Poslovni broj Gž-288/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Burić i Koudela u Šibeniku, protiv tuženika: 1) ZKT, OIB: [osobni identifikacijski broj], Z[adresa],89, [adresa], Francuska, 2) EKT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31 [adresa], Francuska, 3) HKT, OIB: [osobni identifikacijski broj], E, 13 [adresa], Francuska, 4) EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], GKT, [adresa], i 5) ZKTK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom uredu Baica u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1017/2025 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1017/2025 od 10. prosinca 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I.Utvrđuje se da je tužitelj ZK , [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 61 m2, označen slovima A-B-C-D-A, sve sukladno skici mjesta očevida, izrađene od strane vještaka mjernika HK dipl. ing. geod. od dana 17. svibnja 2019. godine, a koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženima: ad.1) ZKT GK, OIB: [osobni identifikacijski broj],

H,89, [adresa], Francuska, ad.2) EKT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31 [adresa], Francuska, ad.3) HKT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.4) EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], GKT,[adresa], i ad.5) ZKTK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3.203,43 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja presude 10. prosinca 2025. godine do isplate po stopi za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Osporavana presuda nije osnovana niti zakonita. Sud je u potpunosti zanemario izvedene dokaze u prilog navoda tuženika, dok je bez ikakvih materijalnih dokaza, isključivo na temelju pristranih i nevjerodostojnih iskaza svjedoka presudio u korist tužitelja. Tužitelj je tvrdio da je predmetnu nekretninu (odnosno njen posebni dio) stekao nasljedstvom iza svoje pok. majke – NK i svog pok. oca KK pok. ŽK. Međutim, djed tužitelja, a otac njegovog oca KK je bio ŽK pok. ŠK. Taj isti djed tužitelja ŽK pok. ŠK je bio stranka Diobenog ugovora iz 1897. godine temeljem kojeg je predmetna nekretnina pripala upravo njegovom bratu OK, predniku tuženika. Temeljem te Diobe i utvrđenog posjeda proveden je upis u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini na ime ĐK pok. ŠK za cijelo, što je vidljivo iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu. Nakon smrti OK njegovi nasljednici i to supruga G, kći T i unučad, djeca iza pok. sina JK vrše diobu 1938. na način da predmetna nekretnina pripada CK pok. JK, predniku tuženika, a nakon njegove smrti su tuženici tužbom prema nasljednicima JK utvrdili svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine u postupku P-89/09 Općinskog suda u Šibeniku. U tom postupku nisu bili kao tuženici obuhvaćeni ovdje tužitelji, jer njihova strana obitelji nema ništa sa nekretninom još od kraja 19. stoljeća, od Diobenog ugovora iz 1897. godine, a niti su njihovi prednici bili uknjiženi na predmetnoj nekretnini. Stranka postupka P-89/09 je bio BK, koji je u tom postupku tvrdio da je on vlasnik nekretnine (i pravomoćno izgubio spor), da bi ovdje bio svjedok tužiteljima tvrdeći da je predmetna nekretnina oduvijek bila njihova. Sud mu nekritično poklanja vjeru kao svjedoku, iako je crno na bijelo evidentirano kako je isti neistinito iskazivao. U katastarskom operatu na predmetnoj nekretnini je bio evidentiran prednik tuženika IK, a prednik tuženika je bio upisan i kao posjednik u katastarskom operatu i kao vlasnik u zemljišnim knjigama, dok prednika tužitelja nije bilo ni u jednom upisniku. Okolnost da je kao posjednik bio upisan prednik tuženika CK , upućuje na zaključak da je neistinit navod tužitelja da su isključivo tužitelj i njegovi prednici bili oduvijek posjednici predmetne nekretnine. Tuženici o pravu vlasništva na predmetnoj nekretnini imaju materijalne dokaze, pravne poslove od kraja 19. stoljeća, sa pravnim slijedom od izvornog vlasnika nekretnine, ŠK, do današnjih tuženika, imaju činjenicu upisa njihovih prednika (ne i tužiteljevih) u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu kao posjednika predmetne nekretnine, dok s druge strane tužitelj nema ništa osim tvrdnje da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svojih roditelja i djeda, iako niti u jednom od rješenja o nasljeđivanju nema navedene predmetne nekretnine. Nadalje, tužitelj tvrdi da je posjedom njegovih prednika stečeno pravo vlasništva dosjelošću, iako nije bilo evidentirano, a sud zaboravlja da posjed koji vrši jedan od sunasljednika nikada ne može biti pošten. U konkretnom slučaju prednici tužitelja su ne samo sunasljednici prednicima tuženika, već je između istih sklopljena i dioba temeljem koje prednici tužitelja nisu dobili predmetnu nekretninu, pa samim time ni posjed. Tužitelj i njegovi prednici su znali da je predmetna nekretnina od prednika tuženika, tako su znali i to da su prednici tuženika i tuženici desetljećima živjeli u [adresa], pa je njihov posjed i zbog toga nepošten. Presudom P-89/09 je pravomoćno presuđeno da je tamo tuženik (ovdje svjedok) BK dužan predati tužiteljima (ovdje tuženicima) u nesmetani posjed predmetnu nekretninu jer je utvrđeno da je isti u posjedu predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica]. Neosnovana je odluka o trošku, jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovnu odluku.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj navodi da žalba tuženika ne sadrži nikakve nove pravne niti činjenične razloge, već predstavlja ponavljanje ranije odbijenih tvrdnji, a što je s ciljem odugovlačenja predmetnog postupka. Predlaže se odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi presudu u cijelosti i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove, zajedno sa odgovarajućem zakonskom zateznom kamatom u cijelosti, kao i trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u svojoj žalbi ukazuju tuženi, pa se za sada presuda ne može valjano ispitati.

6. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Dikcija navedene zakonske odredbe ukazuje na njezin kogentan karakter, što znači da je sud dužan u obrazloženju presude ispuniti svaku od navedenih zadaća, te navesti jasne razloge o odlučnim činjenicama, a što ovdje nije slučaj.

7. Prvostupanjski sud između ostalog je u obrazloženju pobijane presude naveo:

- da tužitelj tvrdi da je u zemljišnoj knjizi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisano pravo vlasništva u korist tuženika od ad. 1-ad. 6

- da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 49 m2, označene slovima C-D-E-F-G-H-C sukladno geodetskom snimku izrađenom od strane ovlaštenog geodeta LK, dipl. ing. geod. od 17. svibnja 2015.

- da je predmetne nekretnine tužitelj stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje majke pok NK, a koja je vlasništvo predmetnog dijela nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga odnosno iza tužiteljeva oca pok KK

- da nekretnina u naravi predstavlja vrt ispred kuće, te je tužitelj nastavno na svoje prednike u posjedu već dugi niz godina, pa ima interes da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem

- da su u odgovoru na tužbu tuženi naveli da je pred istim sudom vođen parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva pod posl. br. P-89/2009 u kojem postupku su tužitelji bili tuženi u ovom postupku, a tuženi su bili BK i PK oba pok N

- da je u tom postupku donesena presuda pod posl. br. P- 89/09 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku Gž-729/2014 7. rujna 2015.

- da je tim presudama utvrđeno da su tuženi vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] temeljem nasljedstva iza smrti OK (pradjeda tuženika)

- da su temeljem tih presuda tuženi pokrenuli pojedinačni ispravni postupak i uknjižili se kao vlasnici

- da navodi tužitelja da su prednici majka NK i otac pok. VK bili vlasnici za života djela čest. 555/2 K. O. [katastarska općina] ne odgovaraju istini

- da je iz spisa posl. br. P-89/2009 utvrđeno da se pred istim sudom vodio postupak po tužbi tuženika u ovom postupku, a tužitelja u tom postupku protiv tuženika BK i PK oba pok. K

- da je među ostalim nekretninama bila i predmetna predmet spora, a tužbeni zahtjev je prihvaćen presudiom pod posl. br. P-89/2009 od 20. prosinca 2013.

- da je presuda potvrđena od strane Županijskog suda u Šibeniku pod posl. br. Gž - 729/2014 dana 7. rujna 2015.

[katastarska općina]

- da je na očevidu 17. svibnja 2019. vještak mjernik identificirao predmet spora kao čest. zem. [katastarska čestica] i to kao dio iste označen slovima A-B-C-D- površine 61 m2

[katastarska općina]

- da čest. zem. [katastarska čestica] ima ukupnu površinu od 190 m2, a naziva se "Jartić", a kao posjednik iste se vodi CK iz [adresa]

- da je sporno da li je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen u skici vještaka Borka Baranović, ing. geod slovima A-B-C-D površine 61 m2, a koji dio je i odvojen sa suhozidom od preostalog dijela čest. zem. [katastarska čestica] bez obzira što su tužni upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi , a njihov otac pok . IK sin pok. OK je bio upisan i u posjedovnom stanju.

