Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-610/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik ĆAU, protiv tuženika-protutužitelja Dok-Ing Razminiranje d.o.o. za razminiranje, OIB 82152372584, Selska cesta 90 B, 10000 Zagreb (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik RA, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11588/2020-45 od 24. ožujka 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-11588/2020-51 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11588/2020-45 od 24. ožujka 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-11588/2020-51 od 29. listopada 2025., pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11588/2020-45 od 24. ožujka 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-11588/2020-51 od 29. listopada 2025., pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.077,94 eura sa zateznim kamatama.

III. Preinačuje se, po žalbi tužitelja, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11588/2020-45 od 24. ožujka 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-11588/2020-51 od 29. listopada 2025., pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u daljnjem iznosu od 687,50 eura i odlučuje:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 687,50 eura sa zateznim kamatama od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja pripada tužitelju kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 137,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 29. listopada 2025., pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike neisplaćenih plaća u periodu od 2015. do 2020. godine, isplati iznos od bruto 4.394,25 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju da na ime dugovanih iznosa za rad noću, subotom, nedjeljom i prekovremeno u periodu od 2015. do 2020. godine isplati iznos od bruto 5.785,89 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev da se naloži tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 3.165,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 1.398,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama te da se naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, a sve u roku 15 dana.

Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.765,44 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2025. do isplate , u roku od 15 dana.

Pod točkom V. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.765,44 eura, kao neosnovan.

Pod točkom VI. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu uk inuti i predmet dati na suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Protiv odluke o trošku sadržane pod točkom V. izreke žali se tužitelj, ne navodi posebno zakonske žalbene razloge, predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćenih plaća te isplata razlike za rad noću, subotom, nedjeljom i prekovremeno u razdoblju od 2015. do 2020. godine.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik, s obzirom da je pravomoćnim rješenjem od 29. listopada 2025. presuda ispravljena sukladno žalbenim navodima tuženika, pri čemu je presuda, ispravljena rješenjem, jasna i razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ima razloga o odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, a protutužbeni neosnovanim, polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao pirotehničar temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2013. te da mu je prestao radni odnos kod tuženika Odlukom o otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga od 9. ožujka 2020.,

-da je plaća tužitelja bila regulirana ugovorom o radu te Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika iz 2015. godine,

-da se na radni odnos tužitelja, osim ugovora o radu i Pravilnika o radu i Pravilnika o plaćama primjenjuje i Zakon o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj: 110/2015., 118/2018., 98/2019.), Pravilnik o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja („Narodne novine“, broj: 53/2007., 111/2007., 141/2011., 110/2015., 45/2016.) te Pravilnik o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja („Narodne novine“ broj: 45/2016., 27/2017., dalje: Pravilnik o načinu obavljanja poslova razminiranja),

-da je odredbom čl. 6. ugovora o radu ugovoreno da će za izvršeni rad na radnom mjestu pirotehničara, kao i za obavljene druge poslove radnik ostvariti plaću temeljem čl. 5. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika i to osnovnu plaću u iznosu bruto 13.000,00 kuna te stimulaciju u skladu s normom i ocjenom direktora te da radnik ima pravo na naknadu plaće (kada ne radi cijeli mjesec) i druga primanja u skladu s Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika,

-da je odredbom čl. 4. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika propisano kako se osnovna plaća obračunava za obavljen redovan mjesečni rad, a da je čl. 5. istog Pravilnika propisano kako osnovna plaća pripada radniku za puno radno vrijeme, tijekom mjeseca, prema godišnjem kalendaru rada i redoviti (normalni) radni učinak sukladno evidenciji prisutnosti na radu,

-da temeljem odredbe čl. 52. Zakona o protuminskom djelovanju pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima dopunskog općeg izvida, tehničkog izvida i razminiranja, mogu provesti najviše pet sati tijekom jednog dana (st.1.) , prema st.2. radno vrijeme iz st.1. počinje teći dolaskom pirotehničara na početnu točnu unutar radilišta prema rasporedu radnog vremena poslodavca te nije dozvoljen prekovremeni rad, prema st. 3. neposredno obavljanje poslova iz st.1. i pomoćnih poslova dokazuje se uvidom u osobnu nadzornu knjižicu koju su pirotehničari i pomoćni djelatnici dužni istinito ispunjavati za svaki radni na radilištu, voditelj skupine dužan je unositi podatke o broju pirotehničara i pomoćnih djelatnika, a prema st.4. voditelj radilišta dužan je voditi evidenciju o radnom vremenu svih djelatnika na radilištu te svakodnevno ovjeravati istinitost podataka iz st.3. ovog članka koji moraju odgovarati dokumentaciji radilišta,

-da je prema odredbi čl. 43. Pravilnika o načinu razminiranja određeno pod kojim uvjetima nije dozvoljeno razminiranje ručnom detekcijom mina i to: kada je temperatura zraka niža od 0 i viša od 35 stupnja Celzijusa; pada kiša ili snijeg; magla onemogućava voditelja pirotehničke skupine da rukovodi njenim radom; na izuzetno blatnom, zamrznutom i snijegom prekrivenom terenu,

-da je prema odredbi čl. 31. Pravilnika o radu, a sukladno čl. 43. Pravilnika o načinu razminiranja, propisano kako su dani u pripremi (,,čekanje“) oni dani u kojima radnici ne koriste slobodne dane ili godišnji odmor, već zbog vremenskih uvjeta ili čekanja posla ne rade,

-da je prvostupanjski sud proveo dokaz financijskim vještačenjem,

-da je dao zadatak vještaku u dvije varijante,

-da je u varijanti I. zadatak vještaka bio izračun razlike neisplaćene plaće koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od studenoga 2015. do ožujka 2020. godine te za trajanja otkaznog roka usporedbom Osobne nadzorne knjižice kao javne isprave kojom se utvrđuje vrijeme provedeno na poslovima razminiranja sa platnim listama tužitelja ,

-da je vještak temeljem dokumentacije koja mu je stavljena na raspolaganje izvršio usporedbu radnih dana evidentiranih u Osobnoj nadzornoj knjižici tužitelja i usporedio ih sa danima iskazanim na Obračunu plaće, uzimajući u obzir da radni dan tužitelja, sukladno Zakonu o protuminskom djelovanju, može trajati najviše pet sati te da mu se kod obračuna plaće radni dan računa kao puno radno vrijeme odnosno 8 sati dnevno ,

-da je vještak je provjerom svih Obračuna plaća te usporedbom istih s Osobnom nadzornom knjižicom u razdoblju vještačenja utvrdio da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u nadzornoj knjižici, na temelju čega je izradio nalaz i mišljenje,

-da je u varijanti II, po prijedlogu tuženika s osnova protutužbenog zahtjeva, kao zadatak bilo utvrđivanje da li je tužitelju u utuženom razdoblju obračunat i isplaćen veći broj radnih dana od dana koje je prema nadzornim knjižicama tužitelj stvarno radio i koliko, te utvrditi za razdoblje odnosno mjesece obuhvaćene protutužbenim zahtjevom iznose koji predstavljaju razliku većih isplata od ugovorene mjesečne plaće ,

-da je vještak dao izračun više isplaćene plaće u odnosu na ugovorenu usporedbom visine osnovnog sata koja je iskazana na Obračunima plaće i visine osnovnog sata sukladno ugovorenoj bruto plaći,

-da je vještak utvrdio da u odnosu na korištenje slobodnih dana, uvidom u obračunske liste za utuženi period nije razvidno da bi tužitelj primao isplate po osnovi slobodnih dana,

-da tuženik nije imao primjedbe na matematičke izračune iz vještačenja prema prijedlogu tužitelja, jer je smatrao za pretežiti dio toga obračuna se radi o pravnom pitanju, a tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u varijanti I.,

-da su saslušani svjedoci PA, ČA, KA i tužitelj,

-da su iskazi svjedoka KA i ČA u cijelosti suglasni s iskazom tužitelja, a da je pri tome sud posebno poklonio vjeru iskazu svjedoka KA jer isti ne vodi spor sa tuženikom, na temelju kojih iskaza je prvostupanjski sud utvrdio da se prilikom obračuna plaće nisu uzimali u obzir svi stvarno odrađeni sati koji su upisivani u osobne nadzorne knjižice,

-da iskaz svjedokinje PA nije posebno cijenjen u ovom postupku, imajući u vidu zakonski značaj osobne nadzorne knjižice,

-da je svjedokinja PA u svom iskazu navela da joj je poznato da bi se za sve radnike plaća isplaćivala temeljem šihterica koje su dolazile svakomjesečno od voditelja radilišta, a da radnici nisu dobivali na uvid šihterice prije isplatne liste,

-da osobna nadzorna knjižica prema članku 32. stavak 2. Zakona o humanitarnom razminiranju („Narodne novine“, broj: 153/2005., 63/2007., 152/2008.) te članku 52. stavak 3. Zakona o protuminskom djelovanju predstavlja vjerodostojni dokaz kojim radnik dokazuje neposredno obavljanje pirotehničkih i pomoćnih poslova za svaki radni dan na radilištu te istu svakodnevno potvrđuje voditelj pirotehničke skup ine sukladno članku 43. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja („Narodne novine“, broj: 53/2007., 111/2007., 141/2011.) te članku 17. Pravilnika o izgledu, sadržaju i vođenju dokumentacije u protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 73/2018.),

-da se o izdanim osobnim nadzornim knjižicama vodi posebni Upisnik sukladno Pravilniku o osobnoj nadzornoj knjižici, iskaznici protuminskog djelovanja i vođenju upisnika iz 2016. godine („Narodne novine“, broj 57/2016.) te prethodno, Pravilniku o osobnoj nadzornoj knjižici, iskaznici humanitarnog razminiranja i vođenju upisnika („Narodne novine“, broj: 111/2007., 55/2009., 159/2013.) koji pripisuju obvezni sadržaj istog (uključujući potpis voditelja pirotehničke skupine ),

-da nije sporno da Zakon o protuminskom djelovanju zabranjuje prekovremeni rad pirotehničara te se pet sati tijekom jednog radnog dana računa kao puno radno vrijeme, ali da je iz osobne radničke knjižice vidljivo da je tužitelj radio i prekovremeno, te subotom i nedjeljom, što se ne može tumačiti na štetu samog tužitelja , pa se u konkretnom slučaju primjenjuje članak 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) koji propisuje da za takav rad radnik ima pravo na povećanu plaću i to u postotcima utvrđenim samim Pravilnikom o plaćama i drugim davanjima radnika i to člankom 5.,

-da je vještak financijske struke na stranici 5. svog nalaza i mišljenja utvrdio „da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazivao sve sate koji su iskazani u nadzornoj knjižici, a što znači da je tužitelju isplatio manju plaću od one koja mu sukladno pozitivnopravnim propisima pripada,

-da se prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom ne može cijeniti kao preraspodjela radnog vremena jer dostavljene odluke tuženika ne ispunjavaju zakonske pretpostavke za isto,

-da se prema odredbi čl. 67. st. 1. ZR, ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traju duže, a dugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radno vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena ,

-da, dakle, odluka o preraspodijeli radnog vremena mora biti donesena kao iznimka, a ne periodično svake godine,

-da je prvostupanjski sud izvršio uvid u Odluke tuženika o radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena u utuženom razdoblju te se u istima (identično za sve godine) navodi da će se radno vrijeme za poslove humanitarnog razminiranja organizirati u turnusima 15 dana radi 7 dana odmora, a da će se tjednim planovima definirati tjedno radno vrijeme kao i rad državnim praznicima, blagdanima i vikendom , da će se radno vrijeme za ostale zaposlenike organizirati sukladno odredbama ZR pet dana rada i dva dana tjednog odmora,

-da je iz navedenih odluka vidljivo da, iako se takve odluke u svom naslovu referiraju na preraspodjelu radnog vremena za navedene godine, da ne sadrže sve što u skladu s odredbama ZR moraju sadržavati da se smatraju odlukom o preraspodjeli radnog vremena,

-da iz odluka tuženika o preraspodjeli radog vremena nije vidljivo preraspodijeljeno radno vrijeme, niti činjenica da isto u jednom periodu traje duže, a u drugom kraće, niti uopće fond radnih sati, a kako bi se mogla utvrditi zakonom predviđena ograničenja takve preraspodjele (da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena),

-da je, osim toga odredbom čl. 67. st. 1. ZR, propisano da takva preraspodjela radnog vremena ne može trajati duže od godinu dana, dok je iz odluka tuženika vidljivo da je tuženik takve odluke donosio kao pravilo a ne kao izuzetak,

-da se, dakle, u konkretnom slučaju ne može smatrati da se radi o preraspodjeli radnog vremena, a u kom slučaju bi se tako određeno radno vrijeme smatralo redovnim radnim vremenom,

-da je stoga prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u varijanti I i utvrdio kako je tuženik tužitelju za pojedine mjesece utuženog razdoblja obračunavao plaću po nižoj vrijednosti osnovnog sata nego što bi bila vrijednost osnovnog sata prema sklopljenom ugovoru o radu, slijedom čega bi tužitelj za razliku manje isplaćene plaće od bruto ugovorene osnovne plaće potraživao iznos od 16.001,36 kn (Tabela 1 stupac '10'),

-da za utvrđeni prekovremeni rad tužitelju pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u utuženom razdoblju u bruto iznosu 23.670,16 kn (Tabela 1. stupac '12'), dodaci za rad subotom i nedjeljom za svaku subotu i nedjelju koju je tužitelj odradio sukladno podacima iz Osobne nadzorne knjižice ukupno iznose bruto 39.103,34 kn (Tabela 2. stupac '9'), naknada plaće za „čekanje“ obračunata prema 95. stavak 5. ZR, odnosno prema prosjeku prethodne tri mjesečne plaće, neisplaćeni iznos naknade plaće za „čekanje“ iznosi bruto 746,30 kn (Tabela 3 stupac '7'),

-da s obzirom da iz tog dijela nalaza i mišljenja vještaka proizlazi postojanje dugovanja tuženika naspram tužitelju, a ne obratno, da je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti.

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovan im, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženik takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.).

10. Dakle, u okviru žalbenih navoda tuženika, kojima tuženik ne osporava postojanje podataka u osobnoj nadzornoj knjižici tužitelja, nego smatra da bi se kao relevantni trebali uzeti podaci iz tzv. šihterica, na temelju koji se radio obračun plaća, a za koji način evidencije rada pirotehničara tuženik niti ne tvrdi da je bio zakonski niti podzakonski propisan, za razliku od upisivanja podataka u osobnu nadzornu knjižicu koji način je bio reguliran zakonskim i podzakonskim propisima , pravilno je prvostupanjski sud prihvatio varijantu vještačenja koja se temeljila na podacima iz osobne nadzorne knjižice tužitelja.

11. Odredbom čl. 32. st. 2. Zakona o humanitarnom razminiranju propisano je da je pirotehničar dužan za vrijeme obavljanja poslova tehničkog izvida, pretraživanja i razminiranja imati kod sebe iskaznicu humanitarnog razminiranja za pirotehničara i osobnu nadzornu knjižicu i u nju upisivati vrijeme obavljanja radnih uradaka i vrijeme provedenoga odmora te ih dati na uvid osobi ovlaštenoj za provedbu nadzora nad obavljanjem poslova humanitarnog razminiranja. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Zakona o protuminskom djelovanju neposredno obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka (poslovi tehničkog izvida i razminiranja) i pomoćnih poslova dokazuje se uvidom u osobnu nadzornu knjižicu koju su pirotehničari i pomoćni djelatnici dužni istinito ispunjavati za svaki radni dan na radilištu.

12. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 2. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja voditelj pirotehničke skupine svakodnevno ovjerava vjerodostojnost upisanih podataka u osobnu nadzornu knjižicu pirotehničara. Nije sporno da je tužitelj ispunjavao osobnu nadzornu knjižicu koju je svojim potpisom ovjeravao voditelj pirotehničke skupine, a što je razvidno iz preslike osobne nadzorne knjižice tužitelja koja prileži spisu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužitelj po osnovi podataka iz obračuna plaća mogao znati da podaci na temelju kojih je plaća isplaćena ne odgovaraju podacima iz osobne nadzorne knjižice i u kojem omjeru ne odgovaraju, pa da je u tom smislu trebao prigovarati obračunima plaće s obzirom da je eventualnu razliku i u sudskom postupku utvrđivao sudski vještak primjenom odredbe čl. 250. ZPP koja propisuje da će sud sukladno odredbi izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

14. Žalbeni navodi tuženika da je odgovorna osoba zajedno sa radnikom ispunjavala tzv. šihtericu su neosnovani jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja spisa i provedenih dokaza.

15. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge zašto da se za odluke tuženika ne može smatrati da se radilo o preraspodjeli radnog vremena u smislu odredbe čl. 67. ZR, suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

16. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge zašto prihvaća prvu varijantu provedenog vještačenje pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije jasno zbog čega ga je prvostupanjski sud prihvatio pri čemu tuženik ne iznosi nikakve razloge zašto je prvostupanjski sud trebao prihvatiti drugu varijantu. Dakle, tuženik ne osporava osnove za isplatu dugovanih iznosa, kako je to tužitelj tražio tužbom te je na temelju tih neosporenih osnova tužitelji i odredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, nego tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o zahtjevima tužitelja na temelju podataka prema obračunima plaće, koje tvrdnje tuženika su neosnovane, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Odluka o parničnom trošku sadržana u toč. IV. i VI. izreke pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak.

18. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odluku o trošku u dijelu u kojem mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. travnja 2021. i 24. studenoga 2022. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika/„Narodne novine“, broj 138/2023.), trošak sastava podneska od 10. veljače 2021. 50 bodova (Tbr. 8.3.) i trošak sastava podneska od 5. travnja 2023. 25 bodova (Tbr.8.4.), što uz primjenu Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 687,50 eura, dok pravilno nije priznat trošak sastava podnesaka od 9. travnja i 24. travnja 2023. jer je sve relevantno tužitelj mogao istaknuti već u podnesku od 5. travnja 2023. (radi se o istom mjesecu) te je pravilno za sastav podnesaka od 22. veljače 2022. i 5. veljače 2025. priznato 25 bodova sukladno Tbr. 8.4., ali je pogrešno navedeno Tbr. 8.3. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/2018., 51/2023.) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi s tim da spisu niti ne prileži dokaz da je pristojba i plaćena.

19. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika u cijelosti te djelomično odbiti žalbu tužitelja, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično po žalbi tužitelja preinačiti i tužitelju dosuditi daljnji parnični trošak.

20. Tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku (ukupan zahtjev tužitelja za naknadu troškova je 3.325,51 eura/stranica 696 spisa, dosuđeno je 1.765,44 eura, dakle ožaljeno je 1.560,07 eura) primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife u vezi Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 46 i 54 Tarife, prema uspjehu tužitelja u žalbenom postupku od 44 % iznosi 137,50 eura.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj