Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-470/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AO, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika izjavljenoj po branitelju Daliboru Diviću, podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-132/2026-7 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog AO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-132/2026-7 od 16. travnja 2026., pod točkom I., optuženi ĐO proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11, pa je optuženik za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja i to od 16. veljače 2026. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenika CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] tako da je optuženik ĐO OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude oštećeniku uplatiti 105,00 eura (stopeteura).
1.2. Na Temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a optuženik je oslobođen u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Protiv presude žalbu je podnio i optuženik putem branitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oglasi krivim za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 i izrekne mu blažu kaznu odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu .
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Prvenstveno treba istaknuti da sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP-a žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužnice za koju se izjasnio da se smatra krivim osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne . Dakle, kako nije sporno da se optuženik na raspravi u prisustvu svog branitelja očitovao krivim u odnosu na radnju inkriminiranog kaznenog djela, a u samoj žalbi nisu iznesene okolnosti koje bi ukazivale na nove dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi se saznalo nakon donošenja prvostupanjske presude, taj je žalbeni navod valjalo odbiti u cijelosti. Međutim, iako se optuženik žali na povredu Kaznenog zakona koju u bitnom obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, treba istaknuti da se kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 očituje u načinu činjenja samog kaznenog djela. U konkretnom slučaju, optuženik je kao osoba mlađe životne dobi, počinio radnju kaznenoga djela na štetu višestruko starije osobe od njega samoga. Pri vršenju kaznenog djela od oštećenika je iz ruke istrgnut novčanik sa novcem dok ga je držao na pultu (nastojeći produljiti umirovljeničku željezničku kartu). Naime, u tom ga je trenutku optuženik tražio da mu pokaže svoju umirovljeničku kartu i dok mu je oštećenik pokazivao svoju umirovljeničku kartu – optuženik mu je iz druge ruke istrgnuo novčanik sa novcem. Dakle, mjera drskosti koja je opisana u izreci same presude i koju je u konkretnom slučaju spram oštećenika primijenio optuženik, prelazi onu uobičajenu drskost za samo kazneno djelo krađe, te je stoga i ostvarena kvalifikacija konkretnog kaznenog djela. Uvažavajući navedeno prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve bitne okolnosti konkretnog kaznenog djela, koje u cijelosti optuženik i priznaje i na te je utvrđene okolnosti - pravilno primijenio materijalno pravo oglasivši optuženika za radnju kaznenoga djela iz članka 229.stavak 1. točka 2. KZ/11.
7. Optuženik nadalje u svojoj žalbi prigovara vrstu i visinu izrečene kazne po prvostupanjskom sudu smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići primjenom uvjetne osude.
7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima optuženika, državni odvjetnik ističe da je kaznena sankcija u odnosu na optuženika preblaga i da izrečena kaznenopravna sankcija neće opravdati svoje ciljeve jer prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio sve otegotne okolnosti na njegovoj strani. Ističe tako da se radi o osuđivanoj osobi i to specijalnom povratniku koji je osuđivan u čak dvadeset navrata, koji je kazneno djelo počinio na štetu starije osobe te novac potrošio na alkohol.
8. Međutim, suprotno takvim oprečnim tvrdnjama optuženika i državnog odvjetnika, prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, prvostupanjski je sud ispravno cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti kod optuženika, cijeneći tako da se radi o počinitelju koji je višestruko osuđivana osoba kao i da su mu za dio kaznenih djela već izricane bezuvjetne kazne zatvora. Međutim, osim tih okolnosti koje su nesporno otegotne, ispravno je od strane prvostupanjskog suda cijenjena i činjenica iskrenog priznanja i izraženog kajanja za počinjeno kazneno djelo, koja okolnost je posebno cijenjena, iako je kazneno djelo počinjeno na štetu osobe starije životne dobi . Dakle, polazeći od činjenice da kazna s jedne strane mora predstavljati osudu za počinjeno kazneno djelo ali ne i odmazdu za isto, te uvažavajući uz navedene osobne okolnosti na strani optuženika i činjenicu koja se odnosi na visinu štete koja je utvrđena konkretnim kaznenim djelom, ovaj sud je bio mišljenja da izrečena kazna u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po svojoj vrsti i visini u cijelosti ispunjava svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako sa osnove specijalne, tako i sa osnove generalne prevencije. Naime, kazna sama po sebi mora predstavljati osudu za konkretno kazneno djelo spram konkretnog počinitelja, ali mora i odgojno i preventivno djelovati na ostale potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela.
9. U samom postupku nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi povodom žalbe po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, stoga je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a valjalo u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
