Poslovni broj Gž-536/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Auto-Hrvatska, Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB: 62750394385 , zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri u Rijeci, protiv tužene GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-160/2024-46 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja Auto-Hrvatska, Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka i žalba tužene GB kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-160/2024-46 od 30. ožujka 2026.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Nalaže se tuženoj povrat sredstava ustegnutih po rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-9099/16 u ukupnom iznosu od 6.785,88 EUR (51.128,23 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana ustegnuća 28. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u rolu od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 7.834,12 EUR (59.026,21 kn), u visini od 1.048,24 EUR (7.897,98 kn).

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.685,11 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 564,89 EUR.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući točke II. i IV. izreke presude i to iz svih žalbenih razloga. Sud je prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Sud odbija pod točkom II. izreke dio zahtjeva tužitelja, a iz obrazloženja proizlazi da je na dan prijeboja 25.09.2006. tužena imala veće potraživanje prema tužitelju, nego što je tužitelj imao prema tuženoj, odnosno da je nakon prijeboja, tužitelj i dalje ostao dužan tuženoj. Sud odbija tužiteljev zahtjev za povrat iznosa od 1.048,24 EUR -a zbog stava da je tužena imala pravo naplatiti, a potom i zadržati naplaćeni iznos. Sud je zauzeo pogrešan stav da je tužena imala pravo putem ovrhe naplatiti i potom zadržati iznos od 1.048,24 EUR-a. Iznos koji tužitelj potražuje od tužene je iznos koji je tužena neosnovano stekla od tužitelja prisilnom naplatom . Tužena je temeljem presude podnijela prijedlog za ovrhu protiv tužitelja 15.06.2016., dakle nakon proteka propisanog desetogodišnjeg roka. Potraživanje tužene prema tužitelju koje je eventualno preostalo nakon dana prijeboja je zastarjelo i kao takvo nije smjelo biti naplaćeno prisilnim putem odnosno takav naplaćen iznos tužena nije bila ovlaštena zadržati, a sve iz razloga što je od ovršnosti presude pa do podnošenja prijedloga za ovrhu proteklo više od deset godina. Tužena nije ovlaštena zadržati takav naplaćeni iznos jer joj ne pripada, pa ga je dužna vratiti tužitelju. Uslijed pogrešnog shvaćanja suda, sud je propustio primijeniti materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. ZOO -a na ovaj dio tužiteljeva zahtjeva. S obzirom da se žalbom pobija dio presude pod točkom II. izreke, to se ujedno pobija i odluka o troškovima sadržana u točki IV. presude , jer da sud nije zauzeo pogrešan stav vezano za osnovanost dijela tužiteljeva zahtjeva to ne bi niti računao razmjeran uspjeh u sporu. Pogrešna je odluka suda u pogledu troškova postupka, jer je sud utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u 93,31%, a tužena u 6,69%. Sud je na tako utvrđen omjer propustio primijeniti materijalno pravo iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, te naložiti tuženoj da nadoknadi sve troškove tužitelju. Predlaže se preinačiti presudu u pobijanim točkama na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i preinači odluka o troškovima u korist tužitelja prema troškovniku, uvećanom za troškove žalbe. Podredno se predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu, te da predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

3. Tužena je podnijela žalbu pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničkog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda odredaba parničnog postupka sastoji se u tome da presuda ima nedostataka koji se očituju u tome da nema razloga o odlučnim činjenicama (čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a). Sud nije cijenio podnesak tužene od 11.06.2024., kojim podneskom je na vrlo detaljan i jasan način postavljen matematički račun vezano uz naplatu potraživanja ovdje tužene . Da je prvostupanjski sud cijenio druga dva vještačka nalaza i mišljenja (od IB i Zrinka Ručevića) koja prileže spisu, utvrdio bi da postoji razlika između njih i učinjenog vještačenja po vještaku kojeg je odredio sud. Vještakinja Sanja Radoš prilikom izrade nalaza i mišljenja izvela je točan zaključak da se ne radi o dvostrukoj naplati ali prilikom obračuna nije primjenjivala metode obračuna kta (konformnu metodu i proporcionalnu metodu). Odnosno nije na novo nastalu glavnicu – osnovicu (glavnica iz presude + kta do 31.03.1994.) sukladno stavu sjednice Građanskog odjela VSRH dalje obračunavala kta već je to činila na iznose glavnice iz presude. Tužena je očekivala da će prvostupanjski sud prilikom donošenja presude primijeniti propise vezane uz obračun kta i propisane metode, kao i sve nalaze i mišljenja vještaka koja se nalaze u spisu, te da će nalaze i mišljenja usporediti i izvesti valjan i točan zaključak, što nije učinjeno i došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud je bio dužan cijeniti nalaze i mišljenja vještaka Milana Vukićevića i Zrinka Ručevića, neovisno o činjenici što su ista dostavljena od strane tužena. Radi se o nalazima i mišljenja vještaka koja imaju svoju dokaznu snagu u postupku. Uvažavajući razloge žalbe, tužene osporava i odluku o dosudi parničnog troška u cijelosti. Predlaže se pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tuženoj dosudi parnični trošak uvećano za trošak žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Temeljem čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud i učinio, a vještak je prigovore stranaka otklonio pismenim očitovanjem te saslušanjem na ročištu. Nije osnovan žalbeni navod tužene da je sud bio dužan cijeniti nalaze i mišljenja vještaka Milana Vukićevića i Zrinka Ručevića, neovisno o činjenici što su ista dostavljena od strane tužene, te da se radi o nalazima i mišljenjima vještaka koja imaju dokaznu snagu u postupku. Upravo suprotno tome, samo vještačenja određena u konkretnom postupku, imaju dokaznu snagu za taj postupak, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

7. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koji se pozvao u obrazloženju presude.

7.1. Prvostupanjski sud je između ostalog u obrazloženju pobijane presude naveo:

- da nije sporno da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P- 680/2004-56 od 9. prosinca 2004. (presuda pravomoćna 30. svibnja 2006.), naloženo u tom predmetu tuženiku Auto-Hrvatska, Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, ovdje tužitelju da u tom predmetu tužiteljici GB ovdje tuženoj, plati iznos od 202,25 kn, sa zakonski zateznim kamatama koje teku na iznos od 16,47 kn počev od 1. listopada 1991., na iznos od 21,70 kn počev od 20. listopada 1991., na iznos od 18,90 kn počev od 20. listopada 1991. te na iznos od 145,18 kn, počev od 18. studenog 1991. pa do isplate, sve u roku od 15 dana

- da je u tom predmetu tužiteljici GB, ovdje tuženoj naloženo da u tom predmetu tuženiku Auto-Hrvatska, Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka ovdje tužitelju, naknadi troškove postupka u iznosu od 24.712,20 kn, u roku od 15 dana

- da nije sporno, jer je to utvrđeno iz preslike rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3425/2016 od 15. rujna 2016., da je ovdje tužena u svojstvu ovrhovoditeljice, protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, podnijela prijedlog za ovrhu radi namirenja tražbine iz citirane presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004-56 od 9. prosinca 2004.

- da je ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda posl. br. Ovr -3425/2016 od 15. prosinca 2016., jer FINA vratila citirano rješenje o ovrsi zbog nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer je utvrđeno da račun vjerovnika naznačen u osnovi za plaćanje ne pripada vjerovniku iz prijedloga za ovrhu

- da je iz preslike presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1633/2018-9 od 17. siječnja 2019., utvrđeno da je u tom predmetu po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tužene donesena presuda posl. broj P-1633/2018-9 od 17. siječnja 2019., kojom je proglašena nedopuštena navedena ovrha koja se vodila kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Ovr-3425/16, jer da je nastupila zastara za pokretanja ovrhe

- da nije sporno, jer je utvrđeno iz preslike rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-9099/16 od 21. prosinca 2016., da je ovdje tužena, u svojstvu ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, podnijela novi prijedlog za ovrhu radi namirenja iste tražbine iz citirane presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, te da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. Ovr - 9099/2016-113 od 16. kolovoza 2019., utvrđeno da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena

- da je FINA dopisom od 18. srpnja 2019. izvijestila sud da je po navedenom rješenju o ovrsi postupljeno u cijelosti, na način da je izvršena naplata navedene tražbine ovrhovoditelja, ovdje tužene

- da je sporno je li obveza tužitelja iz navedene presude i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004-56 od 9. prosinca 2004., u cijelosti izvršena prijebojem međusobnih potraživanja koje stranke imaju jedna prema drugoj

