Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-345/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1322/2025-13 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1322/2025-13 od 30. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 1.540,00 € kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i pod točkom II. te pod točkom IV. kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.392,50 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1322/2025-13 od 30. ožujka 2026.. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.540,00 € (za iznos od 1.000,00 €) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove preko iznosa od 1.392,50 € (za iznos od 345,00 €) i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete od 1.000,00 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 345,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 51,76 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.540,00 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.430,00 € od 27. siječnja 2025. do isplate te na iznos od 110,00 € od 30. ožujka 2026. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju LŽ zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.800,00 € koja teče od 27. siječnja 2025. do 23. svibnja 2025. dok je pod točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 110,00 € koja teče od 27. siječnja 2025. do 29. ožujka 2026. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.737,50 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate. Isto tako, rješenjem istog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba tužitelja od 11. srpnja 2025. povučena za iznos od 660,00 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. do isplate, dok je pod točkom II. izreke dopuštena preinaka tužbe predložena podneskom od 24. listopada 2025.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sudske pristojbe za izjavljenu žalbu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelj za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem na radu pod poslodavca PIK VINKOVCI plus d.o.o., na svinjogojskoj farmi u [adresa] prilikom obavljanja poslova pripreme i sortiranja prasaca za utovar, temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju ukupno iznos od 1.800,00 € na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koji sadržajno ističe tuženik kada navodi da je prvostupanjski sud propustio dati ocjene svake pojedine kvalifikatorne okolnosti.

7. Isto tako, tuženik žalbenim navodima neosnovano osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP -a koju u žalbi također ističe tuženik.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj dana 28. srpnja 2022. prilikom obavljanja redovnog rada stradao kao radnik osiguranika tuženika, PIK VINKOVCI plus d.o.o., na svinjogojskoj farmi u [adresa] prilikom obavljanja poslova pripreme i sortiranja prasaca za utovar kojom prilikom je tužitelj dignuo jedno prase, koje se trgnulo, a tužitelj je osjetio bol u nadlaktici desne ruke;

- da je poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti, o kojem osiguranju je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] važeća za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023., a predmetno osiguranje bilo je ugovoreno na svotu osiguranja za djelatnike u iznosu od 15.926,74 € po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima).

- da je medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću utvrđeno da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio puknuće donjeg dijela tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice te je učinjena operacija pozicioniranja tetive, imobiliziran omčom, otpušten na kućnu njegu;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica navedenog štetnog događaja, a da je liječenje tužitelja je završeno početkom kolovoza 2023. Zatim, proizlazi da je vještak utvrdio da su kod tužitelja, a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede, zaostale trajne posljedice od 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti zgloba ručnog palca dominantne ruke u manjem stupnju uz ograničene ispade osjeta na desnoj podlaktici. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja, koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 20 dana. Fizička bol jakog intenziteta je trajala 3 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana te manjeg intenziteta još oko 45 dana. Isto tako, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna po 2 sata dnevno kroz 14 dana te po 1 sat dnevno još 30 dana, a zaostalo je i naruženje u manjem stupnju nakon operacijskog ožiljka koji je povremeno izložen pogledima drugih osoba.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 58 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dana, a slabijeg intenziteta 45 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 36 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, a slabijeg intenziteta 30 dana, da smanjenje životnih aktivnosti iznosi 2%, da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupanja koje je trećim uočljivo samo ponekad , da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 41 godinu, da je tužitelj osim konzervativno liječen i operacijski i da je tužitelju u štetnom događaju ozlijeđena dominantna ruka, da tužitelju na temelju odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.050,00 €.

11. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da na temelju čl . 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužitelju za 58 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada te je prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP -a, zaključio da tužitelju pripada naknada u iznosu od 290,00 €. Međutim, s obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.620,00 € na ime neimovinske štete te iznos od 180,00 € na ime tuđe pomoći, tužitelju je valjalo dosuditi daljnji iznos od 2.430,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 110,00 EUR na ime imovinske štete (tuđe pomoći). Slijedom navedenog, kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.620,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 180,00 EUR na ime tuđe pomoći, to prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje i daljnji iznos od 2.430,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 110,00 EUR na ime imovinske štete (tuđe pomoći), kao pod točkom I. izreke.

12. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda mogu se samo djelomično prihvatiti te iako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete u daljnjem iznosu za ukupno 2.430,00 €.

13. Žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužitelju s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima te da dosuđeni iznosi nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili na snazi u trenutku kad je tužitelju šteta nastala odnosno da dosuđeni iznos značajno prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO kada je utvrdio da tužitelju s osnova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada 4.050,00 €. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (2%), naruženje manjeg stupnja nakon operacijskog ožiljka, to bi pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljao bi iznos od 3.050,00 € a ne iznos od 4.050,00 €, koliko je to utvrdio prvostupanjski sud.

15. Stoga, kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.620,00 € na ime neimovinske štete, to tužitelju pripada na ime neimovinske štete iznos od 1.430,00 €, a ne kako mu je to dosudio prvostupanjski sud iznos od 2.430,00 € tako da je prvostupanjska presuda preinačena sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.000,00 € na ime neimovinske štete, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio opseg pružanja tuđe pomoći i njege, te je pravilnom primjenom odredbe 1095. st. 1. ZOO tužitelju za tu vrstu imovinske štete utvrdio kao naknadu iznos od 290,00 € pa kako mu je s ovog osnova isplaćeno 180,00 €, to mu je pravilno na ime imovinske štete dosuđen iznos od 110,00 €.

17. Također, tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. ZOO pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na isplaćeni iznos od 1.800,00 € od 27. siječnja 2025. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 23. svibnja 2025. (dana isplate), a što tuženik u žalbi posebno niti ne osporava.

18. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

19. Tužitelj je u pogledu visine naknade štete s obzirom na zahtjev koji je postavio uspio sa 76% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 100% zahtjeva što ukupno iznosi 176%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 88%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 0%, a u odnosu na visinu je uspio s 24%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) 12%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 88% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 12%, dobije se 76% te tuženik treba tužitelju naknaditi 76% opravdanog i potrebnog troška.

20. Stoga tužitelju trošak od 1.437,50 € sukladno uspjehu od 76% iznosi 1.092,50 € uz trošak vještačenja u iznosu od 300,00 € kao potreban i nužan odnosno ukupno 1.392,50 €. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos 1.737,50 € to je valjalo odbiti tužitelja na ime parničnog troška za iznos od 345,00 € te odlučiti kao pod točkom II. toč. 2. izreke.

21. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio 39 % priznati su mu troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 51,76 € te je odlučeno kao pod točkom III.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Grubišić