REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-281/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Awaze A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, 9. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog poslovni broj: Ovrv-36/2025 od 5. ožujka 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Awaze A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, iznos od 2.756,59 eura uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 1.401,00 eura od 19. ožujka 2021.,

- na iznos od 250,00 eura od 19. ožujka 2021.,

- na iznos od 855,59 eura od 8. travnja 2021.,

- na iznos od 250,00 eura od 8. travnja 2021.,

do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od od osam (8) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog poslovni broj: Ovrv- 36/2025 od 5. ožujka 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.384,41 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2022., te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 319,26 eura zajedno sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Awaze A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, naknadi trošak ovog postupka isplatom iznosa od 308,69 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 10. siječnja 2025. javnom Mati Jurošu iz Imotskog podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 10.141,00 eura u zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

1.1. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog poslovni broj: Ovrv- 36/2025 od 5. ožujka 2025. kojim je tužitelju priznat i nastali ovršni troškovi u iznosu od 319,26 eura.

2. Nakon što je tužitelj istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti toga suda navodeći da su parnične stranke ugovorile nadležnost ovog suda, Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom se oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet dostavljen ovome sudu na daljnje postupanje.

3. Pravodobnim prigovorom tuženik je osporio predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, stoga je rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-281/2025-3 od 23. prosinca 2025. pobijano rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga, Ugovor sklopljen između parničnih stranaka s pripadajućim općim uvjetima poslovanja, e- mail korespondencija, otkaz ugovora, dopis tuženika, tablica izračuna projicirane dobiti za 2021., izvadci iz sustava rezervacija, iskaz svjedokinje JN te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa od 10.141,00 eura po osnovi naknade štete nastale tužitelju zbog neispunjenja ugovornih obveza koje je tuženik preuzeo sklopivši s prednikom tužitelja Ugovor o pružanju usluga smještaja za šifru objekta CDE 178.

6.1. Konkretnije tužitelj objašnjava da je ugovorna obveza tuženika bila staviti tužitelju na raspolaganje svoju smještajnu jedinicu i primiti goste koji su njegovu smještajnu jedinicu rezervirali posredstvom tužitelja. Prema odredbama općih uvjeta poslovanja tužitelja, kada se otkaz ugovora izjavi do 1. lipnja tekuće kalendarske godine, on stupa na snagu istekom tekuće godine u kojoj je izjavljen, a ukoliko se otkaz ugovora izjavi nakon 1. lipnja tekuće kalendarske godine, on stupa na snagu tek istekom sljedeće godine. Tuženik je dana 15. travnja 2021. putem dopisa otkazao predmetni Ugovor, dakle, izjavio je otkaz ugovora prije 1. lipnja 2021. pa je bio dužan ispunjavati svoje ugovorne obveze do kraja 2021., no on svoje ugovorne obveze nije ispunio. Nadalje, prema općim uvjetima poslovanja tužitelja, vlasnik smještajne jedinice (u ovom slučaju tuženik) dužan je naknaditi sve gubitke koje prouzroči tužitelju. Navodi da je od suradnje sa tuženikom trebao ostvariti dobit u iznosu od 6.473,00 eura, a taj je iznos izračunat na način da je od tjedne prodajne cijene (cijene koju gost plaća za tjedan dana smještaja u smještajnoj jedinici tuženika) oduzeta tjedna zarada tuženog i na taj način je dobiven iznos tjedne zarade tužitelja. Tjedna zarada tužitelja je zatim pomnožena s projiciranim brojem tjedana u kojima će u smještajnoj jedinici tuženog odsjedati gosti. Takvim izračunom je dobivena projicirana zarada tužitelja u pojedinim dijelovima sezone 2021. te zbroj projicirane zarade tužitelja iznosi 6.473,00 eura. Nadalje, u trenutku kada je tuženi otkazao predmetni Ugovor za njegovu smještajnu jedinicu postojale su dvije rezervacije. Rezervacija br. 6235283 u smještajnoj jedinici tuženika u periodu od 24.-31. srpnja 2021. je otkazana pa je za tužitelja nastao trošak u iznosu od 767,00 eura. Navedeni iznos predstavlja iznos koji je tužitelj trebao ostvariti od rezervacije (tzv. maržu). Također, otkazana je i rezervacija br. 6134209 u smještajnoj jedinici tužitelja u periodu od 14.-28. kolovoza 2021. pa je zbog premještaja predmetne rezervacije za tužitelja je nastao trošak u iznosu od 1.401,00 eura. Sukladno općim uvjetima poslovanja, vlasnik smještajne jedinice dužan je naknaditi tužitelju iznos od 250,00 eura za svaku otkazanu ili premještenu rezervaciju s obzirom da je isti ugovorom obvezan staviti na raspolaganje svoju smještajnu jedinicu i primiti goste koji su njegovu smještajnu jedinicu rezervirali posredstvom tužitelja. U vrijeme kada je tuženi otkazao ugovor, postojale su dvije rezervacije za njegovu smještajnu jedinicu, pa je isti dužan naknaditi iznos od 250,00 eura za svaku otkazanu rezervaciju, odnosno 500,00 eura ukupno. Konačno, kako je tuženik protivno općim uvjetima poslovanja koristio fotografije u vlasništvu tužitelja u svrhu oglašavanja na drugoj platformi, isti je prekršio odredbu općih uvjeta pa je dužan naknaditi tužitelju iznos od 1.000,00 eura.

7. Tuženik, u bitnom, navodi da izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi u ovom predmetu nije podobna za ovrhu jer na istoj nije naznačen vjerovnik te navedenu ispravu nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje ovrhovoditelja po izvatku iz registra Danskog ureda za gospodarstvo. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da on ne može biti stranka ovog postupka, jer nedostaju dokazi da je ikad potpisao ikakav ugovor sa tužiteljem (ovrhovoditeljem) ili da je ušao u ikakav obvezni odnos sa tužiteljem, a ako tvrdi suprotno, navedeno mora dokazati tužitelj. Kao dokaz da se ne radi o njegovom potpisu dostavlja crno bijeli preslik svoje osobne iskaznice. Nadalje, smatra da su tražbine iz izvatka iz poslovnih knjiga nepostojeće, te da ne postoji dug prema tužitelju, a opreza radi ističe i prigovor zastare. Napominje da se radi o nepoštenoj praksi tužitelja zbog ugovorne odredbe da isti nije odgovoran za rezervacije u slučaju epidemija.

8. Između stranaka nije sporno da se tuženik obratio predniku tužitelja dopisom od 15. travnja 2021. naslovljenim „Otkaz Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice“ kojim otkazuje predmetni ugovor zbog, kako navodi, više sile pandemije bolesti Covid-19.

9. Međutim, sporno je je li tuženik 11. lipnja 2019. sklopio s tužiteljem Ugovor o pružanju usluga smještaja u objektu tuženika za 2019. i 2020., te nastavno ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati isplatu nastalih mu troškova zbog nepravovremenog otkaza ugovora te premještaja rezervacija i izgubljene dobiti na temelju izvatka iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave. Također je sporna pasivna legitimacija tuženika, a tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

10. Uvidom u Ugovor između Novasol AS (prednika tužitelja) i vlasnika kuće/ apartmana za odmor (list 50 spisa) utvrđeno je da su u istome navedeni podaci ovdje tuženika kao vlasnika nekretnine i prednika tužitelja kao turističke agencije. Navedeni ugovor sklopljen je 11. lipnja 2019 za objekt šifre CDE 178 koji se nalazi u [adresa] za sezonu 2019. i 2020., i to od 20. do 41. tjedna. U ugovoru je naznačeno da je ugovor moguće raskinuti najranije 14. siječnja 2022. Također je navedeno da stranke izjavljuju i pristaju na sva prava i obveze iz Općih uvjeta i rokova koji su otisnuti na poleđini ovog ugovora. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne stranke, za tuženika nečitkim parafom.

10.1. Iako je tuženik osporavao da se radi o njegovom potpisu, isti je kao dokaz istome dostavio samo crno bijeli preslik svoje iskaznice koji je slabije kvalitete te iz istoga nije moguće utvrditi radi li se o istom ili sličnom potpisu. Obzirom da nije predlagao daljnje dokaze kojima bi ovu svoju tvrdnju dokazao, ocjena je ovog suda da tuženik nije uspio osporiti da se u konkretnom slučaju radi o njegovom potpisu, radi čega je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan.

10.2. Istom utvrđenju govori u prilog i činjenica da je tuženik 15. travnja 2021 tužitelju poslao dopis kojim, kako sam navodi, daje otkaz Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice br. CDE 178, što svakako ne bi učinio ukoliko se nije smatrao strankom toga ugovora.

11. Općim uvjetima iz rujna 2018., koji predstavljaju sastavni dio predmetnog ugovora, u dijelu „Razdoblje trajanja ugovora“ propisano je da ugovor stupa na snagu od datuma potpisivanja i ostaje na snazi neodređeno vrijeme, sve dok se na otkaže u skladu sa odredbama navedenima u nastavku. Ugovor se može otkazati isključivo sa učinkom od kraja tekuće godine ugovora. Obavijest o otkazu mora biti dostavljena u pisanom obliku koju bi tužitelj trebao zaprimiti najkasnije 1. lipnja kako bi isti stupio na snagu od sljedeće godine ugovora.

11.1. Iz navedenog slijedi, a obzirom da je tuženik otkaz predmetno ugovora izjavio 15. travnja 2021., dakle, prije 1. lipnja 2021., da je isti bio dužan ispunjavati svoje ugovorne obveze do kraja 2021.

11.2. Odredbama Općih uvjeta iz rujna 2018. u dijelu koji se odnosi na „Kršenje ugovora“ propisano je da je tuženik, u slučaju da prekrši ugovor, obvezan platiti štetu za troškove i gubitke bilo koje vrste nanesene gostima i tužitelju. Nadalje je propisano da se, osim opće naknade, naplaćuje i naknada za obradu premještaja/otkazivanja rezervacija u iznosu od 250,00 eura po obradi premještaja/otkaza rezervacija koje je potrebno provesti zbog kršenja ugovora.

12. Iz internih evidencija tužitelja (list 147-148 spisa) proizlaze podaci o obje predmetne rezervacije koje su premještene zbog nemogućnosti iznajmljivanja objekta tuženika, proizlaze cijene tih rezervacija kod tuženika, te u konačnici razlika u cijenama svake rezervacije koju je prednik tužitelja snosio.

13. Sud je iz iskaza saslušane svjedokinje JN, zaposlenice tužitelja, utvrdio kako naknada za prijevremeni raskid te za izgubljenu dobit u tom periodu nije bila fiksno određena, nego se izračunavala po stanju trenutnih rezervacija po maksimalnoj popunjenosti u visokoj sezoni – 24. do 39. tjedan uz smanjenje od 20% i to razlika prodajne i ugovorene vlasnikove cijene. Istu je valjalo umanjiti i za period od 3 tjedna vlasnikovog zauzeća. Nadalje, u odnosu na svaku rezervaciju plaća se naknada 250,00 eura za pokretanje postupka premještaja, a preostali dio je izgubljena dobit, u konkretnom slučaju gosti nisu prihvatili alternativne smještajne jedinice koje im i u se ovakvom slučaju ponude pa onda taj preostali iznos zapravo predstavlja razliku između prodajne cijene i ugovorene vlasnikove cijene.

13.1. Svjedokinja je iskazivala sigurno, jasno i nedvosmisleno i, iako je zaposlenica tužitelja, ista je iskazivala o uobičajenoj praksi tužitelja, a na pitanja suda odgovarala je bez oklijevanja i ne upadajući u kontradikcije. Stoga je iskaz svjedokinje JN vjerodostojan.

14. Stranke su, dakle, sklopile ugovor o posredovanju koji je reguliran odredbama čl. 835. do 848. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), a svoj su ugovorni odnos i to konkretnije prava i obveze ugovorne strane uredile ugovorom i Općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora. Trošak premještaja rezervacija zapravo se ogleda u višoj cijeni usluge smještaja koju je tužitelj bio u obvezi platiti gostima zbog odustajanja tuženika. Potražujući isplatu tog iznosa tužitelj zapravo od tuženika potražuje naknadu štete do koje je došlo neispunjenjem ugovorom preuzetih obveza (ugovorna odgovornost za naknadu štete).

15. Nije sporno da tuženik nije ispunio obveze koje se ugovorom preuzeo ispuniti i to obvezu pružanja usluga smještaja gostiju u predmetnom objektu u ljetnoj sezoni 2021., koje je goste tužitelj, kao turistička agencija, pronašao i doveo s tuženikom u vezu.

15.1. Osim što je Općim uvjetima tužitelja predviđeno da tužitelj ima pravo potraživati troškove premještaja potvrđenih rezervacija, takvo pravo tužitelj ima i na temelju odredbe čl. 342. st. 2. ZOO-a kojom je propisano pravo vjerovnika zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze od strane dužnika. Pri tom tuženik kao dužnik u ovom predmetu nije dokazao da postoje razlozi koji ga oslobađaju takve odgovornosti.

15.2. Stoga tužitelju pripada izgubljena zarada koja za svaku otkazanu rezervaciju proizlazi iz izvadaka iz sustava rezervacija, i to: za rezervaciju od 24.-31. srpnja 2021. u iznosu za 1.401,00 eura (2.125,00 GBP-1.540,00 eura) te za rezervaciju od 14.-28. kolovoza 2021. u iznosu za 1.401,00 eura (3.649,00-2.248,00 eura). Također, tužitelju pripada i naknada od 250,00 eura za pokretanje oba ta postupka premještaja, dakle, ukupno 500,00 eura.

16. Valja napomenuti, a uslijed prigovora tuženika da ista nije podobna za ovrhu, da tužitelj raspolaže vjerodostojnom ispravom (na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi), a iz koje se (na što i sam naziv isprave upućuje) mogu utvrditi činjenice koje iz takve isprave proizlaze pod uvjetom da ne budu s uspjehom osporene. U prilog iznosima navedenih u izvatku iz poslovnih knjiga na ime izgubljene zarade tužitelj je dostavio dokumentaciju, točnije izvadak iz internog sustava rezervacija, iz koje proizlaze upravo predmetni iznosi. Stoga je sud, uzimajući u obzir dostavljene isprave, utvrdio da je tužitelj u tom dijelu dokazao visinu svoje tražbine, dok su prigovori tuženika nekonkretizirani i paušalni te usmjereni na otklanjanje svoje odgovornosti naknade štete.

17. Međutim, prema ocjeni ovog suda iz tablice izračuna projicirane dobiti za 2021. ne proizlazi iznos od 7.384,41 eura koji je kao naknada za nepravovremeni otkaz ugovora CDE178 navedena u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 20. studenog 2024. koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u ovom predmetu, stoga tužitelj nije dokazao visinu te svoje tražbine. Također, naknada za neosnovano korištenje fotografija nije zatražena vjerodostojnom ispravom, stoga ista nije predmet ovog postupka.

18. Konačno, prigovor zastare tuženika nije osnovan. Odredbom čl. 230. st. 3. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a u ovom se predmetu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Dakle, s obzirom da je najranija obveza dospjela 18. ožujka 2021., a uzimajući u obzir da je do prekida zastare došlo podnošenjem prijedloga za ovrhu 10. siječnja 2025. razvidno je da do tada nije protekao opći zastarni rok od pet godina niti za najstariji iznos, stoga je prigovor tuženika neosnovan.

19. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos od 2.756,59 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), odlučeno kao u točki I. izreke. U preostalom dijelu, u iznosu od 7.384,41 eura, platni nalog je ukinut, te je odlučeno kao u točki. 2. izreke.

19.1. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredaba čl. 29. ZOO- a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), pri tom odlučujući o troškovima ovog postupka u njihovoj ukupnosti sukladno zaključku 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17, iz kojeg je razloga sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak.

20.1. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio 100%, dok je u odnosu na visinu uspio 27,18%, pa prosječan uspjeh tužitelja iznosi 63,59%. Oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika), odnosno 36,41%, uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 27,18%.

20.2. Tužitelju se priznaje trošak u iznosu od 25,00 eura na ime naknade javnog bilježnika, s obzirom da je odredbom čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22, 154/22, dalje: Pravilnik) važećeg u trenutku podnošenja prijedloga, bila propisana predmetna naknada bilježniku u predmetima vrijednosti predmeta spora nižoj od 6.600,00 eura. Tužitelju se priznaje trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 eura na temelju Tbr.11.t.1. Tarife, kako je to tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio. Za sastav podneska od 26. veljače 2026. (Tbr.8.t.1. Tarife) te pristupa na ročište 12. ožujka 2026. i 29. travnja 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife) tužitelju se priznaje za svaku radnju po 250,00 eura. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,71 eura, uzimajući u obzir da će tužitelj moći platiti istu u polovičnom iznosu, jer se dostavlja elektroničkim putem, a sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova.

20.3. Ukupno je, dakle, tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.135,71 eura, od čega 27,18% iznosi 308,69 eura. Na taj iznos troška (ovršnog i parničnog) postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Puli 9. lipnja 2026.

S u d a c

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Tuženiku