Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-591/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović u pravnoj stvari tužiteljice CA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-57/2022-26 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-57/2022- 26 od 19. travnja 2024 u dijelu pod točkama I. i III. izreke, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 4.852,73 eura na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora zajedno sa svim doprinosima na plaću i iz plaće, te porezima i prirezima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos (osim na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 530,88 eura na ime regresa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana donošenja ove presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenju je referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2 Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.913,61 eura sa zatraženim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. travnja 2024., kao neosnovan

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 700,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.852,73 eura na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora zajedno sa svim doprinosima na plaću i iz plaće, te porezima i prirezima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos (osim na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 530,88 eura na ime regresa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana donošenja ove presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu preostalog iznosa od 2.911,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; zatim zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos; u dijelu u kojem traži doprinose na plaću i iz plaće te porez i prirez na dosuđeni regres; tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 61.650,00 kn, u roku 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.913,61 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i III. izreke žali se tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužiteljica poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica kao zaposlenik tuženice udaljena iz službe na temelju rješenja o udaljenju iz službe PU ličko-senjske broj: 511-04-01 2090/2-2016 od 3. ožujka 2016.,

- da je tužiteljica pravomoćno oslobođena sudskom odlukom da bi počinila djelo koje joj se stavljalo na teret kao i da je tražila korištenje godišnjeg odmora koji joj poslodavac nije potpisom odobrio,

- da je sudski vještak za financije Dario Janković, nakon izvršenih obračuna, utvrdio da tužiteljici za razdoblje od 2014. do 2020. pripada razlika naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 55.999,85 kuna, odnosno 7.432,46 eura te razlika naknade plaće za neisplaćeni regres u ukupnom iznosu od 6.500,00 kuna, odnosno 862,68 eura,

te uzimajući u obzir datume dospijeća predmetnih potraživanja prema nalazu i mišljenju vještaka (list spisa158-159) i datum podnošenja tužbe (18. listopada 2022.), kojim se prekida zastarni rok, sud prvog stupnja ocjenjuje da bi u zastari bila potraživanja s osnove naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. u ukupnom iznosu od 2.579,73 eura te neisplaćeni regresi za 2014. i 2015. u ukupnom iznosu od 331,80 eura, dakle sveukupno 2.911,53 eura,

nakon čega zaključuje da je tužiteljici zbog odluke poslodavca o udaljenju iz službe, a koja nije ocijenjena opravdanom, uskraćena mogućnost korištenja godišnjeg odmora i isplata regresa, zbog čega je pozivom na odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014, 127/17, 98/19 i 151/22) i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021) prvostupanjski sud dosudio tužiteljici traženi iznos koji ne bi bio u zastari, a koji iznosi 5.383,61 eura.

7. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da tužiteljica u spornom razdoblju nije radila, a smisao i cilj godišnjeg odmora, za koji je i propisano da se radnik istog ne može odreći, je da poslodavac omogući radniku koji radi da se odmori u svrhu očuvanja njegovog zdravlja, a time i njegove radne sposobnosti. Također žaliteljica navodi da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica za godinu dana dobila 13 naknada plaće, a redovno zaposleni državni službenici mogu ostvariti pravo na najviše 12 plaća, odnosno naknadu plaće za dane korištenja godišnjeg odmora u okviru tih 12 mjeseci, tako da bi na opisni način, službenik koji je udaljen iz službe i faktično nije radio pa mu nije ni trebao godišnji odmor, ostvario veća prava od zaposlenika koji su redovno radili. Pored toga, u žalbi je navedeno da je regres naknada koja je vezana za činjenicu korištenja godišnjeg odmora kojeg tužiteljica nije koristila te se poziva na Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika broj 142/23 od 20. rujna 2023. i broj 48/22 od 7. listopada 2022., iz kojih proizlazi da se pravo na regres veže uz stvarno korištenje godišnjeg odmora te radnik koji nije koristio niti jedan dan godišnjeg odmora nema pravo na isplatu regresa.

8. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužiteljica udaljena iz službe na temelju rješenja o udaljenju iz službe broj: 511-04-01.2090/2-2016 od 3. ožujka 2016., kojeg je donijela tuženica, zbog toga što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kov-Us-52/15 od 5. veljače 2016. potvrđena optužnica, odnosno pokrenut kazneni postupak protiv predmetne službenice zbog počinjenja kaznenih djela s elementima korupcije, i to kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,111/03, 190/03.105/04, 71/06, 110/07, 150/08 i 57/11).

10. Odredbom čl. 112. st. 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.) je propisano da je čelnik tijela dužan udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije. Navedeni stavak je dodan odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 27/08 od 5. ožujka 2008.) te je stupio na snagu 13. ožujka 2008.

11. Dakle, u situaciji kada je protiv tužiteljice pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela s obilježjima korupcije, tuženica kao njezin poslodavac je bila dužna donijeti rješenje o udaljenju iz službe.

12. Regres se u pravilu isplaćuje prije korištenja godišnjeg odmora, i to u svrhu pokrivanja troškova odmora. Tužiteljica u razdoblju od 2017. do 2020. do (na koje se razdoblje odnosi dosuđujući dio) nije radila jer je bila udaljena iz službe. Tuženica je odluku o udaljavanju tužiteljice s posla donijela jer je to njezina izravna obveza utemeljena na odredbi čl. 112. st. 2. Zakona o državnim službenicima pa u takvim okolnostima nema odgovornosti tuženice za nekorištenje godišnjeg odmora tužitelja.

13. Prema praksi revizijskog suda (odluke broj Rev-593/1995 od 22. listopada 1998., Revr-217/2018-2 od 11. ožujka 2020., Revr-1927/2014-2 od 18. studenoga 2015.), kada ne postoji odgovornost poslodavca za nekorištenje godišnjeg odmora radnika, a to je i slučaj kada odluka o privremenom udaljavanju radnika od obavljanja posla ne ovisi o volji poslodavca, već je donesena na temelju zakonske obveze poslodavca, tada nema odgovornosti poslodavca za nekorištenje godišnjeg odmora (tako u odluci Vrhovnog suda broj Revd-436/2025-2 od 2. rujna 2025.).

14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP -a, valjalo prihvatiti je žalbu tuženice te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

15. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske odluke u sporu uspjela tuženica, na temelju čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a je trebalo preinačiti i odluku o troškovima te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova. Na osnovi odredbe Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 i 107/2025 – dalje: Tarifa), je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura; zatim trošak zastupanja na ročištu dana 9. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife) te za zastupanje na ročištima 13. rujna 2023. i 27. ožujka 2024. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 700,00 eura, te je odlučeno kao u točki III. izreke.

16. Kako je tuženica uspjela u žalbenom postupku, to joj je tužiteljica dužna naknaditi joj trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. t. 1. Tarife) te je odlučeno kao u točki III. izreke.

17. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV. izreke).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac