REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1762/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja SN ADRIA d.o.o., OIB: 50589935897, Zagreb, Hruševečka ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miškulin, Novak i Vukšić d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika i zakonskih zastupnika stranaka, s danom objave 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju SN ADRIA d.o.o., OIB: 50589935897, Zagreb, Hruševečka ulica 1, iznos od 19.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.615,17 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica bila direktorica tužitelja do 14. studenoga 2024. Ističe da je tuženica, u svojstvu direktora tužitelja, podigla u dva navrata novce s računa tužitelja i to 7. srpnja 2023. 15.200,00 EUR te 1. kolovoza 2023. 4.000,00 EUR. Tužitelj je tuženicu pozvao na povrat 19. studenoga 2024., a 4. prosinca 2025. tuženica je odbila vratiti pozajmicu. Predlaže da sud naloži tuženici naknaditi tužitelju iznos od 19.200,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenoga 2024. do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da nije primila pozajmice. Osporava navode da je u svojstvu direktorice tuženika podizala novce. Novci nisu predani tuženici. Tuženica nije potpisala isprave, niti je ovlastila bilo koga da u njeno ime potpisuje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 21. studenoga 2025. navodi da je u vrijeme podizanja pozajmica tuženica imala faktičnu i pravnu kontrolu nad računom tužitelja. Objašnjava da se radi o zajmu. Poziva se na čl. 219. Zakona o parničnom postupku te čl. 499. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tuženica u podnesku od 2. veljače 2026. navodi da su novčana sredstava podignuta isključivo po izričitom nalogu OŠ te su njemu osobno i predana. Osporava da se radi o osobnoj pozajmici tuženici. Tuženica nije imala samostalne volje i koristi upotrijebiti pozajmicu. Sadašnji zakonski zastupnik tužitelja i tuženica bili su u emotivnoj vezi. Sadašnji zakonski zastupnik tužitelja je tuženici u više navrata uzrokova psihički stres zbog čega je podnesena prijava policiji. Tuženica je bila žrtva uhođenja i prijetnji, što je rezultiralo smještajem počinitelja u zdravstvenu ustanovu. Stvarni i faktički vlasnik tužitelja je sadašnji zakonski zastupnik tužitelja OŠ. U postupku kupoprodaje u Osijeku, gdje je kupac ŠŠ izvršio isplatu NTD invest d.o.o., sve pregovore, dogovore i odluke vodio je sadašnji zakonski zastupnik tužitelja, formalni vlasnici nisu sudjelovali. Odvjetnica IŠ vodila je predmet ishođenja posebnih dozvola i posredovala u transakciji. Temeljni kapital tužitelja osigurala je bosanska pravna osoba Digital marketing d.o.o., Kozarska Dubica.

5. Tijekom postupka sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 4. – 7. spisa), naloge za plaćanja (listovi 8. i 9. spisa), izvod prometa po računu tužitelja (listovi 10. i 11. spisa), zahtjev za povratom isplaćenih sredstava (listovi 12. i 13. spisa), odgovor na zahtjev za povrat sredstava (list 14. spisa), e-mail korespondenciju (listovi i 36. spisa), pregledao izvornike naloga za plaćanje od 7. srpnja 2023. i 1. kolovoza 2023. (između listova 54. i 55. spisa), saslušao svjedokinju JŠ (listovi 60. i 61. spisa), zakonskog zastupnika tužitelja (listovi 65. – 68. spisa) te tuženicu (listovi 68. – 70. spisa).

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 1302/2017-2 od 5. srpnja 2018. (listovi 37. – 41. spisa) i presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6304/2013-3 od 20. travnja 2026. (listovi 42. – 44. spisa).

7. Sud nije provodio financijsko vještačenje jer je tužitelj odustao od navedenog dokaznog prijedloga (list 70. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 22. svibnja 2026. (list 71. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Navedeno se odnosi na dokazne prijedloge tuženice za saslušanjem svjedoka IŠ i ŠŠ, kao i dokazni prijedlog provođenja grafološkog vještačenja. Svjedoke IŠ i ŠŠ tuženica je predložila saslušati na okolnost osnivanja tužitelja, svrhe osnivanja tužitelja te komunikacije između IŠ, ŠŠ i sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja. Takve okolnosti, prema stavu ovog suda, nisu odlučne činjenice, niti su od utjecaja na predmet spora. Navedeno posebice stoga jer je sama tuženica u svom iskazu izričito iskazala da oko pregovora i samog dogovora oko zajmova nisu sudjelovali IŠ i ŠŠ. IŠ i ŠŠ sudjelovali su na projektima i drugim pravnim odnosima dok ovaj obvezno-pravni odnos nastao između tužitelja i tuženice nema veze s tim projektima. Čak i da se dio novčanih sredstava, koje je podigla tuženica s računa tužitelja, koristio za neke projekte, pa tako npr. za projekt u Opatiji, to navedeno ne bi utjecalo na meritum ovoga spora. Naime, za meritum ovoga spora bitno je za utvrditi je li ugovor o zajmu sklopljen, između koga je sklopljen, je li bilo odobrenja osnivača, odnosno je li ugovor o zajmu valjani pravni posao, je li novčani iznos podignut i preuzet. Nadalje, sud je odlučio da ne treba provoditi ni grafološko vještačenje, a ovo stoga jer je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da je novac s računa tužitelja osobno podigla tuženica te da je tuženica potpisala naloge za plaćanje. Tuženica je predlagala grafološko vještačenje na okolnost utvrđenja tko je ispunjavao naloge za uplatu, odnosno isplatu, pritom tvrdeći da je to učinio OŠ, sadašnji zakonski zastupnik tužitelja, dok se sadašnji zakonski zastupnik tžitelja takvog čega pri davanju svog iskaza nije mogao sjetiti. Međutim, čak i da je sud utvrdio da je naloge za plaćanje popunjavao sadašnji zakonski zastupnik tužitelja, to ne bi utjecalo na odluku o meritumu ovog spora a to je obvezno-pravni odnos, odnosno konkretno ugovor o zajmu, koji je sklopljen između tužitelja, kao zajmodavca, s jedne strane, i tuženice, kao zajmoprimca. Obvezno pravni-odnos koji je eventualno i možebitno nastao između tuženice i sadašnjeg direktora tužitelja OŠ novi je obvezeno-pravni odnos, nezavisan od prethodno navedenog obvezno-pravnog odnosa, o kojem sud odlučuje u ovom predmetu.

9. Tužba je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji se rješenjem, posl. br. P-3402/25-2 od 5. lipnja 2025. oglasio nenadležnim te riješio da će predmet, nakon pravomoćnosti, uputiti ovom sudu kao stvarno nadležnom (listovi 15. – 17. spisa). rješenje od 5. lipnja 2025. postalo je pravomoćno 21. lipnja 2025.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 15.200,00 EUR i 4.000,00 EUR, odnosno sveukupno 19.200,00 EUR.

12. Između stranaka nije sporno:

- da je u srpnju i kolovozu 2023. tuženica bila direktorica tužitelja,

- da je tuženica bila direktorica tuženika do 14. srpnja 2024.,

- da je tuženica raspolagala karticom i računom tužitelja,

- da je sada zakonski zastupnik tužitelja OŠ te

- da su u vrijeme podizanja novca s računa tužitelja u srpnju i kolovozu 2023. sadašnji zakonski zastupnik tužitelja i tuženica bili u ljubavnoj vezi.

13. Između stranaka je sporno:

- je li 7. srpnja 2023. podignut novčani iznos od 15.200,00 EUR te je li 1. kolovoza 2023. podignut novčani iznos od 4.000,00 EUR, odnosno sveukupno 19.200,00 EUR,

- tko je podigao navedeni novčani iznos,

- tko je imao ovlaštenje podići navedeni novčani iznos,

- po čijem ovlaštenju je podignut navedeni novčani iznos,

- tko je u srpnju i kolovozu 2023. vodio poslovanje tužitelja,

- je li sklopljen ugovor o pozajmici,

- kome je pozajmica dana, odnosno kome je u konačnici dana i/ili predana,

- tko je i u čiju je svrhu potrošen podignuti novčani iznos te

- je li tuženica dužna vratiti navedeni novčani iznos tužitelju.

14. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (listovi 4. – 7. spisa) proizlazi da je tuženica bila jedina osoba za zastupanje tužitelja do 14. studenog 2024., a nakon čega je jedina osoba za zastupanje tužitelja postao sadašnji zakonski zastupnik OŠ. U vrijeme dok je zastupala tužitelja tuženica je bila ovlaštena samostalno i pojedinačno zastupati tužitelja, a takvo ovlaštenje ima i današnji zakonski zastupnik tužitelja. Osnivač tužitelja jest Društvo sa ograničenom odgovornošću za promet i usluge „Digital Marketing“, Kozarska Dubica, Bosna i Hercegovina, koji je jedini član tužitelja.

