Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-70/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DUKAT d.d., OIB: 25457712630, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, zastupanog po punomoćniku Marku Borsky, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13487/2021-32 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 13487/2021-32 od 16. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 15. ožujka 2021. godine, a kojom je tuženik, DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, tužitelju EĐ, iz [adresa], otkazao ugovor o radu na neodređeno od 01.03.2020.
U točki II. izreke je raskinut ugovor o radu na neodređeno od 01.03.2020., koji je tuženik, DUKAT d.d., sklopio s tužiteljem EĐ, s danom 02.05.2021.. .
U točki III. izreke je naloženo tuženiku s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od neto 7.306,86 € sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio sljedeće:
- - da je tužitelj proveo na radu kod tuženika više od 16 godina, odnosno da je prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio s tuženikom 27. listopada 2004., a da mu je radni odnos kod tuženika trajao do isteka otkaznog roka u trajanju od jedan mjesec i tjedan dana koji je počeo teći od dana dostave Odluke o otkazu tužitelju (Odluka o otkazu tužitelju je uručena 19. ožujka 2021.), odnosno da je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao do 26. travnja 2021.,
- da je posljednji Ugovor o radu tužitelj s tuženikom sklopio na neodređeno vrijeme dana 1. ožujka .2020. za obavljanje poslova radnog mjesta operater tehnološkog procesa IV/3 [adresa] s mjestom rada u [adresa],
- da se tuženik prije donošenja Odluke od 15. ožujka 2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju skrivljenim ponašanjem obratio Radničkom vijeću (dalje: RV) tuženika dana 10. ožujka 2021. u postupku savjetovanja prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju,
- da se RV očitovalo dana 12. ožujka 2021. o prijedlogu tuženikove Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju na način da se nije protivilo prijedlogu poslodavca da se radniku EĐ otkaže Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,
- da je tužitelj dana 24. ožujka 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 15. ožujka 2021. o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja;
- da je tuženik dana 14. travnja 021. donio Odluku kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava,
- da je tužitelj u zakonskom roku odnosno dana 30. travnja 2021. podnio tužbu ovome sudu radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu,
- da se u Odluci tuženika od 15. ožujka 2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelju stavlja na teret povreda radne obveze jer da tužitelj, koji je bio zaposlen na radnom mjestu operater tehnološkog procesa IV/3 u organizacijskoj jedinici proizvodnja – priprema fermentacije, nije dodao dana 14. veljače 2021. vitamin D u fazi pripreme proizvoda krem – banana, pa da je time odstupio od pripreme prema zadanim recepturama od kojih se ne smije odstupiti, s obzirom da isti trebaju odgovarati naznačenim deklaracijama na proizvodima;
- - da se u Odluci tuženika od 15. ožujka 2021. navodi da su tužitelju izrečena i dva pisana upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa i to 30. ožujka 2018. i 5. rujna 2019.;
- - da tužitelju od 1. ožujka 2020. pa do otkazivanja ugovora o radu nije izrečena niti jedno pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa,
- da se tužitelju stavlja na teret da dana 14. veljače 2021. nije dodao vitamin D prilikom proizvodnje proizvoda krem – banana odnosno da postupak pripreme nije proveden prema pravilima i zadanoj recepturi, iako je tužitelj svojim potpisom na listi primopredaje mljekarskih kultura potvrdio da je preuzeo vitamin D koji je bio odložen u hladnjaku,
- da je na ročištu održanom 02. listopada 2025. pregledana snimka video – nadzora hodnika u kojem se nalaze hladnjaci/hladnjak u kojem se čuvao vitamin D pripremljen za uporabu, te da pregledom snimke video – nadzora nije utvrđeno da bi tužitelj dana 14. veljače 2021. pristupio hladnjaku u kojem se nalazio pripremljen vitamin D,
- - da je svjedok FĐ, bivši zaposlenik tuženika, koji je do 1. srpnja 2021. obavljao poslove rukovoditelja proizvodnje kod tuženika te je bio nadređen tužitelju, iskazao da ga je poslovođa RĐ usmeno obavijestio kako tužitelj nije ubacio vitamin D u smjesu za pripremu krem – banane, ali da je unatoč tome tužitelj potpisao evidenciju o preuzimanju vitamina D; da je svjedoku tužitelj rekao da je on "ubacio" vitamin D u smjesu; da je svjedok pogledao snimku video nadzora za hladnjak u kojim se nalazio vitamin D, te da iz snimke video nadzora proizlazi da tužitelj nije toga dana uzimao vitamin D iz hladnjaka (vitrine); da svjedok prilikom provjere nije našao posudu s vitaminom D u vitrini (hladnjaku), a ne zna gdje je posuda završila;
- - da je svjedok RĐ, koji je u sporno vrijeme bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poslovođe fermentiranih proizvoda i ujedno neposredno nadređen tužitelju, iskazao između ostaloga da je on 14. veljače 2021. radio u drugoj smjeni, a tužitelj u prvoj smjeni; da je svjedoku u drugoj smjeni došao zaposlenik Muža i rekao mu da vitamin D nije ubačen u kremu; da je svjedok nakon toga o tome obavijestio svog nadređenog FĐ odnosno obavijestio ga da je krema pripremljena, ali da vitamin D nije ubačen; da je svjedoku tužitelj rekao da je ubacio vitamin D u kremu; da je svjedok RĐ išao zajedno sa PĐ do hladnjaka kako bi provjerili da li se u hladnjaku i dalje nalazi vitamin D koji je trebao biti stavljen u kremu koja se proizvodila toga dana, da su njih dvojica vidjeli vitamin D u hladnjaku; da je nakon toga FĐ otišao provjeriti do hladnjaka da li se vitamin D nalazi u hladnjaku, ali da vitamina D u hladnjaku nije bilo;
- da je svjedok TĐ, operater tehnološkog procesa kod tuženika, iskazao da svima koji rade na radnom mjestu tužitelja, a tužitelj je radio na istom radnom mjestu na kojem je radio i svjedok se moglo dogoditi i događalo se da ne stave odloženi vitamin D prilikom pripreme određenog proizvoda; kada bi se greška uočila, ista se naknadno ispravljala; ne zna kako je bilo u konkretnom slučaju vezano za tužitelja; ne zna je li netko kontrolirao video nadzor preuzimanja vitamina D iz hladnjaka,
- da je svjedok NĐ, koji je u vrijeme davanja iskaza obavljao posao na pripremi proizvoda, iskazao je da je tužitelj obavljao iste poslove kao i svjedok; da svjedok nema nikakva saznanja vezano za povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret; da je uobičajeno da se prilikom pripreme proizvoda na čijoj deklaraciji je naveden vitamin D u taj proizvod i stavi vitamin D te da je moguće da se taj vitamin jednostavno zaboravit staviti budući da se istovremeno rade i drugi poslovi; ne zna je li moguće kod tuženika detektirati da u proizvodu nema vitamina D;
- da je svjedok ZĐ, direktor proizvodnje kod tuženika , iskazao da je razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu nepoštivanje radnih uputa i procedura, jer prilikom proizvodnje Dukatino kreme nije poštivana receptura, odnosno jer nisu dodane sve potrebne komponente; da je te komponente trebao dodati operater koji je tada bio u smjeni, a to je bio EĐ; da je EĐ u pripremi proizvoda trebao dodati vitamin D; da je na deklaraciji proizvoda naveden sastav proizvoda; da proizvođač mora stajati iza procedure i deklaracije; da je proizvod bio mikrobiološki ispravan, ali nije ispunjen dio koji je naveden na deklaraciji i koji se odnosi na vitamin D; video nadzor je pregledan; svjedok nije pregledavao snimke video nadzora; iz snimki video nadzora proizlazi da EĐ nije prema recepturi dodao u smjesu vitamin D; ne zna je li zbog toga nastupila materijalna šteta za tuženika; proces pripreme i punjenja takvog proizvoda, ovisno o količini proizvoda traje u prosjeku 24 sata; moguće je da je proizvod i bez vitamina D pušten u prodaju; da je tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika; da je tužitelj tvrdio da je stavio vitamin D, a taj dan smjena poslije je tvrdila da tužitelj nije stavio u smjenu vitamin D jer da su u hladnjaku uočili vitamin D, a što je značilo da vitamin D nije upotrjebljen; da poslodavac nije napravio analizu i nije utvrđeno da vitamina D nema u proizvodu koji se zove Dukatino krema;
- da je svjedokinja OĐ, direktorica ljudskih potencijala, iskazala da je ona potpisala Odluku tuženika od 15. ožujka 2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja; da je tužitelju otkazan ugovor o radu zato što mu je to bilo treće kršenje radne obveze, a konkretan razlog je bio što neki određen proizvod nije napravljen po propisanoj recepturi; da je kršenje radne obveze od strane tužitelja prijavio je njegov nadređeni FĐ; da je tužitelju otkazan Ugovor o radu zato što je imao ranija kršenja radnih obveza, a da toga nije bilo pretpostavlja da mu ne bi bio otkazan ugovor o radu; ne zna je li konkretna smjesa bačena;
- da je tužitelj EĐ iskazao da je vlasnik građevinske tvrtke Unique - Best d.o.o., sa sjedištem na adresi prebivanja tužitelja, a kojoj je jedini osnivač od 12. ožujka 2019. te da se nakon otkaza kod tuženika bavi privatnim poduzetništvom; da je tvrtku osnovao u vrijeme kada je bio zaposlen kod tuženika; da je kod tuženika radio na radnom mjestu operatera tehnološkog procesa u pripremi fermentiranih proizvoda; da se više ne želi vratiti na rad kod tuženika zbog odnosa poslodavca prema njemu i mnogih neistina koje su iznesene za tužitelja od strane tuženika; da se sjeća da je 14. veljače 2021. bila nedjelja, da je radio u prvoj smjeni od 06,00 do 14,00 sati, a pored ostalog toga dana radio je i smjesu za krem – bananu u količini od 2 do 2 i pol tone; da se ta krema pripremala jednom ili dva puta mjesečno jer proizvodnja te kreme "nije išla"; da u smjesu te kreme ide vitamin D te je njegov zadatak bio da u tijeku umješavanja dodaje smjesu vitamina D koji je otopljen u mlijeku i koji se čuvao u hladnjacima tuženika; da se vitamin D otopio u dvije litre mlijeka, a vitamina je moglo biti cca 100-tinjak grama; da je iskazao "ja sam u smjesu stavio vitamin D. Ne znam zašto poslodavac tvrdi da ja u smjesu nisam stavio vitamin D."; da mu je neposredno nadređeni FĐ rekao da on nije stavio u smjesu vitamin D te da je to prijavio nadređenima; da je tužitelj naveo i da se može utvrditi da li se u smjesi nalazi vitamin D ili ne na način da se neka količina smjese , odnosno uzorak u čaši, da na analizu u Državni institut za kontrolu namirnica te misli da i inače tuženik tamo šalje uzorke; da u konkretnom slučaju to nije napravljeno, pa tužitelj ne zna kako je tuženik utvrdio da vitamin D nije stavljen u konkretnu smjesu; osim toga konkretna smjesa nije bačena već je sve prodano, a to znači da je napravljen gotov proizvod koji je išao u prodaju ; da za poslodavca nije učinjena nikakva materijalna šteta; da su tužitelju izrečena upozorenja poslodavca na kršenje radnih obveza dva puta - i to jednom 2018., a drugi puta 2019., a tužitelj smatra da za tada utvrđene propuste nije bio odgovoran; da smatra kako je do propusta došlo zbog loše organizacije rada kod tuženika, odnosno zbog nedostatnog broja zaposlenika; da mu je dan ili dva iza datuma koji mu se stavlja na teret prišao FĐ i rekao mu da nije ubacio vitamin D u smjesu, na što mu je tužitelj odgovorio "E radim 1000 stvari i mislim da sam ubacio", te su otišli do prostorije sa praznim posudama, te su tamo našli praznu posudu vitamina D; da je procedura pripreme za krem – bananu slijedeća: prvo se radi jedna smjesa, zatim druga, svaka ide u svoj spremnik (tank) te se na točenju zajedno istovremeno toče u čašicu, kreme se zajedno miješaju prilikom točenja u čašu, nakon toga se zatvoren proizvod skladišti u skladištu na hladnome, te ima test od 48 sati, nakon 48 sati proizvod može ići u prodaju odnosno distribuciju, a test od 48 sati znači da proizvod stoji u skladištu 48 sati nakon čega se radi provjera kvalitete proizvoda, to radi laboratorij za kontrolu kvalitete koji se nalazi kod tuženika na lokaciji tvornice, te nakon toga, proizvod može ići u prodaju; da je konkretna smjesa išla na provjeru; nije utvrđeno da nema u njoj vitamina D; da je cijela smjesa, odnosno gotov proizvod, prodan odnosno otišao je u distribuciju; da tužitelj misli da je FĐ tražio bilo što kako bi mu mogao otkazati ugovor o radu jer nisu bili u dobrim odnosima s obzirom da se tužitelj protivio prekovremenom radu koji mu nije bio plaćen te da taj dan kada se pripremala krema za krem – bananu RĐ tamo nije bilo.
6. Imajući u vidu da je tužitelj tvrdio da je dana 14. veljače 2021. u smjesu za krem– bananu stavio vitamin D, a da je tuženik tvrdio da nije, odnosno poklonio je vjeru svojem tadašnjem zaposleniku RĐ koji je rekao FĐ da tužitelj nije stavio otopljeni vitamin D u konkretnu smjesu, prvostupanjski sud zaključuje da na temelju dokaza koji su provedeni u ovom postupku, nije mogao pouzdano utvrditi je li tužitelj propustio dodati vitamin D u krem–bananu dana 14. veljače 2021. Pritom sud prvog stupnja smatra da bi se egzaktno utvrdilo je li tužitelj propustio u konkretnu smjesu staviti otopljeni vitamin D ili ne, nisu dovoljni kontradiktorni iskazi svjedoka RĐ i FĐ (s kojim tužitelj nije bio u dobrim odnosima jer tužitelj nije htio raditi prekovremeno bez naknade za prekovremeni rad), niti je dovoljna snimka video nadzora, tim više što su svjedoci iskazivali i da su radnici koji su radili u smjenama prije smjene u kojoj su se pripremale konkretne smjese, znali pomagati radnicima koji su radili pripreme smjese na način da im, primjerice, donesu do mjesta gdje se smjesa pripremala sastojke za pripremu smjese. Pri tome se ima u vidu i činjenica da je tužitelj sam u prvoj smjeni radio na pripremni konkretne smjese, a iz iskaza svjedoka RĐ proizlazi da je on toga dana u drugoj smjeni radio sa još jednim radnikom koji se preziva PĐ. Svi svjedoci, pa tako i sam tužitelj u svojim iskazima su naveli da se konkretan proizvod prije puštanja u prodaju testirao u laboratoriju tuženika, a niti jedan svjedok nije potvrdio da bi tuženik konkretnu smjesu bacio, odnosno da je nije plasirao da tržište. Dapače, iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je konkretan proizvod tuženik u cijelosti prodao, te za njega nije nastupila nikakva materijalna niti bilo koja druga šteta.
7. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako iz iskaza svjedoka FĐ i RĐ, pa i samog tužitelja, vidljivo je da postupak proizvodnje konkretne smjese traje duže razdoblje. Ukoliko je RĐ koji je 14. veljače 2021. radio u drugoj smjeni odnosno od 14,00 do 22,00 sati, a što proizlazi iz tjednog rasporeda koji prileži spisu na listu 25, onda je odmah mogao obavijestiti nadređene o eventualnom propustu kako bi se isti mogao u fazi proizvodnje otkloniti. No, RĐ to nije učinio. Ukoliko je kod tuženika postojala sumnja da tužitelj zaista nije prema deklaraciji u konkretni proizvod stavio vitamin D, onda je trebao dati dio smjese na analizu u Državni institut za kontrolu namirnica. No, niti to tuženik nije učinio.
8. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako nije mogao pouzdano utvrditi je li tužitelj dana 14. veljače 2021. učinio propust koji mu se stavlja na teret ili nije. No, čak i da je tužitelj učinio navedeni propust, sud prvog stupnja smatra da propust u stavljanju D vitamina nije takve težine da bi mu se zbog navedenog trebao otkazati Ugovor o radu, tim više što je iz rasporeda rada u Pripremi fermentacije za dan 14.02.2021. proizlazi da su u I smjeni od 06,00 do 14,00 sati trebali raditi PĐ i ĆĐ, odnosno trebala su biti dva zaposlenika istovremeno u I smjeni, s tim da je FĐ imao slobodan dan, a stvarno je u I smjeni radio EĐ. Na temelju izvedenih dokaza, sud prvog stupnja navodi da nije mogao sa sigurnošću utvrditi propust tužitelja na dan 14. veljače 2021., pa je o postojanju činjenica zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pritom je prvostupanjski sud prvog stupnja imao u vidu činjenicu da tuženik, iako je postupak od pripreme do slanja proizvoda na tržište trajao najmanje tjedan dana, nije proizvod isključio sa tržišta, već ga je dapače poslao na tržište odnosno prodao, a u tom razdoblju je imao saznanja da se u proizvodu možda ne nalazi vitamin D koji se u proizvodu trebao nalaziti prema deklaraciji.
9. Budući da je poslodavac, ovdje tuženik, nije nedvojbeno dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, odnosno nije dokazao da je tužitelj napravio propust u proizvodnom procesu pripreme proizvoda krema – banana, to je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno osnovan odnosno utvrđeno je da je Odluka tuženika od 15. ožujka 2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nedopuštena i nezakonita.
10. Naprijed opisana utvrđenja i zaključke, barem za sada, nije moguće prihvatiti.
11. Žalitelj u bitnome ističe da predmet spora nije otkaz ugovora o radu zbog nastale konkretne štete tuženiku u smislu nedostatka proizvoda, već kršenje obveze iz radnog odnosa tužitelja, koja je nedvojbeno utvrđena kroz dostavljene i provedene dokaze. Također navodi da se prvostupanjski sud nije ni osvrnuo na dostavljene dokaze u smislu prethodnih upozorenja tužitelju, i to od 29. svibnja 2020. u kojem je utvrđeno da tužitelj 3. svibnja 2020. nije pratio parametre procesa i da nisu upisani u listu nadzora tijekom procesa i da je primijećeno da na proizvodu nema homogenizacije (trošak cca 10.000,00 kn); upozorenje od 24. rujna 2020. u kojem je utvrđeno da 12. rujna 2020. tužitelj nije ispoštovao proceduru tj. da (ni tada) nije ubačen vitamin D tijekom pripreme krem banana; upozorenje od 13. siječnja 2021. u kojem je utvrđeno da tužitelj nije ubacio enzim u b.Aktiv smoothe (što je tužitelj i priznao), a koji su svi bili u formi upozorenja bilješki, a takav slijed raznih upozorenja tužitelju, zajedno s pisanim upozorenjima, jasno ukazuje da je tužitelj višekratno kršio obveze iz radnog odnosa, a na što ga je tuženik više puta upozoravao.
12. U odnosu na pisana upozorenja od 30. ožujka 2018. i 5. rujna 2019., prvostupanjski sud je ocijenio da se ista odnose na razdoblje prije no što je sklopljen predmetni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., pa se po mišljenju tog suda navedena prijašnja kršenja radnih obveza tužitelja ne mogu primijeniti kao osnova za otkaz, odnosno irelevantna su za donošenje odluke u ovom predmetu.
13. Pravilnost opisane ocjene tuženik osnovano osporava. Naime, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen u kontinuitetu od 27. listopada 2004. (list 52-53 spisa) pa do donošenja pobijane Odluke o otkazu od 15. ožujka 2021., to jest 16 godina i 4 mjeseca, na poslovima u proizvodnji (operater tehnološkog procesa) pa je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da su pisana upozorenja irelevantna za odlučivanje u ovoj pravnog stvari. Posebice stoga, što tuženik kao poslodavac u pobijanoj Odluci o otkazu navodi da je tužitelj kod njega na radu proveo neprekidno 16 godina i 4 mjeseca, a tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu postavio upravo uzimajući u obzir ukupan staž kod tuženika od navedenih 16 godina i 4 mjeseca.
14. Nadalje, tuženik u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir usmena upozorenja koja su izrečena tužitelju dana 29. svibnja 2020., 24. rujna 2020. i 13. siječnja 2021. te ocijeniti njihov značaj u konkretnom slučaju, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
15. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi kako nije mogao sa sigurnošću utvrditi propust tužitelja na dan 14. veljače 2021., pa je o postojanju činjenica zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je poslodavac, na kojem je teret dokaza, nije nedvojbeno dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, odnosno nije dokazao da je tužitelj napravio propust u proizvodnom procesu pripreme proizvoda krema–banana, to je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno osnovan , odnosno utvrđeno je da je Odluka tuženika od 15. ožujka 2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nedopuštena i nezakonita.
16. Opisani zaključak prvostupanjskog suda također, barem za sada, nije moguće prihvatiti. Naime, sud prvog stupnja je jasno utvrdio da „pregledom snimke video – nadzora nije utvrđeno da bi tužitelj dana 14. veljače 2021. pristupio hladnjaku u kojem se nalazio pripremljen vitamin D“. Dakle, tužitelj nedvojbeno nije uzeo D vitamin iz hladnjaka, a nije ni tvrdio niti dokazivao da bi na neki drugi način preuzeo D vitamin iz hladnjaka (primjerice, da mu je netko od radnika tuženika taj D vitamin donio). U situaciji kada tužitelj nije osobno preuzeo D vitamin iz hladnjaka, niti je tvrdio i dokazivao da je na neki drugi način preuzeo D vitamin iz hladnjaka, a u svojoj obrani je naveo da se ne sjeća je li stavio D vitamin u smjesu krema–banana, nejasni su razlozi zbog kojih prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev.
17. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje kako čak i da je tužitelj učinio navedeni propust, taj propust da nije takve težine da bi mu se zbog navedenog trebao otkazati Ugovor o radu, tim više što iz rasporeda rada u Pripremi fermentacije za dan 14.02.2021. proizlazi da su u I smjeni od 06,00 do 14,00 sati trebali raditi PĐ i ĆĐ, odnosno trebala su biti dva zaposlenika istovremeno u I smjeni, s tim da je FĐ imao slobodan dan, a stvarno je u I smjeni radio EĐ .
18. Međutim, skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. Upravo s obzirom na tu bitnu razliku (u težini povrede radne obveze), postoji i razlika u postupku koji prethodi otkazivanju, pa je tako poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja za slučaj nastavka kršenja tih obveza (članak 119. stavak 1. ZR), dok potreba takvog pisanog upozorenja ne postoji u slučajevima izvanrednog otkaza ugovora o radu. Stoga su nejasni razlozi koje prvostupanjski sud iznosi u pogledu opravdanosti razloga za otkazivanje ugovora o radu ocjenom težine povrede radne obveze .Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).
19. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a je valjalo ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
20. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, prvenstveno utvrditi jesu li bilješke o usmenim upozorenjima uručene tužitelju, ocijeniti značaj tih usmenih upozorenja od 29. svibnja 2020., 24. rujna 2020. i 13. siječnja 2021., kao i značaj pisanih upozorenja od 30. ožujka 2018. i 5. rujna 2019., te utvrditi je li poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz u situaciji kada je dokazao da tužitelj nije preuzeo D vitamin iz hladnjaka, a sud prvog stupnja nije utvrdio da li postoji drugi način na koji je tužitelj mogao staviti D vitamin u smjesu krem-banane (bez preuzimanja iz hladnjaka), pri čemu je potrebno utvrditi koji je to točno drugi način te je li takav drugi način zaista primijenjen u konkretnom slučaju, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku , dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.
21. Budući da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP-a), to je trebalo ukinuti i odluku o troškovima postupka.
U Zagrebu 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
