REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-3248/20-65

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], QC H48 1C7, 6980 Rue de Terrbonne, zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Pavičić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ante Rajića, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 09. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužiteljici ZŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], QC H48 1C7, 6980 Rue de Terrbonne, na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 3.789,58 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 2020. godine do isplate, zatim na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 470,42 EURA i iznos od 134,50 BAM u protuvrijednosti EURA po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2018. godine do isplate te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova neiskorištene avionske karte iznos od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti EURA po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. kolovoza 2018. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 09. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.319,20 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2019. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tuženog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.789,58 EURA na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. ožujka 2019. godine do 08. prosinca 2020. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 266,56 EURA i u iznosu od 134,50 BAM u protuvrijednosti EURA po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. godine do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 470,42 EURA i iznos od 134,50 BAM u protuvrijednosti EURA po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate od 20. kolovoza 2018. godine do 21. kolovoza 2018. godine kao neosnovan.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 03. ožujka 2026. godine.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je dana 08. kolovoza 2018. godine u mjestu Broćanac, na 39 km + 800 m 11. dionice državne ceste 1. tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] (BiH), za koju nezgodu je odgovoran AŠ, koji je upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, izgubio nadzor nad vozilom uslijed čega je prešao u suprotnu prometnu traku kojom se kretalo vozilo u kojem se nalazila tužiteljica kao putnica. Nastavno punomoćnik tužiteljice je ističući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih ozljeda je imala troškove liječenja, a ujedno je pretrpjela i štetu na ime neiskorištene avionske karte, naglasio da se tužiteljica prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 20. ožujka 2019. godine temeljem kojeg je tuženik platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 28.800,00 kuna, odnosno iznos od 3.822,42 eura te na ime troškova liječenja iznos od 147,25 kuna, odnosno iznos od 19,54 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 03. ožujka 2026. godine zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja iznos od 13.952,00 eura, na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 979,20 eura, zatim na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 756,52 eura i iznos od 269,00 BAM te na ime naknade imovinske štete s naslova neiskorištene avionske karte iznos od 1.274,19 CAD, a kada se zatraženi iznosi umanje za nesporno plaćeni iznos od 3.822,42 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, kao i za nesporno plaćeni iznos od 19,54 eura na ime troškova liječenja, potražuje se na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 11.108,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog slijedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekućom od 21. ožujka 2019. godine, na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 736,98 eura i 269,00 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja zadnjeg računa do isplate, odnosno tekućom od 20. kolovoza 2018. godine do isplate te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova neiskorištene avionske karte iznos od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. kolovoza 2018. godine do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, ali je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da se imajući u vidu zadobivene ozljede nameće zaključak da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, pa je stoga postupila protivno odredbi članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je istaknuo prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnih posljedica. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasio da se tužiteljica obratila tuženiku s nepotpunim odštetnim zahtjevom dana 22. ožujka 2019. godine, što je razvidno iz činjenice da je ovjereni prijevod dokumentacije dostavila tek nakon podnošenja tužbe, pa tužiteljici ne može niti u kojem slučaju pripadati pravo na zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev povišen, čime je tužba preinačena, kojoj preinaci se protivi predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu broj KR-DO-350/18 od 08. kolovoza 2018. godine (stranica 5-9; list 158- 164 spisa), u presliku medicinske dokumentacije s prijevodom na hrvatski jezik (stranica 10-26, 48-49, 53, 56-57, 61, 64-65, 69, 72-73, 77-78, 86-87, 91-92, 96-97, 101-102, 106, 109 i 112 spisa), u presliku izvoda iz matične knjige rođenih (stranica 27 spisa), u presliku računa (stanica 30-36 spisa), u presliku potvrde o avionskoj karti (stranica 37-38 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (stanica 39 spisa), u CD fotografije očevida (stranica 172 spisa), u nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Marije Baković, specijalist sudske medicine i Igora Jakoplića, vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila (stranica 181-182 i 186-191 spisa), u presliku potvrde liječnika opće medicine s prijevodom na hrvatski jezik (stranica 204 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurg (stranica 222-226 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 247-248 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i činjenica da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Isto tako nesporna je činjenica da je tuženik nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 28.800,00 kuna, što predstavlja iznos od 3.822,42 eura, a na ime troškova liječenja platio je tužiteljici iznos od 147,25 kuna, odnosno iznos od 19,54 eura. Naprotiv sporna je suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda, jer nije bila vezana sigurnosnim pojasom, s time da je sporna i visina tužbenog zahtjeva po svim utuženim kriterijima neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, a sporna je i uzročno posljedična veza između zadobivenih ozljeda i troškova liječenja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 03. ožujka 2026. godine povisio tužbeni zahtjev, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika protivio preinaci. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, jer osim što tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim medicinskim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, tada bi tužiteljica, koja je predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Marije Baković, specijalist sudske medicine i Igora Jakoplića, vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila (stranica 181-182 i 186-191 spisa) proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju došlo do bočnog sudara između čeone površine osobnog vozila marke Mercedes registracijske oznake [registarska oznaka] (BiH) u kojem se nalazila tužiteljica i desnog boka osobnog vozila marke Renault registracijske oznake [registarska oznaka], pri čemu je sudarna sila djelovala uzdužno na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica, zbog čega je u trenutku sudara poletjela prema naprijed. Isto tako sudski vještak prometne struke Igor Jakoplić je ističući da je kod sudara promjena brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica iznosila oko 44 km/h, napomenuo da nije došlo do uočljive trajne deformacija putničke kabine vozila u kojem se nalazila tužiteljica, s time da ujedno tehničkim putem nije moguće utvrditi niti na kojem se sjedalu u vozilu nalazila tužiteljica, a niti da li je bila vezana sigurnosnim pojasom. Nastavno sudski vještak dr. Marija Baković, specijalist sudske medicine je istaknuo da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila višestruke rane razderotine mekog oglavka čeono, višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom V do X lijevog rebra u prednjem – postraničnom dijelu, zatim avulziju medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena, prijelom lijevog acetabuluma te višestruke prijelome zdjelice (prijelom stražnjeg dijela lijeve crijevne kosti, dijastaza sakroilijakalnog zgloba, prijelom gornje i donje desne stidne kost, prijelom donje grane lijeve stidne kosti) s krvarenjem u lijevi ilijačni mišić, a uzimajući u obzir da je vozilo u kojem se nalazila tužiteljica u sudaru ostvarilo promjenu brzine od oko 44 km/h te da je tijelo tužiteljice poletjelo prema naprijed, može se reći da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas. Isto tako sudski vještak dr. Marija Baković je naglasio da je tužiteljica koristila sigurnosni pojas ne bi zadobila višestruke rane razderotine mekog oglavka čeono, višeiverni prijelom nosnih kostiju te višestruke prijelome zdjelice s krvarenjem u lijevi ilijačni mišić, ali bi i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa zadobila prijelom lijevog acetabuluma i avulziju medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena.

8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Marije Baković i Igora Jakoplića, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju, presliku zapisnika o očevidu, fotografije očevida i presliku medicinske dokumentacije te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

9. Nastavno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurg (stranica 222-226 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila rane mekog oglavka na čelu i nosu, višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom od V do X rebra s lijeve strane, prijelom krila lijeve bočne kosti, prijelom križne kosti uz odvajanje – razmaknuće lijevog zgloba između bočne i križne kosti (tzv. sakroilijakalnog zgloba), zatim prijelom obje grane desne stidne kosti, prijelom donje grane lijeve stidne kosti, prijelom čašice zgloba kuka (acetabuluma), krvarenje i krvni podljev u lijevi bočni mišić (iliacus) te ozljedu unutarnje pobočne sveze desnog koljena, po štetnom događaju je primljena na bolničko liječenje u OB Karlovac, na kojem je provela 6 dana, načinila je pregled neurokirurga 20. kolovoza 2018. godine, kada je skinut šav s rana na čelu i nosu, a potom je nastavila liječenje u [adresa] u Kanadi, gdje živi. Nastavno sudski vještak je istaknuo da o liječenju tužiteljice u [adresa] postoji vrlo oskudna medicinska dokumentacija, nema dokumentiranih podataka o duljini i načinu liječenja, ali je s obzirom na vrstu zadobivenih ozljeda i opisa CT nalaza moguće da je liječena bolnički mjesec dana u OB u Montrealu kako je to tužiteljica izjavila, odnosno do 27. rujna 2018. godine, a potom je liječenje, odnosno rehabilitaciju nastavila pod nadzorom fizioterapeuta i radnog terapeuta, u čijem se nalazu od 18. ožujka 2019. godine navodi još znatno ograničenje svakodnevnog funkcioniranja tužiteljice te joj je predloženo nakon pregleda ortopeda ukoliko isti ne vidi potrebu za intervencijom da nastavi opsežni program rehabilitacije. Isto tako sudski vještak je navodeći da tužiteljicu nije pregledao već ju je kontaktirao video pozivom 08. siječnja 2026. godine kojom prilikom je izjavila da prije ove nesreće nikad nije imala težih ozljeda niti prijeloma, operirala je štitnjaču prije 11 godina te se liječi preparatima hormona štitnjače, u [adresa] je bila na bolničkom liječenju do 27. rujna 2018. godine, nije mogla hodati, niti se oslanjati, a nakon bolničkog liječenja nastavila je daljnje liječenje, rehabilitaciju u bolnici u kojoj je boravila do početka studenog 2018. godine, nakon čega je provodila ambulantnu fizikalnu terapiju i to tri godine, a dulje od dva mjeseca je ležala, jer se nije mogla osloniti na noge, radila je kao frizerka, ali više ne radi, jer i danas teško podiže lijevu ruku, boli je cijela lijeva strana tijela, ne osjeća se sigurno na nogama, kao da gubi kontrolu nad lijevom nogom, pri hodu se gega, ima osjetljivo desno koljeno, svakodnevno trpi bolove, svaki korak je kao ubod noža u kralješnicu, naglasio da je utvrdio na glavi u području srednjeg dijela čela poprečni ožiljak dug oko 3 cm uklopljen u čeone bore, ali uočljiv video pozivom, zatim ožiljak, odnosno udubljenje na korijenu nosa gdje je bila rana, koji se proteže od lijevog očnog kuta preko čela na desnu stranu iznad desne obrve u području prelaza srednje u medijalnu trećinu obrve (kao naopako postavljeno slovo V), na vratu poprečni ožiljak od operacije štitne žlijezde, što