8. Prvostupanjski sud navodi da je iz iskaza svih saslušanih svjedoka osim svjedokinje TKT kćerke Ž utvrdio da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem . 5555/2 K. O. [katastarska općina] označene u skici vještaka Borka Baranović, ing. geod slovima A -B- C-D površine 61 m2. Saslušani svjedoci su svi jednako iskazivali, da su na predmetnoj nekretnini samo viđali od tužitelja oca KK i majku NK, a svjedoci su potvrdili i da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca pok. KK, a VK od svog oca ŽK, a Š je bio sin od pok. ŠK, pok. O koji je zajednički prednik tužitelja i tuženika.

9. Prvostupanjski sud navodi da je prednik tuženika po diobenom ugovoru od 1937. dobio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u kojem diobenom ugovoru nije navedeno da li je prednik tuženika istu stekao cijelo ili za dio, a da cijela nekretnina po katastarskom operetu ima površinu od 190 m2 pa sud utvrđuje da tužitelj traži da je vlasnik dijela od 61 m2 koji dio označen istim katastarskim brojem 5555/2 K. O. [katastarska općina] i posebno odvojen kamenim suhozidom te za predmetni dio utvrđuje da je tužitelj vlasnik.

10. Prvostupanjski sud smatra da je nedvojbeno da je tužitelj postao vlasnikom spornog dijela nekretnine nasljeđivanjem svog oca sada pok. KK, a njegov otac od svog oca ŽK, a ŽK od svog oca Đ, bez obzira što taj dio nekretnine nije naveden u ostavinskoj masi citiranih rješenja o nasljeđivanju, jer su citirani prednici tužitelja držali u posjedu i obrađivali kao vrt. Postupak diobe dovršen je 1937., prednik tuženika sad pok. IK pok. JK je mogao stupiti u posjed samo dijela predmetne nekretnine koji dio je odvojen kamenim suhozidom od spornog dijela koji je bio u posjedu prednika tužitelja.

11. Sud smatra da nisu osnovani prigovori tuženika da su u postupku pod posl. br. P- 89/2013 utvrđeni vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo sukladno diobenom ugovoru od 1937., te da dio čest. zem. [katastarska čestica] koji u posjedu drži tužitelj po svojim prednicima ocu i majci ci budući nije naveden u rješenju o nasljeđivanju. Prvostupanjski sud smatra da utvrđenje prava vlasništva tuženika u predmetu pod posl. br. P-89/2013 da tužitelja taj postupak ne obvezuje obzirom da tužitelj nije u tom postupku sudjelovao kao stranka.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio posjed dijela predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja i to za dio koji je točno određen, pa je nedvojbeno da je tužitelj temeljem valjanog pravnog osnova nasljeđivanjem temeljem čl. 114. i 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09,143/12,163/12), a što je u skladu i s ranijim propisima, jer je OGZ & 547. propisivao da se nasljedstvo otvara u trenutku smrti ostavitelja i u istom trenutku imovina umrlog prelazi na nasljednike . Završno sud navodi da je čest. zem. [katastarska čestica] bila nekad u posjedu i vlasništvu zajedničkog prednika tužitelja i tuženika, a dio predmetne nekretnine tužiteljev otac VK i majka NK su jedini držali u posjedu i to dio nekretnine u površini od 61 m2. Posjed istima nije nitko nikad osporavao od ostalih nasljednika istog prednika, a tuženi su imali saznanja da prednici tužitelja sporni dio nekretnine drže u posjedu, pa tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. U parnici sud odlučuje prvenstveno na temelju procesne građe koju su mu na raspolaganje stavile stranke. One pred sud iznose svoje zahtjeve i prijedloge, očituju se na navode svog protivnika te reagiraju na odluke suda. Zadatak pak suda je da odluči o tužbenom zahtjevu te su njegovi napori usmjereni na raspravljanje o onome što će moći poslužiti kao pouzdana podloga za ispunjenje tog zadatka, a što za sada pobijanom presudom nije učinjeno.

14. Naime, prvostupanjski sud navodi da nisu osnovani prigovori tuženika da su u postupku posl. br. P-89/2013 utvrđeni vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo sukladno diobenom ugovoru od 1937., jer da dio čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu drži tužitelj po svojim prednicima ocu i majci. Činjenica da predmetna nekretnina nije navedena u rješenjima o nasljeđivanju također nije bitna. Prvostupanjski sud pravilno smatra da utvrđenje prava vlasništva u predmetu pod posl. br. P-89/2013 ne obvezuje tužitelja obzirom da tužitelj nije u tom postupku sudjelovao kao stranka, ali mora uzeti u obzir i na valjani način obrazložiti svoja utvrđenja koja su suprotna citiranoj presudi.

15. Obrazloženje sudske odluke niti išta od onoga što je u njemu sadržano ne postaju pravomoćni kao što ne stječu pravomoćnost niti činjenična utvrđenja suda sadržana u obrazloženju sudske odluke. Izreke sudskih odluka je moguće tumačiti ako se uzme u obzir obrazloženje sudske odluke, koje ne postaje pravomoćno, ali njegov sadržaj može pomoći pri ocjenjivanju spornih činjenica, a što je ovdje u potpunosti izostalo, pa je za sada nemoguće preispitati odluku u svezi žalbenih navoda. Tuženi tvrde, da je presudom P-89/09 pravomoćno presuđeno da je tuženik (ovdje svjedok) BK dužan predati tužiteljima (ovdje tuženicima) u nesmetani posjed predmetnu nekretninu, jer je utvrđeno da je isti u posjedu predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica]. Ako je točna ta činjenica, istu sud ne valorizira, kao niti navod da u katastarskom operatu na predmetnoj nekretnini je bio evidentiran prednik tuženika IK, da je prednik tuženika bio upisan i kao posjednik u katastarskom operatu i kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Suprotno tome da prednici tužitelja nisu bili upisani niti u jednom upisniku. Jednako tako izostaje valoriziranje činjenice da je u citiranom predmetu utvrđeno, da su na predmetnoj nekretnini tamo tužitelji stekli pravo suvlasništva temeljem nasljeđivanja iza smrti oca IK, a isti nasljeđivanjem iza smrti svoga djeda OK po dosudnici iz 1932. (br. A – 29/30) te provedenom materijalnom diobom iz 1938.

16. Utvrđenja iz pravomoćne presude i citiranih upisnika, derogira se iskazima svjedoka, pa tako prvostupanjski sud utvrđuje da su svi saslušani svjedoci jednako iskazivali da su na predmetnoj nekretnini viđali samo roditelje tužitelja, pa da su svjedoci potvrdili da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od svojih prednika unatoč nespornoj činjenici da taj dio nekretnine nije naveden u ostavinskoj masi citiranih rješenja o nasljeđivanju. Sud smatra da je nedvojbeno da je tužitelj postao vlasnikom spornog dijela nekretnine nasljeđivanjem svog oca sad pok. KK, a njegov otac od svog oca ŽK, a ŽK od svog oca Đ, jer su citirani prednici tužitelja držali u posjedu i obrađivali kao vrt. Prvostupanjski sud propušta analizirati tko je sve sudjelovao i u kojem svojstvu u ranije citiranom pravomoćno završenom predmetu te jesu li tvrdnje tih osoba međusobno proturječne kako to u žalbi navode tuženici.

17. Prvostupanjski sud svoju odluku za sada nije valjano obrazložio, posebno glede činjeničnih navoda tuženika, pa su u pravu tuženi kada u žalbi navode da je počinjena bitna povreda odredaba postupaka iz čl. 345. st. 2. toč. 11. ZPP -a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Treba reći da vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine, koja čini novoformiranu česticu ovlašten je zahtijevati trpljenje provedbe parcelacije nekretnine i trpljenje upisa vlasništva novoformirane zemljišnoknjižne čestice u zemljišne knjige , no za to se moraju utvrditi relevantne činjenice i u presudi dati jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

18. U situaciji kada je između stranaka sporno vlasništvo prijepora, trebalo je dati jasne razloge o citiranoj pravomoćnoj presudi, činjenici upisa prava vlasništva sporne nekretnine, kao i provjeriti te valorizirati navode tuženika da je u katastarskom operatu na predmetnoj nekretnini bio evidentiran prednik tuženika IK, te da je prednik tuženika bio upisan kao posjednik u katastarskom operatu i kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

19. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom drugostupanjskom odlukom te će vodeći računa o proturječnostima na koje mu je ukazano ovom odlukom ocijeniti provedene dokaze u postupku. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi, bit će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

21. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina