Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-142/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-273/2019-35 od 13. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-273/2019-35 od 13. siječnja 2026. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, te se sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DM, koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, da tužitelju DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12.213,07 eura (slovima: dvanaesttisućadvijestotinetrinaest eura sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:
- na iznos od 9,69 eura od 15.07.2014. godine
- na iznos od 203,42 eura od 15.08.2014. godine
- na iznos od 159,83 eura od 15.09.2014. godine
- na iznos od 138,69 eura od 15.10.2014. godine
- na iznos od 12,71 eura od 15.01.2015. godine
- na iznos od 13,87 eura od 15.02.2015. godine
- na iznos od 10,17 eura od 15.03.2015. godine
- na iznos od 41,61 eura od 15.04.2015. godine
- na iznos od 32,36 eura od 15.05.2015. godine
- na iznos od 19,37 eura od 15.06.2015. godine
- na iznos od 114,98 eura od 15.08.2015. godine
- na iznos od 48,43 eura od 15.09.2015. godine
- na iznos od 9,25 eura od 15.10.2015. godine
- na iznos od 23,12 eura od 15.11.2015. godine
- na iznos od 48,43 eura od 15.12.2015. godine
- na iznos od 17,69 eura od 15.01.2016. godine
- na iznos od 164,67 eura od 15.02.2016. godine
- na iznos od 96,87 eura od 15.03.2016. godine
- na iznos od 101,71 eura od 15.04.2016. godine
- na iznos od 125,92 eura od 15.05.2016. godine
- na iznos od 69,35 eura od 15.06.2016. godine
- na iznos od 203,42 eura od 15.07.2016. godine
- na iznos od 87,18 eura od 15.08.2016. godine
- na iznos od 84,02 eura od 15.09.2016. godine
- na iznos od 157,19 eura od 15.10.2016. godine
- na iznos od 121,08 eura od 15.11.2016 godine
- na iznos od 87,84 eura od 15.12.2016. godine
- na iznos od 83,22 eura od 15.01.2017. godine
- na iznos od 103,74 eura od 15.02.2017. godine
- na iznos od 36,31 eura od 15.03.2017. godine
- na iznos od 9,02 eura od 15.04.2017. godine
- na iznos od 108,93 eura od 15.05.2017. godine
- na iznos od 112,77 eura od 15.06.2017. godine
- na iznos od 136,75 eura od 15.07.2017. godine
- na iznos od 88,92 eura od 15.08.2017. godine
- na iznos od 9,20 eura od 15.09.2017. godine
- na iznos od 131,01 eura od 15.10.2017. godine
- na iznos od 120,25 eura od 15.11.2017. godine
- na iznos od 68,69 eura od 15.12.2017. godine
- na iznos od 82,24 eura od 15.01.2018. godine
- na iznos od 117,32 eura od 15.02.2018. godine
- na iznos od 107,93 eura od 15.03.2018. godine
- na iznos od 166,81 eura od 15.04.2018. godine
- na iznos od 87,38 eura od 15.05.2018. godine
- na iznos od 338,82 eura od 15.06.2018. godine
- na iznos od 240,88 eura od 15.07.2018. godine
- na iznos od 225,88 eura od 15.09.2018. godine
- na iznos od 252,93 eura od 15.10.2018. godine
- na iznos od 142,66 eura od 15.11.2018. godine
- na iznos od 180,22 eura od 15.12.2018. godine
- na iznos od 182,29 eura od 15.01.2019. godine
- na iznos od 140,82 eura od 15.02.2019. godine
- na iznos od 239,39 eura od 15.03.2019. godine
- na iznos od 234,70 eura od 15.04.2019. godine
- na iznos od 115,21 eura od 15.05.2019. godine
- na iznos od 269,39 eura od 15.06.2019. godine
- na iznos od 44,47 eura od 15.07.2019. godine
- na iznos od 9,69 eura od 15.07.2014. godine
- na iznos od 203,42 eura od 15.08.2014. godine
- na iznos od 159,83 eura od 15.09.2014. godine
- na iznos od 138,69 eura od 15.10.2014. godine
- na iznos od 12,71 eura od 15.01.2015. godine
- na iznos od 13,87 eura od 15.02.2015. godine
- na iznos od 10,17 eura od 15.03.2015. godine
- na iznos od 41,61 eura od 15.04.2015. godine
- na iznos od 32,36 eura od 15.05.2015. godine
- na iznos od 19,37 eura od 15.06.2015. godine
- na iznos od 114,98 eura od 15.08.2015. godine
- na iznos od 48,43 eura od 15.09.2015. godine
- na iznos od 9,25 eura od 15.10.2015. godine
- na iznos od 23,12 eura od 15.11.2015. godine
- na iznos od 48,43 eura od 15.12.2015. godine
- na iznos od 17,69 eura od 15.01.2016. godine
- na iznos od 164,67 eura od 15.02.2016. godine
- na iznos od 96,87 eura od 15.03.2016. godine
- na iznos od 101,71 eura od 15.04.2016. godine
- na iznos od 125,92 eura od 15.05.2016. godine
- na iznos od 69,35 eura od 15.06.2016. godine
- na iznos od 203,42 eura od 15.07.2016. godine
- na iznos od 87,18 eura od 15.08.2016. godine
- na iznos od 84,02 eura od 15.09.2016. godine
- na iznos od 157,19 eura od 15.10.2016. godine
- na iznos od 121,08 eura od 15.11.2016 godine
- na iznos od 87,84 eura od 15.12.2016. godine
- na iznos od 83,22 eura od 15.01.2017. godine
- na iznos od 103,74 eura od 15.02.2017. godine
- na iznos od 36,31 eura od 15.03.2017. godine
- na iznos od 9,02 eura od 15.04.2017. godine
- na iznos od 108,93 eura od 15.05.2017. godine
- na iznos od 112,77 eura od 15.06.2017. godine
- na iznos od 136,75 eura od 15.07.2017. godine
- na iznos od 88,92 eura od 15.08.2017. godine
- na iznos od 9,20 eura od 15.09.2017. godine
- na iznos od 131,01 eura od 15.10.2017. godine
- na iznos od 120,25 eura od 15.11.2017. godine
- na iznos od 68,69 eura od 15.12.2017. godine
- na iznos od 82,24 eura od 15.01.2018. godine
- na iznos od 117,32 eura od 15.02.2018. godine
- na iznos od 107,93 eura od 15.03.2018. godine
- na iznos od 166,81 eura od 15.04.2018. godine
- na iznos od 87,38 eura od 15.05.2018. godine
- na iznos od 267,49 eura od 15.06.2018. godine
- na iznos od 190,17 eura od 15.07.2018. godine
- na iznos od 178,33 eura od 15.09.2018. godine
- na iznos od 199,68 eura od 15.10.2018. godine
- na iznos od 112,63 eura od 15.11.2018. godine
- na iznos od 142,28 eura od 15.12.2018. godine
- na iznos od 143,91 eura od 15.01.2019. godine
- na iznos od 111,17 eura od 15.02.2019. godine
- na iznos od 188,99 eura od 15.03.2019. godine
- na iznos od 185,29 eura od 15.04.2019. godine
- na iznos od 90,96 eura od 15.05.2019. godine
- na iznos od 212,68 eura od 15.06.2019. godine
- na iznos od 35,11 eura od 15.07.2019. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, da tužitelju LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka 2.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana 13. siječnja 2026. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-273/2019-35 od 13. siječnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.
III. Odbija se žalba tužitelja DM kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr - 273/2019-35 od 13. siječnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.
IV. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
V. Odbija se zahtjev tužitelja DM za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja DM za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 225,00 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da isplati tužitelju, na ime razlike plaće, bruto iznos od 12.213,07 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dana njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke prvostupanjske presude) te je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, tj. od 13. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke prvostupanjske presude).
2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženica u bitnome ističe kako se dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada isplaćuju djelatnim vojnim osobama temeljem osnovice za obračun plaće, a visina osnovice je fiksna. Dakle, obračun dodataka se ne temelji na ukupno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja, već se temelji na visini osnovice. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
2.1. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice. Protivi se navodima iz žalbe te ističe da se dodaci za posebne uvjete vojne službe trebaju obračunati prema stvarno odrađenom broju sati, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 225,00 eura.
3. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 125,00 eura, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako mu pogrešno nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, budući da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište, stoga tužitelju pripada trošak zastupanja na tom ročištu, sukladno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže preinačiti odluku o trošku postupka u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti odluku o trošku postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.
4. Žalba tuženice je osnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije ni utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u svojoj žalbi.
7. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 12.213,07 eura u vremenskom razdoblju od lipnja 2014. do lipnja 2019.
7.1. Prema navodima tužitelja, tuženica je tužitelju, u utuženom vremenskom razdoblju, pogrešno obračunavala dodatke na plaću tužitelja: dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Naime, navedeni dodaci nisu isplaćeni temeljem stvarno ostvarenog radnog angažmana tužitelja , tj. temeljem stvarno odrađenog broja radnih sati.
8. U tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj radio kao djelatna vojna osoba u utuženom razdoblju.
9. Među strankama je sporan način obračuna dodataka na plaću .
10. Radi utvrđivanja visine dodataka na plaću tužitelja, i to na način da se uzmu u obzir stvarno odrađeni radni sati tužitelja, u postupku je provedeno financijsko vještačenje po sudskim vještacima Zrinku Ručeviću i Luciji Ivančić, Ručević vještačenja d.o.o. (list 483-491 spisa)
10.1. Vještaci su utvrdili kako je tuženica tužitelju, u utuženom razdoblju, isplaćivala dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada u iznosu od 15%, odnosno 19%, koji postotci su se obračunavali na osnovicu za obračun plaća za državne službenike i namještenike.
10.2. Međutim, ako bi se navedeni dodaci isplaćivali temeljem odrađenih broja radnih sati (stvarna prisutnost na radnom mjestu), a ne isključivo temeljem fiksne osnovice, tada proizlazi da tuženica nije tužitelju isplatila, u utuženom razdoblju, bruto iznos od 12.213,07 eura bruto, od kojeg iznosa se:
- 6.381,02 eura odnosi na dodatak za vojnu službu
- 5.832,05 eura odnosi na dodatak za otežane uvjete rada
11. Tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja, a prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja. Naime, prvostupanjski sud ističe kako je tuženica tužitelju isplaćivala dodatke na plaću u umanjenom iznosu, najčešće vrednujući samo redovan rad tužitelja, za što nije bilo nikakvog zakonskog uporišta. Naime, prvostupanjski sud smatra da se tužitelju dodaci na plaću trebaju obračunati temeljem njegovog stvarnog radnog angažmana i ukupno odrađenih radnih sati.
12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zaključci prvostupanjskog suda nisu pravilni i temelje se na pogrešnoj primjeni materijalnopravnih odredbi, što će se detaljno obrazložiti u nastavku ove presude.
13. Prema odredbi čl. 139. st. 1. do 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, dalje u tekstu: ZSOS), koji se primjenjuje u utuženom razdoblju, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka, pri čemu se oni utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće ( čl. 139. st. 5. ZSOS ), dok je odredbom čl. 155. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona.
14. Odredba čl. 155. ZOSOS-a predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće i pripadajućih dodataka za oblike rada izvan redovnog radnog vremena.
15. Isto tako, da djelatnim vojnim osobama ne pripada prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS-a, proizlazi i iz toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje: Odluka) kao podzakonskog akta koji regulira predmetnu materiju, dok su temeljem točke V. i VII. Odluke djelatne vojne osobe obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke.
15.1. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda i navodima tužitelja, tuženica je u spis dostavila naloge o korištenju slobodnih dana u utuženom razdoblju (list 174 -311 spisa, list 318-347 spisa, list 413-478 spisa), radi čega se ne može zauzeti stajalište da tužitelju nisu priznati slobodni dani temeljem sati rada koje je odredio dulje od redovnog radnog vremena, tj. ne može se zauzeti stajalište da tuženica nije izvršila preraspodjelu radnog vremena priznavanjem slobodnih dana tužitelju.
16. Dakle, kako tužitelj, kao djelatna vojna osoba, ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada u smislu odredbe čl. 139. st. 3. i 4. ZOSOS-a, pri čemu nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen, a odredbom čl. 155. ZOSOS-a je isključena mogućnost obračuna i isplate uvećane plaće po tim osnovama za stvarno određene sate rada, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po utuženoj pravnoj osnovi nije osnovan.
17. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako je tuženica tužitelju, u utuženom razdoblju, isplaćivala dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada u iznosu od 15%, odnosno 19%, koji postotci su se obračunavali na osnovicu za obračun plaća za državne službenike i namještenike, a što je u skladu s prethodno navedenim propisima, tj. dodaci se isplaćuju u postotku od osnovice za obračun plaće.
18. Također valja ukazati kako je navedeno pravno stajalište u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u odluci broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje istovjetno spornom u ovom postupku, dao odgovor da sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.
18.1. Navedeno pravno shvaćanje je reafirmirano i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1022/2025-3 od 29. listopada 2025.
19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. stavku 1. drugostupanjske presude, tj. preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
20. Što se tiče odluke o trošku postupka, premda je tuženica uspjela u ovom postupku u cijelosti te je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelj dužan nadoknaditi tuženici trošak postupka, ovaj sud drugog stupnja smatra da svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a), što će se dodatno obrazložiti u nastavku ove presude.
21. Naime, u ovom sporu tužitelj je tužbu podnio kao zaposlenik smatrajući da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, a tuženica je u konkretnom slučaju poslodavac. Nadalje, veliki broj djelatnih vojnih osoba pokrenuo je identičan parnični postupak, a praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova je zauzimala stajalište da se dodaci na plaću trebaju isplaćivati temeljem stvarnog radnog angažmana djelatnih vojnih osoba. Nadalje, određeni broj tužitelja je u identičnim sporovima protiv tuženice uspio, jer su zahtjevi za dopuštenje revizije odbijani (Revd-408/2022 od 28. svibnja 2024., Revd-5049/2022 od 3. svibnja 2023. Revd-1402/2023 od 3. svibnja 2023.).
21.1. Iz navedenog proizlazi da se radi o razumnom tužbenom zahtjevu, tj. tuženik je imao legitimna očekivanja da će uspjeti u ovom sporu, budući da je postojala sudska praksa koja tumači da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
22. Nadalje, uzevši u obzir broj svih parničnih radnji i vrijednost predmeta spora, ne proizlazi da je država kao tuženica, koju je zastupalo državno odvjetništvo, a ne odvjetnik, u posebnim okolnostima ovog predmeta imala ikakve nerazumno visoke troškove postupka.
23. Dakle, tužitelj je imao legitimna očekivanja za uspjeh u ovom sporu te ga nije neosnovano pokrenuo. S druge strane, tuženici, koju zastupa državno odvjetništvo, nisu nastali nikakvi nerazmjerno visoki troškovi u ovom postupku. U takvim okolnostima, pri čemu se uvažava i praksa Europskog suda za ljudska prava (Klauz protiv Hrvatske), primjereno je da svaka stranka snosi svoj trošak.
24. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu ne bi trebalo primijeniti čl. 154. st. 1. ZPP-a, već odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a te odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak. Stoga je odlučeno kao u točki. I. stavku 2. izreke drugostupanjske presude. Također je stoga trebalo i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke drugostupanjske presude). Iz istih razloga, ovaj sud smatra da bi, bez obzira što je uspjela sa žalbom, trebalo odbiti i zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.
25. Nadalje, kako je određeno da svaka strana snosi svoj trošak, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, tj. tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.
26. Naposljetku, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP -a, odlučeno je o zahtjevima tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i troška sastava odgovora na žalbu tuženice. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe i troška sastava odgovora na žalbu tuženice, budući da sa žalbom nije uspio, a tužiteljev odgovor na žalbu tuženice nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama V. i VI. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