15. Iz izvoda prometa po računu vidljivo je da je 7. srpnja 2023. podignut novčani iznos od 15.200,00 EUR i da je 1. kolovoza 2023. podignut novčani iznos od 4.000,00 EUR. Obje transakcije kao opis plaćanja imaju naznačeno da se radi o pozajmica. Jednak je opis plaćanja i za transakciju podizanja novca 4. svibnja 2023. u iznosu od 2.450,00 EUR te transakciju istog dana 7. srpnja 2023. u iznosu od 4.000,00 EUR, a koje obje nisu predmet ovog spora. Iz navedenog sud zaključuje da se u 2023. podizao novac sa računa tužitelja i u više navrata nego samo dva navrata utužena u ovom predmetu.

16. Dopisom naziva zahtjev za povratom isplaćenih sredstava od 19. studenog 2024. (listovi 12. i 13. spisa) tuženica je od strane tužitelja pozvana da vrati pozajmicu u iznosu od 15.200,00 EUR podignutu 7. srpnja 2023. U dopisu se tužitelj poziva na odredbe iz čl. 41. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima.

17. Tuženica odgovara tužitelju na dopis od 19. studenog 2024. dopisom od 4. prosinca 2024. (list 14. spisa) u kojem navodi da je začuđena dopisom tužitelja, da je sredstva podigla prema dogovoru sa sadašnji zakonskim zastupnikom tužitelja te ukazuje da je pogrešno da se pred sudom raspravljaju oko toga za što je podignut novac i za što je potrošen novac.

18. Iz e-mail korespondencije iz veljače 2024. (listovi 35. i 36. spisa) vidljivo je da je je net-banking podrška slala izdatke o prometu tuženicu u veljači 2024., a da ih je istog dana tuženica prosljeđivala Diva-projekt (knjigovođa tužitelja dok ih je knjigovođa 30. listopada 2025. proslijedila dalje sadašnjem zakonskom zastupniku tužitelja. Iz izvadaka proizlazi da je u veljači, točnije 7. veljače 2024. tuženica zaprimala izvatke te izvatke istog dana slala knjigovođi. Valja navesti da su novčani iznosi iz ovog predmeta podignuti u srpnju i kolovozu 2023. te se iz e-korespondencije ne može zaključiti da e odnose na dvije transakcije iz ovog spisa (srpanj i kolovoz 2023. – veljača 2024.). Jedino je iz e-korespondencije može zaključiti da je tuženika u vrijeme veljače 2024. komunicirala sa knjigovođom tužitelja dostavljajući joj izvatke računa tužitelja, a što nije od utjecaja na konkretan predmet spora jer se ne poklapa vremensko razdoblje.

19. Na glavnoj raspravi 20. travnja 2026. (listovi 60. i 61. spisa) sud je saslušao svjedokinju JŠ koja je navela da je bila i jest knjigovođa tužitelja. Objasnila je da je osobno dolazila po dokumentaciju i većinom dokumentaciju preuzimala od majke tuženice u sjedištu tužitelja. Rekla je da je sve upute dobivala od tuženice putem maila. Potvrdila je podizanje novca u srpnju i kolovozu 2023. te rekla da je bilo uobičajeno da se u to doba podiže novac s računa tužitelja. Ništa ne zna o dogovorima između tužitelja i tuženice, odnosno OŠ i tuženice vezano uz pozajmice. Nalog je popunjava banka i ona nije bila prisutna u banci. Ona samo dobije dokumentaciju na daljnju obradu. Tuženica joj nije rekla zašto je podigla novac. S tuženicom je komunicirala telefonski i putem maila. Tuženica je raspolagala s karticom tužitelja, a ne zna tko je još imao karticu. Ona je komunicirala samo s tuženicom. OŠ je bio uključen u jedan ili dva maila.

20. Sud je prihvatio iskaz JŠ, kao istinit. Međutim, sud iz iskaza svjedokinje JŠ nije mogao zaključiti o odlučnim činjenicama pregovora i dogovora između sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja OŠ i tuženice. Pritom valja navesti da iz sudskog registra ne proizlazi nikakvo ovlaštenje za zastupanje tužitelja tijekom 2023. od strane OŠ. Također, nitko od stranaka nije priložio nijedan dokaz o postojanju kakve punomoći i/ili ovlaštenja za zastupanje tužitelja od strane OŠ.