nije vezano uz predmetni događaj. Sudski vještak je napominjući da se završetak liječenja ne može utvrditi, jer liječnik u potvrdi navodi da je završila tretman readaptacije u listopadu 2018. godine, što je u suprotnosti s izjavom tužiteljice i dokumentom fizioterapeuta da je započela s rehabilitacijom u studenom 2018. godine, istaknuo da tužiteljicu nije mogao klinički pregledati, pa nije mogao utvrditi funkcijski status tužiteljice, način hoda, kao i pokretljivost, iz kojeg razloga mišljenje temelji samo na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu vezanom uz zadobivene ozljede te su sve dane ocjene zapravo minimalne. Dakle serijski prijelom rebara s pomakom doveo je do trajnih posljedica koje se očituju bolovima u prsnom košu na mjestu prelomljenih rebara, s time da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da li postoji i poremećaj disajne funkcije nakon zadobivenih prijeloma rebara, dok je težak i kompleksan prijelom zdjelice uz razmaknuće, dijastazu i sublukaciju doveo do nestabilnosti stražnjeg dijela zdjeličnog prstena, koji nosi većinu stabilnosti zdjelice, što neminovno izaziva kroničnu bol i artrozu sakroilijakalnog zgloba, a što ujedno utječe na stabilnost hoda, stvara asimetrično opterećenje pri čemu nastaju i tegobe s desnom nogom, točnije desnim koljenom te sve zajedno utječe na pokretljivost slabinskog dijela kralješnice, zbog čega tužiteljica ima navedene subjektivne tegobe, a uz to prijelom zglobne čašice lijevog kuka, koji se širi do zglobne plohe, neminovno vodi artrotskim promjenama zgloba kuka što rezultira bolovima i ograničenjem pokretljivosti istog, pa kod tužiteljice postoji smanjenje životnih aktivnosti za najmanje 35-38%. Isto tako tužiteljica je vezano za ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju trpila bolove jakog intenziteta u trajanju do 7 dana, srednjeg intenziteta do 20 dana, a manjeg intenziteta još do 2,5 mjeseca, s time da povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede umjerenog do jakog intenziteta trajao je ukupno do 5 dana, umjereni oscilirajući strah do 15 dana, a slabiji oscilirajući strah do 2 mjeseca. Nadalje sudski vještak je naglasio da video pozivom uočeni ožiljci predstavljaju naruženje blažeg stupnja, iako se ne može isključiti mogućnost da bi pri neposrednom pregledu ti ožiljci bili izraženiji i uočljiviji, što bi moglo upućivati na naruženje višeg stupnja, ali nije obavljen klinički pregled tužiteljice, niti je procijenjen hod tužiteljice, pa se ne može očitovati o učinku asimetrije zdjelice za koju je tužiteljica tvrdila da iznosi više od 3,5 cm, iako je realna mogućnost da takva asimetrija uzrokuje poremećaj hoda. Konačno tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna po izlasku iz bolnice 4 tjedna u trajanju 3 sata dnevno, potom dodatno 6 tjedana 2 sata dnevno, a zatim još 6 tjedana 3 puta tjedno po 2 sata, zbog nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora i otežanog hoda, s time da se pomoć odnosila na nabavku i pripremnu hrane, kao i na pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti uslijed smanjene funkcionalne sposobnosti, dok su svi troškovi koji se odnose na medicinske usluge, odnosno plaćanje OB Karlovac za bolničko liječenje, kao i računi za lijekove koje je tužiteljica kupovala u ljekarni opravdani, ali ne i račun za jastuk, jastučnicu i plahtu, a što niti nisu medicinske usluge.

10. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića na način da punomoćnik tužiteljice nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnik tuženika koji je prigovorio nalazu i mišljenju u cijelosti navodeći da sudski vještak nije pregledao tužiteljicu iz kojeg razloga su sve dane ocjene utuženih kriterija neimovinske štete previsoke, kao uostalom i ocjena potrebe za tuđom pomoći, jer je tužiteljica u fazi aktivnog liječenja navodno dulje vrijeme boravila u bolnici u kojoj je primala svu potrebnu njegu, a niti je navedeno temeljem koje dokumentacije je sudski vještak utvrdio da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila ozljedu desnog koljena, s time da ujedno sudski vještak nije vodio računa da većinu ozljeda tužiteljica ne bi zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

11. Sudski vještak dr. Igor Stipančić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 12. svibnja 2026. godine (stranica 247-248 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja u kojem je jasno naveo iz kojeg razloga nije klinički pregledao tužiteljicu, već je samo obavio video poziv, pa se dana ocjena svih utuženih kriterija neimovinske štete ne temelji na subjektivnih tegobama tužiteljice, nego naprotiv na medicinskoj dokumentaciji, objektivnim nalazima, kao što je CT nalaz u kojem se navodi nestabilan prijelom zdjeličnog obruča s razmaknućem i djelomičnim iščašenjem lijevog sakroilijakalnog zgloba, prijelom lijevog acetabuluma sa širenjem na zglobne plohe, intramuskularni hematom u ilijakalnom mišiću, serijski prijelom od V do X rebra s lijeve strane te višeiverni prijelom nosnih kostiju. Isto tako sudski vještak je navodeći da kod bolesnika s nestabilnim prijelomom zdjelice i serijskim prijelomom rebara, kao što je tužiteljica, ozljeda koljena nije toliko izražena, a ujedno tek kada bolesnik prohoda i počne funkcionirati osjeća tegobe vezane uz koljeno, iz kojeg razloga je medicinski potpuno opravdano da je ozljeda koljena dijagnosticirana naknadno, napomenuo da ocjena smanjenja životnih aktivnosti nije zbroj zaostalih posljedica pojedinih ozljeda, a kada bi cijenio primjerice samo prijelom nosnih kostiju smanjenje životnih aktivnosti bi iznosilo 5%, prijelom acetabuluma s lakšim stupnjem pokretljivosti bi iznosio 10% trajnih posljedica, sama zdjelica 20-25% rebra najmanje 5-10%. Nadalje sudski vještak je ponovno naglasio da je u nalazu i mišljenju naveo iz kojih razloga ne može utvrditi točan datum završetka liječenja, kada se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo, ali iskustveno može reći da liječenje ovakvih ozljeda traje najmanje godinu dana, optimalno godinu i pol.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku potvrde liječnika te je logičan i obrazložen. Naime sudu je razumljivo i logično mišljenje sudskog vještaka da se ocjena svih utuženih kriterija neimovinske štete, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom temelji na medicinskoj dokumentaciji, dakle objektivnim, dijagnostičkim pretragama utvrđenim zadobivenim ozljedama, što uključuje i sam tijek liječenja, koje inače traje godinu dana, optimalno godinu i pol, s time da je dana ocjena minimalna, samo iz razloga što nije proveden klinički pregled tužiteljice, koja živi u [adresa], u [adresa]. Nastavno prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem kako bi sudski vještak utvrdio intenzitet i trajanje svih utuženih kriterija neimovinske štete te potrebe za tuđom pomoći i njegom uzimajući pri tome u obzir samo one ozljede za koje je utvrđeno da bi ih tužiteljica zadobila neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa sud je odbio kao neosnovan, nepotreban iz slijedećih razloga. Naime sud je vodeći računa da bi tužiteljica prema kombiniranom sudskomedicinsko prometnom vještačenju čak i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa zadobila prijelom lijevog acetabuluma i avulziju medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena, dok naprotiv ostale ozljede ne bi zadobila da je koristila sigurnosni pojas sukladno odredbi članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO-a) utvrdio da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda u omjeru od 50%.

13. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju do 7 dana, srednjeg intenziteta do 20 dana, a manjeg intenziteta još do 2,5 mjeseca, s time da povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 eura.

14. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede umjerenog do jakog intenziteta trajao je ukupno do 5 dana, umjereni oscilirajući strah do 15 dana, a slabiji oscilirajući strah do 2 mjeseca, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da su zadobivene ozljede i to serijski prijelom rebara s pomakom, težak i kompleksan prijelom zdjelice uz razmaknuće, dijastazu i sublukaciju te prijelom zglobne čašice lijevog kuka doveli do smanjenja životnih aktivnosti od najmanje 35-38%, a očituju se nestabilnošću stražnjeg dijela zdjeličnog prstena, kroničnim bolovima i artrozom sakroilijakalnog zgloba, nestabilnošću hoda posebice vezanog uz desno koljeno, ograničenjem pokretljivost slabinskog dijela kralješnice i kuka te vodeći računa da je tužiteljica osoba životne dobi od 66 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.000,00 eura.

16. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da ožiljak na glavi u području srednjeg dijela čela poprečni dug oko 3 cm uklopljen u čeone bore, ali uočljiv, kao i udubljenje na korijenu nosa gdje je bila rana, a proteže se od lijevog očnog kuta preko čela na desnu stranu iznad desne obrve u području prelaza srednje u medijalnu trećinu obrve, kao naopako postavljeno slovo V, predstavlja naruženje blažeg stupnja uočljivo trećima, sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu da se kod dosuđivanja pravične novčane naknade zbog naruženja treba uzeti u obzir ne samo objektivne kriterije, odnosno koliko izmijenjena vanjština neke osobe izaziva negativne reakcije okoline, kao što su sažaljenje, gađenje i slično, već u određenoj mjeri i subjektivne kriterije o utjecaju izmijenjene vanjštine na psihičku ravnotežu te osobe, a tužiteljicu navedeni ožiljci logično i životno uvjerljivo smetaju, sud je utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura.

17. S obzirom da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna po izlasku iz bolnice 4 tjedna u trajanju 3 sata dnevno, potom dodatno 6 tjedana 2 sata dnevno, a zatim još 6 tjedana 3 puta tjedno po 2 sata, zbog nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora i otežanog hoda, zbog smanjene funkcionalne sposobnosti i to za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, a nesporna je činjenica da su joj potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 204 sata tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 1.224,00 eura, odnosno 6,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

18. Jednako tako u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je sudski vještak dr. Igor Stipančić naglasio da su svi troškovi koji se odnose na medicinske usluge, odnosno plaćanje OB Karlovac za bolničko liječenje, kao i računi za lijekove koje je tužiteljica kupovala u ljekarni opravdani, u pitanju su računi u ukupnom iznosu od 979,92 eura i iznosu od 269,00 BAM, ali ne i račun za jastuk, jastučnicu i plahtu, što nisu medicinske usluge, sud je utvrdio tužiteljica sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a može osnovano zahtijevati naknadu troškova liječenja i to dakako samo za pružene medicinske usluge.

19. Konačno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime novčane imovinske štete za neiskorištenu, propalu avionsku kartu, sud je uvidom u presliku potvrde o avionskoj karti (stranica 37-38 spisa) utvrdio da tužiteljica sukladno odredbi članka 1046. ZOO-a može osnovano zahtijevati iznos od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti EURA po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate.

20. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 14.000,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.224,00 eura, što ukupno iznosi 15.224,00 eura, s time da je sud utvrdio da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa u omjeru od 50%, a ujedno je nesporna činjenica da je tuženik u mirnom postupku, nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 3.822,42 eura, to dakle tužiteljica može osnovano zahtijevati na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 3.789,58 eura. Isto tako u odnosu na naknadu novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja sud je imajući na umu da su dostavljeni računi, koji se odnose na medicinske usluge, u iznosu od 979,92 eura te u iznosu od 269,00 BAM te da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa u omjeru od 50%, a ujedno je nesporna činjenica da je tuženik po zaprimanju odštetnog zahtjeva platio tužiteljici na ime troškova liječenja iznos od 19,54 eura, utvrdio da tužiteljica može osnovano na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja zahtijevati iznos od 470,42 eura i iznos od 134,50 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate. Nadalje s obzirom da tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju nije mogla iskoristiti avionsku kartu sud je utvrdio da tužiteljica sukladno odredbi članka 1046. ZOO-a može osnovano zahtijevati za tu neiskorištenu avionsku kartu iznos od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1092. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.789,58 eura, kao i dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 470,42 eura i u iznosu od 134,50 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate te tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova neiskorištene avionske karte u iznosu od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.319,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2019. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 266,56 eura i u iznosu od 134,50 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom IV. izreke presude.

21. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 11.108,78 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od prvog slijedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekuće od 21. ožujka 2019. godine do isplate, zatim za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 736,98 eura i na iznos od 269,00 BAM na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 20. kolovoza 2018. godine do isplate te za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.274,19 CAD na ime naknade novčane imovinske štete s naslova neiskorištene, propale avionske karte od 09. kolovoza 2018. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Treba naglasiti da sudski vještak dr. Igor Stipančić nije mogao utvrditi završetak liječenja tužiteljice, kada se zdravstveno stanje stabiliziralo, zbog kontradiktornih navoda u medicinskoj dokumentaciji, ali je iskustveno istaknuo kako liječenje ovakvih ozljeda traje najmanje godinu dana, optimalno godinu i pol, s time da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 20. ožujka 2019. godine (stranica 39 spisa) temeljem kojeg je tuženik platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 28.800,00 kuna, odnosno iznos od 3.822,42 eura, a na ime troškova liječenja iznos od 147,25 kuna, odnosno iznos od 19,54 eura. S obzirom da je dakle tuženik prije podnošenja tužbe, po zaprimanju odštetnog zahtjeva, platio tužiteljici navedeni nesporan iznos naknade štete, čime je postupio sukladno odredbi članka 12. stavka 1. i stavka 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a), a ujedno tada liječenje tužiteljice niti nije bilo završeno, jer osim što isto traje minimalno godinu, godinu i pol dana, već je tek uz tužbu dostavljen prijevod medicinske dokumentacije na hrvatski jezik, sud je utvrdio da tužiteljica može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana podnošenja tužbe do isplate. Isto tako u odnosu na zakonsku zateznu kamatu tekuću na novčanu imovinsku štetu s naslova troškova liječenja tužiteljica može na dosuđeni iznos po toj osnovi zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja zadnjeg računa do isplate, a zadnji račun je plaćen dana 20. kolovoza 2018. godine, dok na dosuđeni iznos naknade novčane imovinske štetu s naslova neiskorištene, propale avionske karte može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a, odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 12. stavka 1. i stavka 5. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.789,58 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 09. prosinca 2020. godine do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 470,42 eura i na iznos od 134,50 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 21. kolovoza 2018. godine do isplate te tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.274,19 CAD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate na ime naknade novčane imovinske štete s naslova neiskorištene avionske karte od 09. kolovoza 2018. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.789.58 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. ožujka 2019. godine do 08. prosinca 2020. godine, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 470,42 eura i na iznos od 134,50 BAM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate od 20. kolovoza 2018. godine do 21. kolovoza 2018. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom III. i točkom V. izreke presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer su tužiteljica zastupana po punomoćniku i tuženik zastupan po punomoćniku uspjeli u predmetnom parničnom postupku u približnom jednakim dijelovima, a to tim više što su tužiteljica, ali i tuženik, snosili troškove vještačenja i to tužiteljica trošak medicinskog vještačenja, dok je tuženik snosio trošak kombiniranog sudskomedicinsko prometnog vještačenja, kojim je utvrđeno da tužiteljica niti ne bi zadobila većinu ozljeda da je koristila sigurnosni pojas. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

23. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 09. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 09. lipnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 09. lipnja 2026. godine