REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM

ZAGREBU

Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-452/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice FŽ, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanom po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Nicole Kwiatkowski i punomoćnice tuženika, odvjetnice Karlen Gočmanac, temeljem članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 9. lipnja 2026.

.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019. u odnosu na iznos od 7.453,00 EUR (slovima: sedam tisuća četiristo pedeset tri eura).

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr- 1034/18 od 18. prosinca 2019. za iznos od 94.334,29 EUR (slovima: devedeset četiri tisuće tristo trideset četiri eura i dvadeset devet centi) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 115,95 EUR (slovima: sto petnaest eura i devedeset pet centi) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.435,99 EUR (slovima: tisuću četiristo trideset pet eura i devedeset devet centi) uz zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.999,64 EUR (slovima: sedam tisuća devetsto devedeset devet eura i šezdeset četiri centa) uz zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 1. travnja 2020., upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019. nedopuštenom. Tužitelj nadalje navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9011662047 18. srpnja 2006., temeljem kojeg mu je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit u iznosu od 130.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom određena je kamatna stopa u visini od 3,31 % godišnje, promjenjivo u skladu s važećim odlukama banke. Nadalje, tužitelj ističe da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe. Tužitelj prvenstveno ističe da se navedeno odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu te ističe da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja ugovora i trajanja predmetnog ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

2. Tužitelj ističe da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesene u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač, protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, između ostaloga i tuženika.

3. Zaključno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se proglašava kao nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18, određena rješenjem poslovni broj Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018. te da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka uz zakonske zatezne kamate. Na ročištu održanim pred ovim sudom 15. lipnja 2021. (list 68-70), punomoćnica tužitelja ispravila je tužbeni zahtjev na način da umjesto riječi "od dana 14. lipnja 2018." treba stajati "od dana 18. prosinca 2019.

4. U odgovoru na tužbu (list 25-29), tuženik ističe da tužba nije izjavljena iz razloga zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 1. travnja 2020. Također, tuženik ističe da je tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019., dok tužitelj u ovom predmetu traži da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18 određena rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018.

5. Nadalje tuženik ističe da se o istovjetnom tužbenom zahtjevu, među istim strankama već vodila parnica pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11/19 te da je sud rješenjem od 7. travnja 2020. odbacio tužbu kojom tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18, određena rješenjem poslovni broj Ovr-1034/18 od dana 14. lipnja 2018. Naime, kako to pojašnjava tuženik, tužba je odbačena iz razloga što je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018., ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-927/2019 od 21. lipnja 2019., slijedom čega više ne egzistira te da stoga tužitelj nema pravni interes da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

6. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da s tužiteljem nikada nije sklopio nikakav ugovor, da tuženik tužitelju nije isplatio nikakav novčani iznos, slijedom čega tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe na koje se tužitelj poziva. Nadalje tuženik ističe da nije raspolagao niti je bio dužan raspolagati informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, da udruga Potrošač nije pokrenula spor protiv tuženika, da tuženik nije ugovorio i protivno zakonu koristio valutnu klauzulu, da tuženik nije kreditna institucija te stoga nije izračunavao niti prikazivao kamatne stope te da nije uvjeravao tužitelja o povoljnosti bilo kojeg kredita jer da tuženik nema nikakve kreditne proizvode.

7. Također, tuženik ističe da se tužitelj oglušio na pozive za plaćanje duga te je stoga Privredna banka Zagreb d.d., sukladno članku 1., 3. i 11. Ugovora broj 53-232120- 008540 o osiguranju novčane tražbine po stambenim kreditima građana od 12. listopada 2005., aktivirala pravo na isplatu odštete zbog neplaćanja korisnika kredita. Tuženik ističe da je banci isplatio štetu u visini od 101.787,29 EUR (766.916,33 kune), koja je nastala krivnjom tužitelja te da je tuženik sva prava prema tužitelju stekao zakonskom subrogacijom sukladno članku 90. Zakona o obveznim odnosima. Zaključno, tuženik ističe da je pokrenuo ovrhu na nekretnini tužitelja na kojoj je sukladno odredbama Ugovora o kreditu upisano založno pravo u korist banke, da je tužitelj dužan tuženiku visoki novčani iznos te da tuženik nema drugu mogućnost naplate duga osim prodajom nekretnine pod ovrhom.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr - 1034/2018 od 1. travnja 2020. (list 8), presliku otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope u odnosu na kredit tužitelja, broj partije 9011662047 (list 9-14), presliku prve i druge stranice Ugovora o kreditu broj ugovora: 9011662047, zaključenog između Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, podružnica Zagreb (u daljnjem tekstu: Banka) i BŽ, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] te UŽ, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] te solemnizacije navedenog ugovora o kreditu od strane javnog bilježnika Marija Baković pod brojem ovjere OU-1201/06 od 18. srpnja 2006. (list 15-17), presliku izvatka iz knjige položenih ugovora u odnosu na nekretninu upisanu u [broj poduloška], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. broj 4281/6, stan na trećem katu lijevo koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 67,97 čm, presliku Izjave o ustupu prava po ispravi, ovjerenu po javnom bilježniku Zorka Čavajda pod poslovnim brojem OV-12804/2016 od 9. rujna 2016. (list 30-31, list 93-94), presliku rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja P-11/19 od 7. travnja 2020. (list 32-33), presliku potvrde o izvršenom nalogu (list 34), presliku potvrde o izvršenom nalogu (list 35), presliku rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-927/2019 od 21. listopada 2019. (list 36-38), presliku Ugovora broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građana zaključenog između "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb, Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Miramarska 22, Zagreb i Privredna banka Zagreb-dioničko društvo, Ulica Franje Račkoga 6, Zagreb od 12. listopada 2005. (list 39-56, list 106-123), presliku I. Dodatka Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građana od 30. prosinca 2005. (list 57-58), presliku II. dodatka Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima od 24. srpnja 2007. (list 59-60), presliku III. dodatka Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima od 1. kolovoza 2007. (list 61-62), presliku prijedloga i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018. (list 72-76), presliku Ugovora o kreditu broj ugovora: 9011662047, zaključenog između Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, podružnica Zagreb (u daljnjem tekstu: Banka) i BŽ Lulića, [adresa], 10294 [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] te UŽ, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], solemniziranog od strane javnog bilježnika Marije Baković pod brojem ovjere OU-1201/06 od 18. srpnja 2006. (list 77-83), presliku izvatka iz knjige položenih ugovora u odnosu na nekretninu upisanu u [broj poduloška], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. broj 4281/6, stan na trećem katu lijevo koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 67,97 čm (list 84-85), presliku otkaza Ugovora o kreditu broj:

9011662047 od 25. travnja 2014. (list 86), presliku Izvoda iz poslovnih knjiga-stanje duga na dan 09.05.2018. (list 87-88), presliku obavijesti o isplati štete od strane Croatia osiguranje d.d. Privrednoj banci Zagreb d.d. (list 89), dokaz o isplati na PDF obrascu- datum zatvaranja od 9. prosinca 2014. do 9. prosinca 2014. (list 90), presliku obavijesti o isplati štete od strane Croatia osiguranje d.d., Privrednoj banci Zagreb d.d. (list 91), presliku dokaza o isplati na PDF obrascu-datum zatvaranja od 8. siječnja 2015. do 8. siječnja 2015. (list 92), presliku Izvatka iz knjige položenih ugovora u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: [adresa], stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br.428/16, stan na III (trećem) katu lijevo koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 67,97 čm (list 95-96), presliku obavijesti o ovrsi po regresu 53 RK 1891 2014/6 (list 97), presliku žalbe od 27. srpnja 2018. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018. (list 98-100), presliku odgovora na žalbu od 3. listopada 2018. (list 101 -105), presliku rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/2018 od 26. studenoga 2018. s povratnicom (list 124-127), presliku rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-927/2019 od 21. listopada 2019. (list 128-130), presliku zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2018 od 27. studenoga 2019. (list 131), presliku prijedloga i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2020 od 18. prosinca 2019. (list 132-136), presliku žalbe od 30. siječnja 2020. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019. (list 137-139), presliku odgovora na žalbu od 11. ožujka 2020. (list 140 -143), presliku zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-1034/18 od 1. travnja 2020. s povratnicom (list 144-146), presliku rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-520/2020 od 29. srpnja 2020. (list 147-149), presliku tužbe od 4. siječnja 2019. (list 150-155), presliku odgovora na tužbu od 7. veljače 2019. u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11/19 (list 150-159), presliku zapisnika od 28. svibnja 2019. iz postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11/2019 (list 160), presliku zapisnika od 2. rujna 2019. u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11/19 (list 161-162), presliku zapisnika od 19. prosinca 2019. u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11/19 (list 163), presliku rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja P-11/19 od 7. travnja 2020. (list 164-165), presliku žalbe tužitelja protiv rješenja od 7. travnja 2020., poslovnog broja P-11/19 (list 166-167), presliku rješenja Županijskog suda u Karlovcu, poslovnog broja Gž-470/2020 od 1. rujna 2020. (list 168-169), presliku potvrde o otpravku (list 170), presliku plana otplate temeljem ugovora o kreditu broj: 9011662047 (list 206-237), presliku pregleda kamatnih stopa po kreditu 9011662047 (list 238), provedeno je financijsko vještačenje, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 9. listopada 2025. (list 248-258).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr - 1034/18, koja je određena rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019.

11. Između stranaka postupka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita, Privredne banke Zagreb d.d., kao kreditora te UŽ, kao založnog dužnika sklopljen Ugovor o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006., koji je solemniziran 18. srpnja 2006. kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, pod poslovnim brojem OU-1201/06. Također, između stranaka postupka nije sporno da je tužitelju ugovoreni iznos kredita od 130.000,00 CHF isplaćen, da je kreditor Privredna banka Zagreb d.d. zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza tužitelju kao korisniku kredita, otkazala Ugovor o kreditu broj: 9011662047 od 12. srpnja 2006. dana 25. travnja 2014., na koji je dan ukupni dug iznosio 128.343,02 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po ugovorenom tečaju.

12. Također, između stranaka nije sporno da su kreditor Privredna banka Zagreb d.d. i tuženik zaključili Ugovor broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građana od 12. listopada 2005., I. Dodatka Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građana od 30. prosinca 2005., II. Dodatak Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima od 24. srpnja 2007. i III. Dodatak Ugovoru broj 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima od 1. kolovoza 2007. Nadalje, nije između stranaka postupka nije sporno da se Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor, obratio tuženiku kao osiguratelju te da je tuženik ispunio tužiteljevu obvezu prema Privrednoj banci Zagreb d.d.

13. Isto tako, između stranaka postupka nije sporno da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu 14. svibnja 2018., protiv tužitelja radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 130.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima na temelju ovršne javnobilježničke isprave; Ugovora o kreditu broj: 9011662047 od 12. srpnja 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, pod brojem OU-1201/06 i Izjave o ustupu prava po ispravi broj: OU- 12804/2016 od 9. rujna 2016. Također, nije sporno da je temeljem navedenog prijedloga Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, 14. lipnja 2018., donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/2018 na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, u zk. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], stan na III (trećem) katu lijevo koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini 67,97 čm (list 132- 136) Nije sporno da je navedena nekretnina vlasništvo tužitelja u ovom postupku, a koja je ujedno predmet Ugovora o kreditu broj: 9011662047.

14. Nadalje, između stranaka postupka nije sporno da je u odnosu na citirano rješenje o ovrsi, tužitelj u ovom postupku (ovršenik u postupku poslovnog broja Ovr -1034/18) izjavio žalbu (list 137-139) te da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2018 od 26. studenoga 2018. (list 124) upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom. Također, nije sporno da je žalba tužitelja uvažena te da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-927/2019 od 21. listopada 2019. (list 128-130), ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018. te da je predmet vraćen na ponovni postupak.

15. Nije sporno da je sukladno citiranom rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2018 od 26. studenoga 2018., tužitelj 4. siječnja 2019. (list 150-155) podnio tužbu te da je pokrenuta parnica koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem P-11/2019. Također, nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja P-11/2019 od 7. travnja 2020., odbačena tužba kojom je tužitelj tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018.

16. Nadalje, između stranaka postupka nije sporno da je tuženik, 11. prosinca 2019., podnio novi prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja u ovom postupku radi naplate tražbine u iznosu od 130.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima temeljem ovršne javnobilježničke isprave; Ugovora o kreditu broj: 9011662047 od 12. srpnja 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, pod brojem OU-1201/06 i Izjave o ustupu prava po ispravi broj: OU-12804/2016 od 9. rujna 2016. Nije sporno da je temeljem navedenog prijedloga Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, 18. prosinca 2019., donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/2020 (list 132-136). Također, nije sporno da je u odnosu na citirano rješenje o ovrsi, tužitelj u ovom postupku izjavio žalbu 30. siječnja 2020. (list 137-139) te da je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr -1034/18 od 1. travnja 2020. (list 144), upućen tužitelj (ovršenik u postupku Ovr-1034/18) pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019. Isto tako, nije sporno da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž Ovr-520/2020 od 29. srpnja 2020. (list 147-149), odbijena žalba ovršenika te je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019.

17. Osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, iste proizlaze iz dokumentacije koja prileži spisu i to osobito Ugovora o kreditu broj 9011662047 od 12. srpnja 2006., Ugovora o osiguranju tražbina od 12. listopada 2005., Izjave o ustupu prava i dijela spisa Ovr-1034/2018 i P-11/2019.

18. Između stranaka postupka, sporna je pasivna legitimacija tuženika s obzirom da nije bio ugovorna strana Ugovora o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006., koji je ovršna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2018 od 18. prosinca 2019.

19. Također, sporno je pitanje radi li se u konkretnom slučaju o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

20. Prema ocjeni ovog suda prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan. Naime, tuženik je isplatom ugovorne osigurnine zapravo ispunio svoju ugovornu obvezu koju je na temelju Ugovora broj: 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građanima od 12. listopada 2005. i dodacima istom, imao prema svom osiguraniku Privredna banka Zagreb d.d.

21. Nadalje, Privredna banka Zagreb d.d., kao ustupitelj Izjavom o ustupu prava od 9. rujna 2016., ovjerenoj po javnom bilježniku Zorka Čavajda, pod poslovnim brojem OV- 12804/2016 (list 93-94 spisa), ustupio je tuženiku kao primatelju sva prava i tražbinu na što se obvezao člankom 13. Ugovora broj: 53-232120-008540 o osiguranju tražbine po stambenim kreditima građanima od 12. listopada 2005. i dodacima istom.

22. Naime, tuženik je kao ovrhovoditelj upravo temeljem navedene Izjave i Ugovora o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006. i pokrenuo ovršni postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-1034/2020 protiv ovdje tužitelja kao ovršenika. Navedeno tuženik ne bi mogao učiniti samo na temelju isplaćene osigurnine, već bi u tom slučaju (da nije bilo ustupa), tuženik bio primoran pokrenuti parnični postupak protiv ovdje tužitelja radi isplate. Međutim, u ovom je slučaju tuženik upravo na temelju naknade štete ranijem kreditoru ostvario sva prava iz Ugovora o kreditu koja je do tada imao izvorni vjerovnik, odnosno kreditor te stoga navedeno ne može biti zanemareno i ne može s uspjehom isticati prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom je upravo na temelju ustupa tražbine tuženik ostvarivao prava iz Ugovora o kreditu.

23. Sukladno članku 90. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO), određeno je da u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. Stavkom 2. određeno je da vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja. Stavkom 3. određeno je da u ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem.

24. Člankom 84. stavak 1. ZOO, određeno je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Stavkom 2. određeno je da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

25. Vjerovnik, ovdje tuženik kao osiguratelj stupio je u prava i obveze, odnosno položaj ranijeg vjerovnika Privredne banke Zagreb d.d., što znači da dužnik, ovdje tužitelj prema istom ima isti položaj kao i prema ranijem vjerovniku Privrednoj banci Zagreb d.d., a kako tražbina novog vjerovnika, ovdje tuženika proizlazi iz potrošačkog ugovora, tražbina i novog vjerovnika, ovdje tuženika proizlazi iz potrošačkog ugovora, što znači da dužnik zadržava i prema ovdje tuženiku kao novom vjerovniku isti položaj, odnosno položaj potrošača. Potrebno je napomenuti da obveza koju je ispunio tuženik kao osiguratelj prema ranijem vjerovniku Privredna banka Zagreb d.d. nije tuđa obveza, već njegova obveza koju je preuzeo ugovorom o osiguranju koji je zaključio s Privrednom bankom Zagreb d.d. Naime, na temelju Izjave dotadašnjeg vjerovnika Privredna banka Zagreb d.d. o ustupu tražbine, tuženik je stupio u pravni položaj Privredne banke Zagreb d.d. i prema njemu dužnik, ovdje tužitelj, može isticati sve prigovore koje je mogao istaknuti prema Privrednoj banci Zagreb d.d. U suprotnom tumačenju, tužitelj bi bio doveden u nepovoljniju pravnu poziciju zbog pravnih raspolaganja u kojima uopće nije sudjelovao. Slijedom navedenoga, prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan.

26. U odnosu na navode tuženika da tužba nije izjavljena iz razloga zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu, valja reći sljedeće. Člankom 327. stavak 1. ZOO, određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Navedeni članak ne daje ovlaštenje sudu da suprotno članku 2. stavak 1. ZPP-a odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u postupku istaknule, međutim sud je ovlašten po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, u okviru činjeničnih navoda tužbe, procijeniti valjanost spornog pravnog posla. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga, iako tužitelj nije izričito upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako bi se utvrdilo jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovlašten je isticati i takve prigovore. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u rješenju poslovni broj Rev-3357/2018 od 26. listopada 2021. i rješenju poslovnog broja Rev-1371/2021 od 17. listopada 2023.).

27. U odnosu na navode tuženika da se o istovjetnom tužbenom zahtjevu među istim strankama već vodila parnica pod poslovnim brojem P-11/19 te da je sud rješenjem od 7. travnja 2020. odbacio tužbu, valja reći da odbačaj tužbe nema značaj presuđene stvari te tužitelj uvijek može podnijeti novu tužbu. Nadalje, u odnosu navode da je tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr - 1034/18 od 18. prosinca 2019., a da je podnio tužbu u odnosu na rješenje istog suda poslovnog broja Ovr-1034/18 od 14. lipnja 2018. valja reći da je punomoćnica tužitelja na ročištu od 15. lipnja 2021. (list 68-71), navela kako ispravlja tužbeni zahtjev te da se isti odnosi upravo na rješenje o ovrsi od 18. prosinca 2019.

28. Na ročištu održanim pred ovim sudom 13. travnja 2026. (list 279-282), sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke postupka. Tužitelj je između ostaloga naveo da je jako mlad podigao kredit za kupnju stana, da mu se radi promjene konverzije CHF utrostručila rata kredita te da to više nije mogao plaćati. Nadalje je naveo da kada je krenuo realizirati kredit u Privrednoj banci Zagreb d.d. u poslovnici u [adresa], da nije mogao utjecati na nijednu ugovornu odredbu niti je mogao pregovarati o sadržaju istih. Također, tužitelj je naveo da nije bio upozoren od strane djelatnika banke da je moguće da dođe do ovakvog povećanja rate kredita radi realizacije kredita u valuti CHF. Nadalje je tužitelj naveo da od tog stana koji je kupio kreditom nije imao n ikakve materijalne koristi da je stan služio za život njega i njegove bolesne majke. Tužitelj je nadalje naveo da je imao obrt koji je bio prijavljen na adresi stana koji je kupljen kreditom, jer je morao negdje biti prijavljen i da druge adrese nije imao. Tužitelj je naglasio da taj obrt nije imao veze sa stanom jer je djelatnost obrta bila montaža namještaja.

29. Punomoćnica tuženika je na ročištu od 13. travnja 2026. istakla prigovor potrošačke naravi jer da je adresa obrta bila prijavljena na adresi stana koji je kupljen sredstvima iz predmetnog kredita.

30. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje: ZZP), koji u članku 3. određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

31. Prema ocjeni ovog suda za utvrđenje svojstva potrošača bitna je namjena u trenutku sklapanja ugovora. Predmetna nekretnina u trenutku sklapanja ugovora o kreditu vodila se kao stan te tuženik tijekom postupka nije niti iznosio navode niti predložio dokaze u smislu utvrđivanja da bi stan bio prenamijenjen u poslovni prostor, je li tužitelj zaista u istome obavljalo djelatnost obrta, koristio po toj osnovi eventualne olakšice, a što bi bilo moguće utvrditi iz poslovnih knjiga obrta. Također, valja reći da u smislu članka 1023. ZOO, ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten protivno ugovorenoj namjeni. Kako posebne odredbe ZZP-a, ne sadrže različito pravno uređenje, to i status potrošača u smislu ovog posebnog pravnog uređenja treba cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja. Naime, prema izričitoj odredbi članka 83. ZZP, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Shodno navedenom, status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP treba cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja, te da pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima (ugovora koji je sklopljen kao potrošački) ostaju neizmijenjene i u okolnostima kada su sredstva ostvarena kreditom naknadno korištena za poslovne ili poduzetničke djelatnosti. (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovnog broja Gž- 2272/2025 od 2. listopada 2025.).

32. Uvidom u presliku otkaza Ugovora o kreditu broj: 9011662047 od 25. travnja 2014. (list 86), utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu otkazan radi neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza, dakle nije navedeno da je kredit korišten protivno ugovorenoj namjeni. Sud je uvidom u nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 9. listopada 2025. (list 248-258), utvrdio da je predmetni kredit otkazan zbog neuredne i nepravovremene otplate kreditnih obveza, budući je na dan kada je kredit otkazan tužitelj imao šest nepodmirenih anuiteta. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni ovog suda tužitelj je predmetni kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja i kupnje stana, a kako je to i navedeno u ugovoru o kreditu.

33. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. poslovnog broja Su IV–56/2023-9 koji glasi:

''Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)? U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''

34. Uzimajući u obzir da je tužitelj potrošač te da navedeno tuženik nije s uspjehom osporio, tužitelj se osnovano pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

35. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga potrošač") protiv više tuženika. Citiranom presudom utvrđeno je da je između ostalih banaka i pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima . Također, citiranom presudom utvrđeno je između ostaloga i da je pored ostalih i pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (pravnog prednika tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedeno je imalo posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

36. Navedena je presuda u odnosu na Privrednu banku Zagreb d.d. u relevantnim dijelovima, potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu). U odnosu na navedenu odluku, Vrhovni sud je 3. rujna 2019. donio odluku poslovnog broja Rev-2221/2018-11, kojom je revizija odbijena.

37. Obzirom je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i pravnog prednika tuženika, koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke te odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, a tužitelj spram tuženika može istaknuti sve prigovore koje bi mogao istaknuti i prema ustupitelju, tužitelj se osnovano pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

38. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema članku 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

39. Člankom 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP. Naime, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

40. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Člankom 81. stavak 1. ZZP, određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

41. Člankom 87. stavak 1. ZZP, propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

42. Nadalje, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005; dalje ZOO), obzirom je predmetni ugovor zaključen 12. srpnja 2006. Člankom 269. stavak 1. ZOO, propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno, odrediva. Prema članku 272. stavak 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema članku 270. stavak 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

43. Ukazuje se na članak 12. ZPP, koji određuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. To u konkretnom slučaju znači da pitanje ništetnosti članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF i članka 4. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu, ovaj sud može raspraviti kao prethodno pitanje

44. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci pravnog prednika tuženika, (članak 4. Ugovora o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006.), kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (članak 1. Ugovora o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006.).

45. Naime, predmetni sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora pravnog prednika tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Slijedom navedenoga, odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu članaka 269. stavak 2. i članka 272. stavak 1. ZOO.

46. U članku 4. Ugovora o kreditu broj: 901166204 od 12. srpnja 2006., ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda, sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbe u smislu članka 81. stavak 1. ZZP. Prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istom istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, u navedenom slučaju dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužitelju je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Naime, trebalo je tužitelju omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora . Slijedom navedenoga, tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadrža j predmetne odredbe (cijenu) te je postupanje tuženika suprotno članku 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i nače lu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna. Sporna ugovorna odredba zaista je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

47. Također, tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s pravnim prednikom tuženika o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu pravnog prednika tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Pravni prednik tuženika je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što pravni prednik tuženika nije učinio. Slijedom navedenoga, ugovaranje takvih odredbi imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje pravnog prednika tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako pravni prednik tuženika nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da pravni prednik tuženika kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO, jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti pravnom predniku tuženika, odnosno tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naime, sporna je ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

48. Prema članku 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

49. U konkretnom slučaju, pravni prednik tuženika je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je pravni prednik tuženika ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio pravnom predniku tuženika po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja, što predstavlja stjecanje bez osnove u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO.

50. Tijekom provođenja predmetnog postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze NŽ iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

51. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 9. listopada 2025., navela da sveukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 7.453,00 EUR. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Pritom se napominje kako nijedna stranka nije imala primjedbe na matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka od 9. listopada 2025.

52. Polazeći od svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je djelomično usvojiti i ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/18 od 18. prosinca 2019. proglasiti nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na naplatu potraživanja u iznosu od 7.453,00 EUR, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te je stoga odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

53. Člankom 154. stavak 2. ZPP, određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva

54. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovnog broja Ovr-1034/2018 od 18. prosinca 2019., određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja radi naplate tražbine u iznosu od 101.787,29, EUR (766.916,33 kune) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka . U predmetnom postupku ovrha određena citiranim rješenjem o ovrsi proglašena je nedopuštenom za iznos od 7.453,00 EUR. Slijedom navedenoga, tužitelj je u postupku u pogledu visine uspio sa 7,3 % (7.453,00 : 101.787,29 x 100), iz čega proizlazi da je tuženik usp io sa 92,70 % (100 % - 92,70 %) što se tiče visine.

55. Tijekom trajanja predmetnog postupka, tuženik je svojim prigovorom osporio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva radi čega se tijekom postupka raspravljalo kako o osnovi tako i o visini, kako je to obrazloženo ovom presudom. Sud je u cijelosti odbio prigovore tuženika usmjerenje na pobijanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Polazeći od navedenoga, prema ocjeni ovog suda tužitelj je u cijelosti uspio glede osnove tužbenog zahtjeva.

56. Slijedom navedenoga, ukupan uspjeh tužitelja kada se uzmu u obzir osnova i visina tužbenog zahtjeva iznosi: 53,65 % (7,3 % + 100 % : 2), iz čega proizlazi da je tuženik u postupku uspio sa 46,35 %. (100 % - 53,65 %). Konačni uspjeh tužitelja nakon umanjenja uspjeha tuženika u postupku iznosi: 7,30%.

57. Tužitelju je primjenom navedene zakonske odredbe, članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj : 138/2023, 107/2025; dalje Tarifa), priznat i dosuđen trošak parničnog postupka i to: iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe u smislu Tbr. 7. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 1. ožujka 2021. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 15. lipnja 2021. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 9. veljače 2026. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 13. travnja 2026., dakle ukupan iznos od 1.000,00 EUR na koji je u smislu Tbr. 46. Tarife valjalo pridodati i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, dakle ukupan iznos od 250,00 EUR. Također, tužitelju je valjalo priznati iznos od 36,50 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 36,50 EUR na ime sudske pristojbe na presudu, kao i iznos od 265,44 EUR na ime predujma za vještačenje. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.588,44 EUR. Obzirom je tužitelj uspio u sporu sa 7,30%, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 115,95 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

58. Uvažavajući da je tužitelj potraživao iznos od 1.551,94 EUR, dok mu je dosuđen iznos od 115,95 EUR, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.435,99 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

59. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u smislu članka 154. i 155. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

60. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.