Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-394/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Virovitice, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' „I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.862,05 EUR zajedno sa zateznom kamatom počev od dana 1. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.818,89 EUR zajedno sa zateznom kamatom počam od dana 1. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.”

II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio s tuženom kao kreditorom Ugovor o namjenskom kreditu 15. prosinca 2005.; da je ovim Ugovorom o kreditu tužitelju isplaćeno 57.400,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom na švicarski franak; da su nakon sklapanja ovog Ugovora mjesečne rate kredita tužitelju značajno narasle zbog porasta tečaja valute CHF i dodatno utjecajem promjenjive kamatne stope; da je tužitelj 22. prosinca 2015. s tuženom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je regulirana konverzija ovog kreditnog aranžmana; da je jednostrano promjenljiva kamatna stopa utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016.; da je valutna klauzula nezakonitom i ništetnom utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. U odnosu na Dodatak ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2015. tužitelj tvrdi da provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenljive kamatne stope i valute CHF pri čemu se poziva na odredbe čl. 19.e. st. 5. ZID ZPK te odredbe čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15 i 14/19), navodeći da ovom tužbom potražuje povrat preplaćenih iznosa temeljem valutne klauzule i tzv. razliku glavnice, jer je tuženik prilikom provedbe konverzije utvrdio glavnicu ne uzimajući prilikom njezinog određivanja ništetne odredbe ugovora o kreditu.

1.2. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tužene banke prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom (str. 7-10) isplatu iznosa od 5.343,09 EUR ili 40.257,51 kuna temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli te s osnove tzv. razlike glavnice iznos od 1.468,47 EUR ili 11.064,18 kuna, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.

2.1. Tužena u odgovoru na tužbu (str. 109-123) te tijekom postupka u cijelosti osporava istaknute zahtjeve, pravnu osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata. Tužena u opširnom odgovoru na tužbu između ostalog tvrdi da su sve tužiteljeve preplate uzete u obzir prilikom konverzije osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), pozivajući se pri tome i na odredbe čl. 19.b i čl. 19.c ZID ZPK/15 te odredbe čl. 19. d ZID ZPK/15 , kao i na odluke Suda EU u predmetu C-567/20, C-81/19 i C-243/20 te Rješenje Vrhovnog suda RH posl.br. Revd-2021/2020 od 1. lipnja 2022 i Rev- 1014/18. Uz navedeno, ističe i prigovor zastare tvrdeći da kada bi se primijenili i dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 30. svibnja 2018. nastupila bi zastara.

2.2. Tužena pri tome ističe da je konverzija nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom , odnosno da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR, dok je tužena bila u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a sam postupak konverzije propisan je od strane zakonodavca odredbama ZID ZPK/15. Stoga tvrdi da Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZID ZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je te je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Smatra i da tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove jer je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa i stoga ga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita. Tužena stoga smatra da je, uzimajući u obzir i izraženi pravni stav VSRH i Suda EU, jasno da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te da ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa.

3. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tužene banke, treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Obzirom da je valutna klauzula utvrđena nezakonitom i ništetnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Slijedom navedenog, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi ( na temelju članka 502.c ZPP) rok zastare koji iznosi 5 godina sukladno čl. 1111. i 225. Zakona o obveznim odnosima, nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, dakle, od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 30. svibnja 2023., petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO nije protekao, obzirom da isti počinje teći od 14. lipnja 2018.

4. Tijekom postupka radi utvrđenja spornih činjenica izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, Listu plaćenih anuiteta (str. 11-16), Ugovor o namjenskom kreditu od 25.11.2005. (str. 17-33), Ugovor o namjenskom kreditu od 25.11.2005. (36-40), izračun konverzije na dan 30.9.2015. (str. 48-52), otplatne planove (str. 54-59), obavijest o izračunu efekata konverzije (str. 60), dopis Zagrebačke banke od 12.11.2015. uz izračun konverzije na dan 30.9.2015. (str. 62- 80), dopis Zagrebačke banke uz izračun konverzije na dan 30.9.2015. (str, 82-92), dodatak ugovoru o kreditu (str. 94-101), odgovor na tužbu tuženika od 13.7.2023. (str. 109-274), podnesak tužitelja od 15.9.2023. (str. 277-281), podnesak tužitelja od 24.1.2024. (str. 284), podnesak tuženika od 26.1.2024. (str. 285-301), podnesak tuženika od 12.12.2025. (306-366), podnesak tuženika od 16.12.2025. (str. 367-378), zapisnik od 17.12.2025. (str. 369-370), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 20.3.2026. (str. 376-402), podnesak tužitelja od 13. 4.2026. (str. 407-408), podnesak tuženika od 20. 4.2026. (str. 414-541), podnesak tuženika od 28.4.2026. (str. 542- 587), podnesak tužitelja od 5.5.2026. (str. 590-593), te je saslušan tužitelj ZŽ u svrhu dokazao ( str. 594-596).

5. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19 i 80/22., 114/22., 155/23 , dalje: ZPP) tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom ( str. 407-408) potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.862,05 EUR na ime pretplate zbog promjene tečaja CHF sa zakonskim zateznim kamatama zateznim kamatama, te razliku glavnicu u iznosu od 1.818,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužena banka u svom očitovanju od 20. travnja 2026. (str. 414-541) u odnosu na Nalaz i mišljenje vještaka ne prigovara matematičkom izračunu, ali osporava osnovu potraživanja tužitelja, ističući da tužitelj nema pravo na restituciju, te ostaje kod istaknutog prigovora zastare. Predlaže da sud tužbu odbaci, a podredno odbije sve tužbene zahtjeve te potražuje i troškove ovog postupka.

8. Predmet ovog spora je kondikcijski zahtjev tužitelja za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene valutne klauzule koja odredba je sadržana u potrošačkom ugovoru o kreditu broj: 7102791550 od 15. prosinca 2005., u odnosu na koji su stranke u smislu odredbi glave IV. a ''Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF'' Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 75/15, 102/15, i 52/16, dalje: ZPK/15), 22. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu.

9. Između stranaka ovog postupka nije sporno da su tužena kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 15. prosinca 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 7102791550 od 15. prosinca 2005., koji je potvrđen (solemniziran) od strane javne bilježnice Brigite Anđal-Mlinarić iz [adresa] pod brojem OU- 66/05 od 15. prosinca 2005. (u nastavku teksta: Ugovor o kreditu). Također, nesporno je da je Ugovorom o kreditu tužena banka odobrila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.400,00 CHF obračunatom po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećim na dan isplate kredita uz rok otplate od 15 godina, te da je člankom 2. Ugovora o kreditu, određeno da je tužitelj tuženoj banci dužan platiti u anuitetima navedeni iznos kredita i redovnu kamatu koja je za vrijeme trajanja obveze promjenjiva, temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a da na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,50% godišnje.

10. Isto tako, nesporno je da su tužitelj i tužena banka 22. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15), kao konverziju kredita u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

11. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15), bankama je propisana zakonska obveza sklapanja novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu radi provođenja konverzija kredita iz valute CHF u EUR, na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ZID ZPK/15 usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 donio je 4. ožujka 2020. rješenje na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', kojim je odgovoreno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

14. Slijedom navedenog, ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Kako Dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu se ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ove odredbe unaprijed je formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se ove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14).

15. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

16. Odredbom članka 19.c ZPK/15, propisan je način izračuna konverzije kredita prema kojem se konverzija vrši na način da se cjelokupni uplaćeni iznos uzme u obzir, te da se na temelju takvog iznosa sastavi novi otplatni plan izračunat u skladu s odredbama tog Zakona kojim su sada određeni parametri za određivanje kamatnih stopa i to na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene), koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja Ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrenim određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja Ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

17. Nakon ponude banaka s dostavljenim izračunima konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., izračunatim u skladu s člankom 19.c ZPK/15 i prijedloga novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, na korisnicima kredita je pravo izbora želi li prihvatiti ponudu ili nastavljati otplatu prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama istog Zakona.

18. Odredbom čl. 4. Dodatka ugovoru o kreditu (str. 28-34) tužitelj kao korisnik kredita i tužena banka kao kreditor zaključili su da je neotplaćena glavnica kredita 25.404,00 CHF što u kunskoj protuvrijednosti na dan 30. rujna 2015. iznosi 177.339,53 kuna, te da je preostali rok otplate 64 mjeseca. Zatim, člankom 5. zaključeno je da je zbroj otplaćenih anuiteta u CHF preračunatih u EUR veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, računajući do dana 30. rujna 2015., te da njihova razlika iznosi 14.538,27 kuna, a što predstavlja preplatu.

19. Odredbom čl. 8. predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu ugovoreni su uvjeti otplate kredita u EUR, tako da je na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita u EUR, utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz članka 4. Dodatka ugovoru o kreditu, koja je zakonski učinak konverzije, a koju snosi tužena banka, utvrđena u visini 17.355,24 EUR, koji iznos je tužitelj dužan platiti tuženoj banci zajedno s redovnom kamatom koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio na dan 30. rujna 2015. iznosi 3,48 p.p. (postotnih poena), te se ne mijenja do konačne otplate kredita. Varijabilni dio je ugovoren kao šestomjesečna nacionalna referentna kamatna stopa jedan za euro) te se tijekom otplatnog razdoblja može mijenjati sukladno Općim uvjetima poslovanja banke, a na dan 30. rujna 2015. iznosi 2,36 p.p. Dakle, na dan 30. rujna 2015. visina redovne kamatne stope iznosila je 5,84% godišnje.

20. Odredbom člankom 9. Dodatka ugovoru o kreditu ugovorena je visina anuiteta koji dospijevaju na naplatu iznose 314,24 eura, što sadrži iznos glavnice i kamatu prema stopi važećoj na dan 30. rujna 2015.

21. Nadalje, predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu (čl. 14.), ugovoreno je da je tražbina iz osnovnog Ugovora o kreditu u visini 57.400,00 CHF, što na dan 30. rujna 2015. iznosi 400.696,31 kuna, prestala po sili Zakona. Opisana obveza prestala je u skladu odredbe članka 19. f stavka 1. ZID ZPK-a na dan sklapanja javnobilježnički potvrđenog Dodatka ugovoru o kreditu, a zamijenjena je tražbinom u kunskoj protuvrijednosti valute EUR u visini preostale neotplaćene glavnice s pripadajućom kamatom propisanom člankom 8. Dodatka ugovoru o kreditu.

22. Slijedom navedenog stranke su Dodatkom Ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2015. izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

23. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

24. Kraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15, jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, stranke su suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Dodatka.

25. Kako su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka, koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove, pa slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

26. Dakle, primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, s jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom, koja se u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

27. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i stoga te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru s tuženikom, gubi pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

28. Stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja-korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

29. Imajući u vidu sve navedeno, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, ovaj sud je zaključio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev (str. 407-408), kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.862,05 EUR s osnove ništetnih i nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli, te iznos od 1.808,89 EUR na ime razlike glavnice, nije osnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

30. Tužitelju bi eventualno pripadalo pravo na isplatu zateznih kamata i to od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije, kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužitelj preuzeo sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalno- pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO, kojim odredbama je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. Međutim, kako tužitelj u ovom postupku traži samo isplatu iznosa od 4.862,05 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te iznos od 1.818,89 eura s osnova razlike glavnice, sud temeljem odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučuje u granicama zahtijeva postavljenih u postupku.

32. Odredba čl. 3. ZZP/03 propisuje da je potrošač svaka osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Slijedom navedenog, sud je našao utvrđenim da se tužitelj koji je Ugovor o namjenskom kreditu zaključio radi kupnje obiteljske kuće, ima smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03, a tuženik na kome je teret dokaza, nije dokazao suprotno.

33. Naime, na temelju iskaza tužitelja (zapisniku od 9. lipnja 2026., str. 594-596), utvrđeno je da je Ugovor o namjenskom kreditu tužitelj zaključio s tuženom bankom radi ostvarenja namjenskog kredita za kupnju obiteljske kuće, da mu je prilikom traženja kredita u banci rečeno da je bolje uzeti kredit u CHF jer će mu mjesečna rata iznositi oko 2.000,00 kuna, dok bi mu rata kredita u EUR-ima bila oko 150,00 EUR veća, da ga je službenica banke, koju osobno poznaje, informirala da klijenti većinom uzimaju kredite u CHF te da je to povoljnije jer će mu i rata biti manja od rate u EUR- ima, da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, ali da ga prilikom podizanja kredita u banci nisu upozorili da bi rate kredita mogle rasti, da on nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih odredbi ugovora koji je sačinila službenica banke te da je isti samo prihvatio , da je početna rata kredita iznosila oko 2.000,00 kuna te da je zadnja rata prije konverzije iznosila 3.200,00 kuna, a da je nakon konverzije mjesečni anuitet smanjen na iznos od 2.300,00 – 2.4000,00 kuna.

34. Dakle, tužitelj je u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava (Zahtjev broj 72152/13 presuda od **.**.2016., Z i U), ovaj sud cijeni da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da tužitelj nije uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, Europski sud za ljudska prava (dalje - ESLJP) je u predmetu Štefek protiv Hrvatske (zahtjev broj 66173/17, presuda od 2. lipnja 2022.) istaknuo da visoki troškovi postupka u slučaju potpunog neuspjeha stranaka u dokazivanju osnove svog tužbenog zahtjeva mogu otvoriti pitanje povrede prava koja se štite Konvencijom, samo u situacijama kada podnositelji iz nekog razloga nisu mogli predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici. U konkretnom slučaju, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, te u takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

35. Slijedom navedenog u odnosu na troškove postupka, odlučeno je kao u toč. II izreke.

U Virovitici 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja: Odvjetničko društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Virovitice

2. Za tuženika: Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u ZagrebuZOU UŽ i FŽ iz [adresa]