopadu 2005. darovala materijal za izgradnju obiteljske kuće te dodatno isplatila novčanu potporu od 15.000,00 kuna. U ugovoru građevinskog materijala je kao daroprimatelj naznačen tuženik koji se obvezao kuću koristiti isključivo za stanovanje sa suprugom i kćerkom kao članovima domaćinstva. Na zemljištu koje su tuženiku roditelji darovali se nalazila stara kuća koju su stranke srušile uz pomoć poznanika te su od 2007. do 2008. izgradile novu kuću u koju su i uselile 2008. Kuća je izgrađena od građevinskog materijala te novčane potpore koji je darovala RH MMTPR. Građevinski materijal i potpora dana u postupku obnove su bili dovoljni da se kuća stavi pod krov, napravljene su tri sobe (jedna u prizemlju, dvije na katu), kupaonica, wc. Međutim ostvarena sredstva u postupku obnove nisu bila dostatna pa je tužiteljica ishodila kredit od 60.000,00 kuna koji je iskorišten za stavljanje parketa, pločica, grijanja te kupovinu namještaja. Ovaj kredit je otplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice koja je prekinuta u proljeće 2017. kada tužiteljica seli iz kuće. Tuženik je potom učinio ulaganja u nekretninu tako što je stavio opločnjak i kupio novi namještaj.
16. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan te da je tužiteljica suvlasnica sporne nekretnine u 11/100 dijela.
17. Naime, tužitelj je darovanjem stekao zemljište koje čini njegovu vlastitu imovinu, sukladno članku 253. ObZ/03, a ne bračnu stečevinu. Međutim, na tom zemljištu su stranke zajedno gradile obiteljsku kuću. Sukladno načelu jedinstva nekretnine iz čl 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV), kuća je postala sastavni dio zemljišta. Kada se na vlastitoj imovini jednog bračnog druga zajedničkim radom i sredstvima izgradi nova građevina, ta građevina unosi novu vrijednost na nekretninu, čime cijela nekretnina (zemljište s kućom) poprima karakter bračne stečevine, ali samo u omjeru u kojem je zajednička gradnja povećala ukupnu vrijednost nekretnine. Što se tiče novoizgrađene kuće, sud je mišljenja kako ista predstavlja suvlasništvo stranaka na jednake dijelove odnosno da građevinski materijal i novčana potpora darovani od strane RH MMTPR nisu vlastita imovina tuženika. Ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala je sklopljen sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi (NN 26/2003, dalje: ZPPDS). Sukladno odredbama čl. 1. i 2. ZPPDS-a Republika Hrvatska je vodila posebnu skrb o područjima zahvaćenim Domovinskim ratom kako bi se otklonile posljedice rata, osigurao brži povratak stanovništva te potakao demografski napredak. Dakle, RH je financijski pomagala područja posebne državne skrbi s ciljem povratka ne samo pojedinaca, već cijelih obitelji u cilju demografskog oporavka područja zahvaćenih ratom. Stoga se predmetno darovanje ne može promatrati isključivo kroz formalni položaj tuženika kao ugovorne strane, već i kroz njegovu svrhu. Dakle, iako je ugovorom o darovanju osnovnog građevinskog materijala kao daroprimatelj naznačen tuženik, nedvojbeno je namjena ovoga darovanja izgradnja obiteljske kuće u kojoj će živjeti tužiteljica i tuženik sa svojom kćerkom što je i navedeno u čl. 2. ugovora. I iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je opseg pomoći određen upravo prema broju članova domaćinstva. Stoga sud zaključuje da građevinski materijal i novčana potpora nisu dodijeljeni radi zadovoljavanja isključivo osobnih stambenih potreba tuženika, nego radi stambenog zbrinjavanja cijele obitelji stranaka. Zato sud smatra da vrijednost tako ostvarene pomoći ne predstavlja vlastitu imovinu tuženika, već imovinsku vrijednost koja je tijekom trajanja bračne zajednice bila stavljena u funkciju zajedničkog stjecanja i stvaranja obiteljskog doma. Takav zaključak potvrđuju i daljnja ulaganja stranaka u predmetnu nekretninu. Iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da građevinski materijal i novčana potpora nisu bili dostatni za dovršenje kuće, zbog čega je tužiteljica tijekom trajanja bračne zajednice podigla kredit od 60.000,00 kn koji je iskorišten za daljnje uređenje kuće, a koji je potom otplaćen tijekom trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima stranaka. Navedeno dodatno potvrđuje da je predmetna kuća od početka građena i uređivana kao obiteljski dom stranaka i njihove kćeri.
18. Vrijednost nekretnine prije i nakon izgradnje kuće, omjer vrijednosti zemljišta (koje nije bračna stečevina) u odnosu na cijelu nekretninu te omjer vrijednosti kuće (koja jest bračna stečevina na jednake dijelove) je utvrđen građevinskim vještačenjem. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te njegovu dopunu ocjenjujući ih stručnim i logičnim budući da isti raspolaže stručnim znanjem kojeg sud nema, a ujedno je svoj stav vještak dovoljno argumentirao. Budući da je faktična bračna zajednica prekinuta u proljeće 2017. stanje i vrijednost sporne nekretnine je relevantna u odnosu na taj trenutak. Po mišljenju suda nije relevantna vrijednost nekretnine neposredno nakon izgradnje odnosno 2008. budući da su stranke određeni period u toj nekretnini živjele kada su ju sve do prekida bračne zajednice koristile i trošile redovitom uporabom. Isto tako, u vrijednost nekretnine ne ulaze niti tuženikova vlastita ulaganja učinjena nakon prestanka bračne zajednice jer ona ne čine bračnu stečevinu.
18.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka te dopune istog sud utvrđuje kako je vrijednost kuće sa zemljištem u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka iznosila ukupno 50.239,35 eura. Od toga je vrijednost zemljišta bila 39.130,53 eura, dok je sama kuća vrijedila 11.108,82 eura. Omjeri vrijednosti zemljišta spram cijele nekretnine u proljeće 2017. iznosi 77,89%, a kuće 22,11%.
18.2. Vještak je obrazložio na koji način je utvrdio navedene iznose te kao dokaz svojoj procjeni priložio tablice baze podataka. Ujedno je obrazložio zašto je u dopuni nalaza i mišljenja ostao kod iskazane vrijednosti zemljišta kao u prvom nalazu i mišljenju. Vještak je jasno definirao da u vrijednost zemljišta ulaze i ostali elementi koji pridonose njegovoj vrijednosti kao što su priključci na komunalnu infrastrukturu pa sud prihvaća procjenu vještaka o vrijednosti zemljišta u iznosu od 39.130,53 eura. Sud prihvaća dopunu nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu koji se odnosi na vrijednost zemljišta. Naime, vještak je u dopuni analizirao dostupne podatke o prometu građevinskog zemljišta iz relevantnog razdoblja te je obrazložio da isti nisu reprezentativni za procjenu. Podataka o vrijednosti zemljišta u 2017. nema, a tijekom 2018. i 2019. vrijednost građevinskog zemljišta iznosila je 0,48 eura po četvornom metru, što bi za predmetnu česticu površine 541 m² rezultiralo vrijednošću od svega 259,68 eura. Vještak je stručno obrazložio da podaci iz 2018. i 2019. nisu relevantni te da se radi o malom broju evidentiranih transakcija koji ne odražavaju stvarnu vrijednost zemljišta, zbog čega ih nije prihvatio kao mjerodavne. Sud prihvaća takvo obrazloženje vještaka kao logično i uvjerljivo te smatra da je procjena vrijednosti zemljišta u iznosu od 39.130,53 eura stručna i dovoljno argumentirana.
18.3. Što se tiče same kuće, sud smatra i u ovom dijelu logičnom i stručnom procjenu vrijednosti vještaka o navedenoj kući u iznosu od 11.108,82 eura. Naime, vještak obrazlaže kako je kuća u jako lošem stanju zbog čega njezinu vrijednost praktički čini jedino nosiva konstrukcija kuće, a sve iz razloga što kuća nikada nije završena u cijelosti te na nju nikada nije postavljena fasada (završni radovi, završne obloge te otvori na kući u cijelosti su za rekonstrukciju). Kada se uzme u obzir da iz iskaza stranaka slijedi da su izgradile kuću 2008. kada su u nju i uselile te da je kuća sve do prekida bračne zajednice bila zbog svoje nedovršenosti izložena atmosferskim utjecajima, onda je logičan zaključak vještaka o vrijednosti same kuće.
