REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1582/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja NB iz [adresa], N 19 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika MIME’S GROUP d.o.o., Zagreb, Petrinjska ulica 42, OIB: 58806751851, zastupanog po direktorici ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 09. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 19. svibnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice, ovjerene 04. ožujka 2025. od strane javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-1786/2025, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 19. svibnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) s obzirom da je ovrhovoditelj 12. svibnja 2026. podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu glavnice od 93.000,00 EUR, uvećane za iznos zakonskih zateznih kamata i troškova postupka, a sve navedeno temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice, pod poslovnim brojem: OV-1786/2025 od 04. ožujka 2025. U bitnom ovršenik navodi da je 19. svibnja 2026. podnio ovom sudu i Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, a sve iz razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), naročito odredbama čl. 50. st. 1. toč. 2., 7. i 9. OZ-a. Nadalje, u odnosu na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ističe da je pravna osoba za koju iznos glavnice od 93.000,00 EUR predstavlja značajna novčana sredstva koja su mu nužna za održavanje poslovanja i uredno izvršavanje obveza tj. za isplatu plaća zaposlenicima, ispunjenje obveza prema poslovnim suradnicima, te za plaćanje poreznih i drugih zakonskih davanja. Ovršenik je mišljenja da bi provedbom ovrhe došlo do poremećaja njegovog poslovanja, a što bi rezultiralo prekidom poslovnih aktivnosti, gubitkom postojećih ugovorenih poslova, te narušavanjem poslovnog ugleda i reputacije na tržištu. Slijedom navedenog, ovršenik smatra da bi u pitanje mogao biti doveden njegov daljnji opstanak i poslovanje, dok s druge strane da s odgodom ovrhe, interes ovrhovoditelja ne bi bio ugrožen, jer da on uredno i redovito podmiruje sve svoje obveze koje ima prema njemu. Ovršenik nije obrazložio do kada traži odgodu, ali je zatražio naknadu troškova ovog postupka na ime sastavljanja prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 1.762,50 EUR.

2. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 19. svibnja 2026. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 02. lipnja 2026. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika. Ovrhovoditelj smatra da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovrhovoditelj ukazuje da je ovršenik propustio iz vida ključnu činjenicu, odnosno da su novčana sredstva temeljem osnove za plaćanje već u cijelosti zaplijenjena s njegovog računa i da se kao takva već nalaze na pljenidbenom računu, a što znači da ovršenik s njima ne može raspolagati i to neovisno o tome, hoće li sud usvojiti ili odbiti prijedlog za odgodu prijenosa. Naposljetku, i ovrhovoditelj potražuje naknadu troškova na ime sastava podneska u ukupnom iznosu od 1.762,50 EUR.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

4. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

6. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovršenik 19. svibnja 2026. podni ovom sudu Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 54. do 61. spisa) čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

7. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, sud smatra kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

8. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta s obzirom da mu blokadom računa prijeti ugroza za egzistenciju i održivost poslovanja ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima tj. bio bi nesposoban za plaćanje svojih obveza, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu i poslovnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima na računu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

10. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

11. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

12. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 02. lipnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban, kao ni koristan za odluku u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se radi o podnesku kojim je sudu ukazano na odredbe Ovršnog zakona, odnosno ovaj trošak nije bio nužan za provođenje predmetnog postupka, te ga kao takvog ovršenik nije prouzročio. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 09. lipnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis