REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM

ZAGREBU

Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-190/2018-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice CZ, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnici Tatjani Lindić, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Borisu Rukavina, odvjetniku u Samoboru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice ĐZ i tuženika uz punomoćnika Borisa Rukavinu, odvjetnika u Samoboru, temeljem članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 9. lipnja 2026.

.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 5.394,14 EUR (slovima: pet tisuća tristo devedeset četiri eura i četrnaest centi) uz zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 155,73 EUR od 05.02.2015.

- 152,90 EUR od 07.03.2015.

- 136,62 EUR od 04.04.2015.

- 155,91 EUR od 22.05.2015.

- 150,42 EUR od 10.06.2015.

- 156,68 EUR od 09.07.2015.

-163,51 EUR od 07.08.2015.

-156,79 EUR od 08.09.2015.

- 153,96 EUR od 08.10.2015.

- 140,69 EUR od 06.11.2015.

- 164,22 EUR od 11.12.2015.

- 135,55 EUR od 09.01.2016.

- 139,45 EUR od 09.02.2016.

- 144,05 EUR od 05.03.2016.

- 151,66 EUR od 08.04.2016.

- 146,53 EUR od 07.05.2016.

- 168,12 EUR od 10.06.2016.

- 141,92 EUR od 14.07.2016.

- 168,12 EUR od 20.08.2016.

- 162,81 EUR od 10.09.2016.

- 139,45 EUR od 06.10.2016.

- 159,27 EUR od 10.11.2016.

- 163,16 EUR od 09.12.2016.

- 167,05 EUR od 13.01.2017.

- 159,80 EUR od 04.02.2017.

- 152,19 EUR od 07.03.2017.

- 152,19 EUR od 07.04.2017.

- 188,29 EUR od 10.05 2017.

- 191,12 EUR od 06.06.2017.

- 182,10 EUR od 07.07.2017.

- 194,31 EUR od 04.08.2017.

- 125,56 EUR od 07.09.2017.

- 128,74 EUR od 07.10.2017.

- 133,78 EUR od 08.11. 2017.

- 111,49 EUR od 08.12.2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 05.02.2015. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR (slovima: dvije tisuće eura) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) uz pripadajuće zakonske kamate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor prijeboja tuženika istaknut u odgovoru na tužbu od 3. travnja 2023. kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Ugovorom o kreditu od 2. prosinca 2002. broj 350/2002 sklopljenim sa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., tuženik dobio kredit u iznosu od 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa kamatom od 7,25% na rok otplate od pet godina. Nadalje, tužitelj ističe da je u svojstvu jamca – sudužnika po tom kreditu, umjesto tuženika unatrag zadnje tri godine isplatio iznos od 5.394,10 EUR (40.641,84 kune) te da je tom uplatom namireno potraživanje prema Banci prešlo na tužitelja. Tužitelj navodi da je predmetna tražbina podmirena temeljem obustava sa plaće. Slijedom navedenoga, tužitelj u smislu članka 120. Zakona o obveznim odnosima od tuženika kao dužnika zahtijeva da mu naknadi sve što je isplatio za račun tuženika i to kako glavnicu tako i zakonske zatezne kamate koje teku od dana uplate pojedinog obroka do isplate.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.394,14 EUR uz zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu (list 27), tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja jer da je primio tužbu 9. ožujka 2023., dok tužitelj u tužbi traži isplatu regresnog potraživanja iz 2015. dok zastara povremenih potraživanja iznosi tri godine. Također, tuženik ističe da je tužitelj stanovao sa svojom porodicom besplatno kod tuženika niz godina te da je tužitelj otplaćivao taj kredit kada je tuženik došao u teško imovino stanje. Tuženik ističe da niti tužitelj, kao ni njegova porodica nisu plaćali stanovanje kod tuženika.

4. Isto tako, tuženik ističe da nije potraživao naplatu sudskog troška po presudi Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/2013 od 31. ožujka 2014. Polazeći od navedenoga, tuženik je istaknuo i prigovor prijeboja u odnosu na potraživanje tužitelja koje nije u zastari ako takvog ima s potraživanjem stanarine i troškova postupka. Zaključno, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ga predlaže odbiti uz naknadu troškova postupka.

5. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku od 18. svibnja 2023. (list 33 - 34) istaknuo da je neosnovan prigovor zastare potraživanja, obzirom je tužitelj tužbom podnesenom 26. veljače 2018. utužio svoja potraživanja unatrag tri godine po mjesečnim anuitetima počevši od 28. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. Nadalje, tužitelj je istaknuo da istaknuti zahtjev tuženika vezano za stanovanje nije ni u kakvoj vezi sa predmetom ovog postupka niti je tuženik od tužitelja ikada tražio najamninu.

6. Također, tužitelj je istaknuo da je plaćao režije za cjelokupnu kuću u kojoj je živio i tuženik sa svojom suprugom. Također, tužitelj je istaknuo da nije temeljem iste presude na koju se poziva tuženik, odnosno presude Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/13, tražio naplatu presuđenog iznosa od 705,55 EUR (5.316,00 kune) uz zakonsku zateznu kamatu. Isto tako, tužitelj je istaknuo da se protivi prigovoru prijeboja kako to iznosi tuženik u odgovoru na tužbu jer da je za isto potrebno imati presuđeno potraživanje stanarine, što tuženik nema.

7. Na ročištu održanim pred ovim sudom 22. svibnja 2023. (list 36-37), odgovarajući na postavljeni upit suda punomoćnik tuženika naveo je da iznos stanarine na koji se tuženik poziva u odgovoru na tužbu nije utvrđen sudskom odlukom ili drugom ispravom.

8. Tužitelj je u podnesku od 29. svibnja 2023., naveo da je presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/13 ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Gž-1240/14 te da se predmet vodio pod novim brojem P- 494/16 u kojem je donesena pravomoćna presuda 20. lipnja 2016. Tužitelj ističe da je tuženik temeljem navedene presude bio obvezan platiti tužitelju iznos od 705,55 EUR (5.316,00 kune) sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, tužitelj je bio obvezan na plaćanje parničnog troška tuženiku, dok je predmet tog postupka također bilo plaćanje tužitelja po kreditu tuženika broj 350/2002 kod Hypo Alpe Adria Banke koju je izvršio tužitelj kao jamac- sudužnik.

9. Također, tužitelj je istaknuo da je zaposlenik trgovačkog društva Klanjčić d.o.o. iz Svete Nedelje koje je za tužitelja vršilo uplatu mjesečnih anuiteta radi čega se u specifikaciji uplata kao uplatitelj iskazuje Klanjčić d.o.o., a ne tužitelj osobnim imenom. Tužitelj nadalje navodi da su mu mjesečni iznosi ustezani od plaće i uplaćivani za kredit tuženika.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku analitičke kartice konta – 23065 – Obveze za obustavu iz plaće za kredite DD, Klanjčić d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. (list 4), presliku analitičke kartice konta – 23065 – Obveze za obustavu iz plaće za kredite DD, Klanjčić d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (list 5), presliku analitičke kartice konta – 23065 – Obveze za obustavu iz plaće za kredite DD, Klanjčić d.o.o . za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (list 6), presliku Ugovora o kreditu broj: 350/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (list 7-15), presliku presude Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/2013 od 31. ožujka 2014. (list 29-32), presliku rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Gž-1240/14 od 11. travnja 2016. (list 40-42), presliku presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja P-494/2016 od 20. lipnja 2016. (list 43-45), preslika specifikacija uplata u korist partije: 0053108703, broj ugovora: 350/2002, korisnik: Lastovčić Juraj (list 46 -54), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 4. studenoga 2025. (list 65-69), saslušana je svjedokinja ŽZ (list 84-85), saslušan je tužitelj (list 85-86), saslušan je tuženik (list 86-87).

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja kao jamca-sudužnika, prema tuženiku kao glavnom dužniku radi isplate iznosa od 5.394,14 EUR, koji je tužitelj isplatio banci Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao vjerovniku na ime podmirenja duga tuženika po osnovi predmetnog Ugovora o kreditu broj: 350/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 3. prosinca 2002.

13. Između stranaka nije sporno da je tuženik ČZ kao korisnik kredita sa Addiko bank d.d., (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), kao kreditorom 3. prosinca 2002., sklopio Ugovor o kreditu broj: 350/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine za iznos od 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Također, nije sporno da je tužitelj SZ sudužnik temeljem navedenog ugovora o kreditu te da je u određenom razdoblju temeljem poziva banke kao jamcu plaćao predmetni kredit.

14. Između stranaka postupka sporno je pitanje je li tuženik u obvezi isplatiti tužite lju predmetnu tražbinu s obzirom na navode tuženika da je tužitelj kod njega sa obitelji besplatno stanovao. Također, sporno je pitanje je li nastupila zastara predmetne tražbine, kao i je li osnovan prigovor prijeboja koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu.

15. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 350/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 3. prosinca 2002. (list 7 -15), utvrđeno je da kreditor Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Podružnica Samobor, [adresa], odobrava korisniku kredita ŠZ, [adresa], kao korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.000,00 EUR. Sudužnici po navedenom ugovoru o kreditu su NZ, Vrbovec Sam, [adresa], VZ, Medsave, [adresa] i SZ, Medsave, [adresa].

16. Uvidom u presliku presude Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P - 639/2013 od 31. ožujka 2014. (list 29-32), utvrđeno je da se postupak vodio između SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao tužitelja i ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao tuženika radi naplate anuiteta koje je tužitelj izvršio kao sudužnik tuženiku temeljem Ugovora o kreditu od 2. prosinca 2002. broj 350/2002 sklopljenog sa Addiko bank d.d.( Hypo Alpe- Adria Bank d.d.). Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Gž- 1240/14 od 11. travnja 2016. (list 40-42), utvrđeno je da je ukinuta presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/2013 od 31. ožujka 2014. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Uvidom u presliku presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja P-494/2016 od 20. lipnja 2016. (list 43-45), koja je donesena u ponovljenom postupku nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Gž-1240/14 od 11. travnja 2016., utvrđeno je da je tuženik ČZ dužan tužitelju SZ, platiti ukupan iznos od 705,55 EUR (5.316,00 kune) i to za dospjele anuitete temeljem predmetnog ugovora o kreditu za studeni 2008., prosinac 2008., siječanj 2009. i veljaču 2009. Iz citirane presude proizlazi da je tužitelju SZ, naloženo da tuženiku ŠZ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kuna).

19. Tužitelj je u podnesku od 29. svibnja 2023., predložio da vještak u nalazu i mišljenju iskaže ukupan iznos koji je tužitelj uplatio po predmetnom kreditu u periodu od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. Stranke tijekom postupka nisu isticale prigovore iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelj u ovom postupku potraživao naplatu anuiteta za razdoblje koje je bilo predmet postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-494/2016 (ranije: P-639/2013), odnosno u ovom predmetu tražbina se odnosi na drugo razdoblje dospjelih anuiteta temeljem predmetnog ugovora o kreditu.

20. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića dipl. oec. od 4. studenoga 2025. (list 65-69), utvrđeno je da je prikaz uplata tužitelja po kreditu broj 350/2002 u periodu od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. izrađen na temelju sljedeće dokumentacije: Analitičke kartice konta Klanjčić d.o.o. – Obveze za obustavu iz plaće za kredite, obzirom je uplate po predmetnom kreditu u ime i za račun tužitelja vršio poslodavac tužitelja Klanjčić d.o.o. Također, vještak je izvršio uvid u specifikaciju uplata Banke po kreditu broj 350/2002 (list 46-54 spisa). Zaključno vještak navodi da uplate po predmetnom kreditu izvršene od poslodavca tužitelja Klanjčić d.o.o. u ime i za račun tužitelja iznose 5 .394,14 EUR.

21. Na ročištu održanim pred ovim sudom 16. ožujka 2026., punomoćnici stranaka suglasno su naveli kako nemaju prigovora na predmetni nalaz i mišljenje vještaka . Nadalje, punomoćnik tuženika predložio je izvesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ŽZ na okolnost da je dogovor bio da će tužitelj uplaćivati kredit, budući su on i njegova supruga, živjeli kod tuženog i svjedokinje budući su zet i kćer sa djecom.

22. Saslušana kao svjedokinja na ročištu od 20. travnja 2026., (list 83-84) ŽZ navela je da je njezina pokojna kćer zajedno sa tužiteljem SZ i dvoje djece doselila kod nje i supruga. Svjedokinja je navela da se ona brinula za kćer i djecu jer da je njezina kćer imala zdravstvenih problema i odrezanu ruku. Svjedokinja je navela da su imali kafić i da je u jednom trenutku trebalo proširiti taj kafić, radi čega su dignuli kredit. Nadalje je svjedokinja navela da je SZ bio jamac po tom kreditu i on je plaćao dio toga, međutim da je ona radila sve drugo za potrebe obitelji. Odgovarajući na postavljeni upit suda je li postajo dogovor da tužitelj SZ plaća kredit, svjedokinja je navela da on nije plaćao kredit u početku otplate, već da je on počeo plaćati kada ona i suprug više nisu mogli i da je tužitelj plaćao jedno razdoblje. Svjedokinja je nadalje navela da je nakon toga ona digla drugi kredit kojim je nastavila plaćati prvi kredit. Također, svjedokinja je navela da je tužitelj SZ u jednom trenutku preuzeo otplatu kredita jer je on bio jamac po kreditu te ga je banka pozvala kao jamca da nastavi plaćati kredit. Svjedokin ja je navela da su razgovarali s tužiteljem o otplati kredita, uključujući njezinu pokojnu kćerku koja mu je govorila da je u redu da on plaća taj kredit jer da oni kao obitelj ipak jedu i žive kod njezinih roditelja na što bi on odgovorio sa „ dobro“. Svjedokinja je navela da je i ona SZ dok je on plaćao taj kredit znala dati nešto novca koliko je mog la. Također, odgovarajući na postavljene upite svjedokinja je navela da tužitelj nije plaćao hranu i režije dok je živio kod nje i tuženika.

23. Saslušan kao stranka postupka na ročištu od 20. travnja 2026. (list 85), tužitelj je naveo da je na želju svoje pokojne supruge podigao kredit u Addiko banci i da je to upravo ovaj predmetni kredit. Tužitelj je naveo da je svjedokinja ŽZ istinito svjedočila, osim u dijelu u kojem je navela da je ona s obitelji kupovala hranu za njega i obitelj jer da su njoj kartice bile blokirane. Naime, kako je to pojasnio tužitelj on bi hranu kupovao na svoje kartice te bi mu ŽZ kasnije vraćala veliki dio novca. U odnosu na predmetni kredit, tužitelj je naveo da je dogovor bio da će tuženik i njegova supruga ŽZ otplaćivati predmetni kredit, međutim da ga oni nisu mogli otplaćivati i da ga on otplaćuje od 2015. te da ga je otplaćivao do 2021. ili 2022.Tužitelj je nadalje naveo da je ŽZ digla još jedan kredit u Štedno kreditnoj zadruzi, koji je također on otplatio.

24. Također, tužitelj je naveo da je dogovor između njega i njegove supruge bio da mu njezini roditelji vrate iznos kredita koji je otplatio kao jamac. Tužitelj je naveo da se predmetni kredit podmirivao na način da mu je Addiko bank blokirala plaću te se namirivala direktno od plaće. Nadalje, svjedok je naveo da mu tuženik i njegova supruga nisu ništa vratili od uplaćenog novca za kredit.

25. Saslušan kao stranka na ročištu od 20. travnja 2026. (list 86-87), tuženik je naveo da je nakon vjenčanja njegova pokojna kćerka jedno vrijeme živjela kod SZ te da su nakon kraćeg perioda došli oboje u obiteljsku kuću njega i njegove žene s djecom. Zajednički su postigli dogovor da će se prostor koji je bio trgovina, potom kafić proširiti i da će taj posao jednom preuzeti njegova kćerka sa suprugom, tužiteljem u ovom postupku i da je radi toga podignut predmetni kredit. Tuženik je nadalje naveo da je u samom početku otplate kredita on otplaćivao kredit, međutim da nakon nekog vremena više nije mogao plaćati rate kredita i tada je tužitelj SZ počeo otplaćivati rate. Odgovarajući na postavljeni upit, tuženik je naveo da on i supruga jesu vratili nešto tužitelju, ali da ne može precizirati što točno.

26. Sud je prihvatio kao istinit i životno i logičan iskaz svjedokinje ŽZ, kao i iskaze tužitelja i tuženika, budući su navedeni iskazi u bitnome podudarni.

27. Sud je prihvatio i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića dipl. oec. od 4. studenoga 2025. (list 65-69), budući je isti jasan, logičan i uvjerljivo obrazložen te stranke nisu iznijele primjedbe na isti.

28. Sukladno članku 1003. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, na jamca koji je namirio vjerovnikovo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegova ispunjenja.

29. Člankom 1013. stavak 1. ZOO, određeno je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamatu od dana isplate.

30. Sadržajno identične odredbe inače sadrži i Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine i koji u člancima 110. i 120. na identičan način regulira navedenu materiju.

31. U predmetnom postupku, utvrđeno je da je tužitelj kao jamac iz Ugovora o kreditu broj: 350/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, ispunio obveze ŠZ, prema Addiko bank d.d., kao vjerovniku u ukupnom iznosu od 5.394,14 EUR. Navedeno proizlazi iz navoda tužitelja, kao i navoda samog tuženika koji je naveo da je tužitelj počeo plaćati predmetni kredit kada on i supruga više nisu mogli. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. studenoga 2025., proizlazi da je tužitelj u periodu od 1. veljače 2015. do 31. p rosinca 2017. na ime plaćanja dospjelih anuiteta temeljem predmetnog ugovora o kreditu izvršio uplate u ukupnom iznosu od 5.394,14 EUR. Ispunjenjem obveze prema navedenom vjerovniku, na tužitelja su sukladno članku 1003. ZOO, prešla potraživanja vjerovnika, tako da tužitelj sukladno članku 1013. ZOO osnovano zahtijeva od tuženika da mu isplati iznos od 5.394,14 EUR uz zakonske zatezne kamate koje teku od dana uplate pojedinog anuiteta do isplate. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 153/04) i članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), pri čemu je tužitelju do 31. prosinca 2007. zatezna kamata dosuđena u visini stope određene člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate u smislu članka 29. stavak 2. ZOO.

32. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare. Naime, tuženik smatra da je za potraživanje tužitelja mjerodavan zastarni rok od tri godine, jer da se radi o povremenim potraživanjima. U odnosu na navedeno valja reći sljedeće. Točno je da je zastarni rok u odnosu na tražbine, koje proizlaze iz ugovora o kreditu u kojima je ugovorena otplata u jednakim anuitetima tri godine, obzirom da se radi o povremenim davanjima. Bitno je napomenuti da je taj trogodišnji rok mjerodavan za zastaru tražbine vjerovnika (Addiko bank d.d.), prema dužniku. U konkretnom slučaju, predmet tužbenog zahtjeva nije tražbina vjerovnika iz ugovora o kreditu prema dužniku, već regresno potraživanje jamca prema glavnom dužniku. U odnosu na takvo regresno potraživanje nije propisan posebni rok zastare, već je mjerodavan opći zastarni rok iz članka 371. ZOO, koji iznosi pet godina, pri čemu se rok zastare računa od trenutka jamčeve isplate vjerovniku. U ovom konkretnom slučaju, najstariji iznos koji je tužitelj isplatio vjerovniku isplaćen je dana 4. veljače 2015., što je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. studenoga 2025., dok je tužitelj tužbu podnio 26. veljače 2018., dakle nedvojbeno prije isteka zastarnog roka od pet godina. Slijedom navedenoga, tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan te je isti temeljem članka 1003. u svezi s člankom 1013. st. 1. ZOO, valjalo prihvatiti te odlučiti kao u točki I. izreke.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. U ovom konkretnom slučaju dakle, tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Slijedom toga, dužan je tužitelju temeljem članka 154. st. 1. ZPP, naknaditi troškove parničnog postupka.

34. Tužitelju su primjenom navedene zakonske odredbe, članka 155. ZPP -a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025; dalje Tarifa) priznati i dosuđeni sljedeći troškovi: iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe u smislu Tbr. 7. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 29. svibnja 2023. u smislu Tbr. 8. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 22. svibnja 2023. u smislu Tbr. 9.t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 4. listopada 2023. u smislu Tbr. 9.t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 10. ožujka 2026. u smislu Tbr. 9.t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 16. ožujka 2026. u smislu Tbr. 9.t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 20. travnja 2026. u smislu Tbr. 9.t. 1. Tarife, dakle ukupan iznos od 1.400,00 EUR. Također, tužitelju je valjalo priznati ukupan iznos od 200,00 EUR za pristojbu na tužbu i presudu u smislu Tar. br. 1. i Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023), kao i iznos od 400,00 EUR na ime predujma za provedeno financijsko vještačenje. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.000,00 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

35. Sud tužitelju nije priznao iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 7. veljače 2023, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 18. svibnja 2023., iznos od 100,00 EUR za sastav podneska od 29. rujna 2025., budući navedeni podnesci prema ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenoga, sud tužitelju nije priznao troškove ukupnog iznosa od 500,00 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u smislu članka 154. i 155. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

37. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja od strane tuženika, valja istaknuti da u odnosu na tražbinu na ime stanarine ne postoji pravomoćna sudska odluka niti druga odgovarajuća osnova iz koje bi proizlazilo postojanje i visina te tražbine. Nadalje, presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovnog broja P-639/2013 od 31. ožujka 2014., po osnovi koje tuženik izjavljuje prijeboj na ime troškova postupka, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Gž-1240/14 od 11. travnja 2016. Također, valja napomenuti da tuženik nije određeno naznačio ni iznos koji potražuje na ime prijeboja, zbog čega je istaknuti prigovor prijeboja dodatno neodređen i kao takav neosnovan. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

38. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.