REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-223/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆP, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĆP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. svibnja 2026. broj K-258/2026-7, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu je optuženi ĆP proglašen krivim zbog dvaju kaznenih djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., te mu je za svako utvrđena kazna zatvora u trajanju po jednu godinu, a osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava osam mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, te mu je primjenom članka 69. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog ĆP iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, optuženiku se u istražni zatvor uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 30. siječnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĆP putem branitelja Filipa Glumca, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor i zamijeniti ga mjerama opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, na koju se nominalno poziva žalitelj, ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, što se niti iz žalbe ne može razabrati. Ističe se žalitelju kako prigovori da je sud trebao dati "konkretnije, uvjerljivije, relevantnije i dostatnije" razloge predstavljaju žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima, čime se ne opravdava niti jedan od oblika bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u optuženikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije je razvidno je da je optuženik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. travnja 2022. broj K- 369/2022, koja je pravomoćna 1. lipnja 2022., proglašen krivim zbog kaznenih djela nasilja u obitelji, prijetnje i tjelesne ozljede te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Zatim je presudom istog suda od 21. prosinca 2023. broj K- 1949/2023, koja je pravomoćna 8. siječnja 2024., proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uvjetno na tri godine, a presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. siječnja 2024. broj K - 477/2022, koja je pravomoćna 15. veljače 2024., proglašen je krivim zbog kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na pet godina. Razvidno je, dakle, da je optuženik ranije osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje, zbog kojih je i aktualno nepravomoćno proglašen krivim. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno vodio računa i o tomu da su kaznena djela za koja je optuženik sada nepravomoćno osuđen u ovom postupku počinjena unutar vremena provjeravanja iz uvjetnih osuda koje su mu izrečene dvjema ranijim pravomoćnim presudama. Ove okolnosti upućuju na kontinuitet protupravnog ponašanja optuženika, na kojeg niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela niti izrečene kazne, nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje se nastavilo te je optuženik sada ponovno nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja istovrsnih kaznenih djela. Pored toga, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jer je iz činjenično opisanog ponašanja optuženika razvidna ustrajnost u njegovom protupravnom ponašanju.
6.2. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim neopravdanim minoriziranjem navedenih okolnosti, koji neosnovano smatra da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 30. siječnja 2026., utjecalo na optuženika da se kloni budućih protupravnih ponašanja.
6.3. Isto tako, žalbeno naglašavanje bitno smanjene ubrojivosti optuženika tempore criminis, zbog dijagnosticirane ovisnosti o više vrsta psihoaktivnih tvari, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o ovoj okolnosti je prvostupanjski sud očito vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, kao i prilikom izricanja sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika nužna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Pri tomu, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera osiguranja optuženikove prisutnosti, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
