REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-24/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 23. travnja 2026. broj Kovm-22/2026-9, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog TZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), okrivljeniku je ukinut istražni zatvor, koji mu je tekao od uhićenja 23. siječnja 2026.
1.1. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu.
1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1., 5. i 6. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 1., 3., 4., 5., 9. i 10. ZKP/08., okrivljeniku su određene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i to područja [adresa], obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Poreč – Parenzo svakog petka u mjesecu, zabrane približavanja žrtvama Ivani Kuna i maloljetnom IZ na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne i neizravne veze s istim žrtvama, zabrane uhođenja ili uznemiravanja istih žrtava te udaljenje iz doma na adresi prebivališta u [adresa].
1.3. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. te članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.), mjere opreza izvršavaju službenici nadležne policijske postaje, koji su dužni, sukladno članku 101. stavku 1. ZKP/08., dostaviti sudu pisano izvješće o tomu pridržava li se okrivljenik naloženih mjera opreza.
1.4. Pod točkom V. izreke, okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 .
3. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljenom TZ i njegovom branitelju Mariju Hrupecu, odvjetniku u Samoboru, koji je dostavio očitovanje na žalbu državnog odvjetnika.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog TZ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza.
6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju navodima žalitelja koji smatra kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.
6.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kao što je očito imao u vidu i odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu dosadašnje okrivljenikove kaznene osuđivanosti, kao i okolnost da je okrivljenik prekršajno kažnjavan, ali samo zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle djela koje nije istovrsno terećenim kaznenim djelima. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno naglasio kako je u spis zaprimljena ovjerena izjava JZ iz koje proizlazi kako je on spreman zaposliti okrivljenika u Višnjanu, osigurati mu smještaj i omogućiti mu slobodne dane radi odlaska na sudske rasprave, a okrivljenik je iskazao spremnost promptnog preseljenja u Istru odmah po puštanju na slobodu. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno respektirao izjavu žrtve i zakonske zastupnice maloljetnog IZ, koja smatra da je okrivljenika potrebno pustiti na slobodu uz mjere opreza jer je dovoljno dugo bio u istražnom zatvoru i promijenio se, pa mu treba pružiti priliku.
6.3. Značaj svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano zanemaruje kada naglašava da su u ranijem dijelu postupka protiv okrivljenika bile izrečene mjere opreza, zbog čijeg kršenja je protiv okrivljenika bio određen istražni zatvor, ujedno upirući na psihijatrijsko vještačenje okrivljenika iz kojeg proizlazi da postoji realna opasnost da bi okrivljenik zbog ovisnosti o alkoholu mogao i u budućnosti počiniti kazneno djelo. Naime, ovi žalbeni prigovori evidentno se odnose na utvrđivanje postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ali istodobno, sami po sebi, ne znače nesvrhovitost primjene blažih mjera. Pored toga je razvidno da je okrivljenik zbog ranijeg kršenja mjera opreza bio "sankcioniran" njihovom zamjenom istražnim zatvorom, pri čemu osobito treba imati u vidu vrijeme okrivljenikovog boravka u istražnom zatvoru, a s tim u vezi i dužnost suda iz odredbe članka 4. ZKP/08., kojom je propisano kako svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ZKP/08. mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, te da sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.
6.4. Isto tako, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je okrivljeniku ukinut istražni zatvor, okrivljenik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da one predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