21. Na glavnoj raspravi 22. svibnja 2026. sud je saslušao sadašnjeg zastupnika tužitelja OŠ (listovi 65. – 98. spisa) koji je rekao da nije imao nikakvu ulogu u tužitelju tijekom 2023. Osnivač tužitelja je trgovačko društvo čiji je vlasnik njegov otac. Ulogu u tužitelju je dobio tek 2024. kada je postao direktorom. Tuženica je uglavnom samostalno vodila poslovanje tužitelja. On se ne sjeća, odnosno nije davao nikakve upute oko poslovanja tužitelja. On i tuženica bili su u ljubavnoj vezi i surađivali su na svim razinama. U jednom trenutku mu je rekla da želi kupiti vozilo. Stoga je on nazvao direktora osnivača i pitao može li tužitelj pozajmici tuženici novčane iznose. Dobio je odgovor od direktora osnivača da može tužitelj pozajmiti tuženici novčane iznose. Novac je pozajmljen za kupnju vozila. Tuženica je novac stavila na svoje trgovačko društvo. Nije vidio potpisani ugovor o pozajmici. Ne zna tko je popunjavao naloge za isplatu. Novac je podigla tuženica.

22. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao tuženicu koja je navela da je osobno podigla 15.200,00 EUR 7. srpnja 2023. i 4.000,00 EUR 1. kolovoza 2023. Novce je podigla po nalogu tadašnjeg partnera, sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja. Novce je predala sadašnjem zakonskom zastupniku tužitelja. On joj nije rekao za što mu treba novac. On je imao neka dugovanja. Tužitelj se osnivao radi kupnje zemljišta u Opatiji, a sve poslove odrađivao je sadašnji zakonski zastupnik tužitelja, IŠ i ŠŠ. Ona je željela da ju se makne s mjesta direktorice. Ugovori o pozajmicama nikada nisu potpisani. Željela je da se sve papirnato razriješi. Podignute novce predala je na ruke sadašnjem zakonskom zastupniku tužitelja. S karticom tužitelja u vrijeme 2023. raspolagao je i sadašnji zakonski zastupnik tužitelja. Ona je dobro zarađivala i nije joj trebala pozajmica. IŠ i ŠŠ nisu sudjelovali oko komunikacije vezane za podignute novčane iznose iz ovog spisa. Kupila je automobil ali iz vlastitih sredstava.

23. Prvenstveno valja navesti da je pravna osnova po kojoj tužitelj ponosi tužbu i tijekom cijelog postupka sadržajno upućuje, pa i više puta izričito navodi i s time vezano dostavlja sudsku praksu – ugovor o zajmu.

24. Prema odredbi iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.

– dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

25. Ujedno, iz dopisa – opomene tužitelja od 19. studenog 2024. (listovi 12. i 13. spisa), a koji dopis je tuženica zaprimila i na njega odgovorila dopisom od 4. prosinca 2024. (list 14. spisa), proizlazi da je tužitelj upućivao na drugu pravnu osnovu, pa tako na odredbe iz čl. 41. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima.

26. Stoga sud zaključuje da su stranke tijekom trajanja postupka bile upoznate i sa pravnom osnovom po čl. 41. i 49. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023, 130/2023, 136/2024 – dalje u tekstu ZTD). Uz navedeno, navedena pravna osnova proizlazi iz istoj činjeničnog supstrata, a i prema stavu ovog suda nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo te koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Ovo posebice uvažavajući navode iz opomene od 19. studenog 2024.

27. Prema odredbi iz čl. 41. st. 1. ZTD-a ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona. Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar (st. 2.). Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona (st. 3.).

28. Prema odredbi iz čl. 426. st. 1. ZTD-a društvo zastupa uprava. Ako, u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, članovi uprave skupno zastupaju društvo. Potpisuju se tako da uz navođenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis (st. 2.). Ako uprava ima više članova, društvenim ugovorom može se odrediti da društvo zastupa jedan član uprave samostalno, više njih skupno ili jedan član zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba u društvenom ugovoru kojom se određuje da pojedini ili svi članovi uprave zastupaju društvo samo zajedno s jednim ili više prokurista (st. 3.). Valjano su učinjena očitovanja volje prema društvu, ako se učine i samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje ili osobi navedenoj u članku 396. stavku 1. točki 7. ovoga Zakona (st. 4.). Način na koji više osoba zastupa društvo mora se javno objaviti istovremeno s upisom te ovlasti u sudskom registru (st. 5.). Ako društvo nema članove uprave koji su potrebni za to da bi ga se zastupalo, osobu ovlaštenu za zastupanje može u hitnim slučajevima na prijedlog zainteresirane osobe odrediti sud za vrijeme dok društvo ne imenuje odgovarajućega člana uprave, odnosno dok sud ne postavi privremenog upravitelja (st. 6.). Ako društvo nema nijednog člana uprave ni privremenog upravitelja, za primanje očitovanja volje i pismena zastupaju ga članovi nadzornog odbora, ako društvo ima taj organ, a ako ga nema članovi društva. Njima se izjavljuju očitovanja volje i dostavljaju pismena na adrese vidljive iz sudskog registra. Volja je valjano izjavljena odnosno pismeno je valjano dostavljeno ako je to učinjeno prema jednoj od tih osoba na adresu iz sudskog registra osim ako je onaj tko očituje volju prema društvu, odnosno pošiljatelj pismena znao da ju je ta osoba promijenila (st. 7.). Ako društvo ima samo jednog člana, zbog toga što drži sve udjele u društvu ili uz njega još i društvo, pravni poslovi između njega i društva u kojima on zastupa društvo mogu se sklapati pod pretpostavkom iz čl. 41. stavak 3. ovoga Zakona, pa i kada nije jedini član uprave, ali te i poslove koje u ime društva sklapa s trećima mora sklopiti u pisanom obliku ili se o tome mora sastaviti ispravu s tekstom onoga što je dogovoreno. Spomenute isprave nisu potrebne kada je riječ o poslovima u okviru uobičajenog poslovanja društva sklopljenim pod uobičajenim uvjetima (st. 8.). Društvo stječe prava i preuzima obveze iz poslova koje u njegovo ime sklopi uprava neovisno o tome je li posao izričito sklopljen u njegovo ime ili iz okolnosti proizlazi da je volja strana u poslu bila da ga se sklopi u ime društva (st. 9.).

29. Prema odredbi iz čl. 49. ZTD-a prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

30. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Iz sadržaja i svrhe navedenih odredbi valja zaključiti da tuženica, kao jedina osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, a koja nije bila i članica tužitelja već je to bilo drugo trgovačko društvo, nije mogla sama sa sobom, a bez ovlaštenja člana tužitelja, sklapati ugovore o zajmu u srpnju i kolovozu 2024. Međutim, iz iskaza sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja OŠ, sud je zaključio da je on tražio odobrenje direktora osnivača tužitelja te da je takvo odobrenje i dobio i kao takvo prenio tadašnjoj direktorici tužitelja. Stoga su ugovori o zajmu sukladni odredbama iz čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 3. i čl. 426. ZTD-a te proizvode pravne učinke.

32. Prema odredbi iz čl. 504. ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

33. Slijedom iznesenog, ocjenom svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je zaključio da je OŠ, a koji je sadašnji zakonski zastupnik tužitelja, tražio odobrenje direktora člana društva, ovdje tužitelja, a koje odobrenje za podizanje pozajmice od strane tadašnje direktorice tužitelja, ovdje tuženice, je i dobio. Ujedno je sud zaključio da je tuženica otišla sama u banku i podigla 7. srpnja 2023. novčani iznos od 15.200,00 EUR, kao i 1. kolovoza 2023. novčani iznos od 4.000,00 EUR, odnosno da je tuženica podizanjem gotovine s računa tužitelja takvim načinom postupanja, uz prethodno odobrenje direktora tužitelja, s tužiteljem sklopila dva ugovora o zajmu. Nadalje, sud je iz provedenih dokaza zaključio da tužitelj i tuženica nisu ugovorili rok za povrat pozajmljenih novčanih iznosa. S obzirom na to da stranke ugovora o zajmu nisu ugovorile rok za povrat pozajmljenih novčanih iznosa, to taj rok ne može biti kraći od dva mjeseca, odnosno tuženica, kao zajmoprimac, mora pozajmljene novčane iznose vratiti tužitelju, kao zajmodavcu, u primjerenom roku. Također, sud je zaključio da je takav primjereni rok rok koji postavlja tužitelj i to 27. studeni 2024. Ovo stoga što su novčani iznosi pozajmljeni 7. srpnja 2023. i 1. kolovoza 2024. dok je tužitelj opomenom zvao tuženicu na povrat jedne od pozajmica 19. studenog 2024. S tim u vezi tužitelj tužbenim zahtjevom traži zatezne kamate počev od 28. studenog 2024. iz čega sud zaključuje da tužitelj smatra, a s čime se sud slaže, da je primjereni rok za povrat pozajmice 27. studeni 2024.

34. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu pozajmljenog ukupnog iznosa novca od 19.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od 29. studenog 2024., sve po odredbi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz st. 2. navedenog čl. koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

35. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

36. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

37. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 12. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 3. veljače 2026., 20. travnja 2026. i 22. svibnja 2026., za svako iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV(25 %). Tužitelju pripadaju i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 251,72 EUR i na presudu u iznosu od 238,45 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.615,17 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po kamatnoj stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

38. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, a koji se odnosi na trošak podneska od 21. studenog 2025. Navedeno stoga jer se ne radi o trošku potrebno za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 238,45 EUR

2. tuženoj, po pun.

3. kal. 30 dana