18.4. Omjer vrijednosti kuće prema cijeloj nekretnini u vrijeme prekida bračne zajednice iznosi 22,11 % i taj je relevantan za donošenja odluke jer je nakon toga tuženik imao određena (doduše minorna) ulaganja. No, za dodati je da ovaj omjer nije značajno drugačiji niti tijekom 2024. kada je iznosio 23,55 %. Uostalom, stanje kuće je jasno razvidno i iz fotografija koje je vještak priložio uz nalaz i mišljenje.
18.5. S obzirom da je nalaz i mišljenje s dopunom vještak detaljno obrazložio, sud je ocijenio kako nema potrebe za novim vještačenjem te da bi se istim samo odugovlačio postupak.
19. Sukladno navedenom, a primjenom odredbe čl. 249. st. 1. ObZ/03 sud utvrđuje kako kuća u cijelosti predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove, budući da je izgrađena zajedničkim radom, podizanjem kredita tužiteljice u iznosu od 60.000,00 kn te uz pomoć materijala dodijeljenog za tročlanu obitelj. Međutim, kako se pravo vlasništva upisuje na cjelokupnu nekretninu koja obuhvaća i zemljište, udio tužiteljice se mora izraziti kroz omjer vrijednosti bračne stečevine (kuće) u odnosu na ukupnu vrijednost nekretnine (11.108,82 eura/50.239,35 eura=22,11%). Budući da tužiteljici pripada polovica (1/2) od vrijednosti izgrađene kuće, njezin konačni suvlasnički udio u cjelokupnoj nekretnini iznosi 11,05%, što pretočeno u razlomak iznosi 11/100 dijela nekretnine. Ulaganja koja je tuženik izvršio nakon prestanka bračne zajednice sud nije uzimao u obzir prilikom obračuna omjera bračne stečevine, jer su nastala nakon proljeća 2017. i ne utječu na stečena prava tužiteljice u trenutku prestanka zajednice. Prilikom izračuna omjera, valja naglasiti da je vrijednost četvornog metra kuće procijenjena sa 95,09 eura, dakle više nego li vrijednost zemljišta od 72,33 eura. Također valja dodati da predmet spora nije samo stambeni objekt nego nekretnina kao jedinstvena cjelina koju, osim kuće, čini i građevinsko zemljište površine 541 m². Budući da je zemljište tuženik stekao darovanjem, njegova vrijednost predstavlja vlastitu imovinu te bitno utječe na konačni suvlasnički omjer stranaka.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. S obzirom na utvrđeni suvlasničko omjer, sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela s 11% tužbenog zahtjeva pa je samim tim tuženikov uspjeh 89%. Kada se prebiju ovi postotci, tuženikov uspjeh je u omjeru od 78%. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 7.toč.1.Tarife) te trošak pristupa na četiri ročišta održanih 20. rujna 2023., 17. siječnja 2024., 15. listopada 2025. i 30. travnja 2026. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako 200,00 eura. Nadalje mu je dosuđen trošak sastava dva obrazložena podneska od 5. veljače 2025. i 11. ožujka 2025. (Tbr. 8. st. 1.) Nadalje, tuženiku je za pristup ročištima 16. ožujka 2021. i 21. ožujka 2023. dosuđeno po 50,00 eura odnosno 25% jer su odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife). Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 22. ožujka 2023. jer u istom obavještava sud o adresi svjedokinje čiju ispravnu adresu sam nije dao na ročištu te dostavlja račune koje je mogao dostaviti u odgovoru na tužbu. Također mu nije dosuđen trošak sastava podneska od 30. travnja 2026. jer se istim očituje na navode tužiteljice iako ga sud na navedeno nije pozvao. Ujedno sud tuženiku nije dosudio trošak pristupa na objavu presude jer je neizvjesno hoće li na njega pristupiti. Stoga je tuženiku dosuđeno 1.500,00 eura odnosno s PDV-om 1.875,00 eura. Na ovo je dodan trošak vještačenja od 200,00 eura što čini ukupni priznati trošak tuženika u iznosu od 2.075,00 eura. Budući da tuženiku pripada 78% od ukupnih troškova, sud mu je dosudio iznos od 1.618,50 eura.
21. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 10. lipnja 2026.
SUTKINJA
VANDA HORVAT
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
