REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-214/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČCĆ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ČCĆ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. travnja 2026. broj Kov-23/2026-25, o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ČCĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju sporazuma stranaka, optuženi ICĆ je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, te zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine .
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog ČCĆ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud, u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora (pravilno bi bilo: "može trajati do pravomoćnosti presude, a najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora").
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi ICĆ putem branitelja Petra Barbira, odvjetnika u Zagrebu, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor te ga pustiti na slobodu, uz određivanje jedne ili više mjera opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, a po ocijeni i ovog suda, i nadalje su ispunjeni posebni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Republike Indije, s prijavljenim prebivalištem u [adresa]. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela zbog kojeg su nepravomoćno proglašen krivim i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., a pritom je prema nepravomoćnoj presudi počinio i kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. KZ/11. Izloženo, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvor na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Imajući u vidu navedeno, neosnovane su tvrdnje žalitelja o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., zbog "nepravilne primjene članka 123. stavka 1. točke 1. i točke 3. ZKP/08.". Pored toga što je, slijedom zakonskog teksta odredbe članka 468. stavka 3. ZKP/08., ovu povredu moguće počiniti pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude ili povredom prava obrane na raspravi, a što je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ, ističe se žalitelju kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., dok su promašeni žalbeni prigovori o nepravilnoj primjeni odredbe članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koja nije primijenjena.
6.3. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim upiranjem na optuženikovu mlađu životu dob i okolnost njegovog uzdržavanja obitelji, a tako niti isticanjem njegove dosadašnje prekršajne i kaznene neosuđivanosti. Ove okolnosti nisu relevantne prilikom ocjene postojanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a o istima se očito vodilo računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen , presudom na temelju sporazuma stranaka.
7. Zato je, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njegove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