- da li je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-9099/16 od 21. prosinca 2016., sa računa tužitelja ustegom iznosa u visini od 59.026,21 kn obveza tužitelja po navedenoj presudi i rješenju Trgovačkog suda u Rijeci dva puta podmirena

- da li su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima kojom je određen da tko isti dug plati dva puta pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima odjeljka o stjecanju bez osnove

- da tužitelj tvrdi da je izjavom o prijeboju sadržanoj u dopisu od 25. rujna 2006. izvršen jednostrani prijeboj međusobnih tražbina stranaka iz navedene presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004-56 od 9. prosinca 2004. i to, kako je to provedenim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem utvrđeno, djelomičnom kompenzacijom

- da je iz dopisa od 25. rujna 2006. utvrđeno da je tadašnji punomoćnik tužitelja Željko Radoslović, odvjetnik iz Rijeke, navedeni dopis uputio tadašnjem punomoćniku tužene AB, odvjetniku iz [adresa], u kojem je tužitelj dao izjavu da vrši prijeboj svog potraživanja koje, prema obračunu tužitelja, uključujući obračunate zatezne kamate, na dan 25. rujna 2006. iznosi 31.364,19 kn, sa potraživanjem tužene koje, prema obračunu tužitelja, na isti dan, uključujući obračunate zatezne kamate, iznosi 38.235,74 kn

- da ga je ujedno pozvao da ga se pismeno izvijesti o broju računa tužene radi uplate razlike navedenih tražbina

- da tužena neosnovano tvrdi da tužiteljevu izjavu o prijeboju nikada nije zaprimila , jer suprotno proizlazi iz dopisa od 7. srpnja 2006. Vladimira Gredelja, odvjetnika iz Bjelovara, upućenog tadašnjem punomoćniku tužitelja odvjetniku Željku Radosloviću

- da u tom dopisu odvjetnik Vladimir Gredelj se obratio tadašnjem punomoćniku tužitelja Željku Radosloviću, gdje u prvom retku dopisa navodi „Moja stanka gospođa GB, proslijedila mi je dopis koji ste dana 25. rujna 2006. uputili AB, a u svezi međusobnih potraživanja između imenovane GB, kao vlasnice zanatske radnje „Paris“ iz [adresa] i trgovačkog društva AUTO – HRVATSKA d.o.o. Rijeka“

- da na početku drugog stavka navodi „Navedeni dopis sadrži izjavu o prijeboju međusobnih potraživanja, s obzirom da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. broj P-680/2004 od 9. prosinca 2004. Auto – Hrvatska d.o.o. dužna gospođi GB isplatiti ukupan iznos od 202,25 kuna sa zateznim kamatama, dok je gospođa GB dužna na ime parničnog troška platiti tuženiku iznos od 24.712,20 kuna sa zateznim kamatama.“.

- da je iz navedenog dopisa od 7. srpnja 2006. nedvojbeno utvrđeno da je tužena zaprimila izjavu tužitelja o prijeboju međusobnih potraživanja stranaka

- da je Izjavom o prijeboju došlo do jednostranog prijeboja djelomičnom kompenzacijom međusobnih tražbina stranaka iz navedene presude Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004-56 od 9. prosinca 2004.

- da za nastanak prijeboja ne mora postojati sporazum stranaka, dovoljno je da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj, a nakon što je takva izjava dana, doći će do prijeboja ako su se ispunile i ostale pretpostavke za to, neovisno o tome da li se druga strana slaže s time.

8. Prvostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za prijebojem navedenih tražbina stranaka, utvrđene odredbom čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Citiranom odredbom određeno je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Tražbine stranaka glase na novac te su u trenutku prijeboja bile dospjele, jer su rokovi za njihovo dobrovoljno ispunjenje nastupili prije davanja izjave o prijeboju. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004- 56 od 9. prosinca 2004., postala je izvršna 9. lipnja 2006., kojim danom je stranke stekle mogućnost zahtijevati ispunjenje obveze protivne stranke. Navedena potraživanja stranaka su uzajamna, jer su utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, pravomoćnošću koje je između stranaka nastao dvostranoobvezni pravni odnos u kojem su stranke istovremeno međusobni vjerovnici i dužnici.

9. Na okolnost da li je u konkretnom slučaju došlo, kako tvrdi tužitelj, do dvostruke naplate duga tužitelja, provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje. U vještačkom nalazu i mišljenju vještakinja Sanja Radoš navela da je zbog različitog pristupa pri obračunu zateznih kamata od strane sudova, sudskih vještaka knjigovodstveno financijske struke, Hrvatske narodne banke, poslovnih banaka i današnje FINA-e (bivša SDK i ZAP), Sabor RH na svojoj sjednici od 30. travnja 2004. dao Vjerodostojno tumačenje čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama ( ''Narodne novine, broj28/96), prema kojem u slučaju kada je zakašnjenje dužnika u izvršenju obveze prema vjerovniku dulje od godine dana, zatezna kamata se računa jednostavnim kamatnim računom s proporcionalnim kamatnjakom (prosti način obračuna) za cijelo vrijeme dužnikova kašnjenja, a ako je vrijeme zakašnjenja kraće od godinu dana, zatezna kamata se računa složenim kamatnim računom s konformnim kamatnjakom.

10. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske dao je pravno shvaćanje broj: Su IV-56/19-15 od 21. studenoga 2019., koje glasi "Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici), tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode."

11. Vještakinja smatra da se pri izračunu zateznih kamata počevši od 1. travnja 1994., za sva razdoblja dulja od godinu dana ne može primijeniti obračun s pripisom kamata glavnici na kraju nazivnog razdoblja s konformnim kamatnjakom, nego se mora primijeniti jednostavni kamatni račun s proporcionalnim (razmjernim) kamatnjakom. Zakonsko uporište za takvo stajalište, osim navedenog saborskog Vjerodostojnog tumačenja i pravnog shvaćanjaGrađanskog odjela Vrhovnog suda RH, nalazi se u čl. 3. st. 1. važećeg Zakona o kamatama te čl. 27. i čl. 31. ZOO. Pod pretpostavkom pripisa kamata obračunatih do 31. ožujka 1994., dug tužitelja na dan 2016. kada je izvršena naplata temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-9099/16 od 21. prosinca 2016., iznosi bi 82.171,49 kn, odnosno 10.906,03 EUR, dok primjenom metodologije kojom se na kamate obračunate do 31. ožujka 1994., od 1. travnja 1994. ne pripisuju glavnici, uzevši u obzir prijeboj i namirenje navedenom ovrhom, preplata duga tužitelja dan 28. prosinca 2016., kada je izvršena naplata u navedenom ovršnom postupku, iznosila bi 51.128,23 kn, odnosno 6.785,89 EUR.

12. Utvrđeno je da je ukupno potraživanje tužene na dan prijeboja 25. rujna 2006. iznosilo 38.697,39 kn (5.136,03) EUR, a umanjeno za prijeboj u iznosu od 31.211,65 kn (4.142,50 EUR), koliko je na dan prijeboja iznosilo ukupno potraživanje tužitelja, te za ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja u iznosu od 58.613,97 kn (7.779,41 EUR), što ukupno čini uplate od 87.825,69 kn (11.656,47 EUR), pod opisanim pretpostavkama na dan 28. prosinca 2016., kada je izvršena naplata u navedenom ovršnom postupku, došlo je do preplate duga tužitelja u iznosu od 51.128,23 kn (6.785,89 EUR).

13. U konkretnom slučaju, prilikom ovrhe na iznos glavnice tražbine tužene obračunate su i zatezne kamate od 30. svibnja 2006. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Rijeci, pa do 8. prosinca 2016., kada je izvršena naplata u ovršnom postupku posl. br. Ovr-9099/16, tako da je tražbina tužene, kako je to vještačenjem utvrđeno na dan 28. prosinca 2016., kada je izvršena naplata u ovršnom postupku, iznosila ukupno 171.997,11 kn (22.827,94 EUR)

14. S obzirom da pravni učinak kompenzacije nastaje onog trenutka kada su se stekli uvjeti za kompenzaciju te da kompenzacija djeluje retroaktivno, već od onog trenutka kada su ispunjeni svi zakonski uvjeti da bi kompenzacija mogla nastupiti, u konkretnom slučaju 30. svibnja 2006., odnosno na dan pravomoćnosti presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. XVI-P-680/2004-56 od 9. prosinca 2004., cijeneći da retroaktivni učinak kompenzacije dovodi do prestanka potraživanja i protupotraživanja u trenutku kada su postala kompenzabilna (dan pravomoćnosti navedene presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci), te da sa prijebojem (kompenzacijom) istovremeno prestaju i sporedna prava, kao što su jamstvo, zalog te prestaju teći daljnje kamate na potraživanja.

15. Utvrđeno je da je tužena s obzirom na izvršeni prijeboj od 25. rujna 2006., u ovršnom postupku neosnovano zahtijevala naplatu zateznih kamata na cjelokupni iznos tražbine za daljnje razdoblje od pravomoćnosti navedene presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci pa do isplate. S obzirom na izvršeni prijeboj tužena je imala pravo zahtijevati naplatu daljnje zatezne kamate za razdoblje nakon pravomoćnosti navedene presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci samo u odnosu na onaj dio tražbine koji prijebojem nije kompenziran, odnosno na iznos od 7.485,74 kn (993,52 EUR), koliko je prema vještačkom nalazu na dan izvršenja prijeboja 25. rujna 2006. iznosila razlika između do tada obračunate ukupne tražbine tužene u iznosu od 38.697,39 kn i do tada obračunate ukupne tražbine tužitelja u iznosu od 31.211,65 kn.

16. Prvostupanjski sud prihvaća utvrđenje vještakinje da je na dan 28. prosinca 2016. u navedenom ovršnom postupku došlo do preplate duga tužitelja u korist tužene u iznosu od 51.128,23 kn (6.785,89 EUR), slijedom čega je sud temeljem čl. 1113. ZOO-a u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a tužbeni zahtjev djelomično usvojio, do iznosa od 6.785,89 EUR, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva, u iznosu od 1.048,24 EUR sud kao neosnovan odbio.

17. Odredbom čl. 1113. ZOO-a određeno je da tko je isti dug platio dva puta pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima stjecanja bez osnove, dok je čl. 1111. st. 1. ZOO-a određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Na dosuđeni iznos tužena je dužna tužitelju platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana stjecanja iznosa preplate 28. prosinca 2016. Unatoč činjenici da je izvršenim prijebojem međusobnih potraživanja stranaka došlo do djelomične kompenzacije, na način da je potraživanje tužitelja podmireno u cijelosti, a potraživanje tužene podmireno djelomično, tužena je kod Općinskog suda u Rijeci u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-9099/16 protiv tužitelja podnijela prijedlog za ovrhu radi namirenja tražbine u cijelosti, te je po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-9099/16 od 21. prosinca 2016. postupljeno na način da je 28. prosinca 2016. naplata tražbine tužene u cijelosti provedena ustegom sa računa tužitelja iznosa od ukupno 10.906,03 EUR.

19. U pogledu primljenog preplaćenog iznosa od 6.785,89 EUR tužena se ima smatrati nesavjesnim stjecateljem te je stoga dužna na preplaćeni iznos tužitelju platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana stjecanja pa do isplate , jer je čl. 1115. ZOO-a određeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja .

20. Temeljem čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ili kompenzacija je prestanak obveze obračunavanjem tražbine s protutražbinom. Do prijeboja može doći ako su osobe istovremeno strane dvaju ili više međusobnih obveznopravnih odnosa, a svaka se strana u nekim od tih odnosa pojavljuje kao vjerovnik, a u nekima kao dužnik. Obveze stranaka, iako nisu ispunjene, utrnjuju prijebojem, tako da se međusobno obračunaju potraživanja koja dužnik ima prema vjerovniku s vjerovnikovim potraživanjem prema dužniku. Ako su obje tražbine koje su predmet prijeboja jednake, prijeboj dovodi do njihovog prestanka. Ako nisu, manja tražbina prestaje dok se veća tražbina smanjuje za iznos te manje tražbine. Time dolazi do djelomičnog prijeboja jer vjerovnik veće tražbine ima i dalje pravo tražiti namirenje svoje tražbine u iznosu koji nije prestao prijebojem. Ovisno o tome što je temelj za dolazak do prijeboja razlikujemo: jednostrani prijeboj, sporazumni ili dvostrani prijeboj i prijeboj prema samom zakonu. Jednostrani prijeboj nastaje izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. Radi se o prijeboju koji se temelji na zakonu te se mogućnost prestanka obveza prijebojem veže uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavk i, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Temeljem čl. 1113. ZOO-a tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat . Temeljem čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), o čemu je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud koji ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ali odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

22. Zbog navedenog, žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer su njihove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina